Narkoman se ne \u010dini više nezrelim \u010dovjekom koji nazaduje i iracionalno se ponaša, nego se pokazuje kao odrastao \u010dovjek, koji zbog nelagode uzima odre\u0111en lijek, lije\u010di se i tako ljekara preduhitri proizvodom \u010dija je jedina slabost da nije primjeren, budu\u0107i da je loše odmjeren.<\/p>\n
Pi\u0161e: Umberto Galimberti<\/strong><\/em><\/p>\n Upotreba droga sve više raste. Štete su zastrašuju\u0107e, premda se neposredno ne vide. \u010cini se da naše društvo pro\u017eima nihilisti\u010dka naslada, nadasve me\u0111u mladima, a na volju nema primjerene, prije svega ne u\u010dinkovite pomo\u0107i. Jer sam uvjeren da sada ve\u0107 toliko raširena uporaba droga nije ovisna toliko o egzistencijalnoj, koliko više o kulturnoj nelagodi, bit \u0107e dobro ako se pitanja droga latimo sredstvima što ih naša kultura, premda danas izgleda beskrvna, izgleda još mo\u017ee ponuditi.<\/p>\n Najprije recimo da je ne samo kod droga, nego i op\u0107enito, ugoda negativna, a \u017eelja nezasitna. Taj obrazac, što ga poznaje svaki narkoman, sa\u017eimlje upravo ono što je zapadnja\u010dka filozofija od Platona nadalje mislila o ugodi i \u017eelji; \u017eeli li dakle filozofija prihvatiti izazov, mo\u017ee ponuditi svoje analiti\u010dko bogatstvo za prou\u010davanje strahovitog i sve \u010deš\u0107eg fenomena, uporabe i zlouporabe droge.<\/p>\n Nitko, naime, nikada nije istra\u017eio prirodu \u017eelje kao Platon, doku\u010divši njezinu bit u nezasitnosti, jer je \u017eelja pomanjkanje, praznina, moramo je smatrati ne trajnim stanjem, koje je suprotstavljeno puno\u0107i, nego nezasitnim stanjem koje se prazni dok ga nastojimo napuniti, kao "probušena posuda", dr\u017eimo li se Platonovih slika iz Gorgije, ili kao "nekakva patka koja dok jede istodobno izbacuje izmet".<\/p>\n Ubrizgavati sebi heroin talijanski se ka\u017ee bucarsi (probušiti se). Tijelo postaje ambis, prema etimologiji dakle nešto što je "bez dna". Sli\u010dno se na francuskom ka\u017ee da alkoholi\u010dari "piju kao rupa" (boire comme un trou). Narkomani i alkoholi\u010dari govore starogr\u010dki: svoju nemogu\u0107nost "suzdr\u017eavanja" opisuju platonskim slikama.<\/p>\n \u010cini se naime da toksikomanija doslovno otjelovljuje platonsku teoriju o \u017eelji, koja iz pomanjkanja ne \u010dini motor tra\u017eenja sre\u0107e, nego tiransku i neukrotivu zvijer – oslonimo li se na još jednu Platonovu sliku – koja nagoni na \u010dvrsto dr\u017eanje za nju, bez mogu\u0107nosti stremljenja još i za ne\u010dim drugim. U tom nam obliku \u017eelja zadaje nesnosnu, premda neodoljivu bol, a ugoda koja slijedi kraj je te muke, anestezija, negativna ugoda, kao nakon prve doze, kada ona sljede\u0107a ne donosi nasladu, nego nam poma\u017ee ne zapasti ponovno u patnju. <\/p>\n Ovdje se prisje\u0107amo hegelijanske dijalektike gospodara i roba, ali i Heideggerove metafore obronka ili nizbrdice, njema\u010dki Hang, od koje dolazi hangen, biti oka\u010den, i anhangen, ovisiti. Podsjetimo se Lacanovog pojma manque, pomanjkanja kao opruge \u017eelje, i Freudove teorije o narkoti\u010dnoj ugodi, koja je fascinantna ugoda, jer je dvostruko negativna: dose\u017ee da fizi\u010dka bol prestane i djeluje kao sedativ za \u017eivotnu bol, o kojoj više ne brinemo.