{"id":47676,"date":"2011-03-16T11:42:46","date_gmt":"2011-03-16T11:42:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47676"},"modified":"2011-03-16T11:42:46","modified_gmt":"2011-03-16T11:42:46","slug":"rat-i-smrt-jugoslavije-trebali-su-kapitalu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/03\/16\/rat-i-smrt-jugoslavije-trebali-su-kapitalu\/","title":{"rendered":"Rat i smrt Jugoslavije trebali su kapitalu"},"content":{"rendered":"

Govoriti o ratovima devedesetih kao o etni\u010dkim sukobima zato promašuje njihovu bazi\u010dno druga\u010dije induciranu prirodu. Pseudo-plemensko svrstavanje jugoslavenskih naroda samo je izvanjska simptomatika dublje promjene, one na\u010dina proizvodnje našeg svijeta<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig i Rade Dragojevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Ne smije se dozvoliti da marksisti, lenjinisti, titoisti i ostali ljevi\u010dari koji razmišljaju pod oblakom diktature proletarijata zauzmu dominantnu poziciju i zavaraju ljude svojim pri\u010dama koje su ionako ostavile puno kostiju iza sebe – tako glasi jedna od poruka kojima su ovih buntovnih dana bogate internetske liste. Jedan od na\u010dina da se kvalitetno odupremo dominantnom narativu tranzicije o "komunisti\u010dkim zlo\u010dinima" jest da na dnevni red stavimo pravu ideološku prirodu nasilni\u010dkih i zlo\u010dina\u010dkih ratova devedesetih u nas: da osvijestimo \u017eivot pod kapitalisti\u010dkim zlo\u010dinima. U zabludi su oni koji misle da se devedesete, pa i u svom ratnom i zlo\u010dina\u010dkom dijelu, mogu objasniti naprosto umetanjem prefiksa post. Nazovemo li te ratove postkomunisti\u010dkima, pristajemo uz tezu da je tzv. propast komunizma kriva za kontinuitet kolektivisti\u010dkih ideologija, kojih smo navodno \u017ertve do danas. U tom liberalnom, neodgovornom mitu, totalitarni komunisti\u010dki kolektivisti\u010dki diskurs prelio se u sada autoritarni nacionalisti\u010dki kolektivizam. A prava demokracija nastupit \u0107e kada se riješimo svakog kolektivizma i uzdignemo zastavu uzvišenog liberalnog gra\u0111anina, odgovornog pojedinca, jedinog sposobnog da gradi odgovornu demokratsku zajednicu. I  njoj pripadaju\u0107e slobodno tr\u017eište, koje nema druge, osim totalitarne alternative.<\/p>\n

Ve\u0107 su dva desetlje\u0107a prošla, a liberalna utopija ne samo da se ne ostvaruje diljem postkomunisti\u010dkog (u globalnom smislu) svijeta, ve\u0107 se urušava i u centrima kapitalske mo\u0107i. Autori poput Immanuela Wallersteina uporno ponavljaju kako je ideološki i ekonomski liberalizam nesumjerljiv s demokracijom. Najve\u0107i problem pokazuje se, sada to ve\u0107 priznaje i politi\u010dki i medijski mainstream, u neoliberalnoj ekonomskoj zasnovanosti. Ako je to najsa\u017eetiji opis krize, što je logi\u010dnije nego li ponovno propitati: nije li nešto krivo u samoj (još uvijek) vladaju\u0107oj ideologiji? Nije li istina ako ve\u0107 ne suprotna, onda barem bitno kompleksnija? Mi nismo direktne \u017ertve nikakvog kolektivizma neke Velike ideologije, ve\u0107 baš individualisti\u010dkog diskursa negiranja istih. Ali, ovaj put u ime kapitalisti\u010dke normalnosti koja je izgubila sposobnost vidjeti se kao Velika ideologija me\u0111u ideologijama. Identitetske ideologije, koje individue zamjenjuju esencijalisti\u010dkim grupnim svojstvima, poput etnije, roda, \u017eivotnih stilova itd., samo su dopuna osnovnog individualisti\u010dkog liberalnog diskursa, na podlozi kojeg cvjetaju.<\/p>\n

