{"id":47679,"date":"2011-03-19T11:11:43","date_gmt":"2011-03-19T11:11:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47679"},"modified":"2011-03-19T11:11:43","modified_gmt":"2011-03-19T11:11:43","slug":"sto-je-nama-japan-i-tko-smo-mi-japanu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/03\/19\/sto-je-nama-japan-i-tko-smo-mi-japanu\/","title":{"rendered":"\u0160to je nama Japan i tko smo mi Japanu"},"content":{"rendered":"

Jer Hrvati, doista, u japanski zemljotres ozbiljno mogu povjerovati samo ukoliko im neki gad iz \u017eutotiska ponudi informaciju da \u0107e baš oni poumirati od zra\u010denja iz japanskih centrala ili da \u0107e baš njih, u Splitu, Omišu i Šibeniku, pomesti japanski cunami<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Miljenko Jergovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Prije nekoliko dana, izme\u0111u vijesti o eksploziji u reaktoru nuklearne elektrane i izvještaja o grupi radnika, koji su se poput kakvih samuraja \u017ertvovali e ne bi li sprije\u010dili katastrofu u kojoj bi bile smrtonosno ozra\u010dene hiljade ili stotine hiljada njihovih sunarodnjaka, u hrvatskim je novinama objavljena vijest kako je japanski ambasador u Zagrebu Yoshio Tamura s direktoricom Doma zdravlja u Sisku Nikolinom Pintar potpisao ugovor o donaciji medicinske opreme za ambulantu u Me\u010den\u010danima, vrijednoj trideset hiljada eura.<\/p>\n

\u010citateljstvo je bilo na \u010das ganuto, zasuzilo je pokoje osjetljivije hrvatsko oko, kao za \u010ditanja ljubavnoga romana u Gloriji ili za gledanja neke od valjda stotinjak turskih sapunica, koje se upravo emitiraju na regionalnim televizijskim postajama. I to je, zapravo, bilo sve: i zemljotres u Japanu, i prizori ljudi koji su pod vodom i zemljom izgubili svoje bli\u017enje, i donacija ambulanti u Me\u010den\u010danima, u nas se gledaju na isti na\u010din i s jednakim sentimentima kao i pustolovine Onura i Šeherzade, jer je, iz hrvatske perspektive, i jedno i drugo fikcija, nešto što sa stvarnoš\u0107u nema baš nikakve veze. Pa se onda hrvatski tabloidi trude da toj fikciji s japanskim zemljotresom dohakaju tako što objave da \u0107e, evo, za koji dan japansko zra\u010denje sti\u0107i i do Lijepe naše, i svi \u0107emo u tren oka biti spr\u017eeni.<\/p>\n

To je, naime, jedini na\u010din da se idiotiziranim hrvatskim medijima, i publici koja je njima ozra\u010dena, japanski zemljotres prika\u017ee kao stvarnost. Potrebna je, dakle, odvratna i u biti bezdušna la\u017e, da bi se fikcija, koja je cijelom normalnom svijetu stvarnost, prilagodila hrvatskim potrebama. Jer Hrvati, doista, u japanski zemljotres ozbiljno mogu povjerovati samo ukoliko im neki gad iz \u017eutotiska ponudi informaciju da \u0107e baš oni poumirati od zra\u010denja iz japanskih centrala ili da \u0107e baš njih, u Splitu, Omišu i Šibeniku, pomesti japanski cunami. Ako nema toga, njima je svejedno za Japance, jer tko su nama, i na koji nas se na\u010din ti\u010du ti Japanci. A to što oni, samo koji dan nakon što ih je sastavio jedan od naj\u017eeš\u0107ih zemljotresa u povijesti, financiraju ambulantu Me\u010den\u010danima, to nam, tako\u0111er, nije pretjerano va\u017eno, jer za selo Me\u010den\u010dane ionako nikada nismo ni \u010duli, pa su i Me\u010den\u010dani za nas neka vrsta Japana.<\/p>\n

Sljede\u0107eg dana, u novinama \u010ditamo kako je devedeset zemalja ve\u0107 poslalo pomo\u0107 Japanu. Hrvatska nije, jer je Hrvatska mala i siromašna zemlja, kojoj, je li tako, treba pomo\u0107 i bez zemljotresa i cunamija. To je, dakle, naša katoli\u010dka izlika i isprika pred sretnim i bogatim svijetom koji poma\u017ee stradalim Japancima. Ali va\u017enije je ono drugo: mi, zapravo, ne vjerujemo da se išta u Japanu i dogodilo. Povjerovat \u0107emo kad zra\u010denje do nas stigne. Hrvatska je, prvenstveno zahvaljuju\u0107i svojim novinama i dr\u017eavnoj televiziji, jedan veliki Truman Show, \u010diji gledatelji i sudionici zamišljaju da je i ostatak svijeta Truman Show.<\/p>\n

