{"id":47663,"date":"2011-03-03T08:13:24","date_gmt":"2011-03-03T08:13:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47663"},"modified":"2011-03-03T08:13:24","modified_gmt":"2011-03-03T08:13:24","slug":"ekologija-kao-prostor-klasnih-borbi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/03\/03\/ekologija-kao-prostor-klasnih-borbi\/","title":{"rendered":"Ekologija kao prostor klasnih borbi"},"content":{"rendered":"

Prije zalaganja za prava Zemlje valja se izboriti za ljudska prava jer \u0107emo ina\u010de imati samo ideologiju koja slu\u017ei eksploatiranju<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Horvat*<\/strong><\/em><\/p>\n

Dakar u kojem se odr\u017eao posljednji World Social Forum pun je benzinskih crpki Shella. U vrijeme dok pišem ove retke, u aktualnom broju Economista nalazi se reklama Shella s motom "Let's pass energy on to the next generation. Let's go", s nekoliko japanske djece koja se igraju balonima i opisom koji ka\u017ee: "Yoshida djeca imaju mnogo energije. Ali zemlja u kojoj odrastaju nema. Japan, kao i mnoge druge dr\u017eave, treba obnovljivi izvor energije. To je razlog zašto Shell poma\u017ee u isporuci prirodnog plina u više dr\u017eava nego bilo koja druga energetska kompanija. Ne samo za ve\u010dernju zdjelicu toplih rezanaca, ve\u0107 za godine koje slijede, kada bi djeca mogla imati vlastitu djecu. Izgradimo bolju energetsku budu\u0107nost." Ako još nije jasno, "zeleno" se u posljednjih par godina vrtoglavo pretvorilo u vode\u0107u ideologiju energetskih korporacija. Stoga ni ne \u010dudi da je posljednji Svjetski socijalni forum, odr\u017ean u Dakru od 6-12. velja\u010de, uvelike bio obilje\u017een upravo energetskim i klimatskim problemima.<\/p>\n

Naomi Klein, koja trenutno priprema knjigu o klimatskim promjenama, na jednom od panela posve\u0107enom tom pitanju istakla je da je s Cancunom došlo do inkorporacije "zelenog" u tr\u017eišne mehanizme. Umjesto "washingtonskog konsenzusa", sada valja govoriti o "zelenom konsenzusu". Druga\u010dije re\u010deno, i ekologija mo\u017ee biti isplativ biznis, kao što uostalom pokazuje novi "zeleni" okret Shella i drugih korporacija. Problem je u tome što se "odr\u017eivi razvoj" Sjevera sada, kao što je to bio slu\u010daj i s drugim razvojima u proteklim stolje\u0107ima, odvija na le\u0111ima Juga. Najbolji primjer je upravo te\u017enja razvijenih zemalja da prije\u0111u na biodizel, koja je rezultirala sije\u0107om prašuma diljem Malezije, Indonezije i Tajlanda. Sada milijune tih hektara zauzimaju planta\u017ee za proizvodnju palminog ulja. I dok s jedne strane mi dobivamo biogorivo i postajemo "zeleni", s druge se strane uništavaju prašume, a velike površine pretvaraju u agrarne kulture (osim palminog ulja tu je i uljana repica, kukuruz, itd.) koje se ne koriste za prehranu lokalnog, siromašnog stanovništva ve\u0107 za izvoz i gorivo bogatijeg stanovništva.<\/p>\n

"Zeleni konsenzus" umjesto dubinske transformacije<\/strong><\/p>\n

Ili uzmimo još jedan evidentan primjer kako "zeleni konsenzus" samo na površini donosi promjenu paradigme, dok stvari zapravo ostaju iste. Najbolji primjer kako ekologija tako\u0111er mo\u017ee postati podlo\u017ena tr\u017eišnim mehanizmima, odnosno kako ekologija i tr\u017eište više nisu suprotnosti ve\u0107 se sve više razvijaju u dvije strane jedne te iste kovanice ("zeleni kapitalizam"), nalazimo u trgovanju stakleni\u010dkim plinovima. Protokol iz Kyota, koji je industrijske zemlje trebao obvezati da do 2012. smanje koli\u010dinu ispuštanja stakleni\u010dkih plinova u atmosferu, ujedno je donio jedan zanimljivi "nusproizvod": definirane godišnje kvote zaobilaze se tako što veliki zaga\u0111iva\u010di sada naprosto mogu otkupiti dodatne kvote od zemalja koje zaga\u0111uju manje. I opet imamo istu shemu: zemlje razvijenog Sjevera i dalje, doduše uz odre\u0111eni trošak, mogu nastaviti vlastiti razvoj na ra\u010dun zemalja Dok s jedne strane mi dobivamo biogorivo i postajemo "zeleni", s druge se strane uništavaju prašume, a velike površine pretvaraju u agrarne kulture koje se ne koriste za prehranu lokalnog, siromašnog stanovništva ve\u0107 za izvoz i gorivo bogatijeg stanovništvaJuga koje ionako industrijski nisu razvijene pa im niti ne preostaje ništa drugo nego prodati vlastite kvote.<\/p>\n