<\/p>\n "Briga" se njema\u010dki ka\u017ee Sorge. Nakon što je du\u017ee vremena uzimao kokain, Freud je tu drogu nazvao Sorgenbrecher, nešto što nam mo\u017ee razbiti brigu, odnosno zbog \u010dega nam ne treba brinuti. Zapisao je da je kokain "najstariji lijek protiv civilizacijske nelagode". Freud je vrlo rado \u010ditao Goethea i razmišljao o Faustu, drami \u017eelje koja završava sarkasti\u010dnim trijumfom personificirane Brige, Sorge, neotu\u0111ive goš\u0107e svakog ljudskog doma. Time je Freud, nakon što je precizno ukazao na bolest imenovanu "\u010dovjek", uklju\u010dio uporabu droga u egzistencijalnu perspektivu i u tom smislu zapisao:<\/p>\n Pojedinci, pa i narodi, toliko cijene usluge opojnih sredstava u borbi za sre\u0107u i odstranjivanje bijede da su im kao dobro\u010dinitelju dali stalno mjesto u svojoj libidinalnoj ekonomiji. Zahvaljuju\u0107i njima, ne posti\u017ee se samo neposredna ugoda ve\u0107, u izvjesnom stupnju, i \u017earko \u017eeljena nezavisnost od vanjskog svijeta. Zna se da se uz pomo\u0107 "razbija\u010da briga" (Sorgenbrecher) u svako doba mo\u017ee izbje\u0107i pritisak realnosti i na\u0107i uto\u010dište u nekom vlastitom svijetu, gdje su uvjeti osje\u0107anja (Empfindungsbedingungen) povoljniji. Znano je da baš ta svojstva \u010dine opojna sredstva opasnim i štetnim. Ona su krivci što se u stanovitim okolnostima beskorisno gube velike koli\u010dine energije, koje bi se mogle upotrijebiti za olakšanje ljudske sudbine.<\/p>\n Kao i za Aristotela, tako je i za Freuda ugoda po\u010delo psihi\u010dkog \u017eivota i najmo\u0107niji povod ljudskog djelovanja, no obojica, i Aristotel i Freud, razlikuju neposrednu, bezbri\u017enu, neprenosivu dje\u010dju ugodu, i ugodu odraslih; ta nastaje odlaganjem u\u017eivanja i premještena je na predmete koji su spojivi sa svijetom, s drugim ljudima, ponajprije pak sa samoo\u010duvanjem.<\/p>\n Ovdje nastupa razlika koju uvodi Freud, razlika izme\u0111u na\u010dela ugode (dje\u010djeg) i na\u010dela realnosti (odraslog), koje nije negacija ugode, nego njezino odlaganje, budu\u0107i da ne zanemaruje brigu za ljude i stvari, nego tra\u017ei ugodu kroz tu brigu, bitni \u010dinitelj svih ljudskih zgoda i nezgoda.<\/p>\n Freud po tragovima Aristotelove etike pretpostavlja da je naš mozak na\u010dinjen za u\u017eivanje u besposlici i bezbri\u017enosti, i ako ga podupiremo, brinemo samo za objekt koji nas, prema našem mišljenju, razrješuje svake brige. Takav je narkomanski objekt, neuroti\u010dan, sli\u010dan snu, u njegovoj prisutnosti nagon je ustrajan, nemilosrdan i prisilan, i u njemu je \u017eelja – kako ho\u0107e nihilizam što ga razotkrivaju Platon i Aristotel – svagda \u017eiva, budu\u0107i da nije zadovoljena, a zadovoljena nije jer je ugoda koju tra\u017ei negativna, izlazak iz muke nezasitnosti \u017eelje. <\/p>\n \u017delimo li prekinuti za\u010darani krug, treba, kako kod Platona tako i kod Aristotela i Freuda, pro\u0107i kroz realnost koja nas obvezuje oprostiti se od bezbri\u017enosti i naviknuti se na to da brinemo za svoju ugodu, ne u an-estetskom obliku neposrednog zadovoljstva, kako to \u010dine djeca, nego u estetici u gr\u010dkom zna\u010denju rije\u010di aisthesis, odnosno osje\u0107anje koje se\u017ee od "osjetnog" do "lijepog".<\/p>\n No "anestezijska" crta nije karakteristi\u010dna samo za droge, nego i za lijekove, koji zbog svoje anesteziraju\u0107e i dakle nihilisti\u010dke vrijednosti imaju toliki uspjeh da im moderni tr\u017eišni sustav mo\u017ee zavidjeti, budu\u0107i da se niti jedno potroša\u010dko dobro ne mo\u017ee nositi s njima u pogledu zadovoljenja i ugode. Znaju do\u010darati snove na na\u010din koji niti jednom prodava\u010du još nije uspio. Razlika izme\u0111u droga i lijekova se gubi, jer nas neurofarmakologija poziva na misao da postoji kvalitativna homogenost izme\u0111u kemijskih spojeva koje uzimamo i onih koji fiziološki djeluju na mo\u017edane stanice i reguliraju naša veselja i bolove.