Jedino što za Japance mo\u017eemo u\u010diniti jest da odemo do japanske ambasade, upišemo se u knjigu \u017ealosti, ili u ve\u010dernjim satima, za vrijeme nekakvih naših demonstracija, zapalimo svije\u0107e ispred ambasadorove rezidencije. Vidjeli smo na CNN-u da i drugi to rade, pa nam se svidjelo. Poslije Japanci šalju izraze zahvalnosti, silno ganuti hrvatskom dobrotom. Njima je i to dovoljno. Od Hrvata, mo\u017eda, više i ne o\u010dekuju.<\/p>\n

Ne znam, a zapravo i ne \u017eelim znati, kako je u Sarajevu i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Što u mojoj rodnoj zemlji misle o tragediji biblijskih razmjera, koja je pogodila Japan. Skuplja li netko u Sarajevu pomo\u0107 za bra\u0107u Japance i sprema li se da krene u spasila\u010dke pohode? Ili je sve kao u Zagrebu? Ka\u017eem da ne znam, i da ne \u017eelim znati, jer je za mene ve\u0107 previše da dvije zemlje, dva grada i dvadeset i dva identiteta teglim na svojim le\u0111ima i u svojoj glavi. Ne \u017eelim toliki i takav tovar.<\/p>\n

Ali volio bih da Sarajlijama Japanci zna\u010de barem onoliko koliko su Sarajlije u proteklih petnaestak godina zna\u010dile Japancima, kad su im slali milijune i milijune razne pomo\u0107i, nikad ne tra\u017ee\u0107i i ne o\u010dekuju\u0107i da im itko bude zahvalan. Nisu pomagali kroz fikciju, lijepom rije\u010dju, mišlju i molitvom, paljenjem svije\u0107a i lahkom suzom ispred televizijskih ekrana, nego u stvarnosti, u novcu i u nekoj \u017eivoj i konkretnoj gesti. Ako je Bosna i Hercegovina, kao i Hrvatska, presiromašna da drugima poma\u017ee, onda dobro. Imam pravo da mi bude svejedno.<\/p>\n

Nije sramota biti sirotinja i \u017eivjeti od tu\u0111e pomo\u0107i. To nije sramota ni za ljude, ni za cijele dr\u017eave. Nekima je, mo\u017eda, tako grah pao, pa da budu bogati kao Finska, a drugima da budu siromašni kao Bangladeš. Ali jednako dostojanstveni mogu biti i jedni, i drugi. Siromaštvo nije znak kulturne ili emocionalne inferiornosti, kao što ni bogatstvo nije znak bilo kakve superiornosti. Ali kada nekoga stigne nevolja koja je neusporedivo ve\u0107a od svih tvojih nevolja, tada je pitanje dostojanstva, a ne bogatstva, da mu se na\u0111eš pri ruci. Tada nije va\u017eno jesi li Finska ili si Bangladeš, jer se ljudska pomo\u0107 i pa\u017enja, jer se ni sadaka i milosr\u0111e, ne mjere bogatstvom onoga tko poma\u017ee. To \u010dine svi koji su dostojanstveni, svi koje nije pokvarilo bogatstvo, a ni svi koji se nisu naviknuli da sami zauvijek \u017eive od humanitarne pomo\u0107i, nego su jedni drugima samo ljudi me\u0111u ljudima. Pa onoliko koliko je Japan pomogao Me\u010den\u010danima, isto \u0107e toliko Me\u010den\u010dani pomo\u0107i Japanu. To je nešto što bi trebali znati \u010dak i junaci televizijskih sapunica.<\/p>\n

Radiosarajevo.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jer Hrvati, doista, u japanski zemljotres ozbiljno mogu povjerovati samo ukoliko im neki gad iz \u017eutotiska ponudi informaciju da \u0107e baš oni poumirati od zra\u010denja iz japanskih centrala ili da \u0107e baš njih, u Splitu, Omišu i Šibeniku, pomesti japanski cunami<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47679","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47679","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47679"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47679\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47679"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47679"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47679"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}