S druge strane, ovdje se opet ponavlja na\u010delo "business as usual". Još je 2006. British Airways lansirao "zelenu" kampanju koju \u0107e kasnije prihvatiti ve\u0107ina avio-kompanija: svakom putniku sada je dana mogu\u0107nost da nadoknadi vlastiti udio ugljika ispuštenog letom tako što \u0107e se isti udio ugljika izvaditi iz atmosfere negdje drugdje. Drugim rije\u010dima, ako platite i time ulo\u017eite u razvoj zelene tehnologije na nekom drugom polju, i dalje mo\u017eete nesmetano letjeti i ostavljati svoj "otisak ugljika" po \u010ditavom svijetu. I ponovo je na djelu poznati "Starbucks efekt" (platite kunu više koja \u0107e oti\u0107i neuhranjenom afri\u010dkom djetetu, a vi nastavite mirno piti kavu kao da ste doista u\u010dinili neku promjenu) koji sada i ekologiju pretvara u lifestyle: nije ni \u010dudo da je u posljednjem desetlje\u0107u sve popularniji termin "uglji\u010dna dijeta", koja ozna\u010dava redukciju ispuštanja uglji\u010dnog-dioksida kroz dnevne aktivnosti poput ku\u0107nog grijanja, vo\u017enje autobomila ili konzumacije odre\u0111enih proizvoda.<\/p>\n

Koliko \u010ditav taj trend "zelenog konzumerizma" doista poma\u017ee okolišu zorno je pokazao \u010dlanak objavljen u New York Timesu pod naslovom "Koliko su zelena vaša umjetna bo\u017ei\u0107na drvca?" (17. 12. 2010.). Prošle je godine u ameri\u010dkim ku\u0107anstvima za bo\u017ei\u0107nu atmosferu bilo zaslu\u017eno 50 milijuna umjetnih borova naspram 30 milijuna pravih. \u010clanak navodi stanovitog Kima Jonesa koji je za 200 dolara kupio umjetno drvce proizvedeno u Kini, misle\u0107i da time \u010dini uslugu okolišu: "Ekološki sam osviješten, ovo \u0107u drvce imati 10 godina, a to je 10 pravih drvca koja ne\u0107e biti posije\u010dena". Me\u0111utim, prema podacima koje iznosi taj \u010dlanak, a do kojih je na osnovi procjene ispuštanja stakleni\u010dkih plinova, korištenja resursa i utjecaja na ljudsko zdravlje došla jedna ekološka konzultantska tvrtka iz Montreala, potrebno je \u010dak 20 godina kako bi umjetno drvce postalo "zelenije" od pravog drvca. Godišnja emisija uglji\u010dnog dioksida povezana s korištenjem pravog stabla svake godine iznosi samo tre\u0107inu one koju su stvorila umjetna stabla s prosje\u010dnim \u017eivotnim vijekom od šest godina.<\/p>\n

Vanjska politika u slu\u017ebi zelenog kapitala?<\/strong><\/p>\n

I tu se vra\u0107amo na po\u010detak. Parafraziraju\u0107i poznatu Horkheimerovu krilaticu "Tko ne \u017eeli govoriti o kapitalizmu, taj neka šuti i o fašizmu!", trebali bismo re\u0107i: "Tko ne \u017eeli govoriti o zelenom kapitalizmu, taj neka šuti i o ekologiji!". I dok Shell, kao najprisutnija kao najprisutnija naftna korporacija u Senegalu foruma naglašava svoj okret prema Nije ni \u010dudo da je Lula da Silva do\u010dekan gotovo poput kakve "rock-zvijezde", ako dozvolimo mogu\u0107nost da Brazil ne nastupa samo kao promicatelj "socijalne pravde", ve\u0107 ujedno i kao investitorobnovljivim izvorima energije, Brazil kao jedna od najprisutnijih zemalja na Svjetskom socijalom forumu sa sobom je doveo Petrobras, najve\u0107u naftnu korporaciju u Latinskoj Americi. Mo\u017eda nije ni \u010dudo da je Lula da Silva do\u010dekan gotovo poput kakve "rock-zvijezde", ako dozvolimo mogu\u0107nost da Brazil ne nastupa samo kao promicatelj "socijalne pravde", ve\u0107 ujedno i kao investitor (na okruglom stolu na kojem su sudjelovali i senegalski predsjednik Abdoulaye Wade i Samir Amin plijeskanje bivšem brazilskom predsjedniku nerijetko se pretvaralo u skandiranje "Ale, ale, Lula" i padanje u eufori\u010dni trans). Uostalom, još je prošle godine Eric Toussaint, \u010dlan Me\u0111unarodnog odbora Svjetskog socijalnog foruma upozorio da vanjska politika Brazila uvelike slu\u017ei interesima brazilskih multinacionalnih korporacija, me\u0111u kojima upravo Petrobras igra veliku ulogu. Štoviše, Petrobras, kao jedan od financijera Svjetskog socijalnog foruma, na svojoj \u0107e slu\u017ebenoj stranici eksplicitno ustvrditi "Ekološka odgovornost je dio naše misije i ona je duboko povezana s biznisom".<\/p>\n

