Intervju sa Borom Konti\u0107em, autorom dokumentarnog filma "Godine koje su pojeli lavovi" <\/p>\n
Pi\u0161e: Barbara Matej\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Propagandno ratno novinarstvo je leš koji još uvijek stoji u ormaru i \u010dinjenica da smo mu u me\u0111uvremenu navukli smoking ne utje\u010de na njegov zadah. Posljedice vidimo u neprihva\u0107anju odgovornosti za posao koji radimo i u manifestacijskom novinarstvu koje je a priori za ili protiv ne\u010dega, pogotovo kada se izvještava o manjinskim skupinama ili o iole spornim temama. <\/em><\/p>\n Boro Konti\u0107<\/strong> bavi se novinarstvom du\u017ee od 25 godina, kao radijski novinar, autor televizijskih serijala, predava\u010d, a njegov zadnji novinarski rad, dokumentarac <\/em>"Godine koje su pojeli lavovi<\/em>" tako\u0111er je fokusiran na novinarstvo, i to na najgoru stranu profesije – ratno huškanje. Konti\u0107 arhivskim materijalom podsje\u0107a što se objavljivalo u medijima u prvoj polovici devedesetih u bivšoj Jugoslaviji i paralelno prikazuje što se s tim novinarima-propagandistima doga\u0111a danas. Neki od tih huška\u010da su tadašnji urednik vijesti RTS-a <\/em>Milorad Komrakov<\/em><\/strong>, <\/em>Milijana Baleti\u0107<\/em><\/strong> s novosadske TV Most, koja je izvještavala s dubrova\u010dkog ratišta, nekadašnja novinarka RTS-a <\/em>Vesna Jugovi\u0107<\/em><\/strong>, ratni reporter podgori\u010dke <\/em>"Pobjede<\/em>" <\/em>Jovan Plamenac<\/em><\/strong>, urednik tuzlanskog <\/em>"Zmaja od Bosne<\/em>" <\/em>Vedad Spahi\u0107<\/em><\/strong>, kreatori politike <\/em>"Radija Prijedor<\/em>" <\/em>Mile Muti\u0107<\/em><\/strong> i <\/em>Zoran Baroš<\/em><\/strong> te dobro poznati <\/em>Smiljko Šagolj<\/em><\/strong>, koji je za HTV izvještavao iz Bosne i Hercegovine. Oni su napravili silnu štetu svojim novinarskim anga\u017emanom, a da zbog toga nikada nisu odgovarali. Dapa\u010de, mnogi su danas <\/em>"ugledni<\/em>" gra\u0111ani: Šagolj predaje na fakultetu u Mostaru, Spahi\u0107 na fakultetu u Tuzli, Muti\u0107 i Baroš su dramaturg i direktor kazališta u Prijedoru, Plamenac je pravoslavni sve\u0107enik, Vesna Jugovi\u0107 je uspješno prešla u poslovne vode…<\/em><\/p>\n Film je dobio naslov po prilogu Srpske radiotelevizije u kojem oficir vojske Republike Srpske potvr\u0111uje novinaru da se u sarajevskom zoološkom vrtu srpska djeca bacaju lavovima. To je samo jedan od primjera, koji se iz današnje perspektive mo\u017ee \u010diniti \u010dak smiješnim, dok su onda takvi prilozi bili pokreta\u010di mr\u017enje i zlo\u010dina. Film je nastao prošle godine u produkciji BiH ku\u0107e <\/em>"Produkcija.ba<\/em>", a za njega je Konti\u0107 u Beogradu dobio nagradu <\/em>"Jug Grizelj<\/em>" za istra\u017eiva\u010dko novinarstvo. U Hrvatskoj je premijerno prikazan na <\/em>"ZagrebDoxu<\/em>". Konti\u0107 je prisustvovao premijeri, ali je u Zagrebu bio zauzet snimanjem novog filma o Ivi Andri\u0107u pa smo intervju obavili telefonski na relaciji Zagreb – Sarajevo. <\/em><\/p>\n Tijekom godinu dana ste obilazili BiH, Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku, ulaze\u0107i u trag novinarima. <\/strong>Pretpostavljam da ste sa svim novinarima na koje ste se fokusirali pokušali razgovarati, ali vam se gotovo nitko, sude\u0107i prema filmu, nije odazvao. Kakve su bile reakcije? <\/strong><\/p>\n Uglavnom su se ti razgovori završavali odbijanjem. \u010cak i oni koji su mi ispri\u010dali što me zanimalo, nisu htjeli stati pred kamere i to ponoviti. Naj\u010deš\u0107e su se izgovarali na to da se radi o dalekoj prošlosti, da sada \u017eive neki druga\u010diji \u017eivot, da ne \u017eele biti jedini ili da nisu zapravo bili novinari nego su se samo bavili tim poslom u to vrijeme. Neki su se pozivali na to da su se zarekli da o tome više nikada ne\u0107e razgovarati, kao jedan od autora Zmaja od Bosne<\/em>, lista koji je za vrijeme rata izlazio u Tuzli i bio notorno poznat po tekstovima koji su propagirali govor mr\u017enje.