{"id":47691,"date":"2011-03-30T09:19:33","date_gmt":"2011-03-30T09:19:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47691"},"modified":"2011-03-30T09:19:33","modified_gmt":"2011-03-30T09:19:33","slug":"mitovi-o-upotrebi-elektricne-energije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/03\/30\/mitovi-o-upotrebi-elektricne-energije\/","title":{"rendered":"Mitovi o upotrebi elektri\u010dne energije"},"content":{"rendered":"

Prvo, moramo prestati vjerovati da \u0107emo u budu\u0107nosti koristiti manje elektri\u010dne energije nego danas. Drugo, svi obnovljivi izvori imaju manu da ovise o hirovitosti prirode. Tre\u0107e, niti jedan oblik proizvodnje elektri\u010dne energije ne dolazi bez rizika po okoliš<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Ivo \u0160kori\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Zeleni su suo\u010deni sa tri mita u pogledu upotrebe elektri\u010dne energije u budu\u0107nosti.<\/p>\n

Prvo, moramo prestati vjerovati da \u0107emo u budu\u0107nosti koristiti manje elektri\u010dne energije nego danas. To se ne\u0107e desiti. To ne zna\u010di da ne moramo štedjeti energiju, dizajnirati vozila koja koriste manje energije, graditi "pasivne" ku\u0107e koje ne treba grijati\/hladiti da bismo u njima mogli komforno \u017eivjeti, razvijati ure\u0111aje koji troše manje energije po u\u010dinkovitom radu, kao npr. fluorescentne \u017earulje: pokret<\/p>\n

desni\u010dara u SAD-u koji se zala\u017ee za inkandescentne \u017earulje u tom smislu pomalo podsje\u0107a na ludiste. No, koliko god ulagali u štednju, potrošnja \u0107e neminovno rasti – i Osnovni problem sa današnjim nuklearkama je što ih je teško isklju\u010diti to ne samo zbog toga što \u0107e ljudi na planeti biti sve više i što \u0107e elektri\u010dnih ure\u0111aja na planeti biti sve više, nego i zato jer \u0107e ljudska vrsta svoj komfor uvijek stavljati ispred svega ostaloga: današnji fri\u017eideri koriste znatno manje elektri\u010dne energije da bi proizveli isti u\u010dinak hla\u0111enja nego prije 50 godina, no zato su svi znatno ve\u0107eg volumena nego prije 50 godina, tako da umjesto uštede energije, imamo jednostavno ve\u0107e fri\u017eidere.<\/p>\n

Drugo, obnovljivi izvori svi imaju jednu manu: oni ovise o hirovitosti prirode. Ho\u0107e li sunce sjati? Ho\u0107e li vjetar puhati? Ho\u0107e li pasti dovoljno kiše da napuni akumulaciono jezero? \u010covje\u010danstvo se ne mo\u017ee u potpunosti stoga osloniti na njih. Mnogo je prakti\u010dnije imati elektranu koju mo\u017eemo uklju\u010diti i isklju\u010diti i \u010diju proizvodnju mo\u017eemo<\/p>\n

pove\u0107ati ili smanjiti prema našim potrebama, tj. termo-elektranu. To ne zna\u010di da ne moramo ulagati u obnovljive izvore i pametnu elektri\u010dnu mre\u017eu – naprotiv, što više u njih ulagali, to \u0107emo se manje morati oslanjati na termo-elektrane. No, koliko god u njih ulagali, uvijek \u0107emo morati imati termoelektrane kao back-up, ako \u017eelimo odr\u017eati svoj standard \u017eivota u razvijenom svijetu – tzv. American way of life – gdje je elektri\u010dna struja uvijek dostupna, bez obzira na hirove prirode.<\/p>\n

Tre\u0107e, niti jedan oblik proizvodnje elektri\u010dne energije ne dolazi bez rizika po okoliš.<\/p>\n

