Nu\u017eno je omogu\u0107iti slobodan tok kapitala i robnu razmjenu uz minimalno uplitanje dr\u017eave i prestanak favoriziranja bliskih vlasti na ra\u010dun svih ostalih<\/p>\n
Pi\u0161e: Josip Jagi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Gospodarske situacije Hrvatske danas i nacisti\u010dke Njema\u010dke u prvoj fazi dolaska Hitlera na vlast ujesen 1932. zastrašuju\u0107e su sli\u010dne. Zastrašuju\u0107e, ali ne i za\u010du\u0111uju\u0107e.<\/p>\n Naime, pogubna cijena reparacija koje su Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, Francuska i Velika Britanija nametnule kao kaznu Njema\u010dkoj za razaranje u Prvom svjetskom ratu postala je za Njema\u010dku previsoka ve\u0107 1930. godine, nedugo nakon Crnog utorka u listopadu prethodne godine, kada je slobodni pad cijena na Njujorškoj burzi bio poput pucnja koji je ozna\u010dio ulazak novoglobaliziranog i trgovinski me\u0111uovisnog svijeta u dotad nezapam\u0107enu ekonomsku krizu.<\/p>\n U periodu prije dolaska Hitlera na vlast, njema\u010dki premijer Heinrich Brüning pokušavao je dodatno ubla\u017eiti uvjete prvotnog plana reparacija, nazvanog Dawesov plan, prema kojem je Njema\u010dka svojim neprijateljima bila du\u017ena isplatiti 226 milijardi reichsmaraka odštete, a 1930. zamijenjen je Youngovim planom (oba su nazvana po ameri\u010dkim pregovara\u010dima) kojim je Njema\u010dka bila obvezna isplatiti 112 milijardi maraka, oko osam milijardi tadašnjih ameri\u010dkih dolara, \u010demu treba dodati i obveze te zemlje prema uobi\u010dajenim instrumentima zadu\u017eivanja poput obveznica.<\/p>\n Njema\u010dka je kao industrijalizirana zemlja orijentirana na izvoz u otplati svojih obveza u velikoj mjeri ovisila upravo o izvozu robe i dobara na tr\u017eišta Velike Britanije, Francuske i SAD-a, kao svojih najve\u0107ih trgovinskih partnera, od kojih je s druge strane, ako ne izravno, onda neizravno uvozila i niz sirovina potrebnih za vlastitu proizvodnju.<\/p>\n No, ve\u0107 je 1931. godine, upravo zbog velike gospodarske krize, po\u010deo bujati protekcionizam kojim su šanse Njema\u010dke da kroz izvoz zaradi za svoje dugove drasti\u010dno pale. Kao da to nije bilo dovoljno, tadašnji glavni trgovinski partner Velika Britanija odlu\u010dila je napustiti zlatni standard, što je zna\u010dilo slobodan pad britanske funte. Posljedica je bila da je Velika Britanija postala izvozno konkurentnija, a istodobno je uvoz iz Njema\u010dke Britancima postao preskup.<\/p>\n Nije prošlo ni dvije godine kada je 1933. zlatni standard napustio i SAD, gdje je Njema\u010dka imala status povlaštenog trgovinskog partnera, \u010dime je nanesen veliki dodatni udarac njema\u010dkoj ekonomiji i ranija oklada u to vrijeme ve\u0107 bivšeg premijera Brüninga da se treba pouzdati u SAD pala je u vodu.<\/p>\n Iako stjeran u kut, Hjalmar Schacht, guverner središnje banke Reichsbank, još 1932. nije \u017eelio dopustiti devalvaciju marke i na taj na\u010din potaknuti izvoz, jer je ra\u010dunao da \u0107e vrijednost marke podr\u017eana kroz odr\u017eavanje pariteta sa zlatom olakšati otplatu njema\u010dkih reparacija u dolarima. Bivši liberal zadojen nacizmom, Schacht se ujesen 1932. nalazi s Hitlerom i dogovara suradnju u onome što \u0107e kasnije postati temeljem nacisti\u010dke ekonomije: usmjeravanje svih ekonomskih snaga i industrije na veliko naoru\u017eavanje koje je trebalo poslu\u017eiti širenju Lebensrauma za njema\u010dki narod ratom.<\/p>\n Slijedi ubrzani dio: Hitler uz mjesto guvernera Schachta imenuje v.d. ministrom gospodarstva te kroz sustav protekcija i izravnih poticaja, vrlo netransparentnih, omogu\u0107uje razvoj samo onog dijela gospodarstva koji je proizvodi vojnu opremu, dok su neki sektori teško pogo\u0111eni cijelim nizom carina koje im onemogu\u0107uju uvoz osnovnih sirovina. Zgodan detalj, u koji se zaklinju pritajeni simpatizeri nacizma, da je Hitler poticanjem gradnje autoceste stvorio tisu\u0107e radnih mjesta potpuno je neto\u010dan: zaposlenost u cestogradnji je od 1933. do 1938. porasla za samo nešto manje od 2000 ljudi. Uz to, Hitlera na vlast nisu doveli industrijalci kojima je izvoz gotovo onemogu\u0107io, ve\u0107 seljaci kojima je obe\u0107ao zabranu uvoza hrane iz inozemstva, što u svojoj knjizi "The Wages of Destruction" detaljno objašnjava ameri\u010dki ekonomski povjesni\u010dar Adam Tooze.<\/p>\n Sli\u010dno Schachtu, koji nije \u017eelio devalvaciju reichsmarke zbog povoljnijeg pla\u0107anja inozemnog duga, guverner HNB-a \u017deljko Rohatinski zbog zadu\u017eenosti dr\u017eave, i još više gra\u0111ana, vezane uz valutnu klauzulu ne \u017eeli ni \u010duti za devalvaciju kune. Posljedica toga je nizak izvozni potencijal hrvatske ekonomije, neovisno o tome što mi, realno, industriju sposobnu za izvoz trajnih dobara u velikim koli\u010dinama jednostavno nemamo.<\/p>\n Kako se Hitler pouzdao u tešku, kemijsku i vojnu industriju i davao im koncesije i povlastice svih vrsta, jer su omogu\u0107avali njegov ostanak na vlasti (bez vojne ekspanzije Hitler bi u mirnodopskim uvjetima izgledno nestao sa scene), danas imamo vladaju\u0107i HDZ koji u neznanju, ili još bolje pokušaju zadr\u017eavanja statusa quo, daje sve mogu\u0107e privilegije golemom birokratskom aparatu i ogromnim dr\u017eavnim tvrtkama na koje su naka\u010dene gra\u0111evinske kompanije koje za njih rade, kao i najve\u0107em uvozniku hrane.<\/p>\n Sve one koji im omogu\u0107uju ostanak na vlasti ne treba podsje\u0107ati kako je završila nacisti\u010dka Njema\u010dka i što se na kraju dogodilo s onima koji su je podr\u017eavali. Zato je nu\u017eno omogu\u0107iti slobodan tok kapitala i robnu razmjenu uz minimalno uplitanje dr\u017eave i prestanak favoriziranja bliskih vlasti na ra\u010dun svih ostalih.<\/p>\n