Akumulacija razvlaštenjem<\/strong><\/p>\n

Govoriti o ratovima devedesetih kao o etni\u010dkim sukobima zato promašuje njihovu bazi\u010dno druga\u010dije induciranu prirodu. Pseudo-plemensko svrstavanje jugoslavenskih naroda samo je izvanjska simptomatika dublje promjene, one na\u010dina proizvodnje našeg svijeta. A on se kontrarevolucionarnim prevratom (koji se odu\u017eio na decenije prije i poslije i nije jednokratni \u010din doga\u0111aja iz 1989. odnosno 1991.) polako vra\u0107ao u "\u010diste" kapitalisti\u010dke oblike, prokazuju\u0107i i uništavaju\u0107i jednu po jednu socijalisti\u010dku tekovinu. Postavlja se pitanje je li Jugoslavija bila primjer ipak na sve tzv. realne socijalizme nepoop\u0107ivog singularnog doga\u0111anja, koje je trebalo ve\u0107e nasilje da bi se razgradilo u "normalne" nacije-dr\u017eave? Teza je nekih od teoreti\u010dara koji su se ozbiljno bavili raspadom Jugoslavije, poput francuske ekonomistice Catherine Samary, da su uništavanje savezne dr\u017eave i "necivilizirani razvod" bili nu\u017ean moment za mogu\u0107nost pretvorbe društvenog vlasništva u novo-nacionalna-dr\u017eavna. Bez toga se ne bi provela divlja, pa i zlo\u010dina\u010dka, kako sada tvrde i neki veteranski vo\u0111e, privatizacija društvenog vlasništva, ali i mnogih drugih, do ju\u010der nevlasni\u010dkih, društvenih odnosa.<\/p>\n

Dakle, bazi\u010dni uzrok ratovima u Jugoslaviji i nakon Jugoslavije je kapitalisti\u010dki. On se sastoji u procesu nejednokratne prvobitne akumulacije kapitala, koju David Harvey naziva akumulacijom razvlaštenjem. Mala lokalna nevolja u onome što bismo umjesto za Hrvatsku va\u017ee\u0107eg ideologema o nekakvom hrvatskom domovinskom ratu – kojem su dodati ratovi nekih drugih jugoslavenskih naroda, imenovani "neutralno", po mjestu nekadašnjih republika i pokrajina, npr. rat u BiH, rat u Sloveniji, rat na Kosovu itd. – mogli nazvati, u svojoj povezanosti u borbi za jugoslavensko naslje\u0111e, Prvim jugoslavenskim ratom, jest u tome što se srpsko i hrvatsko malo-velikodr\u017eavlje dijelom teritorijalno pokrivalo. Kako u Hrvatskoj, tako i u BiH te, u drugoj kombinaciji, na Kosovu. Sve to spojilo se u onaj tip sukoba devedesetih koji teoreti\u010darka Mary Kaldor naziva ratovima za reteritorijalizaciju. Navodni cilj tih ratova, kako smo o tome pri\u010dali sa svjetski poznatim komparatistom Darkom Suvinom, piscem eseja "Kapitalizam zna\u010di\/treba rat", nisu univerzalne ideologije poput demodiranog socijalisti\u010dkog, ali ni nacionalnog oslobo\u0111enja, ve\u0107 "politika identiteta" – etni\u010dkog ili plemenskog ekskluzivizma u svrhu potvr\u0111ivanja dr\u017eave mo\u0107i. To su kulturno stvorene zajednice koje tvrde da je "krvni" temelj ugro\u017een ne\u010distim mješavinama.<\/p>\n

