{"id":47685,"date":"2011-03-25T08:40:38","date_gmt":"2011-03-25T08:40:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47685"},"modified":"2011-03-25T08:40:38","modified_gmt":"2011-03-25T08:40:38","slug":"sta-je-nama-pukovnik-gadhafi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/03\/25\/sta-je-nama-pukovnik-gadhafi\/","title":{"rendered":"\u0160ta je nama pukovnik Gadhafi?"},"content":{"rendered":"

Libija bi mogla završiti podijeljena na Gadhafijevu zonu i zonu njegovih rivala, odnosno biti tribalizirana i predata haoti\u010dnom stanju kao Somalija. S druge strane, represivni i diktatorski re\u017eimi lojalni imperijalnim silama \u0107e do mile volje masakrirati svoje nepodobne nacionalne, vjerske i politi\u010dke protivnike<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Vuk Ba\u010danovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Od po\u010detka savezni\u010dkih zra\u010dnih udara na polo\u017eaje trupa lojalnih Moammeru el Gadhafiju, u bh javnom prostoru (po\u010devši od štampanih i elektronskih medija, pa do internet foruma i javnih rasprava), izdvajaju se dvije glavne grupacije. Dok jedni vatreno brane Gadhafija kao lidera zemlje meda i mlijeka, napadnute od strane krvolo\u010dnih imperijalista i njihovih pla\u0107enika \u017eeljnih nafte, drugi s oduševljenjem pozdravljaju francusku, britansku i ameri\u010dku intervenciju, budu\u0107i da ona spre\u010dava doga\u0111anje „nove Srebrenice". Kao i svi stavovi bazirani samo na nekolicini \u010dinjenica, ni ova crna ili bijela generalizacija ne poma\u017ee u rekonstrukciji stvarnih dešavanja u Libiji. Ne mo\u017ee se dovoditi u sumnju da Gadhafi jeste diktator koji se surovo obra\u010dunao sa svim politi\u010dkim protivnicima. Isto se tako ne mo\u017ee dovoditi u sumnju da je Libija represivno društvo u kojem je zabranjeno iskazivanje politi\u010dkog mišljenja suprotnog Gadhafijevoj „revolucionarnoj" ideologiji  iznesenoj u njegovoj famoznoj „Zelenoj knjizi".<\/p>\n

Postoje, me\u0111utim i druge \u010dinjenice.<\/p>\n

Gadhafi je nakon stupanja na vlast zatekao siromašno, podijeljeno plemensko društvo koje je modernizirao svojom kombinacijom arapskog nacionalizma, šerijata i dr\u017eave blagostanja. Pokušaj da od plemenske društvene organizacije stvori stabilnu radni\u010dku klasu, ili da me\u0111u njih uvede „direktnu narodnu demokratiju" neslavno je propao. Pa ipak, zahvaljuju\u0107i naftnom bogatstvu, Libija je pod Gadhafijevom vladavinom još uvijek imala jedan od najve\u0107ih BDP-a po glavi stanovnika u Africi, kao i visoke standarde socijalne sigurnosti. Jednako tome, nivo apsolutnog i relativnog siromaštva u Libiji je, u usporedbi sa susjednim dr\u017eavama, izuzetno nizak. Gadhafijevi branioci k tome spominju izuzetno kvalitetnu besplatnu zdravstvenu zaštitu, izvanrednu stambenu politiku, besplatno obrazovanje, dakle mnoge pogodnosti koje je su u npr. u Njema\u010dkoj tridesetih godina prošlog stolje\u0107a obezbijedili nacionalsocijalisti. Uspore\u0111ivati Gadhafija sa Hitlerom bi, dakako, bilo pretjerivanje, no mnogi na bh. ljevici ne shvataju da se karakter jednog re\u017eima ne mo\u017ee odrediti samo na osnovu socijalnih davanja. Radi se o istoj manipulaciji u koju upadaju po\u017ertvovani branioci neoliberalizma i „slobodnog tr\u017eišta" kada mantraju o demokratiji i slobodi medija u svijetu u kojem godišnje zbog postoje\u0107ih socio-ekonomskih odnosa 9 miliona ljudi umre od gladi.<\/p>\n