<\/p>\n Na taj na\u010din neurofarmakologija racionalizira narkomansko ponašanje i sama mu, ne znaju\u0107i, oduzima te\u017einu, budu\u0107i da priznaje racionalnu namjeru medicinske ili samoterapeutske pomo\u0107i, koja je u pra\u0107enju tjelesne osjetljivosti. Psihijatar Edward Khantzian piše: <\/p>\n Narkoman se ne \u010dini više nezrelim \u010dovjekom koji nazaduje i iracionalno se ponaša, nego se pokazuje kao odrastao \u010dovjek, koji zbog nelagode uzima odre\u0111en lijek, lije\u010di se i tako ljekara preduhitri proizvodom \u010dija je jedina slabost da nije primjeren, budu\u0107i da je loše odmjeren.<\/p>\n Jednakog je mišljenja i psihijatar Peter Kramer: <\/p>\n Anhedonisti\u010dki pacijent (tako nazvan zbog svoje nemogu\u0107nosti u\u017eivanja), koji uzima Prozac, i kokainoman, koji se drogira, nastoje kompenzirati pomanjkanje hedonisti\u010dkih mogu\u0107nosti. Cilj je njihovog \u010dina isti.<\/p>\n Ako je naime istina da od prozaca ne mo\u017eemo postati ovisni kao od kokaina i da prozac ne izaziva nadra\u017eaj u istoj mjeri kao i kokain i ne tješi kao heroin, onda taj lijek, kao i ove dvije droge, kompenzira nemogu\u0107nost sre\u0107e, i to ne kroz uklju\u010divanje u ovaj svijet, nego kroz sve ve\u0107e potroša\u010dko u\u017eivanje \u017eivota što ga Platon smješta u "miješana i ne\u010dista iskustva", za koja je karakteristi\u010dna nezasitnost \u017eelje i negativnost ugode.<\/p>\n O ovome se filozofija i psihoanaliza sla\u017eu: kada naslada smjera anesteziji – a sve droge, \u010dak i one koje izazivaju euforiju i koje naši mladi uzimaju svaku subotu nave\u010der u diskotekama, protuslovno su anesteti\u010dne, jer anesteziraju, omamljuju pred "zabrinutoš\u0107u" u odnosu na svijet – apetit je sve ve\u0107i, no proizvod kojim ga nastojimo zadovoljiti svaki se put pokazuje sve manje zadovoljiv.<\/p>\n Stroj ništine koji pokre\u0107e taj za\u010darani krug stvara opsadno stanje tra\u017eenja proizvoda pomo\u0107u kojeg bismo se trebali otresti svih "briga"; tako se izaziva mehani\u010dko ponavljanje što ga Freud naziva "prisila ponavljanja", gdje se nezasitnost nagona sudara s neprimjerenoš\u0107u objekta i dakle nemogu\u0107noš\u0107u u\u017eivanja.<\/p>\n Tada \u017eelja, koja se – kako nas Platon podsje\u0107a – sastoji od "pomanjkanja" i "ništine" zahtijeva višu dozu, zato da bi mogla u odre\u0111enom smislu ovisnost o drogama biti jedinstveni primjer kako odli\u010dno djeluje \u017eelja koja ne tra\u017ei ugodu u svijetu, nego brzo i neposredno gašenje "pomanjkanja" koje je njegova konstitutivna struktura. Nitko naime ne \u017eeli ono što ima, nego ono što nema. Niština je duša \u017eelje koja u svojoj anestezijskoj varijanti \u010dini apetit prekomjernim, a ugodu nezadovoljenom.<\/p>\n Što se ti\u010de nezasitnosti \u017eelje, narkomani se sla\u017eu. Poznaju je i ako nisu \u010ditali Platona. To ih je nau\u010dila droga. I na svoj su na\u010din nau\u010dili da se drogiramo kako bismo se naviknuli, kako ka\u017ee William Burroughs, i da je drogiranje full time job, "posao s punim radnim vremenom", odnosno rad koji zahtijeva cijelog \u010dovjeka, kako ka\u017ee Mark Renton u Trainspottingu. Jer je vrijeme naš \u017eivot, a naš \u017eivot smo mi, toksikomanija kao lijek protiv boli zaziva neki drugi lijek.