Velika akumulaciona jezera mijenjaju mikroklimu. Propeleri vjetrenja\u010da ubijaju ptice. Geotermalne elektrane pove\u0107avaju šanse potresa. Konvencionalne termo-elektrane (plin, nafta, ugljen, biomasa, sme\u0107e, itd.) sve proizvode stakleni\u010dki plin CO2 koji dovodi do globalnog zagrijavanja. Nuklearke su zapravo samo pod-tip termo- elektrana u kojima se voda koja pokre\u0107e turbine ne grije kemijskom reakcijom sagorijevanja ugljika nego nuklearnom fisijom urana. U biti, mi se nismo makli od tehnologije parnog kotla, osim što smo razvili razne tehnologije zagrijavanja vode u tom kotlu. Normalno, nuklearke ne proizvode stakleni\u010dke plinove. One mirno, tiho i sigurno proizvode elektri\u010dnu struju, sve dok se nešto nepredvi\u0111eno ne desi. Na\u017ealost, koliko god nas nuklearni lobby uvjeravao u suprotno, kad god se tako nešto nepredvi\u0111eno desi, suo\u010deni smo s globalnom katastrofom.<\/p>\n

Zamislite da svaki puta, kad izbije po\u017ear u jednoj ku\u0107i, izgori pola grada. To se nekada i dešavalo. Danas, napokon znamo kontrolirati "obi\u010dnu" vatru do te mjere da nam se to više ne dešava. "Nuklearnu vatru" jos uvijek nismo u stanju obuzdati, ako izbije, što je o\u010dito iz primjera elektrane Fukushima Daichi. Japan je tre\u0107a svjetska ekonomija i tehnološki najnaprednija zemlja na svijetu. Ako njima ne uspijeva, teško je vjerovati da bi negdje drugdje na svijetu ovakva havarija imala lakše posljedice. Na sre\u0107u, malo je mjesta, na kojima su izgra\u0111ene nuklearke, gdje je mogu\u0107e o\u010dekivati zemljotres snage 9.0 na Richterovoj ljestvici, kombiniran sa tsunamijem nakon toga. I malo je takvih elektrana kao Fukushima.<\/p>\n

Fukushima Daichi je tre\u0107a najve\u0107a nuklearka na svijetu (nakon NE Kashiwazaki, tako\u0111er u Japanu i NE Bruce u Kanadi), a ako se uzme u obzir da je samo 11 kilometara daleko od nje NE Fukushima Daini, Fukushima je najve\u0107i nuklearni kompleks na svijetu. Fukushima Daichi i Daini su sa svojih deset nuklearnih reaktora proizvodile 2.5 puta vise elektri\u010dne energije od svih elektrana u Hrvatskoj. Fukushima Daichi u svojih šest reaktora i bazena sa potrošenim visokoradioaktivnim otpadom ima što u gorivu, što u otpadu, 60 puta više nuklearnog materijala nego Three Mile Island, 10 puta više nego \u010cernobil. Treba to ohladit.<\/p>\n

Nuklearno gorivo i dalje "gori" i jednom kad zaustaviš fisiju, te reaktore treba hladiti danima, tjednima, mjesecima, za što je potrebna voda i elektri\u010dna energija da vrti pumpe. Potres u Japanu je prekinuo dovod elektri\u010dne energije, a tsunami je preplavio back-up dizel generatore, te su reaktori, kojima treba oko 150 tisu\u0107a litara vode na minutu, najednom ostali bez hla\u0111enja. Neobi\u010dno jak potres je, tako\u0111er, strukturalno na\u010deo reaktorske zgrade sa bazenima s visoko-radioaktivnim otpadom na gornjim katovima tih zgrada. Budu\u0107i da je vrh reaktora na tre\u0107em katu, onda je i bazen sa otpadom na tre\u0107em katu. To je stari dizajn General Electric Mark I BWR (boiling water reactor) iz 1970-tih, koji nam danas naravno izgleda upravo nevjerojatno glup: ta, kome bi moglo pasti na pamet da dr\u017ei visokoradioaktivni otpad u bazenu na krovu zgrade u podru\u010dju izlo\u017eenom potresima?<\/p>\n

Nakon eksplozija vodika koje su raznijele krovove i zidove reaktorskih zgrada, teško je vjerovati da su ti bazeni zadr\u017eali vodu. Mjerenja becquerela pokazuju da je ispuštena radioaktivnost iz Fukushime ve\u0107 negdje izme\u0111u 2\/3 i 3\/4 ispuštene radioaktivnosti iz \u010cernobila, a situacija još nije ni pribli\u017eno sanirana. Jod-131 je ušao u pitku vodu Tokija. Prisutnost Joda-131 i Cezija-137 u zraku, vodi, špinatu, mlijeku i ribi pokazuje da su reaktorske zdjele ošte\u0107ene, da se gorivo ve\u0107 mjestimi\u010dno rastalilo i probilo okvire cirkonijskih kapsula. Cezij-137 ne postoji u prirodi i jedini poznati izvor je fisija u nuklearnim elektranama. Japanski car Akihito se po prvi puta u \u017eivotu obratio naciji. Takva obra\u0107anja su o\u010dito rezervirana za nuklearni holokaust. Zadnje takvo obra\u0107anje u\u010dinio je njegov otac, car Hirohito, nakon što su ba\u010dene nuklearne bombe na Hirošimu i Nagasaki.<\/p>\n