No, iza postfašizma kriju se drugi interesi. Prvo, politika etni\u010dkih elita što \u017eudi za dr\u017eavnom mo\u0107i i oboga\u0107enjem, drugo, interesi multinacionalnih kompanija za vrijednosti na zauzetoj teritoriji i tre\u0107e, interesi glavnih vojnih sila za njihovu stratešku poziciju s obzirom na druge teritorije. Pisanje Mary Kaldor proizlazi dobrim dijelom iz iskustva jugoslavenskh secesijskih ratova, misli Suvin: zara\u0107ene strane dijele isti cilj sijanja straha i mr\u017enje, njihova se djelovanja me\u0111usobno poja\u010davaju, poma\u017eu\u0107i si me\u0111usobno stvoriti klimu nesigurnosti i sumnje… Glavna poluga kontrole nije, ka\u017ee Suvin, ni frontalna okupacija teritorije, ni bitka za ljudska srca i umove, kao u revolucionarnom gerilskom ratovanju, ve\u0107 "premještaj populacije". Takvo ratovanje, npr. u akciji ameri\u010dke inspiracije "Oluja", primjenjuje ameri\u010dke protuustani\u010dke tehnike. Ti naši "novi ratovi" okarakterizirani su slomom razlikovanja izme\u0111u politi\u010dkog i ekonomskog, javnog i privatnog, vojnog i civilnog. Oni su uzorne postmoderne kulturne konstrukcije. Crnogorski sociolog Milan Popovi\u0107 uveo je zbog njih u analizu naziv "balkanska postmoderna".<\/p>\n

Marxova teorija eksploatacije<\/strong><\/p>\n

Kako funkcionira društvena logika koja, ne usprkos ratu ve\u0107 baš i pomo\u0107u njega, tako pobjedonosno nastupa, objašnjava posredovano kroz Marxovu analizu iz "Kapitala" teoreti\u010dar mla\u0111e generacije Stipe \u0106urkovi\u0107. Postoje dobri razlozi da analizu po\u010dnemo naoko apstraktno: vra\u0107anjem na koncept robe.<\/p>\n

– Klasi\u010dna politi\u010dka ekonomija Adama Smitha i Davida Ricarda svoju apologetiku kapitalizma temeljila je na tom uvidu: na tr\u017eištu se roba, kao proizvod rada privatnih pojedinaca, razmjenjuje samo uz obostrani pristanak kupca i prodava\u010da. To u pravilu isklju\u010duje prinudu i mogu\u0107nost prevare. Ipak, Marx je identificirao slijepu pjegu u modelu svojih prethodnika: postoji jedna vrsta robe koja je specifi\u010dna za kapitalizam, a koja se po karakteru fundamentalno razlikuje od svih drugih – radna snaga.<\/p>\n

Ovo razvijanje bitno je za dublje razumijevanje ugnjeta\u010dke prirode novih dr\u017eava i društava. \u0106urkovi\u0107 podsje\u0107a da kada bi kapital u potpunosti kompenzirao radnike za novu vrijednost koju stvaraju u proizvodnji, kao što pla\u0107a punu vrijednost sredstava za proizvodnju koje kupuje na tr\u017eištu, nakon prodaje robe po definiciji bi morao biti na nuli. No, kapitalu je svrha pokretanja proizvodnje profit, a jedini izvor nove vrijednosti \u017eivi ljudski rad, pa iz toga slijedi da je jedini mogu\u0107i izvor profita prisvajanje dijela vrijednosti koju radnici stvaraju u procesu proizvodnje. Drugim rije\u010dima, profit po definiciji pretpostavlja da je vrijednost koju radnici stvaraju u proizvodnji viša od vrijednosti radne snage koju kapital kupuje na tr\u017eištu. Prisvajanje tog viška vrijednosti izvor je profita za kapital.<\/p>\n

To je, u grubim crtama, Marxova teorija eksploatacije. Analiza specifi\u010dnog karaktera jedne vrste robe – radne snage – omogu\u0107uje Marxu da ispod površine odnosa tr\u017eišne razmjene detektira skrivenu oblast proizvodnje u kojoj se normativne tvrdnje o fundamentalnoj "pravednosti" kapitalisti\u010dkih odnosa otkriva kao smokvin list sistematske eksploatacije rada od strane kapitala – ne kao kontingentne anomalije, nego kao inherentne zna\u010dajke kapitalizma kao na\u010dina proizvodnje. To je prvi konstitutivni "skandal" kapitalizma koji Marx identificira u "Kapitalu" na temelju analize koncepta robe. No, njemu povijesno prethodi jedan raniji, o kojemu je rije\u010d kada se govori o prvobitnoj akumulaciji.<\/p>\n