<\/p>\n Protiv nezasitnosti \u017eelje Platon je savjetovao mišljenje, a Freud pozivao na popuštanje na\u010delu realnosti, u smislu da se za u\u017eivanje treba potruditi. Protiv naslade "razbija\u010da brige" ili Sorgenbrecher (a to su droge i lijekovi), za kojima naš mozak tako silno \u017eudi, da bi svom snagom nastojao o\u010duvati kroni\u010dnu \u017eelju i ujedno apstinenciju, antropologinja Giulia Sissa savjetuje: <\/p>\n Po\u010dnimo zavoditi muškarce, osvajati \u017eene, zara\u0111ivati novac, pisati knjigu… Pro\u0111imo kroz ljude i stvari…Poslije svega – a bitno je upravo to ‘poslije’ – više se u\u017eiva.<\/p>\n To je jedan od na\u010dina da mo\u017eemo re\u0107i: "Svoje se \u017eelje ne odri\u010demo". Sprije\u010dimo da bi iz ambisa negativnosti, od koje je \u017eelja na\u010dinjena, ta \u017eelja postala nezasitna i u drogama ili lijekovima tra\u017eila negativnu ugodu, da bi punila "rupi\u010dastu posudu". To mo\u017eemo na\u010diniti tako da \u017eelju pustimo pro\u0107i kroz ljude i kroz stvari. Ugodi naime treba pomo\u0107i, ne treba se nje odricati. Nije rije\u010d samo o tome da joj poka\u017eemo put, kao Platonov ko\u010dijaš, koji pokazuje put neukro\u0107enu konju.<\/p>\n I to treba savjetovati prije svega reklamnim kompanijama, koje svojim prijetnjama i tautološkim preporukama tipa just say no (samo reci ne) nisu dostatno u\u010dinkovite, jer zanemaruju prirodu \u017eelje i kvalitetu ugode i zato govore ono što posve zanemaruje \u010daroliju \u017eivota. A svi znamo da bez \u010darolije \u017eivot više nema volju za \u017eivotom.<\/p>\n Heroin: anestezija "prljave" droge<\/strong><\/p>\n Tek nam je Irvine Welsh, autor romana Trainspotting, razotkrio da heroin, koji slovi za "prljavu" drogu, djeluje kao anestetik za sve boli i da je jedan od razloga njegove proširenosti \u010dinjenica da informacija o njemu, s jedne strane, straši mlade, ukazuju\u0107i im na dramati\u010dne posljedice povezane s uzimanjem te supstancije, a s druge pak zaboravlja spomenuti da heroin pru\u017ea i beskona\u010dnu ugodu. I tako je problem droge preba\u010den u uski prostor ugode-neugode, kao što su duhan i alkohol, budu\u0107i da bi samo po sebi trebalo biti razumljivo da je – ako je sav problem u tome – dovoljno imati sna\u017enu volju i odvi\u0107i se. No nije sav problem u tome, zapravo upravo u tome nije.<\/p>\n U svezi s razlogom za drogiranje (uzimanja svih droga, i duhana i alkohola) treba uzeti u obzir nudi li \u017eivot rub smisla koji je dovoljan za opravdati sav trud koji je potreban za \u017eivot. Ako se taj smisao ne nadaje, ako nema niti šanse da bismo ga mogli na\u0107i, ako se dani ni\u017eu samo da bi razdavali besmislenost i masovne doze bezna\u010dajnosti, tada potra\u017eimo kakvo sredstvo za umirenje kadro u\u010diniti nas neosjetljivim na \u017eivot.<\/p>\n Za razliku od seksualne ugode, koja je intenzivna, aktivna i produktivna, ugoda pri heroinu je anesteti\u010dna. Tko ga tra\u017ei, ne\u0107e osjetiti više, nego manje, ne\u0107e više intenzivno sudjelovati u \u017eivotu nego \u0107e sve manje uzimati u njemu udjela. Poput mu\u010denika, poput pustinjaka koji se odri\u010du svijeta, jer u svijetu ne vide nikakav smisao i nikakav trag spasa, tako se i heroinski ovisnici uste\u017eu od svakodnevnog \u017eivota, jer redanje dana širi samo beznadnu dosadu koja