<\/p>\n Signal da \u0107u teško imati sugovornike imao sam ranije, u jednom mnogo benignijem slu\u010daju. Uspio sam prona\u0107i \u017eenu koja je 1991. imala tridesetak godina i bila majka dvoje djece te je snimljena u uniformi dok je iz Beograda odlazila na ratište u Vukovar, na što se odlu\u010dila, kako je tada u izjavi rekla, upravo zato što je "na televiziji vidjela što se doga\u0111a" pa je odlu\u010dila pomo\u0107i u obrani Srba. U prvi mah je pristala razgovarati sa mnom, ali se onda povukla opravdavaju\u0107i to time što su je pravnici savjetovali da mo\u017ee imati problema s Hagom. Moram priznati da to i danas ne razumijem. Paradoksalno, ali najviše mi je odmogla vijest da je Nezavisno udru\u017eenje novinara Srbije podnijelo krivi\u010dnu prijavu protiv novinara Tu\u017eiteljstvu za ratne zlo\u010dine. Od tog trenutka nisam imao gotovo nikakve šanse da netko pristane otvoreno razgovarati. Zbog toga sam morao mijenjati osnovnu ideju filma, ali nisam htio odustati jer sam godinama prikupljao arhivske materijale i imao sam dovoljno dokaza kako je profesija potonula. <\/p>\n Što je bilo s tom kaznenom prijavom Neovisnog udru\u017eenja novinara Srbije? Je li se srbijansko Tu\u017eiteljstvo za ratne zlo\u010dine izjasnilo? <\/strong><\/p>\n Sada \u0107e skoro dvije godine od te prijave i ništa se nije pomaklo. Prije godinu dana, što je dokumentirano u filmu, tu\u017eitelj Vladimir Vuk\u010devi\u0107<\/strong> rekao je da još uvijek nemaju dovoljno dokaza. Po svemu sude\u0107i još i danas smo na istom.<\/p>\n Je li vam itko od tih novinara rekao da \u017eali ili osje\u0107a makar nelagodu zbog toga što je radio? <\/strong><\/p>\n Ne, nitko nije nešto tako rekao. Kada sam novinara srpske televizije s Pala, koji je napravio stand-up iznad vezanih ljudi, vojnika – pripadnika me\u0111unarodnih snaga u BiH koje su Mladi\u0107eve snage uzele kao taoce i privezali za mostove, skladišta i tako su zato\u010deni tvrdili da im je sasvim dobro, pitao kako je to mogao raditi, uzvratio mi je pitanjem što je mogao drugo kada je bio doveden tamo i radio okru\u017een vojnim snagama.<\/p>\n Moja namjera nije bila da dobijem priznanja krivice ili da sudim tim ljudima, ve\u0107 me zanimalo kako se odvijao taj prijelaz od profesionalca u slugu sistema. Kako je napravljena ta tranzicija da je nenormalno postalo tako obi\u010dno da ga predo\u010dimo ljudima kao realnu kategoriju?<\/p>\n Jeste li pronašli odgovor na ta pitanja? <\/strong><\/p>\n Postojao je cijeli jedan politi\u010dki, vojni, socijalni kontekst koji je proizvodio takvu vrstu novinarstva. Jedna studija o tome kakav je bio utjecaj politike, javnosti, i onoga što nazivamo "obi\u010dni ljudi" bila bi vrlo zna\u010dajna kada govorimo o takvoj vrsti novinarstva. \u017delim re\u0107i da novinari nisu primarni ili jedini krivci. No, što je naš krimen? Što se pristalo na objavu la\u017ei, a onda na osnovu takve vijesti dodavali i komentari, što zna\u010di da je balon neistine, koji je u po\u010detku bio samo bijedan i jadan jer su \u010dinjenice bile neto\u010dne, s komentarom postajao oblak gigantskih razmjera. Novinarstvo je slu\u017eilo kao topovska paljba uo\u010di pješadijskog napada. Profesija je ba\u010dena u blato i degradirana od osoba koje su bile spremne lagati ako to zahtijeva navodni nacionalni ili dr\u017eavni interes. Taj je megabalon la\u017ei plovio iznad masa, a ljudi su u to vjerovali. Znate kakav je naš svijet, i danas se ka\u017ee: Vidio sam to na televiziji! Isto kao da neko više bi\u0107e šalje informaciju.