Ako je osnovna pretpostavka kapitalisti\u010dkog odnosa postojanje ljudske mase koja je prisiljena prodavati se kao roba na tr\u017eištu rada, postavlja se pitanje povijesne geneze te populacije. Marx povijest odvajanja velikih masa od sredstava za proizvodnju (a time i sredstava za biološku samoreprodukciju) rekonstruira kao dugu povijest nasilja. Kapital dolazi na svijet u blatu i krvi, koje se cijede iz svih pora. Nije li to historija na djelu kao tragedija i farsa Prvog jugoslavenskog rata?<\/p>\n

Markovi\u0107ev neoliberalizam<\/strong><\/p>\n

Taj "isto\u010dni grijeh" kapitalizma povijesni je uvjet mogu\u0107nosti njegove uspostave. O\u010diglednost nasilja koja je u njega upisana olakšat \u0107e orijentaciju. Jer, ako je po\u010detno nasilje razvlaštenja u uspostavljenom kapitalizmu sve manje razvidno, postsocijalisti\u010dka društva poput hrvatskog u\u017eivala su gorku epistemiološku i povijesnu privilegiju da proces prvobitne akumulacije prate u\u017eivo i na vlastitoj ko\u017ei. Val privatizacije još uvijek ne jenjava, sfere društvenog \u017eivota koje su donedavno bile izuzete iz procesa akumulacije kapitala sada se postepeno u njega integriraju: zdravstvo, visoko obrazovanje, mirovinski sustav, a prije ili poslije i resursi poput vode, elektroprivrede i šuma. Privatizacije u stopu prati rast mase nezaposlenih. Neko\u0107 nominalno suverene samoupravlja\u010de razdvaja se od sredstava za proizvodnju i – u ime efikasnosti – izla\u017ee disciplinarnom re\u017eimu tr\u017eišta rada. Menad\u017eerski novogovor pritom nesvjesno mobilizira sve stare legitimacijske trope u pokušaju normalizacije tih procesa, a mediji se pretvaraju u rasadišta formula moralisti\u010dke inkriminacije radni\u010dke "lijenosti" i "socijalisti\u010dkog mentaliteta", efikasnije i neumoljivije nego što su to njihovi sedamnaestostoljetni i osamaestostoljetni prethodnici ikada mogli sanjati. Prate\u0107e pravne reforme, poticane i od strane Europske unije, za cilj imaju legalisti\u010dki kanonizirati novi status quo i tako nepovratno ukinuti svaku mogu\u0107nost kritike koja bi polazila od koncepta "zlo\u010dina" (kao inherentno pravnog). Svi stari elementi su, dakle, i dalje s nama, sada u novom neoliberalnom ruhu.<\/p>\n

– Rasprava o procesu prvobitne akumulacije u kontekstu postjugoslavenskih društava mora u obzir uzeti i još jedan element – isti\u010de \u0106urkovi\u0107 ono što je primijetila i Catherine Samary. Procesi koje danas nazivamo neoliberalnim po\u010deli su, paradoksalno, i prije formalne uspostave kapitalizma. Kako isti\u010de britanski politolog Peter Gowan, vlada Ante Markovi\u0107a je pod pritiskom MMF-a krajem osamdesetih po\u010dela s "\u010diš\u0107enjem" neefikasnih poduze\u0107a i tako u periodu 1989-1990. stvorila 600.000 novih nezaposlenih, dok dodatnih 500.000 radnika u prvim mjesecima 1990. godine nije primalo pla\u0107e. Time nije stvorena samo socijalna osnova za legitimacijsku krizu Jugoslavije kao dr\u017eavnog projekta, nego i legitimacijska kriza socijalizma kao oblika društvenog ure\u0111enja. Paradoksalni izlaz iz socijalne krize tra\u017eio se u zahtjevu za još više kapitalizma. Prvi koraci prvobitne akumulacije tako su poslu\u017eili kao polazište zahtjevima koji su direktno vodili u njezino produbljivanje i poop\u0107avanje. Gnjev razvlaštenih masa usmjeren je u smjeru agende ubrzanja njihova razvlaštenja.<\/p>\n

Rad na kriti\u010dkom osvjetljavanju te paradoksalne povijesti prvobitne akumulacije tek nam predstoji, kao i definiranje (i politi\u010dko mobiliziranje) normativnih polazišta s kojih \u0107e je biti mogu\u0107e imenovati kao ono što jest – konstanta u dugoj povijesti konstitutivnog nasilja kapitala nad radom.<\/p>\n