zgušnjava zrak što ga udišemo sve do gušenja. Zato ti ljudi gr\u010devito tra\u017ee sve što mo\u017ee anestizirati. <\/p>\n Ugoda anestezije je od svih ugoda najsofisticiranija, mo\u017eda najpodmuklija, nedvojbeno najproširenija. Susre\u0107emo je svaki put kad zapalimo cigaretu kako bi ubla\u017eili dosadu ili stres, malena znamenja \u017eivotnog napora, susre\u0107emo ga svaki put kad pribjegnemo alkoholu, kako bismo oslobodili ono što smo obi\u010dno prisiljeni obuzdati. Sve se to doga\u0111a kad se \u017eivotu ka\u017ee da i kada se \u017eelimo samo poduprijeti kako bismo mogli odr\u017eati obe\u0107anje. No kad \u017eivotu ka\u017eemo ne, \u010dak i bez potrebe da mu ka\u017eemo ne, budu\u0107i da se \u017eivot sam nikada nije pokazao kao strast, tada tra\u017eimo što ja\u010di anestetik, što zna\u010di da tra\u017eimo bilo kakav na\u010din da ne budemo više tu.<\/p>\n Receptori, što ih natapa heroin, ve\u0107 sami obavljaju djelo anestetika, no ako to nije dostatno, jer \u017eivot u svojoj gluposti prevladava fiziološke granice naše tolerancije, ne preostaje nam drugo do pomagati svojim receptorima da postanemo još neosjetljiviji u odnosu na sve ono što ne \u017eelimo više slušati, vidjeti ili podnositi.<\/p>\n Problem dakle nije u tome da mladima treba re\u0107i da se moraju, \u017eele li izbje\u0107i u\u017easne posljedice, znati odre\u0107i ugode što je heroin nedvojbeno pru\u017ea; onaj tko se po\u010dne drogirati nema, naime, pred o\u010dima tu ugodu, nego upravo u\u017easne posljedice i volio bi se s njima susresti anesteziran. Onaj "ne" što ga izri\u010de \u017eivotu nije ono što je na kraju puta, na koji je krenuo u tra\u017eenje ugode, nego ono što je na po\u010detku puta, ono što ho\u0107e odmah ve\u0107 biti dosegnuto na što je mogu\u0107e više anesteziran na\u010din.<\/p>\n Upravo zato se oni koji su naposljetku receptore o\u010distili lijekovima nalaze pred jednako besmislenim \u017eivotom, te\u017eine kojeg su se nastojali osloboditi anestetikom. I upravo zato se doga\u0111a da terapeutska zajednica, nakon što je izlije\u010dila toksikomana toplinom komunikacije, ne mo\u017ee drugo nego baciti ga u vanjski svijet, gdje se ta toplina hladi i potreba za anestetikom vra\u0107a još \u017eurnije.<\/p>\n Farmaceutsko odvikavanje od droga i odvikavanje u zajednici, prvo kemijom, drugo toplinom zajednice, naposljetku vra\u0107aju pojedinca u njegov goli i kruti \u017eivot, od kojeg se svaki dan odmicao, jer se \u017eivot nije "primio". I gdje se \u017eivot ne "primi", ne poma\u017eu ni kemija ni zajednica, nego je tu samo \u017eelja da ne \u017eivimo, kao \u010disto biološka koli\u010dina. I ako se biologija ravna prema svojemu zakonu ili prisili nekoga da \u017eivi u tre\u0107oj osobi, u ritmu što ga diktira organizam, tada ne ostaje drugo nego ugoda anestezije, koja zna\u010di prihva\u0107anje \u017eivota, no samo u našoj odsutnosti, \u017eivota što ga nosi droga.<\/p>\n \u010citatelji Trainspottinga i oni koji su pogledali njegovu filmsku ina\u010dicu, neka se ne puste zavesti. Kako knjiga tako i film, poru\u010duju da je droga i ugoda i da svatko ima pravo tra\u017eiti svoju ugodu i izabrati kratak ali ugodan \u017eivot umjesto dugog i praznog. Ali nije istina! Ugoda u drogama nije izbor intenzivnijeg \u017eivota po cijenu njegove kratko\u0107e, to je izbor apstinencije \u017eivota, jer kad se \u017eivot jednom poka\u017ee u svojoj bezna\u010dajnosti, neka nastavi trasu svoje bezna\u010dajnosti, no neka nam barem prištedi patnju. Tome te\u017ei ugoda droge, odnosno ugoda anestezije, ni\u010demu drugome nego tomu. <\/p>\n Ekstazi: euforija "\u010diste" droge<\/strong><\/p>\n Ako je heroin "prljava" droga, što onda re\u0107i o tzv. ‘\u010distoj’ drogi, kakva bi prema mišljenju mnogih mladih trebala biti ekstazi, najslavnija od tzv. "novih droga", koja zapravo i nije tako nova.