Istina je da bi sve bilo isto da nema, ili da nikada nije ni bilo, Hercegovaca, Sand\u017eaklija i Pre\u010dana.<\/p>\n
Pi\u0161e: Miljenko Jergovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Osim što je bio jedan od najumnijih ljudi našega vijeka, Emil Cioran bio je i zadrti nonkonformist, koji je do fanatizma nastojao \u017eivjeti po na\u010delima koja je zastupao u svojoj filozofiji (iako bi se to što je pisao moglo nazvati i: poezija, aforistika, selfhelp za pametne i o\u010dajne, knji\u017eevnost u naj\u010distijem obliku…). Pa je tako, recimo, pišu\u0107i kako nikakva \u010dovjekova radna aktivnost zapravo nema smisla, odustao od toga da bilo što radi i zaradi. Pisao je onoliko koliko mu je pomagalo da se ne ubije, ili koliko je smatrao dostojnim mjere kakvu literatura ima u \u010dovjekovu bi\u0107u, a sve preko toga smatrao je besmislenim i poni\u017eavaju\u0107im, bez obzira na novac koji bi mu za takav rad mogao biti ponu\u0111en, i koji su mu, nakon što je postao silno uva\u017een, \u010desto i nudili. Do \u010detrdeset i neke, sve dok dr\u017eava nije ukinula tu mogu\u0107nost, bio je student, tojest ostvarivao je studentska prava, da bi se mogao hraniti u menzi. Ojadili su ga kada je donesen nekakav zakon po kojem više nije mogao biti student, bez obzira na to što je, uz minimum intelektualnog napora, a mo\u017eda i bez ikakvoga napora, mogao \u017eivjeti kao dobrostoje\u0107i gospodin. Zapravo, bilo bi mu dovoljno da se samo malo pozabavio marketingom svojih djela, ili da uzme novac koji mu se okolo nudio, a da ne mora raditi ništa što ve\u0107 nije radio, pa da riješi sve svoje egzistencijalne probleme. Ali za Emila Ciorana i to bi bilo poni\u017eavaju\u0107e, jer bi iznevjeravalo na\u010dela po kojima je mislio i pisao. Na kraju, iako je dvije tre\u0107ine svoga relativno dugog \u017eivota (umro je 1995, u osamdeset \u010detvrtoj godini) pro\u017eivio u Parizu, do kraja je tvrdoglavo odbijao uzeti francusko dr\u017eavljanstvo. Bio je i ostao apatrid, koji je \u017eivio u malome unajmljenom stanu. Ništa nije imao, jer bi se svako posjedovanje protivilo onome što je pou\u010davao.<\/p>\n Savršen \u010dovjek, reklo bi se. Asket i svetac, na neki cini\u010dni, ateisti\u010dki na\u010din. I bo\u017eanstveno dosljedan tip. Samo jednu je mrlju na biografiji imao: u ranoj mladosti, dok je još \u017eivio u Rumunjskoj, godinama prije Drugoga svjetskog rata, bio je simpatizer, a po svoj prilici i \u010dlan \u017deljezne garde, rumunjske ina\u010dice fašizma, prili\u010dno gadne i duboko rasisti\u010dke, gore od ve\u0107ine, ili gotovo svih, predratnih europskih fašisti\u010dkih i parafašisti\u010dkih pokreta, nastalih na ideološkome modnom valu, što su ga pokrenuli Mussolini i Hitler. U ratu \u017deljezna garda je, na \u010delu s generalom Ioanom Antonescuom, uspostavila jednu od strašnijih i sramotnijih kvislinških dr\u017eava, u kojoj su vrlo temeljito ubijani i istrebljivani Jevreji i Romi. Jedino su Rumunji, uz Hrvate (koji su, recimo istinu, u NDH bili katoli\u010dke, ali i muslimanske vjeroispovijesti) imali dr\u017eave s originalnim koncentracijskim logorima. Svi drugi logori bili su njema\u010dki ili talijanski.<\/p>\n Naravno, Emil Cioran nije imao ništa s ratnim zlo\u010dinima Antonescuove vlasti i \u017deljezne garde, jer je ve\u0107 odavno \u017eivio u Francuskoj. Ali \u010dinjenica jest da je, kao mladi\u0107, imao veze s pokretom koji \u0107e zlo\u010dine proizvesti. Evo šta je 1970. izjavio u jednome intervjuu (koji mo\u017eete na\u0107i u izvanrednoj knjizi razgovora sa Cioranom, prevedenoj na srpski i objavljenoj u Beogradu, kod nakladnika Dereta, 2010.), na pitanje o svojoj naklonosti prema \u017deljeznoj gardi: „Gvozdena garda, kojoj uostalom nisam nikada pripadao, bila je obi\u010dna pojava. Njen šef Kodreanu u stvari je bio Sloven, koji je više podse\u0107ao na nekog ukrajinskog armijskog generala. Ve\u0107inu komandosa Garde sa\u010dinjavali su Makedonci izbeglice: posmatrano uopšteno, ona je nosila obele\u017eje naroda koji okru\u017euju Rumuniju. Kao što se za kancer ka\u017ee da nije jedna bolest ve\u0107 