Svebosanski rafinman i tranzicijsko bezna\u0111e (anga\u017eman tradicije)<\/p>\n
Pi\u0161e: Mirnes Sokolovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Uputstvo za \u010ditanje<\/strong><\/p>\n Dakako, sevdalinka nije prosto pjesma o ljubavi, ona je pjesma o sevdahu. Tranzicijska sevdalinka nije prosto pjesma o tranziciji, ona je pjesma o bezna\u0111u i radu. U tome je sadr\u017eana njena specifi\u010dnost i suština. Ona je pjesma sveslavensko-orijentalnog emocionalnog oplo\u0111enja i spoja: orijentalnog – po intenzitetu strasti, po sili i po potencijalu senzualnosti u njoj; slavenskog – po snatrivoj, neutješnoj, bolnoj osje\u0107ajnosti, po širini njene duševnosti. Potonji spoj oplo\u0111enja ponajbolje je istaknut u pjesmi Djevojka makrou zulum u\u010dinila (pjesan o bijelom roblju) u kojem se ogleda hibridnost identiteta u isto\u010dnoslavenskom kontekstu: u tom sudaru intenziteta strasti otjelotvorenog u figuri makroa i slavenske duševnosti i neutješne osje\u0107ajnosti iskazane u figuri djeve (te u stalnom dijalogiziranju i preplitanju tih dviju tradicija).<\/p>\n Ukratko: na sociokulturno pozicioniranje sevdalinke posebno se odrazio prelazak iz 20. u 21. stolje\u0107e. I ovdje je povijesna BiH, ali ovog puta tranzicijsko bezna\u0111e (i postsocijalisti\u010dki diskurs o radu), proizveli novi duh sevdalinke, budu\u0107i da se zatekla u kontekstu tranzicije i u politi\u010dkom, i u ideološkom, i u ekonomskom, i u kulturnom i \u010ditavom nizu drugih aspekata. Otud je sevdalinka usljed novih povijesnih i društvenih okolnosti i pojavila se na kulturalnom horizontu kao moralna hronika tranzicije.[1] Ergo, emocionalno gospostvo u pjesmi Nit’ ja spavam nit’ ja dr'jemam (\u017ealopojka radnika najamnika) prometnulo se u emotivnu odanost gospoštini (što je demonstrirano u dirljivoj figuri radnika).<\/p>\n Na ovom tragu, potrebno je teoretizirati: „Dert i sevdah su ista stvar, a opet nisu. To je \u010de\u017enja, to je strepnja, to je ljubav, to je \u017eudnja, to je pomama, to je strast, to je zanos, to je uzdah, to je \u017ear." (Rad i sevdah su ista stvar, a opet nisu. To je trošnja, to je prijetnja, to je ljubav, to je bludnja, to je obmama, to je strah, to je ponos, to je izdah, to je car.)<\/p>\n "Dert je crven kao krv, a sevdah crn kao \u017eu\u010d. Dert je ranjeni vuk, sevdah cvijet što vene. I dert i sevdah su pjesma. Dert pjeva glasno, a sevdah potiho. Jer ne mogu Bosanci ni bez pjesme." (Rad je crven kao krv, a sevdah crn kao \u017eu\u010d. Rad je ranjeni vuk, sevdah cvijet što vene. I rad i sevdah su pjesma. Rad pjeva glasno, a sevdah potiho. Jer ne mogu Bosanci ni bez pjesme.)<\/p>\n Mo\u017eemo zapravo i kazati kako bi idealan \u010ditatelj trebao, ustvari, biti Bosanac te to ilustrirati slijede\u0107im primjerom: ponajbolji mla\u0111i hrvatski knji\u017eevni kriti\u010dar u svojoj je hvalospjevnoj elaboraciji poezije koja slijedi kao jedinu zamjerku naveo to što nije dat rje\u010dnik manje poznatih rije\u010di – turcizama i orijentalizama. Meni, me\u0111utim, a sli\u010dno \u0107e biti valjda i sa ve\u0107inom bosanskih \u010ditatelja, u ovoj poeziji nepoznatih rije\u010di nema.