<\/p>\n Ekstazi, odnosno MDMA, kako ga nazivaju kemi\u010dari, patentirala je 1913. godine njema\u010dka kompanija Merk kao tabletu za mršavljenje s komi\u010dnim opisima kolateralnih u\u010dinaka, ali nisu je dali na tr\u017eište. Po\u010deli su je upotrebljavati 1953. godine, kad je ameri\u010dka vojska ispitala niz droga u vojne svrhe. Stavljena na tr\u017eište 1977. godine, MDMA ostaje kao terapeutska droga sve do 1985. godine, kad je Dea, ameri\u010dka savezna agencija protiv droga, uvrštava u tablicu broj 1, koja je najrestriktivnija. Otada ekstazi, isprva imenovan empathy, jer podr\u017eava komunikativnost, izra\u0111uju u tajnim laboratorijima, a prodaju preko mre\u017ee preprodava\u010da.<\/p>\n Ove sam informacije dobio u knjizi Nicholasa Saundersa, koji je ve\u0107 neko vrijeme prisutan na londonskoj i evropskoj alternativnoj sceni i zamijetio je da nitko ništa ne zna o tableti koja bi trebala biti "\u010dista" i koju mnogi mladi gutaju subotom nave\u010der. Zato je odlu\u010dio napisati knjigu u kojoj bi progovorio o ugodi što je pru\u017ea ekstazi, i kako ve\u0107 biva, o povijesti te tablete, njezinom kemijskom sastavu, u\u010dinku, riziku, kolateralnim u\u010dincima, ciljnoj skupini koja je u\u017eiva, i još o nizu drugih stvari, što ih je opisao ponešto pedantno, ponešto statisti\u010dki, s ne previše uvjerljivim opisima. No to je ve\u0107 domašaj u jalovoj borbi, borbi u mraku, u kojem tumaraju mnogi roditelji koji se svaku subotu uve\u010der pripremaju na to da \u0107e opet pre\u017eivjeti no\u0107 u strahu za svoju djecu, neupadljivu i itekako dobro uklju\u010denu u društvo, koji pre\u017eivljavaju svoje slobodno vrijeme u svetištima, gdje je na mjesto svetog trojstva stupilo drugo trojstvo, koje ima svoj ceremonijal na "tehno sceni", sastavljenoj od tehno sounda, tehno droge i tehno \u017eura. Ekstazi je tehno droga, druga sastavnica tog trojstva. U toj sam knjizi pro\u010ditao i sljede\u0107i dijalog:<\/p>\n Djevojka ka\u017ee: "Ljubav ne mo\u017eeš staviti u tabletu".<\/p>\n A mladi\u0107 odgovara: "To nisam rekao. Ne mislim da ekstazi stvara do\u017eivljaj ljubavi. Mislim da \u010dini nešto puno skromnije i specifi\u010dnije. Otklanja strah. I kad straha više nema, ljubav dolazi sama od sebe".<\/p>\n Usporedimo li dijalog ovo dvoje mladih s nekim razgovorom što ste ga mo\u017eda \u010duli u školi koju poha\u0111ate ili iz koje ste upravo izišli, gdje se ni najmanje ne trude da bi informirali, odgajali ili davali na volju cjelovit korpus informacija za oblikovanje prosudbe, distanca postaje nepremostiva.<\/p>\n Poruka škole, ali i televizije, jest da "droge ubijaju". Na niskoj vatri pr\u017ee mozak dok omlet ne bude gotov. A lijek je samo jedan: "Dovoljno je re\u0107i ne". "Ne", što ga olako izgovaraju oni koji su se ve\u0107 odrekli prekomjerne mašte, vrtoglave fantazije, snage emocije, ponora o\u010daja i gr\u010devite potrebe za komuniciranjem. I nakon svih tih "ne", što ih mnogo mladih \u010desto ne mo\u017ee izgovoriti, mo\u017eemo re\u0107i "ne" i drogi.