skup bolesti, Gvozdena garda je bila skup pokreta i pre jedna mahnita sekta nego partija. Tu se manje govorilo o nacionalnoj obnovi nego o dra\u017eima smrti. Rumuni su uglavnom skeptici i ne o\u010dekuju mnogo od sudbine. Zbog toga je ve\u0107ina intelektualaca prezirala Gardu, ali se na psihološkom planu dešavalo druga\u010dije. Postoji jedna vrsta ludosti kod tog duboko fatalisti\u010dkog naroda. Intelektualci koje sam malopre pominjao, sa svojim diplomama u selima gde su se do smrti dosa\u0111ivali, dobrovoljno su pristupali u njene redove. Gvozdena garda je va\u017eila za jednu vrstu leka za sva zla, uklju\u010duju\u0107i dosadu, pa \u010dak i triper. Ta naklonost prema ekstremnostima mogla je tako\u0111e da privu\u010de dosta ljudi ka komunizmu, ali je on tada jedva postojao, i nije imao šta da ponudi. Na sebi sam u to vreme iskusio kako bez i najmanjeg ube\u0111enja \u010dovek mo\u017ee da se prepusti zanosu. To je stanje koje sam kasnije \u010desto posmatrao, ne samo kod ljudi od dvadeset godina, ne samo onih kojima sam tada pripadao, ve\u0107 na\u017ealost i kod šezdesetogodišnjaka. Dobro sam se iz toga izvukao."<\/p>\n Citirao sam cijeli Cionarov odgovor, da ništa ne bih isijecao iz konteksta, jer se jedino u takvome, cijelom, vidi sva plitkost toga ina\u010de silno dubokog \u010dovjeka. Toliko dubokog da se \u010ditatelj pred njegovim knjigama samome sebi u\u010dini slu\u010dajnim prolaznikom kroz \u017eivot. Pred Cioranovom dubinom se, nekako bezbolno i baš nimalo uvrije\u0111eni, mo\u017eemo osjetiti tako pitomo i bezazleno glupima. Ali po \u010demu su citirane rije\u010di tako plitke? Pa, najprije po tome što nam se \u010dini da smo ih ve\u0107 stotinu puta \u010duli ili pro\u010ditali, u nizu patriotskih ekskursa, govora i rasprava, u kojima naši ljudi, akademici, pisci i filozofi, objašnjavaju, i na\u010dinom objašnjavanja pravdaju, naše lokalne fašizme, nacizme i rasizme. Recimo, Cioran govori o rumunjskome fatalizmu, kao razlogu zbog kojega su se njegovi sunarodnjaci masovno uklju\u010divali u Gardu. Obilje\u017eja društvenoga ili nacionalnog mentaliteta \u010desto su navo\u0111ena kao mogu\u0107e objašnjenje nastanka fašizma u nekoj zemlji, ali naj\u010deš\u0107e onda kada bi se htjeli izbje\u0107i svi povijesni razlozi, za kojima onda slijedi i – povijesna odgovornost. Ne mo\u017eete biti odgovorni ako se u nacionalnom smislu, recimo, fatalisti, kao što niste odgovorni ni za boju o\u010diju, ali ni za jezik kojim govorite. Zato se na mentalitetne karakteristike obi\u010dno pozivaju takvi koji bi da relativiziraju svoj lokalni fašizam kao nešto što se dogodilo jer se, eto, moralo dogoditi. Pa su se onda ljudi u \u017deljeznu gardu uklju\u010divali zato što im je bilo dosadno.<\/p>\n Ali nije to ono najgore u Cioranovom odgovoru, niti bismo sitni\u010darili i bavili se kolektivnim mentalitetima, da nije tvrdnje kako su \u017deljeznu gardu izmislili Slaveni, makedonski izbjeglice, ili kako je Corneliu Zelea Codreanu, njezin utemeljitelj i ideolog, bio slavenskoga porijekla. Osim što je ova vrsta zaklju\u010divanja nedostojna svakoga inteligentnog \u010dovjeka, u Cioranovom slu\u010daju je zapanjuju\u0107a, jer je potpuno nebitno što je u rodoslovnom smislu bio Codreanu, i jesu li mu otac i mati bili korijenski Rumunji. Ako je on svoju ideologiju postavio na pojmu rumunjskoga pravoslavnog patriotizma i ako je vjeru u rumunjstvo radikalizirao do mahnitosti, tada je bespredmetno govoriti o njegovome porijeklu, i tada je svaki govor o njegovome porijeklu zapravo pokušaj da se odgovornost za vlastito zlo, ili zlo svoga naroda, grupe ili svejedno koje društvene zajednice, prebaci na nekoga drugog, i to uvijek onoga tko s tim zlom nema ama baš nikakve veze, kao što rumunjski Slaveni, ili bilo koji Slaveni, s rumunjskim fašizmom nemaju veze. Osim što su od tog fašizma i oni stradali, premda ne tako drasti\u010dno kao Jevreji i Romi.