<\/p>\n U filmu imate izvrstan, apsurdan dio iz Prijedora. Bivši \u010delnici Radio Prijedora, koji je po nacionalnom klju\u010du prozivao ljude imenom i prezimenom, sada su direktor i dramaturg tamošnjeg kazališta. Snimali ste dok se u kazalištu postavljala <\/strong>Grobnica za Borisa Davidovi\u010da<\/strong><\/em> Danila Kiša, no razgovor sa Zoranom Barošem o tom ratnom periodu je tajno sniman. Koliko je takav postupak profesionalno eti\u010dan? <\/strong><\/p>\n Bio je to jedini na\u010din da dobijem iskaz. Na to sam nerado pristao jer sam smatrao da u filmu sve mora biti apsolutno fer. Prije nego što sam se na to odlu\u010dio, nazvao sam tadašnjeg ombudsmana za medije BiH Mehmeda Halilovi\u0107a<\/strong> i objasnio mu o \u010demu se radi. Rekao mi je da pravila novinarske struke u iznimnim slu\u010dajevima odobravaju takav postupak – ako novinar nema nikakve šanse da druga\u010dije do\u0111e do odgovora. Bilo mi je stalo da razgovaram s tim ljudima, jer je Radio Prijedor<\/em> uništavao \u017eivote mnogima i svjesno ili nesvjesno pripremao teren da ih se mo\u017ee poslati u logore samo zato što su Bošnjaci. Uloga tog radija navedena je i u presudi Haškog suda u slu\u010daju Milomira Staki\u0107a<\/strong>, koji je prvobitnom presudom bio osu\u0111en na najte\u017eu, do\u017eivotnu kaznu za zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti. I onda imate potpuno nevjerojatnu situaciju da dvadeset godina kasnije ti ratni huška\u010di postavljaju na pozornicu djelo Danila Kiša<\/strong>, koji je upravo logore smatrao jednim od naju\u017easnijih obilje\u017eja 20. stolje\u0107a prema kojemu \u010dovjek mora imati stav. Kiš ka\u017ee: "Ono što \u010dini iskustvo logora najstrašnijim, \u010diji smo mi savremenici dakle, to je ta njegova konceptualizacija, to njegovo osmišljavanje. A mislim istovremeno – tom re\u010denicom sam hteo da ka\u017eem – da pisci, intelektualci koji daju istorijsko opravdanje takvom konceptu zapravo da oni postaju sau\u010desnici zlo\u010dina". Tako da danas u Prijedoru gledate predstavu o groznim Staljinovim<\/strong> logorima, a nema ni slova o srpskom logoru Keraterm, koji je 1992. bio samo kilometar daleko od zgrade pozorišta. <\/p>\n Uloga medija u ratu se spominje zapravo u nizu optu\u017enica i presuda sudova za ratne zlo\u010dine, no nijedan novinar ili urednik nije odgovarao za širenje mr\u017enje, dok se u slu\u010daju Ruande u Hagu sudilo ruandskim novinarima. Mislite li da je propust Haškog suda što nije procesuirao novinare s prostora bivše Jugoslavije?<\/strong><\/p>\n Upu\u0107eniji ka\u017eu da je problem u tome što je teško uspostaviti uzro\u010dno-posljedi\u010dnu vezu; da imate neki tekst ili prilog i potom zlo\u010din koji je direktno s tim povezan. Ali neki su novinarski prilozi prouzrokovali veliku štetu, i to se mo\u017ee provjeriti. Recimo kada je HRT-ov izvjestitelj radio prilog o tome kako se u Konjicu progone Hrvati, dok istovremeno bosanske izbjeglice sigurno borave u Dalmaciji. Zbog tog je priloga nekim ljudima postalo nepodnošljivo u Dalmaciji pa su tra\u017eili druge destinacije. Ne znam bi li se Haški sud trebao baviti takvim stvarima, ali neki sud profesije svakako bi.<\/p>\n Novinar kojeg spominjete je Smiljko Šagolj. <\/strong>Pretpostavljam da ste i s njim pokušali razgovarati?<\/strong><\/p>\n S njim jedinim nisam, jer sam u dokumentaciji imao zabilje\u017eeno nekoliko primjera u kojima je odbio svaku mogu\u0107nost da se s njim razgovara. Pokušali smo "okolnim" putem tra\u017eenjem dozvole za snimanje reporta\u017ee o studiju novinarstva u Mostaru, gdje radi, ali smo odbijeni. Tako da je jedina mogu\u0107nost bila da zabilje\u017eimo sretan trenutak njegove pozne karijere – stjecanje doktorske titule u Zagrebu. <\/p>\n Bi li bilo potrebno provesti makar svojevrsnu lustraciju me\u0111u novinarima? Da više ne mogu biti novinari oni koji su se teško ogriješili o pravila profesije i sudjelovali