{"id":47684,"date":"2011-03-24T10:29:42","date_gmt":"2011-03-24T10:29:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47684"},"modified":"2011-03-24T10:29:42","modified_gmt":"2011-03-24T10:29:42","slug":"kriza-identiteta-mladih-katolika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/03\/24\/kriza-identiteta-mladih-katolika\/","title":{"rendered":"Kriza identiteta mladih katolika"},"content":{"rendered":"

Nepristrani analiti\u010dari unutar crkvenih redova trezveno primje\u0107uju neke zna\u010dajke zbog kojih je Crkva sve manje samodovoljan autoritet za mnoge mlade katolike i zbog kojih su oni sve manje uvjereni da su crkvena pravila ujedno i Bo\u017eja pravila<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Gordan Pand\u017ea<\/strong><\/em><\/p>\n

Kako biti katolik u suvremenoj liberalnoj kulturi koja nudi široku lepezu izbora, kako izme\u0111u sve raznovrsnije religiozne ponude "s pravom javnosti" tako i izme\u0111u brojnih duhovnih smjerova i pokreta koji imaju sve manje veze s tzv. objavljenim religijama i njihovim hijerarhijskim strukturama? To je pitanje kojim se Katoli\u010dka crkva u svijetu i kod nas sve više zaokuplja posljednjeg desetlje\u0107a. Svjesna da je tradicionalni katoli\u010dki identitet razvojem moderne znanosti te suvremenih i brzih sredstava komuniciranja (koja su prostrani svijet što su ga nekadašnji misionari godinama prelazili pješice pretvorila u "globalno susjedstvo") sve više pod kriti\u010dkom lupom preispitivanja novih generacija, Crkva \u010dini sve što je u njenoj mo\u0107i da potvrdi vrijednost svoje tradicije i poka\u017ee da katolicizam raspola\u017ee argumentima koji nisu olako zamjenjivi kao "rezervni djelovi" na suvremenom tr\u017eištu duhovnosti.<\/p>\n

Nepristrani analiti\u010dari unutar crkvenih redova trezveno primje\u0107uju neke zna\u010dajke zbog kojih je Crkva sve manje samodovoljan autoritet za mnoge mlade katolike i zbog kojih su oni sve manje uvjereni da su crkvena pravila ujedno i Bo\u017eja pravila, a crkvene strukture nu\u017ene za njihovo \u017eivljenje krš\u0107anske duhovnosti. Osim toga, postoji niz pitanja s razli\u010ditih društvenih i bioeti\u010dkih podru\u010dja na kojima se crkveno u\u010denje ne pokazuje odgovaraju\u0107im zahtjevima vremena. Tu se naj\u010deš\u0107e spominje odnos prema ljudskoj spolnosti i varijantama spolnog \u017eivota poput homoseksualnosti, odnos prema predbra\u010dnom \u017eivotu mladih i kontroli ra\u0111anja, odnos prema ulozi \u017eene u Crkvi, itd. Ankete, uz to, pokazuju da je mladim katolicima visoko na listi prioriteta socijalna pravda za koju se crkvena hijerarhija rje\u010dito zala\u017ee u svojim proglasima, ali nerijetko "zaostaje" za visokoproklamiranim idealima u svakodnevnom \u017eivotu i svojim djelima.<\/p>\n

Katolicizam polazi od radikalno društvene naravi osobe. U tome le\u017ei glavni razlog zbog kojeg katolicizam neblagonaklono promatra brojne suvremene duhovne trendove, za koje smatra da ih karakterizira religiozni individualizam i duhovni egocentrizam, i za \u010diju ekspanziju ponajviše krivi suvremenu kulturu samo\u017eivog voluntarizma<\/p>\n

Kako razumjeti zahtjeve mladih vjernika i društveno-kulturni kontekst iz kojeg dolaze, i kako odgovoriti na suvremena kretanja koja sve više izra\u017eavaju potrebu mladih za osobnom i individualnom duhovnoš\u0107u umjesto tradicionalnom religioznoš\u0107u \u017eivljenom unutar zajednice, klju\u010dno je pitanje suvremenog katolicizma kojim se temeljito pozabavio ameri\u010dki isusovac Thomas P. Rausch u knjizi "Biti katolik u kulturi izbora", nedavno objavljenoj u izdanju Krš\u0107anske sadašnjosti.<\/p>\n

Polaze\u0107i od teze da je katoli\u010dki identitet mladih vjernika danas ozbiljno ugro\u017een, Rausch, oslanjaju\u0107i se na relevantna sociološka istra\u017eivanja, isti\u010de da u sekulariziranoj postmodernoj kulturi mnogi vjernici, bez obzira na dob, po\u010dinju graditi svoje osobne religiozne identitete. Naime, u takvoj kulturi, zvanoj i "kulturom izbora", pripadnost nekoj religiji odnosno religijskoj zajednici sve manje je stvar naslije\u0111a i odgoja, a sve više postaje pitanje osobnih afiniteta i preferencija. Osim toga, kako primje\u0107uje autor, sve je više mladih katolika koji nisu bliski sa svojom vjerskom tradicijom: slabo \u010ditaju i poznaju Bibliju, malo znaju o povijesti Crkve i razvoju crkvenog u\u010denja, još manje poznaju spise i djela iz \u017eivota crkvenih nau\u010ditelja i heroja vjere, misionara, reformatora i svetaca.<\/p>\n

