{"id":47680,"date":"2011-03-20T09:41:21","date_gmt":"2011-03-20T09:41:21","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47680"},"modified":"2011-03-20T09:41:21","modified_gmt":"2011-03-20T09:41:21","slug":"ruse-li-se-kolonijalne-granice-u-aziji-i-africi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/03\/20\/ruse-li-se-kolonijalne-granice-u-aziji-i-africi\/","title":{"rendered":"Ru\u0161e li se kolonijalne granice u Aziji i Africi?"},"content":{"rendered":"

Libija je bogata naftom, ali za Europu je va\u017enija kao golema sredozemna zemlja, dr\u017eava koja zauzima veliki dio obale Mediterana, preko koje se leti na jug. Francuska je nositeljica Unije za Mediteran i inicijative za taj dio svijeta.<\/em> <\/p>\n

Pi\u0161e: Tvrtko Jakovina<\/strong><\/em><\/p>\n

Svjetska je javnost, pa i Svjetska organizacija, u slu\u010daju libijske krize mo\u017eda i nešto br\u017ea no što je to bila ina\u010de. Svjetske se vlade, barem one koje na globalna zbivanja imaju utjecaj ili bolje poznaju regiju, ponašaju uobi\u010dajeno, a to je nedovoljno i obeshrabruju\u0107e samo za one koji ginu, koji su s puškama protiv aviona i tenkova<\/p>\n

O\u010dekivati da Ujedinjene nacije reagiraju dovoljno brzo i u\u010dinkovito, u uvjetima kada me\u0111u najve\u0107im silama ne postoji suglasnost o politi\u010dkom pravcu, sli\u010dno je kao \u010duditi se zašto se Slobodanu Miloševi\u0107u nije na vrijeme stalo na put, dok su \u017ertve mogle biti manje, dok su se neka razaranja mogla sprije\u010diti. Pokušaji svrgavanja re\u017eima koji ima vojsku i policiju teški su, rijetko uspješni. Vije\u0107e sigurnosti 18. je o\u017eujka 2011. ipak odlu\u010dilo djelovati, uz neke va\u017ene suzdr\u017eane glasove. <\/p>\n

Motor iza donošenja rezolucije UN-a kojim se razmjerno široko otvara mogu\u0107nost djelovanja iz zraka na razli\u010dite polo\u017eaje Gadafijevih snaga, prije svega je rezultat francuske diplomacije. Francuski ministar vanjskih poslova Alain Juppe doputovao je u New York, jedini je u Vije\u0107u sigurnosti govorio prije usvajanja rezolucije. Juppe nastavlja politiku koju je otvorio Bernard Kouchner, prvi ministar u vladi predsjednika Nicolasa Sarcozyja. Naglasak na ljudska prava dobio je razmjere kakvih ranije nije bilo gotovo nigdje, svakako ne u Parizu. Francuskim je zagovorom proširen mandat Plavih kaciga u intervencijama, tako da oni sada štite civile i mogu intervenirati protiv onih koji ih krše, kao što je bilo u Kongu. Francuzi su, doduše neuspješno, \u017eeljeli i u slu\u010daju mijanmarske vojne hunte, poslati vojsku. Reagirati na vrijeme, ne pustiti da se ponovi Ruanda ili Bosna i Hercegovina, pokušaj da se spasi obraz, nešto je što Francuska gura kao zajedni\u010dki cilj više dr\u017eava. Pariz, naravno, ima i vlastite interese, \u010dak i kada su velika na\u010dela op\u0107a, \u010dini se ve\u0107ini prihvatljiva. Francuska je, mo\u017eda više inzistiranjem predsjednika Sarkozyja, no zagovorom diplomatske slu\u017ebe, priznala pobunjeni\u010dku libijsku vlast u Bengaziju, bez obzira na to što nije najjasnije tko se zapravo bori protiv Gadafija i koliko su plemenske razlike u pozadini revolta u Libiji korak u demokratizaciji dr\u017eave. Ujedinjene su nacije sada mogle spasiti i francusku odluku o priznanju, \u010din koji nije povukao druge dr\u017eave, koji je naišao na \u010du\u0111enje drugih dr\u017eava. <\/p>\n