u progonu drugih, slu\u017eili se govorom mr\u017enje, prokazivanjima…? <\/strong><\/p>\n Mogu\u0107e je da bi to bila pravda. S druge strane, imam osje\u0107aj da bi se cijeli postupak pretvorio u trakavicu u kojoj bismo od siline razli\u010ditih glasova izgubili obrise razloga zbog kojih je postupak pokrenut. Bio bi to ogroman promet, a mala zarada, kao što ka\u017ee Ivica Osim-Švabo<\/strong>, legendarni igra\u010d i trener sarajevskog \u017deljezni\u010dara. U jedno sam ipak siguran; imalo bi smisla kad bi grupa istaknutih, neoptere\u0107enih i stru\u010dnih ljudi iz regije pregledala taj novinarski materijal i napravila od toga neki <\/em>izvještaj, studiju u kojem bi primjerima pokazali što se to doga\u0111alo i koji su ljudi u tome sudjelovali. Odmah nakon rata je delegacija Nezavisne unije profesionalnih novinara <\/em>iz BiH tra\u017eila od Me\u0111unarodne federacije novinara<\/em> (IFJ) da donese rezoluciju kojom bi se osudilo propagandno novinarstvo za vrijeme rata, ali nisu bili za to jer su smatrali da nije zadatak novinara da istupaju protiv kolega.<\/p>\n Ako ništa drugo, barem su izašle najmanje dvije dobre knjige na tu temu: Kovanje rata<\/em> Marka Thompsona<\/strong> i Zlo\u010din u 19.30 <\/em>Kemala Kurspahi\u0107a<\/strong>, koja obuhva\u0107a ovdašnje novinarstvo od 1945. do 2000., ali je dobar dio posve\u0107en ratnom novinarstvu. <\/p>\n Bili ste radijski novinar cijelo vrijeme opsade Sarajeva. Kakva su vaša osobna iskustva s izvještavanjem iz Sarajeva u to vrijeme? Koliko je bilo lako upasti u zamku slu\u017eenja novim ideologijama? <\/strong><\/p>\n Bio sam novinar Radio Sarajeva<\/em> do 1994. godine, kada sam postao izvjestitelj za Glas Amerike<\/em>. Za vrijeme opsade Sarajeva radio sam tjednu emisiju De\u017eurni mikrofon<\/em> i ponosan sam na nju, jer je \u010dak i u onakvim radnim uvjetima bila dobra. Ali znam koliko sam puta objavljivao informacije koje su bile zasnovane na jednom izvoru, jer nije bilo druge mogu\u0107nosti. No ovaj film nije o ljudima koji su ponekad imali samo jedan ili pola izvora pa su nekako krpili pri\u010du, ve\u0107 o onima koji su potpuno manipulirali podacima, koji su la\u017e prihvatili kao istinu i kreirali novu stvarnost. O novinarima koji su kao potpuno normalno prihvatili da se bez ikakve provjere objavljuju prakti\u010dno optu\u017enice i pozive da se pojedini ljudi smaknu. Uz takvo novinarstvo potpuno je bilo normalno da su tisu\u0107e ljudi u logorima i da je Sarajevo, ili Srebrenica ili Gora\u017ede \u010detiri godine pod opsadom. Imate onaj klasi\u010dni primjer kada je britanski novinar Ed Vulliamy<\/strong> u jednom od logora pored Prijedora otkrio i snimio fotografije s ljudskim kosturima, Bošnjacima, pa je mjesecima trajala medijska rasprava o tome je li to uop\u0107e logor, s koje je strane zapravo bila \u017eica i sli\u010dno, a da se nitko nije zapitao što ti izgladnjeli i umorni ljudi uop\u0107e rade tamo. Dakle, htio sam snimiti film o novinarstvu koje je bilo pokri\u0107e za bilo koji vojni cilj u kojem mo\u017ee izginuti tisu\u0107e ljudi.<\/p>\n Tome u prilog govore i neke od haških optu\u017enica, recimo, protiv Jadranka Prli\u0107a, Brune Stoji\u0107a, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovi\u0107a, Valentina \u0106ori\u0107a i Berislava Puši\u0107a, u kojoj stoji da su imali kontrolu nad medijima sa ciljem širenja mr\u017enje prema nehrvatima. No, mediji su, pogotovo javne televizije, u dobrom dijelu pomogle da nacionalisti do\u0111u na vlast, a onda su ih na vlasti i odr\u017eavale. Mo\u017ee li se onda govoriti samo o tome da su mediji bili instrumentalizirani, nisu li se i sami, dobrovoljno i <\/strong>"domoljubno<\/strong>", upregnuli u tu ideološku mašineriju? <\/strong><\/p>\n Sigurno je da sve ono što se doga\u0111alo ne bi bilo tako krvavo da