"Koje su, dakle, oznake katoli\u010dkog identiteta? Koje su njegove korijenske metafore, njegovi interpretativni poticaji?", pita se autor i pokušava odgovoriti na to pitanje izdvajaju\u0107i glavna obilje\u017eja po kojima je prepoznatljiv katoli\u010dki identitet. Po njemu, za katoli\u010dki do\u017eivljaj svijeta i Boga prije svega je karakteristi\u010dan krš\u0107anski realizam i specifi\u010dna teološka interpretacija krš\u0107anske objave. Takav realizam pretpostavlja da znanje po\u010dinje od neposrednog iskustva, ali ga nadilazi. Katoli\u010dka racionalnost polazi od premise da kriti\u010dki razum mo\u017ee probiti veo pojavnog svijeta i doku\u010diti, kolikogod to bilo nesavršeno, tajnu apsoluta. S drugog, teološkog motrišta, samootkrivanje tog apsoluta predstavlja krš\u0107anska objava, Sveto pismo i poslanje Isusa Krista. Ali kako se objava razotkriva u ljudskoj povijesti i iskustvu, nju valja tuma\u010diti na na\u010din koji uva\u017eava \u010disto ljudske modalitete izra\u017eavanja.<\/p>\n

U tom kontekstu, Rausch isti\u010de da je katoli\u010dki pristup istini pluralisti\u010dan. On integrira teološki diskurs i filozofski kriticizam, uklju\u010duje suradnju vjere i razuma, Bo\u017eje milosti i ljudske naravi, objave i crkvene tradicije na putu spoznaje i otkupljenja. No pritom odbacuje jednostrani idealizam i naivni realizam, kao i nerafinirane krajnosti ovog potonjeg: empirizam i biblijski fundamentalizam. "Ljudska bi\u0107a otkrivaju smisao iskustvom, ali i kriti\u010dkim ispitivanjem, povijesnim istra\u017eivanjem, sistematiziraju\u0107i ideje i postavljaju\u0107i daljnja pitanja", ka\u017ee Rausch zaklju\u010duju\u0107i da je znanje više od letimi\u010dnog pregleda.<\/p>\n

U tom kontekstu autor isti\u010de tri teološka \u017earišta katolicizma: sakramentalnost, posredništvo i zajedništvo. Sakramentalnost koja se odnosi na razotkrivanje bo\u017eanskog otajstva kroz prirodu, narušenu ali i dalje pro\u017eetu miloš\u0107u. Posredništvo koje isti\u010de da se milost, kao Bo\u017eja nevidljiva prisutnost, uvijek otkriva putem nekog konkretnog simbola: doga\u0111aja, znakova ili sredstava spasenja, na na\u010din izgra\u0111en od simboli\u010dkog jezika kulture koja nas oblikuje.<\/p>\n

Na poslijetku, kao središnje na\u010delo po kojem je katoli\u010dka religioznost prepoznatljiva, autor isti\u010de zajedništvo. "\u010covjek sam za sebe, bez drugih, ne mo\u017ee biti krš\u0107anin", ka\u017ee Rausch pojašnjavaju\u0107i da je posredništvo uvijek omogu\u0107eno po zajednici, jer katolicizam polazi od radikalno društvene naravi osobe. U tome le\u017ei glavni razlog zbog kojeg katolicizam neblagonaklono promatra brojne suvremene duhovne trendove, za koje smatra da ih karakterizira religiozni individualizam i duhovni egocentrizam, i za \u010diju ekspanziju ponajviše krivi suvremenu kulturu samo\u017eivog voluntarizma.<\/p>\n

Unato\u010d tome što priznaje mnoge primjedbe upu\u0107ene Crkvi od mladih vjernika, autor ipak isti\u010de da je katolicizam bitno crkvena vjera i da je teško zamisliv katoli\u010dki identitet izvan Crkve.<\/p>\n

"Naš odnos prema Bogu ne mo\u017ee se odvojiti od naših odnosa prema drugim ljudskim bi\u0107ima; ne mo\u017eemo biti ‘spašeni’ sami za sebe, bez drugih. Crkva je hodo\u010dasni\u010dki narod; mi smo uvijek ‘na putu'", poru\u010duje autor ove knjige koja postavlja niz pitanja izuzetno va\u017enih za preispitvanje religioznog identiteta suvremenog katoli\u010dkog vjernika.<\/p>\n

Vjesnik<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nepristrani analiti\u010dari unutar crkvenih redova trezveno primje\u0107uju neke zna\u010dajke zbog kojih je Crkva sve manje samodovoljan autoritet za mnoge mlade katolike i zbog kojih su oni sve manje uvjereni da su crkvena pravila ujedno i Bo\u017eja pravila<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47684","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47684","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47684"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47684\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47684"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47684"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47684"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}