Libija je bogata naftom, ali za Europu je va\u017enija kao golema sredozemna zemlja, dr\u017eava koja zauzima veliki dio obale Mediterana, preko koje se leti na jug. Francuska je nositeljica Unije za Mediteran i inicijative za taj dio svijeta. Ovo mo\u017ee biti prilika za ja\u010danje francuskog polo\u017eaja, napose zato jer su Talijani u krizi, a kao bivša kolonijalna sila nemaju puno manevarskog prostora uplitati se u libijske probleme. <\/p>\n

U UN-u je trenuta\u010dno nekoliko libijskih ambasadora. Najprije je poslušnost Gadafiju otkazao \u010dovjek broj dva. Ljudski \u010dvrst, elokventan, imao je petlju i skinuo zastavu D\u017eamahirije, izvjesio onu Kraljevine na krov Misije pri Svjetskoj organizaciji. Potom je isto napravio broj 1, šef misije. Nije to bila laka odluka za Gadafijeva školskog kolegu, bivšeg ministra vanjskih poslova. Potom je Gadafi povukao njihove akreditive i za ambasadora imenovao \u010dovjeka koji je donedavno bio predsjedavaju\u0107i Glavne skupštine UN-a. UN nema mogu\u0107nost odbiti imenovanje zemlje \u010dlanice. Vlada tako i dalje konfuzija, odre\u0111ena plemenskim vezama, ali ovo je manji dio problema. O zbivanjima u Libiji, anga\u017emanu sa strane, Libijce, bez obzira na to gdje se bore, malo tko što pita. Sve dok postoji nada da \u0107e se sprije\u010diti smrt i ubijanje, stvari mogu biti pozitivne. <\/p>\n

Gadafi se trenua\u010dtno povukao, objavio da prekida neprijateljstva. Potez je logi\u010dan, \u010dini se kao da je pritisak UN-a djelovao. Ostaje ipak pitanje kako mo\u017ee intervencija iz zraka, po uspješnim vojnim snagama koje se bore protiv poluorganiziranog naroda, donijeti prevagu na terenu? Iz zraka se \u010dvrsti re\u017eimi, pa makar i u polovici zemlje, ne mogu srušiti. Mogu se, dapa\u010de, osna\u017eiti, jer strana intervencija rijetko je popularna, napose intervencije nekadašnjih kolonijalnih vlasti. Mogu, doduše, ohrabriti i one koji su protiv Gadafija a to još ne pokazuju, da se pobune. Prilike u Libiji svakako ne idu ka smirivanju. <\/p>\n

 Ograni\u010denja arapskih revolucija<\/strong><\/p>\n

Revolucije u arapskom svijetu pokazale su ograni\u010denja. Promjene u Tunisu i Egiptu srušile su vlastodršce, ali jesu li u\u010dinile više od toga? Bi li se promjene – da u Bahreinu ili Jemenu postoje lideri koji ne bi poremetili ukupnu ravnote\u017eu – pogurale i u Sani i Manami? Bahrein je, baš kao i ostali emirati i sultanati isto\u010dnog dijela Arapskog poluotoka, sa Saudijskom Arabijom, od 1981. godine dio Savjeta za suradnju zemalja Zaljeva, tijela koje je trebalo poja\u010dati sigurnost dr\u017eava slabih i malenih, a onda ugro\u017eenih od Irana i Islamske revolucije. Na to su se Bahreinci i pozvali, tisu\u0107u saudijskih vojnika nije u Bahreinu ilegalno. <\/p>\n

