Krajolik je doista sirovina, temelj opstanka i gospodarski pokreta\u010d turizma. Je li ekonomija turizma uistinu svjesna te povezanosti?<\/p>\n
Pi\u0161e: \u0110uro Tomljenovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Koliko \u010desto treba ponoviti da se u nekoj drugoj privrednoj grani kapital mo\u017ee izgubiti i ponovo zaraditi, ali kad se u turizmu jednom izgubi temeljna supstancija – priroda i zemlja – ona se više ne mo\u017ee nadoknaditi. Krajolik je doista sirovina, temelj opstanka i gospodarski pokreta\u010d turizma. Je li ekonomija turizma uistinu svjesna te povezanosti?<\/p>\n Je li si turisti\u010dka struka uop\u0107e pokušala predstaviti što \u0107e se dogoditi kada se lavina budu\u0107ih turisti\u010dkih potroša\u010da krajolika zakotrlja i razlije po djelomi\u010dno slobodnim, ali prete\u017eito ipak ve\u0107 do granice optere\u0107enja gospodarski iskorištenim površinama predvi\u0111enim za odmor?<\/p>\n Budu\u0107e vojske turista, ali i vlasnika apartmana i vila, "osvojit" \u0107e i zadnje raspolo\u017eive krajolike. Nedirnuti dio prirode tako se sve više "dodiruje". Svi znakovi, posebice nu\u0111enje stranim investitorima da grade tzv. resorte, a zapravo apartmane i vile, upu\u0107uju na pribli\u017eavanje oluje koja je opustošila mnoge predjele i uzmorja Mediterana. Hrvatska, s veseljem se hvale turisti\u010dki djelatnici, postaje najpo\u017eeljnije odredište, a ja dodajem ili prevodim, na\u017ealost to zna\u010di – Hrvatska postaje najpo\u017eeljnijom nekretninom Europe.<\/p>\n A kako ti turisti\u010dki projekti koji nam se nude izgledaju danas u Španjolskoj, Portugalu, Gr\u010dkoj? Nakon kratke sezone milijuni naselja nalikuju sablasnim gradovima. Zatvoreni prozori du\u0107ana, zabravljena vrata, spuštene rolete, mrtva mjesta, slijepa pro\u010delja, stoje napušteni poput zaostalih kulisa kratke turisti\u010dke predstave, ali u vijeke vjekova istesane i zabetonirane, kao suvremeni Pompeji u izmu\u010denim predjelima za odmor. Kad svatko bude imao ku\u0107u na selu, više ne\u0107e biti sela. A kada ne bude više sela i krajolika koji se razlikuju od grada, tada više ne\u0107e biti ni turizma, osim, eventualno, gradskog turizma.<\/p>\n Krivnju za takvo loše stanje naposljetku snosi fetiš rasta, koji vlada i u turisti\u010dkoj ekonomiji, odnosno nerazumna gledišta o kvantitativnom rastu. Polazi se naime od pretpostavke da je rast sam sebi svrha. A razvoj turisti\u010dke infrastrukture treba poticati samo kada se na taj na\u010din, stvaranjem novih radnih mjesta i prihoda, poboljšava gospodarska osnova lokalnog stanovništva koje na tom podru\u010dju \u017eivi ve\u0107 generacijama.<\/p>\n Krajolike u kojima nema stalno nastanjenog stanovništva treba \u010duvati od izgradnje turisti\u010dke infrastrukture. Stoga više nego ikada prije, danas treba zahtijevati da turisti\u010dka politika vodi ra\u010duna prije svega o \u010dovjeku – i turistu i doma\u0107inu. Ne pokuša li to i ostane li usmjerena na politiku rasta i zahtjeve turisti\u010dke industrije tj. investitora, ona \u0107e se prije ili poslije suo\u010diti s oblicima "pobuna turista¨ i ¨pobuna lokalnog stanovništva¨- protiv turista.<\/p>\n