nije bilo takvog medijskog servisa i pripreme terena za zlo\u010dine prije, a posebno za vrijeme rata, ali je teško utvrditi granicu do kada novinari sami diktiraju stvari, a otkad se njima dirigira. Ja sam radio na Radioteleviziji Sarajevo, gdje nije bilo otvorenih primjera huškanja, ali znam da nije lako u ratu raditi na profesionalan na\u010din. Prvo je dobar dio vodstva televizije otišao ili pobjegao iz Sarajeva, što je u startu oslabilo medij, a onda nas je vojno rukovodstvo stalno prozivalo da nismo dovoljno patrioti jer ne pravimo program kakav zahtijeva rat, da bi krajem 1992. bili smijenjeni \u010delni ljudi. Novinarstvo u ratu uvijek do\u017eivljava sumrak profesije. Ona misao da u ratu prva strada istina, nije uop\u0107e fraza, ve\u0107 precizno pogo\u0111ena definicija novinarstva u ratu. Ako ni zbog \u010dega drugoga, onda zbog toga što u prvi plan dolaze isklju\u010divo vojni i politi\u010dki izvori \u010dija se namjera ni u promil ne susre\u0107e s elementarnim zahtjevima profesije. <\/p>\n Uglavnom ti "najmaligniji" akteri nisu više u novinarstvu, ali kakvu su oni dugoro\u010dnu štetu prouzro\u010dili po novinarstvo? Osje\u0107aju li se posljedice takve vrste novinarstva i u danas upravo zbog toga što nikada ni institucionalno ni društveno nije sankcionirala takva praksa?<\/strong><\/p>\n To jest leš koji još uvijek stoji u ormaru i \u010dinjenica da smo mu u me\u0111uvremenu navukli smoking ne utje\u010de na njegov zadah. Posljedice vidimo u neprihva\u0107anju odgovornosti za posao koji radimo i u manifestacijskom novinarstvu koje je a priori<\/em> za ili protiv ne\u010dega, pogotovo kada se izvještava o manjinskim skupinama ili o iole spornim temama. To se vidjelo, na primjer, kada se izvještavalo o Queer Festivalu<\/em> koji je trebao biti odr\u017ean u Sarajevu prije par godina. S tom pri\u010dom se manipuliralo i te se ljude predstavljalo kao skupinu krajnje sumnjivih namjera, a da se još ništa nije ni dogodilo. Ili, uzmimo sada aktualni slu\u010daj generala Jovana Divjaka<\/strong> protiv kojega je u Srbiji podignuta optu\u017enica zbog napada na kolonu JNA u Dobrovolja\u010dkoj ulici u Sarajevu u svibnju 1992. godine. S jedne strane ga se brani, a s druge napada, ali još ni jedna televizija, ni iz Srbije ni iz Bosne i Hercegovine, nije napravila temeljiti dokumentarac o tome što se zapravo dogodilo u toj ulici, a postoje sa\u010duvani materijali i \u017eivi svjedoci toga doga\u0111aja. Svi \u017eele o tome razgovarati, ali ne postoji ni pokušaj da se razjasni što se zapravo dogodilo. I to vidim kao recidiv tog lošeg ratnog novinarstva. <\/p>\n Radi li se o tome da su novinari i urednici inertni i neprofesionalni ili se namjerno ne hvataju dublje razrade takvih tema jer im onda ponestaje prostora za manipulaciju? <\/strong><\/p>\n To je kombinacija inertnosti, lijenosti, neznanja, nesposobnosti da razumiju što treba raditi, ali najviše tog ratnog novinarskog pravila, nazovimo to tako, da se poštuje interes "moje strane", a ne istine. Više nam rat ne visi nad glavom, ne radimo u uvjetima koji nam onemogu\u0107avaju da stvar sagledamo sa svih strana, ali još uvijek pristupamo na stari, prepoznatljiv na\u010din.<\/p>\n h-alter<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Intervju sa Borom Konti\u0107em, autorom dokumentarnog filma "Godine koje su pojeli lavovi" <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47683","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47683","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47683"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47683\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47683"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47683"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47683"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}