<\/p>\n Tranzicijska sevdalinka ima svoje istinske pjeva\u010de kojima je to sudbina a ne profesija (tranzicijske sevdalinke, ti anga\u017eirani napjevi sudbine!); oni pjevuše svakidašnje i akšamlu\u010dki, melankoli\u010dno i miruhno, kulturnosupstratski i interkulturno; nije ni \u010dudo da ih niko nikad nije \u010duo u njihovom anga\u017emanu: jer, radi se o rafinirano senzibilnoj kulturnoj praksi: tranzicijska „sevdalinka, to je ona pjesma koju, za susjednim stolom, ona trojica iz sveg glasa pjevaju – a ti ih ne \u010duješ!"<\/p>\n Moj driblere, kud se še\u0107eš Moj driblere, kud se še\u0107eš, Radnik platu kroz tri more vi\u010de Radnik platu kroz tri more vi\u010de: Otkako je Banja Luka postala Otkako je Banja Luka postala, Djevojka makrou zulum u\u010dinila Djevojka makrou zulum u\u010dinila, Hajde dušo da preprodajemo "Hajde dušo da preprodajemo!" Ja svu no\u0107 le\u017eah, ne zaspah Ja svu no\u0107 le\u017eah, ne zaspah, Kahvu mi draga ispeci Kahvu mi draga ispeci, Dušek mi, draga, namekšaj, Po no\u0107i mi ne trebaš, Nit’ ja spavam nit’ ja dr'jemam Nit’ ja spavam, nit’ ja dr'jemam, Kud god koja zlica pro\u0111e, "Oj, putni\u010de, namjerni\u010de, "Moje zlato poznavito, Turkofil se na put sprema Turkofil se na put sprema i pjeva, Turkofile, cv'je\u0107e moga hrvatstva, Šta \u0107e meni moja Majka i tvoja Etno zora, svanut’ mora "Etno zora, svanut’ mora, "Nije zora, ve\u0107 je mora, "Eno ezan sa munare, "Nije ezan, ve\u0107 moleban, Ku\u017eim, vara devet godin’ dana Ku\u017eim, vara devet godin’ dana, Ru\u017eu mazi ljepotica mlada Ru\u017eu mazi ljepotica mlada, [1] Re\u010deno ozbiljnim diskursom: ljubavna tema se otkriva kao poliglasje, drama sudara individualnog i kolektivnog identiteta, pri \u010demu tranzit sevdalinka nastoji redefinirati falogocentri\u010dno utemeljenu patrijalnu mo\u0107 i muškocentri\u010dnost patrijarhalne kulture. \u010citan iz pozicije postrukturalisti\u010dkog obrata i decentriranja knji\u017eevne strukture, korpus tranzit sevdalinke ukazuje se kao poprište kolanja društvenih energija u kojem sevdalinka kao dvoglasni diskurs nastoji redefinirati kulturološku poziciju \u017eene ranika i samim tim redefinirati kolektivnoautoritarnu normu u izgradnji patrocentri\u010dnog i represivnog kulturnog identiteta.<\/font><\/em><\/p>\n
<\/strong>(ni\u017eerazredni trener pjeva omiljenom napada\u010du)<\/p>\n
Što i mene ne povedeš?
Povedi me u Španiju,
Da te prodam Deportivu!
Uzmi za se oku zlata,
Pa pozovi klubu brata!
Ko god do\u0111e neka pita:
"\u010cija li su ono jata?"
"To su jata mog zanata!"<\/p>\n
<\/strong>(svakidašnje muke prezrenih ili para na paru, uš na fukaru)<\/p>\n
"Je si l’ kurvo ucijelila konto?"
Plata mu se kroz sedam oziva:
"Nisam brajko ni do banke došla!
Diša me je sebi uputio!
Kun’ ga brajko i ja \u0107u ga kleti,
samo stani, ja \u0107u zapo\u010deti:
Kasica mu moja vjedra bila,
briga majke, moje slatke muke,
zaptije, brale ispod ruke!"<\/p>\n
<\/strong>(kosi toranj i neimarstvo)<\/p>\n
Nije ljepša gra\u0111evina nastala,
Neg’ što je Dodik Mila vladica.
Odmjeri je sarajevski kadija;
Ona bjega sarajevskom kadiji,
Ona pada laktaškome deliji!<\/p>\n
<\/strong>(pjesan o bijelom roblju)<\/p>\n
Zulum u\u010dinila, pasoš zapalila.
Bje\u017eala je djeva do dva, do tri dana,
Dok je doperjala makrou do krila.