Bahrein je do 1782. bio pod vlaš\u0107u dinasta koji su se oslanjali na perzijskog vladara. Istjerali su ih Al Khalife, ro\u0111aci onih koji su ve\u0107 vladali Kuvajtom, suniti, dinastija koja je isto\u010dnu obalu arapskog poluotoka u\u010dinila posve arapskom. Iranska presizanja nisu time zauvijek pokopana. Još je šah Reza Pahlavi obnovio zahtjev za Bahreinom. Manama je još pod britanskim protektoratom lu\u010dke instalacije u Jufairu otvorila ameri\u010dkim brodovima. Od 1949. do 1977. tamo je sjedište MIDEASTFORA, sto\u017eera pomorskih snaga SAD-a na Bliskom istoku u trenucima krize. Rat Iraka i Irana, ugro\u017eavanje tankera u Perzijskom zaljevu, osamdesetih je ponovo poja\u010dalo vezu Washingtona i Maname. Nakon osloba\u0111anja Kuvajta od Sadama Huseina poslije Pustinjske oluje I, dijelovi Pete flote ameri\u010dke mornarice smješteni su u Bahreinu. S kaosom u Iraku i Iranom s druge strane Zaljeva, izgubiti Bahrein, strateški je za Zapad nezamislivo. Manama je u svemu uvijek slijedila Saudijsku Arabiju, oslanjala se na Zapad. <\/p>\n

Dr\u017eava koju \u010dini niz otoka, površinom manja od Me\u0111imurske \u017eupanije, ali s gotovo milijun stanovnika, nastanjena je uglavnom šiitima. Sunitska je dinastija i trideset posto podanika, ali ni oni nisu jedinstveni. Pola ih je došlo iz dubina Arapskog poluotoka, pola su potomci Arapa koji su neko\u0107 \u017eivjeli na suprotnoj obali, u Perziji. Bahreinci su bogati, najbolje obrazovani od svih susjednih zemalja, vode\u0107i kulturni centar u Zaljevu. Imaju, uz Oman, golemi postotak autohtonog stanovništva, ne useljenika. Stoga postoje ljevi\u010dari, štrajkovi nisu bili rijetkost, baš kao ni oslanjanje vladaju\u0107e dinastije na policijske snage. Šiitsko stanovništvo trajno je nezadovoljno. Nezadovoljni su bili kad su se bunili sredinom devedesetih, kad su zatvarani, pa je nestabilnost u Bahreinu uvijek bila ve\u0107a no u drugim zaljevskim zemljama. Policijske snage obu\u010davali su Britanci i Pakistanci, SAD je glavni dobavlja\u010d oru\u017eja. <\/p>\n

Postoji li sli\u010dnost izme\u0111u nezadovoljnika u Bahreinu i Libiji? Svakako. I jedni i drugi su Arapi, obje zemlje imaju naftu, obje su na strateški va\u017enim mjestima, bez obzira na veli\u010dinu, obje imaju probleme s demokratskim deficitom, mada nejednako velikim. Razlike su još ve\u0107e. Onih koji javno protestiraju protiv Gadafija manje je od nezadovoljnika u Bahreinu. Za zaustavljanje Gadafija potrebna je vanjska intervencija. Za gušenje protesta u Bahreinu iskorištena je tako\u0111er strana pomo\u0107. Nafta, o\u010dito, ni u jednom od ovih slu\u010dajeva nije glavni razlog za akciju. Ona je va\u017ena, ne i presudna. Unato\u010d svim društvenim mre\u017eama, tehnologiji i spinovima, na kraju smo tamo gdje smo bili na po\u010detku odnosa me\u0111u suverenim dr\u017eavama i interesnim sferama. Tlo i strateški putovi odre\u0111uju strateške interese i sudbinu svijeta. Vrijedi to i za humanitarne intervencije.<\/p>\n

T-portal<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Libija je bogata naftom, ali za Europu je va\u017enija kao golema sredozemna zemlja, dr\u017eava koja zauzima veliki dio obale Mediterana, preko koje se leti na jug. Francuska je nositeljica Unije za Mediteran i inicijative za taj dio svijeta.<\/em> <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47680","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47680","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47680"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47680\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47680"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47680"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47680"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}