<\/p>\n Što sve to zna\u010di? Da pozornost treba preusmjeriti s posljedica uporabe i zlouporabe droga na uzroke. I tek tada droga pokazuje svoje pravo lice: nije posrijedi zasada me\u0111u mladima ve\u0107 vrlo proširena ovisnost, nego simptom, ako ve\u0107 ne o\u010dajan pokušaj da izlije\u010de nelagodu koja je o\u010dito nesnosna.<\/p>\n Gledamo li na stvari iz tog aspekta, pou\u010dno je spoznati ne samo opasnosti u svezi s drogiranjem, nego i u\u017eitke što ih droge donose. Jer samo poznavanje zajam\u010denih, odnosno samo obe\u0107anih u\u017eitaka mo\u017ee osvijetliti kakva patnja i nelagodnost vode u drogiranje.<\/p>\n Dva su u biti prijatna u\u010dinka ekstazija: olakšanje napetosti u miši\u0107ima i – kao što je bilo razvidno iz gornjeg dijaloga – rasplinjavanje straha. Prvi u\u010dinak, koji je fizi\u010dki, mladima dopušta da subotom uve\u010der plešu trideset i šest sati ne osje\u0107aju\u0107i se umornima. To ne zna\u010di da se tijelo ne umara i da umor ne pla\u0107amo ako ga jednostavno ne osje\u0107amo. Sve to nije tako veoma sjajno, budu\u0107i da su prag boli i umora korisni, jer nas upozoravaju da s našim tijelom ne mo\u017eemo raditi što ho\u0107emo i da delirij svemo\u0107i, premda je prijatan, ne prestaje biti delirij, i kad njegov u\u010dinak popusti, uru\u010di ra\u010dun.<\/p>\n Zanimljiviji je psihološki u\u010dinak, koji se pokazuje kao rasplinjavanje straha, bilo zbog dublje jezgre vlastite osobnosti (tako da se neki ameri\u010dki psihoterapeuti izme\u0111u 1977. i 1985. godine – u Americi su to bile zlatne godine ekstazija – isprobavali ekstazi za br\u017ei dodir s podsviješ\u0107u), bilo u odnosu s drugim, s kojim stupamo u dodir na opušteniji i srda\u010dniji na\u010din.<\/p>\n Što se ti\u010de odnosa s drugim, otvoreniji smo i komunikativniji, jer padaju obrambene barijere, strah i agresivnost se smanjuju. To kod muškaraca smanjuje mogu\u0107nost spolnih odnosa, a kod djevojaka jam\u010di da mogu slaviti svoj narcisizam bez bojazni da \u0107e biti napadnute, jer sve se to doga\u0111a u ozra\u010dju strasne zaljubljenosti ili neuobi\u010dajene tanko\u0107utnosti spram partnera, pri \u010demu je sve manje odre\u0111eno je li rije\u010d o \u017eivotnom drugu ili slu\u010dajnom znancu, homoseksualcu ili heteroseksualcu.<\/p>\n Me\u0111u neprijatnim u\u010dincima treba spomenuti fizi\u010dki i psihi\u010dki rizik: tjelesnu pregrijanost i opasnost (sre\u0107om, ne \u010deste) smrti zbog temperaturnog kolapsa – zato je ekstazi pet puta otrovniji ako ga uzmemo u gu\u017evi nego sami – i mogu\u0107a pojava epilepti\u010dkih ili psihoti\u010dnih napada; ti su \u010deš\u0107i kod ljudi koji su im i ina\u010de skloni.<\/p>\n S obzirom na karakteristike o\u010dekivanih, odnosno obe\u0107anih u\u017eitaka, \u010dini se da konzumenti ekstazija – i sada dolazim na bit – tra\u017ee smanjivanje barijera zbog kojih je u našoj kulturi komunikacija tako teška: u javnosti je izvješta\u010dena, u privatnosti pak dosadna i repetitivna. Izabrali su kemiju i kao u\u010dinak njezino djelovanje na svoj mozak, odnosno na svoje tijelo.<\/p>\n Duši ne vjeruju, nisu navikli na njezine mogu\u0107nosti, budu\u0107i da je neuspješnih pokušaja ve\u0107 previše. I ono što u našoj kulturi ne znamo više u\u010diniti s dušom, u\u010dinimo s kemijom, samo da bismo dosegnuli cilj, komunikaciju i dodir s onu stranu svih barijera koje nas zatvaraju u uzak zabran naše masovne osamljenosti.