Makro djevu mazi, partneri se pale,
policajci pište, a makro proklinje;
Ljuto kara makro ljepotu djevojku:
"Dugo djevovala, i to bolovala;
\u010ceda ne imala, nit’ rukom povela,
Što meni makrou zulum nanijela,
Što meni makrou zulum u\u010dinila!"<\/p>\n
<\/strong>(dilerska ljubavna pjesma)<\/p>\n
"Kako \u0107emo, kad ne umijemo?"
"Ja \u0107u tebe nau\u010diti, dušo!"
"Kako \u0107eš me nau\u010diti, dragi?"
"Lahko \u0107u te nau\u010diti, dušo!
Sjed’ preda me, pa je pakuj za me,
A ja \u0107u je rasturati za te!"<\/p>\n
<\/strong>(ljubavne muke tajkun-bega po medijima)<\/p>\n
Zbog moga konta golema,
Slušaju\u0107’ pjesme iz pera;
Uz pero moja djevojka,
Sve moje tajne ispjeva,
U svakoj mene spominje:
"Tajkun-beg, prvo ulaganje,
za malo ti se ulagasmo,
za malo, tri godine,
a sad me brojka dozivlje,
duša se s t'jelom rastaje!"<\/p>\n
<\/strong>(irget i seks)<\/p>\n
Taman, dušo, za mene.
Jer ja \u0107u do\u0107i oko pola no\u0107i,
Da legnem kraj tebe!<\/p>\n
Taman, dušo, za mene.
Jer ja \u0107u do\u0107i oko pola no\u0107i,
Da legnem kraj tebe!<\/p>\n
briga me sve da mi i ne daš!
Nisam rek'o da sam bolju stek'o,
Samo dalje od mene!
Nisam, draga, ubija me kleta prostata!<\/p>\n
<\/strong>(\u017ealopojka radnika najamnika)<\/p>\n
Nit’ ja sna imam;
Ve\u0107 po vazdan kraj Sebilja,
ljude zastavljam!<\/p>\n
Ja je zagledam;
Kad god koji putnik do\u0111e,
Ja ga upitam:<\/p>\n
vidje l’ šefa mog?"
"Sve da sam ga i vidio,
ja ga ne poznam!"<\/p>\n
lahko poznati:
Na njemu je mor-dolama,
duga do zemlje.
Crna oka, mrka brka,
Stasa visoka!"<\/p>\n
<\/strong>(interkulturni ljubavni dijalog etnohistoriografa)<\/p>\n
a draga mu konja sedla i pla\u010de:<\/p>\n
Ti odlaziš, mene mladu ostavljaš!
Ostavljam te tvojoj Majci i svojoj!<\/p>\n
kad ja nemam svoga Drugog kraj sebe!<\/p>\n
<\/strong>(panerotski jadi etnokriti\u010dara)<\/p>\n
pusti me, draga moja, da idem,
vakat je, draga dušo, da idem!"<\/p>\n
ostani, jangin-dragi, još malo,
prilezi, ašik-dragi, kraj mene!"<\/p>\n
pusti me, draga moja, da idem,
vakat je, draga dušo, da idem!"<\/p>\n
ostani, jangin-dragi, još malo,
prilezi, ašik-dragi, kraj mene!"<\/p>\n
<\/strong>(feministi\u010dka spisateljica \u017eenskim pismom pjeva autoritetu)<\/p>\n
Nikad ne da da sam \u017eenska glava.
Vrijeme do\u0111e da se ka\u017eem sama:
Kose rastu, kalpak mi podi\u017eu,
Dojke rastu, toke mi pucaju,
Usne svrbe, tra\u017ee da se ljube!<\/p>\n
<\/strong>(panerotsko-emancipacijsko-sentimentalna pjesma)<\/p>\n
Do po dana na sred \u0111ulistana,
Na šiltetu, u mirisnom hladu,
A pod granom mavi jorgovana.
Ðuzel srmom i suhijem zlatom,
Po jagluku milo vime riše,
Koje ona od sveg’ srca ljubi,
I sanjari da uz njega diše.
Pi\u010dku gladi, glasno zapjevala:
"Rumen ru\u017eo, ako za bol znadeš,
kad mi kruti u \u0111ulistan u\u0111e,
Da mu \u0111eram od mene nadadeš!
Još te molim ovaj cijelov blagi,
Što ostavljam na listi\u0107u tvome,
Da mu ne daš kad ovamo u\u0111e,
Krvcu duši – ašikliji mome!"<\/p>\n