Govoriti o ekologiji, a pritom ne govoriti i o "zelenom" kapitalizmu zamka je u koju \u010desto upada i bolivijski predsjednik Evo Morales, koji je 2006., doduše, pokušao nacionalizirati sva naftna polja Petrobrasa u Boliviji da bi, nakon duga\u010dkih pregovora, došlo do kompromisnog sporazuma. Premda je u svom govoru na otvorenju Svjetskog Socijalnog foruma Morales spomenuo i narodne pobune u Sjevernoj Africi te ih nazvao "revoltom protiv ameri\u010dkog imperijalizma", Bolivija se u Dakru najviše istakla upravo po pitanju klimatskih promjena. Kao što znamo, Bolivija je ve\u0107 neko vrijeme predvodnik me\u0111u borcima za alternativni energetski razvoj. U prosincu 2010. u Cancunu Morales je naglasio da se sada "nalazimo u eri u kojoj više ne treba raspravljati o klasnoj borbi, klasna borba je gotova, sada se nalazimo u eri u kojoj valja raspravljati o \u017eivotu u harmoniji s Majkom Zemljom. A Majka Zemlja – planeta, priroda, kako god je odlu\u010dili nazvati – ima prava. Baš kao što su u prošlosti Ujedinjeni narodi prihvatili Op\u0107u deklaraciju o ljudskim pravima, a onda i gra\u0111anskim pravima, ekonomskim pravima i politi\u010dkim pravima, a u posljednjim godinama i pravima starosjedila\u010dkog stanovništva, Ujedinjeni narodi trebali bi raspraviti i prihvatiti Prava Majke Zemlje".<\/p>\n

Me\u0111utim, kada govorimo o ekologiji, onda je nemogu\u0107e ne govoriti i o klasnoj borbi. Navedeni primjeri o sije\u010di prašuma i trgovanju emisijskim kvotama potvr\u0111uju da prije zalaganja za Prava Majke Zemlje valja izboriti elementarna ljudska prava, odnosno prava na jednaki razvoj. Drugim rije\u010dima, diljem svijeta se i dalje odvija klasna borba, borba izme\u0111u Prvog i Tre\u0107eg svijeta, borba izme\u0111u bogatog Sjevera i siromašnog Juga, a upravo je ekologija potvrda i manifestacija te klasne borbe, a ne naznaka njenog kraja. Da bi uop\u0107e došlo do \u017eivota u harmoniji s Majkom Zemljom najprije je potrebno do\u0107i do pobjeda na podru\u010dju klasne borbe, jer u suprotnom ne\u0107emo imati ništa drugo doli novi "zeleni konsenzus", zelenu ideologiju koja korporacijama slu\u017ei da i dalje eksploatiraju kako ljudski tako prirodni kapital, uglavnom porijeklom iz zemalja Tre\u0107eg svijeta.<\/p>\n

Da bismo došli do toga po\u010detni je korak ono što Timothy Morton naziva "ekologijom bez prirode": umjesto utopijsko-romanti\u010dnog koncepta Majke Zemlje za kakav se zala\u017ee Evo Morales, valja odbaciti sam pojam "harmoni\u010dne prirode", a umjesto pozivanja na Prava Majke Zemlje, valja se sjetiti da ni Op\u0107a deklaracija o ljudskim pravima nije bila presudna za izvoljevanje ve\u0107ih ljudskih prava, ve\u0107 su se ona izborila klasnom borbom. Jasnije re\u010deno, do ekološke ravnote\u017ee prije \u0107e do\u0107i borbom koja se trenutno odvija na sjeveru Afrike, nego korištenjem zastarjele taktike zalaganja za izradu deklaracija i sporazuma koji po ni\u010demu i ni za koga nisu obvezuju\u0107i.<\/p>\n

*Sre\u0107ko Horvat, publicist i suradnik HBS-a, i sam je bio jedan od sudionika Svjetskog socijalnog foruma odr\u017eanog u Dakru (Senegal. Tekst je preuzet sa slu\u017ebene stranice  Heinrich Böll Stiftunga Hrvatska<\/em><\/p>\n

H-Alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prije zalaganja za prava Zemlje valja se izboriti za ljudska prava jer \u0107emo ina\u010de imati samo ideologiju koja slu\u017ei eksploatiranju<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47663","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47663","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47663"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47663\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47663"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47663"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47663"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}