<\/p>\n Posrijedi je osamljenost što je mladi izme\u0111u petnaest i dvadeset i pet godina ne podnose, zato od kemije zahtijevaju da im ocrta njihovu strast koja se ne zna orijentirati izme\u0111u poziva srca i poziva seksualnosti. Prekomjernu \u017eivotnu mo\u0107 slave u ritualu subotnjih ve\u010deri i popodnevnih spavanja, kako bi prespavali mamurluk, ne samo posljedice no\u0107i koja je od "ekstaze" dobila samo ime i uništavaju\u0107e posljedice energije mladih što je naša na u\u010dinak usmjerena i napredna društva ne znaju iskoristiti. Danas mladi \u017eive no\u0107u, jer ih preko dana nitko ne prepoznaje, nitko ih ne treba. I oni to znaju i ne \u017eele se svaki dan suo\u010davati s nepriznavanjem svoje egzistencije. <\/p>\n Za one koji su ve\u0107 uklju\u010deni u svijet rada, ekstazi pak predstavlja oslobo\u0111enje ispod pritiska uloga, funkcija i estetike distance i hladno\u0107e što se u zapadnim navadama imenuje "korektnost". Ta elegantna rije\u010d izrasla je u vrtu ne-komunikacije, gdje je dodir formaliziran, rije\u010d stereotip, pogled neosoban, a sve je skupa u znamenju nepovjerenja što svakome od nas jam\u010di povla\u010denje bez uvrede bilo koga.<\/p>\n Nekakvo "oslobo\u0111enje u \u017eivot" (jivanmuktiviveka), kako \u010ditamo u komentaru Veda što ga je napisao Madhava ili Madhavacarya, vo\u0111a šankarijanskog manastira u Šringeriju (tamo je vjerojatno 1386. godine i umro). Premda se put oslobo\u0111enja, kako ga nazna\u010duje orijentalna meditacija, i put što ga grozni\u010davo ištu potroša\u010di zapadne kemije stubokom razlikuju, svejedno imaju zajedni\u010dku to\u010dku, a ta je ukinu\u0107e uma. Jer, kako piše Madhava:<\/p>\n Procvat uma je propast, propast uma je veliki procvat. Dok um ne pobijedimo vje\u017ebom u tome da se \u010dvrsto usredoto\u010dimo na jednu samu realnost, u srcu se uzdi\u017eu nagnu\u0107a, pono\u0107ni demoni. Um je naime sredstvo kota\u010da iluzije, i ako ga pobijedimo, dosegnut \u0107emo odsutnost straha (abhaya), gašenje boli, spoznaju sebe sama i vje\u010dni mir.<\/p>\n Dakle upravo ono što naši mladi ištu pomo\u0107u ekstazija, samo što put kojim su krenuli mo\u017ee pobuditi ono što su za orijentalnu meditaciju "pono\u0107ni demoni", ona nagnu\u0107a koja ne umiruju, nego uznemiruju. O tome kako dosegnuti mir piše Madhava:<\/p>\n Postoje dvije vrste kontrole: metodi\u010dka i nasilna. Nasilna kontrola osjetnih sposobnosti i djela doga\u0111a se preko nadzora njihovih fizi\u010dkih sjedišta. Taj put ne vodi pravom spokoju i po njemu idu samo budale koje nastoje um pobijediti silom, a to je kao da bismo htjeli golemog izbezumljenog slona svezati lotosovim nitima.<\/p>\n Po orijentalnim putovima ne mo\u017eemo jer smo zapadnjaci i ako je delirij svemo\u0107i ekstazijem prekora\u010diti granice vlastitog ja, ništa manji delirij nije ni prekora\u010diti granice Istoka dušom prepunom Zapada.<\/p>\n I ako ne mo\u017eemo i\u0107i putem što nam ga nazna\u010duje Istok, barem izbjegnimo krenuti putem što ga Istok ne savjetuje, putem "pono\u0107nih demona". Ne vjerujmo da mo\u017eemo kemijom na svoju komandu pri kraju tjedna dosegnuti nešto što je sli\u010dno onome što na Istoku nazivaju Brahman-Nirvana. Premda u\u017eivatelje ekstazija goni \u017eelja da izbjegnu nesnosne aspekte zapadnja\u010dke kulture, zapravo i nesvjesno samo potvr\u0111uju na elementarnoj razini ono što je karakteristi\u010dno za tu kulturu, odnosno volju za mo\u0107 koja ho\u0107e samo da se \u017eeljeni svijet zbiva pod našom komandom.<\/p>\n