Radikalni zagovara\u010di intervencije u Libiji se mahom pozivaju na patnje naroda kojeg masakriraju Gadhafijeve regimente. Istina je, doduše, nešto slo\u017eenija, budu\u0107i da se radi o klasi\u010dnom gra\u0111anskom ratu, u kojoj je dio nekadašnje Gadhafijeve administracije i vojske prešao na stranu Nacionalnog prelaznog vije\u0107a Libije na \u010delu sa Mustafom Abdulom Jalilom, bivšim Gadhafijevim ministrom pravde. Razlozi pobune protiv represivnog diktatorskog Gadhafijevog re\u017eima se ne mogu osporavati. Me\u0111u re\u017eimskim progonima i ubistvima, mo\u017eda je potrebno spomenuti samo nedavni masakr nad 1.200 politi\u010dkih zatvorenika u zatvoru Abu Slim, koje su Gadhafijeve trupe po\u010dinile 1996. Jedan od glavnih uzroka pobune svakako je i Gadhafijeva politika manipulacije razli\u010ditim plemenima i njihovo me\u0111usobno zava\u0111anje, da bi se on pojavljivao kao zaštitnik ili protivnik jednih ili drugih. Ne mo\u017ee se zaobi\u0107i ni Gadhafijevo prisiljavanje berberskih plemena na asimilaciju. Tokom 80-tih godina prošlog stolje\u0107a sprovo\u0111eno je nasilno suzbijanje berberskog jezika, kojeg je sam Gadhafi nazivao „otrovom" i „kolonijalisti\u010dkim mlijekom". Toliko o Gadhafijevoj „demokratiji", a za ostale sli\u010dne primjere bila bi potrebna kompletna studija.<\/p>\n

Pa ipak, ono što zagovara\u010di strane intervencije ne uvi\u0111aju jeste sam karakter intervencije. Suvišno je napominjati, baš kao da smo napomenuli da je sunce jutros izašlo na istoku, da imperijalisti\u010dke sile ne \u010dine ništa što ne bi odgovaralo njihovim interesima. Razumljiv je trenutni interes pobunjenika da Gadhafijeve snage budu suzbijene, ali to ne zna\u010di da objektivan analiti\u010dar intervenciju mo\u017ee promatrati sa oduševljenjem. Osim toga, evidentno je da pobunjenici nemaju nikakvu jasnu platformu šta i kako raditi nakon preuzimanja vlasti, niti ko \u0107e je preuzeti u haoti\u010dnom libijskom plemenskom društvu. Pretvaranje Libije u novi Afganistan ili Irak u kojima korumpirana kolonijalna administracija vlada nad ve\u0107inom nezaposlenih i siromašnih, dok strane korporacije obr\u0107u nezamislive profite, mnogo je više od bojazni. Moglo bi se re\u0107i da se radi o pravilu kada su u pitanju „demokratizirane" zemlje. Da stvari u Libiji ni izbliza nisu tako jednostavne kao što smatraju podr\u017eavaoci intervencije govore i izvještaji francuskih medija da u Bengaziju ve\u0107 postoji sna\u017ean otpor prevelikom miješanju Francuza u libijske odnose, te se govori i o mogu\u0107oj pobuni protiv Privremenog nacionalnog vije\u0107a. Još gore, budu\u0107i da imperijalsiti\u010dke sile nemaju jasnog cilja šta posti\u0107i intervencijom (smijeniti Gadhafija ili tobo\u017ee "zaštititi civile"), Libija bi mogla završiti podijeljena na Gadhafijevu zonu i zonu njegovih rivala, odnosno biti tribalizirana i predata haoti\u010dnom stanju kao Somalija. S druge strane, represivni i diktatorski re\u017eimi lojalni imperijalnim silama \u0107e do mile volje masakrirati svoje nepodobne nacionalne, vjerske i politi\u010dke protivnike. Odgovaraju\u0107i primjer: Izrael i Bahrein.<\/p>\n

No, vratimo se Gadhafiju i odnosu prema njemu u BiH. Rezidencija reisul-uleme na Kova\u010dima još uvijek nije promijenila svoje ime, dok vlasnik Sarajevke pivare, a uzgred i firme u Libiji, kroz medije u svome vlasništvu ne prestaje "gurati" sliku "D\u017eamahirije" u kojoj se ne doga\u0111a ništa naro\u010dito. Jasno je da je u pitanju i interes mnogih pojedina\u010dnih radnika, koji bi produ\u017eetkom gra\u0111anskog rata mogli ostati bez primanja i egzistencije, no i dalje se radi o savršenoj demonstraciji kako sile kapitala spajaju jednog arapskog diktatora, klero-nacionalistu reisa Ceri\u0107a i njima protivne gra\u0111anske medije.<\/p>\n

Radiosarajevo.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Libija bi mogla završiti podijeljena na Gadhafijevu zonu i zonu njegovih rivala, odnosno biti tribalizirana i predata haoti\u010dnom stanju kao Somalija. S druge strane, represivni i diktatorski re\u017eimi lojalni imperijalnim silama \u0107e do mile volje masakrirati svoje nepodobne nacionalne, vjerske i politi\u010dke protivnike<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47685","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47685","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47685"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47685\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47685"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47685"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47685"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}