<\/p>\n Cioran \u010dini ono isto što \u010dine naši ljudi kada pri\u010du o ustašama u Drugome svjetskom ratu nastoje svesti na pri\u010du o Hercegovcima. Premda je to na prvi pogled manje radikalno od tvrdnje da ustaše u tom ratu nisu \u010dinili nikakve zlo\u010dine, nego su branili dr\u017eavu, isti je pokušaj da se poništi bilo kakva društvena odgovornost ili svijest o njoj. Samo što se u jednom slu\u010daju tvrdi kako zlo\u010dina nije ni bilo, dok se u drugom slu\u010daju ka\u017ee kako je zlo\u010dine po\u010dinio netko drugi. A to je ustvari isto.<\/p>\n Na jednak se na\u010din ova vrsta plitkoumnosti, \u010diji je cilj da se rastereti savjest na na\u010din na koji se u neorganiziranim zajednicama rješavaju problemi s ku\u0107nim sme\u0107em, pa se vlastiti otpad drugome gura pod nos, provodi i kada nema rata. \u010cini se to kao neka vrsta zgodne vojne vje\u017ebe. I onda su u Zagrebu ljevi\u010darima za sva zla tu\u0111manizma, za hrvatsku agresiju na Bošnjake u Bosni i Hercegovini, za pretvorbenu plja\u010dku zemlje i za koješta drugo, krivi uglavnom – Hercegovci. Da se Tu\u0111man nije njima okru\u017eio, dr\u017ee oni, hrvatska bi novija povijest druk\u010dije izgledala. Kao što bi i Zagreb danas bio \u010diš\u0107i, ljepši i ure\u0111eniji grad da ga ne nagr\u0111uju upravo oni, Hercegovci. Tako su onda i Sarajlijama, ili Bosancima op\u0107enito, za njihovu unutrašnju nesre\u0107u, onu za koju ne mogu optu\u017eiti ni Milorada Dodika, ni Dragana \u010covi\u0107a, krivi – Sand\u017eaklije. Oni su ugrabili polo\u017eaje, bespravno sagradili kule i \u010dardake u centru grada i ojadili narod na sve na\u010dine. Beogra\u0111anima su, pak, krivi Pre\u010dani, bosanskohercegova\u010dki i hrvatski Srbi, koji su se dovukli u Srbiju, nakon što su izgubili sve svoje ratove. Oni su razbili Jugoslaviju, oni su se poklali s Hrvatima i Bošnjacima, oni su Srbe u cijelome svijetu doveli na zao glas. Da nije njih, sve bi bilo bolje, ljepše i poštenije. Da nije njih, ne bi bilo ni srpske odgovornosti za rat.<\/p>\n Istina je, me\u0111utim, da bi sve bilo isto da nema, ili da nikada nije ni bilo, Hercegovaca, Sand\u017eaklija i Pre\u010dana. Vodili bi se isti ratovi, bili bi po\u010dinjeni jednaki zlo\u010dini, patriotsko manijaštvo jednako bi isisalo materijalnu i duhovnu supstanciju društva, zlo bi se jednako širilo ovim našim ju\u017enoslavenskim svijetom. A mi bismo na kraju našli i za sve optu\u017eili neke druge Hercegovce, Sand\u017eaklije i Pre\u010dane. Tako je, naime, lakše. S tom se glupoš\u0107u jednostavnije \u017eivi, nego sa savješ\u0107u koja je optere\u0107ena zlom što je u\u010dinjeno u naše ime. Na kraju, Cioran je mogao \u017eivjeti i bez novca, i bez pasoša, i bez gra\u0111anske sigurnosti, i bez društvenih obaveza, ali nije mogao \u017eivjeti uz saznanje kako je rumunjski fašizam samo rumunjski i kako je taj fašizam dio njegove ljudske i kulturne odgovornosti. Svega se, na kraju dvadesetog i na po\u010detku novog vijeka, \u017eiv \u010dovjek smije rasteretiti, osim svoje odgovornosti i za ono za što nije kriv.<\/p>\n Hercegovci, Sand\u017eaklije ili Pre\u010dani, kao i rumunjski Slaveni, ne mogu biti šifrom za izbjegavanje kolektivne odgovornosti \u010dak ni kada je neki od njih osobno za nešto kriv. Oni to ne bi mogli biti ni da su ve\u0107ina ustaša 1941. bili Hercegovci, a daleko od toga da su bili, i to iz jednostavnoga, savršeno razumljivog razloga: ništa oni nisu radili iz razloga svoga hercegovstva, nego su sve \u010dinili iz razloga svoga hrvatstva. Jednostavna je to istina, ni plitka, ni duboka. Drugi nam nikada ne mogu biti krivi, pa ni onda kada su krivi.<\/p>\n Radiosarajevo<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Istina je da bi sve bilo isto da nema, ili da nikada nije ni bilo, Hercegovaca, Sand\u017eaklija i Pre\u010dana.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47666","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47666","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47666"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47666\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47666"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47666"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47666"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}