U o\u010dajni\u010dkom pokušaju da sprije\u010di najgore, a u nedostatku vode i struje – potpuno taljenje reaktorske jezgre i mogu\u0107e postizanje kriti\u010dne mase da se nuklearna fisija nastavi sama od sebe – operator nuklearke, Tokyo Electric Power Co., poplavio je reaktore morskom vodom, što opet dolazi sa svojim problemima: prisutnost radioaktivnog kobalta i molibdena sugerira koroziju uzrokovanu solju. Sol iz morske vode se tako\u0111er zalijepila sa uranijske šipke, nakon što je voda isparila, ote\u017eavaju\u0107i još vise njihovo hla\u0111enje. Zbog visokih temperatura i visoke radioaktivnosti, radnici ne mogu u\u0107i u reaktorske zgrade, tako da se ne mo\u017ee to\u010dno utvrditi što se dešava sa gorivom i sa otpadom, nego samo iz druge ruke, mjerenjima becquerela izvana. Posebno su svi zabrinuti za reaktor br. 3 koji koristi MOX (mixed oxide) gorivo koje sadr\u017ei plutonij.<\/p>\n

Kao i nakon \u010cernobila, mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e biti više slu\u010dajeva raka svuda po svijetu, a posebno što bli\u017ee Fukushimi. Regija oko Fukushime \u0107e vjerojatno biti ogra\u0111ena i napuštena desetlje\u0107ima. Stranim diplomatima u Tokiju je sugerirano da se presele ju\u017enije. Njema\u010dka je ve\u0107 po\u010dela zatvarati stare nuklearke, preventivno. Kina je suspendirala izgradnju novih nuklearki (osim onih koje su ve\u0107 zapo\u010dete). Ameri\u010dka Nuklearna regulatorna komisija, koja je tjedan dana prije Fukushime baš produ\u017eila dozvolu 40 godina staroj nuklearki Vermont Yankee, \u010dija dva reaktora su identi\u010dan GE dizajn kao Fukushima Daichi, prošli tjedan je povukla i odlo\u017eila izdavanje te dozvole na neodre\u0111eno vrijeme. Skupština Vermonta je još prošle godine izglasala da ne \u017eeli da se Vermont Yankeeju produ\u017ei dozvola i radije je dogovorila uvoz energije iz Quebeca (uglavnom iz hidroelektrana). Na sre\u0107u u Vermontu su potresi rijetki, a tsunami je nemogu\u0107. Me\u0111utim, nedavna studija pokazuje da se nuklearna elektrana sa najve\u0107im rizikom od kombinacije potresa i poplave u SAD-u nalazi na 50 km od New Yorka: NE Indian Point.<\/p>\n

Lekcije iz Fukushime su da nuklearne elektrane treba dizajnirati tako da ih je mogu\u0107e zaustaviti, ohladiti i u\u010diniti sigurnima i bez elektri\u010dne energije i da je visokoradioaktivnom otpadu mjesto duboko pod zemljom, a ne na krovu zgrade. Osim toga, nije li primitivno koristiti fisiju za operaciju parnog kotla? Mogu\u0107e je zamisliti da \u0107e budu\u0107e nuklearke efikasnije koristiti enormnu energiju fisije cirkuliraju\u0107i teku\u0107i metal kroz indukcione generatore, potpuno zape\u010da\u0107ene, bez mehani\u010dkih dijelova. Ne da je to rješenje bez vlastitih problema, no pitanje je samo da li \u0107e biti ve\u0107i ili manji od današnjih.<\/p>\n

H-Alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prvo, moramo prestati vjerovati da \u0107emo u budu\u0107nosti koristiti manje elektri\u010dne energije nego danas. Drugo, svi obnovljivi izvori imaju manu da ovise o hirovitosti prirode. Tre\u0107e, niti jedan oblik proizvodnje elektri\u010dne energije ne dolazi bez rizika po okoliš<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47691","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47691","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47691"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47691\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47691"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47691"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47691"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}