Vratimo optu\u017enicu pošiljatelju<\/strong><\/p>\n

U to nasilje akumulacije izvlaštenjem spadaju i ratovi, pa i naš Prvi jugoslavenski. On je, kako ka\u017ee Suvin, više od metafore za bur\u017eoaske me\u0111uljudske odnose: "Rat je mo\u017eda alegorijska bit kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje." Unutarnja logika tih ratova za reteritorijalizaciju jest da su oni anti-nasljednik nestaju\u0107e dr\u017eave blagostanja, brutalno uradi-sam blagostanje za male elite podlo\u017ene inozemstvu. No, što je dobro za multinacionalne kompanije, dobro je i za gospodare rata. Hrvatska dr\u017eava i društvo trenutno su talac i ideologije o domovinskom ratu, u koju se skvr\u010dila sva dr\u017eavotvorna problematika, u vrijeme tzv. duhovne obnove devedesetih razbaškarena i proširena na stolje\u0107a, i navodne borbe za nacionalnu samostalnost. Beskona\u010dne ucjene kriti\u010dara bilo koje vrste, pa i ovih koji se sada profiliraju demonstracijama, zavjetom \u010disto\u0107e zadnjeg rata, utemeljene su na lokalnoj verziji hladnoratovskog ideologema borbe hrvatskog naroda protiv totalitarizma, koji da su bili i ostali Drugi: Jugoslaveni i Srbi uglavnom. Natezanje da se (ne)priznaju ratni zlo\u010dini "svoje" strane u sukobu, te izvor srpsko-hrvatskog rivalstva pretvoren u beskona\u010dni ideologem "mirenja", zasjenjuje ikakvu suvislu diskusiju o politi\u010dkoj, a to odmah zna\u010di i klasnoj prirodi jugoslavenskih sukoba. Krajnje je vrijeme da se zaustavi, pa onda i preusmjeri taj pogubni trend. Vratimo optu\u017enicu o zlo\u010dinima, ratnim i mirnodopskim, pošiljatelju – kapitalizmu!<\/p>\n

Obi\u010dno se ka\u017ee da je rat najve\u0107i biznis. I jest, ali nikada za lokalno stanovništvo. Gore opisano ratno haranje samo je slu\u017eilo za svojevrsno omekšavanje situacije za prilago\u0111avanje lokalnih uvjeta globalnim trendovima i za jednu radikalnu "proizvodnju pristanka". Vrhnje, barem kada smo mi u pitanju, ve\u0107 su pobrale multinacionalke iz bankarskog, telekomunikacijskog, turisti\u010dkog i medijskog sektora, da nabrojimo samo one glavne.<\/p>\n

Ipak, militaristi\u010dki rezon danas dolazi na naplatu. Devastiranu zemlju oplakuju prakti\u010dki svakodnevni protesti u \u010dijem se šarenilu nazire nekoliko konstanti od kojih je jedna jasno protuoligarhijska. Pauperizirani narod – ne \u017eelimo da se ovo shvati u sentimentalnom smislu, kako to shva\u0107aju i eksploatiraju, istina s razli\u010ditih gledišta, kako veteranski lideri tako i komentatori u mainstream medijima – najprije je bio topovska hrana u šovenskom ratu protiv "brata svoga", a danas je višak na burzama rada kao manje potreban dio stanovništva. Takvi su izašli na ulice i to je dobro, makar samo zato da nerviraju probriselsku etno-elitu, iako je sva prilika da \u0107e se posti\u0107i i više. Poma\u017eemo im mi "revolucionari iz gra\u0111anske klase", kako je sebe i nas nazvao Walter Benjamin.<\/p>\n

Novossti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Govoriti o ratovima devedesetih kao o etni\u010dkim sukobima zato promašuje njihovu bazi\u010dno druga\u010dije induciranu prirodu. Pseudo-plemensko svrstavanje jugoslavenskih naroda samo je izvanjska simptomatika dublje promjene, one na\u010dina proizvodnje našeg svijeta<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47676","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47676","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47676"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47676\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47676"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47676"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47676"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}