Da nije bilo simpatije za NDH, vjerojatno nadbiskup Stepinac ne bi po\u017eurio ve\u0107 12. travnja 1941. pohoditi Slavka Kvaternika. U me\u0111uvremenu je blagoslovio i osnutak te tzv. dr\u017eave<\/p>\n
Pi\u0161e: Drago Pilsel<\/strong><\/em><\/p>\n Moramo li se baš u svemu ogledati u Alojziju Stepincu? Ili, je li dopušteno kriti\u010dki išta o njemu misliti ili napisati? Gdje to piše, u kojim svetim spisima ili zakonima, da je loš Hrvat ili hrvatski gra\u0111anin onaj tko se usudi išta kazati o Stepincu a da to ne bude u hagiografskom stilu?<\/p>\n Pitanja su to koja nam se name\u0107u nakon još jedne, 51. obljetnice smrti bl. Alojzija Stepinca, proslavljene u \u010detvrtak, 10. velja\u010de. Toga dana su se \u010dule ohrabruju\u0107e i odmjerene misli, ali i neke fundamentalisti\u010dke i isklju\u010dive poruke. Bile su to, primjerice, rije\u010di zagreba\u010dkog pomo\u0107nog biskupa mons. Ivana Šaška koji je predvodio misno slavlje (koje je prenosila televizija) u crkvi Presvetog Trojstva u bla\u017eenikovoj rodnoj \u017eupi Kraši\u0107.<\/p>\n Biskup re\u010de: "Bl. Alojzije ostaje i kompasom i izazovom za hrvatsku zbilju i danas. Slobodno se mo\u017ee zaklju\u010diti – reci mi kakav je tvoj stav prema kardinalu Stepincu i re\u0107i \u0107u ti je li ti istinski stalo do hrvatskog \u010dovjeka i ljudskijega društva. On ostaje osporavanim znakom, a vjernicima i ponos, i uzor, i obveza".<\/p>\n Dakle, biskup Šaško ka\u017ee ovako: ako imaš u ne\u010demu negativan stav o bla\u017eeniku Stepincu, ako se u svemu ne sla\u017eeš s njegovim ocjenama i potezima, ako ga u svemu ne braniš, itd., nije ti istinski stalo do hrvatskog \u010dovjeka i ljudskijega društva. I ja to smatram još jednim oblikom doma\u0107ega talibanizma, nacionalšovinizma i sektaštva. Pa \u0107u kazati i ovo: ako je biskup Šaško progovorio u Duhu i iz Duha, neka sam proklet jer sam loš Hrvat i još lošiji gra\u0111anin. Uistinu sam sebi\u010dan, ništa me ne zanima, nikakav smisao za solidarnost nemam i nabolje me je ustrijeliti kao bijesnoga psa.<\/p>\n Jer, eto, ne mogu, po savjesti, prihvatiti sve što je Alojzije Stepinac tvrdio i u\u010dinio, naro\u010dito u doba rata. Smatram ga u mnogo\u010demu odgovornim za strahote koje su se dogodile i tijekom rata i odmah nakon kapitulacije osovine zla i ne mogu u njemu u svemu prona\u0107i uzora za današnji \u017eivot. Sumnjam, ipak, da bi biskup Šaško u ulozi komesara prema meni bio milostiv kao što je bla\u017eeni Stepinac bio prema svojim komunisti\u010dkim neprijateljima pa se ufam da je moja vjera, onako sitna i nikakva kakva jest, uz asistenciju Bo\u017eje milosti izvanredan lijek od optu\u017enice i potjernice koju pišu Šaško i njemu sli\u010dni.<\/p>\n Mogu li o\u010dekivati milost od Šaška i od drugih \u010dlanova episkopata koji nisu napravili nikakav znak otklona od sprege Stepinca i Paveli\u0107a, jednog nadbiskupa koji je podr\u017eao uvo\u0111enje rasnih zakona i jednog ratnog zlo\u010dinca koji ih je temeljito provodio na divljenje nacista? Zašto bih gajio tu nadu? Ve\u0107 nas napadaju tezama da smo samo produ\u017eena ruka Udbe. Ma nemojte! Je li Udba ubacivala svoje tekstove u Stepin\u010dev Katoli\u010dki list? Ma, budimo ozbiljni!<\/p>\n Evo što je objavljeno u tom glasilu: "NDH stvorena je Bo\u017ejom miloš\u0107u, mudrim i po\u017ertvovnim radom Poglavnika i ustaškog pokreta te voljom naših saveznika. Od osnutka Dr\u017eave (…) prošlo je kratko vrijeme (…) u\u010dinjena su djela, koja zadivljuju…" (nadbiskup Stepinac u \u010dlanku "S nadom u bolju budu\u0107nost", KL, broj 32\/1941.). I zašto se onda \u010duditi kada \u010ditamo, po mišljenju povjesni\u010dara i publicista Ive i Slavka Goldsteina ("Holokaust u Zagrebu", Zagreb, Novi Liber-\u017dOZ, 2001, poglavlje 37: "Katoli\u010dka crkva, nadbiskup Stepinac i \u017didovi", str. 559-578), da se sam Stepinac na\u010delno nije protivio donošenju rasnih zakona koje naziva "protu\u017eidovskima", ve\u0107 samo nekim njihovim aspektima i rigoroznoj provedbi?<\/p>\n Da nije bilo simpatije za NDH, vjerojatno nadbiskup Stepinac ne bi po\u017eurio ve\u0107 12. travnja 1941. pohoditi Slavka Kvaternika. U me\u0111uvremenu je blagoslovio i osnutak te tzv. dr\u017eave. Samo \u010detiri dana kasnije, 16. travnja, prvi dan po Paveli\u0107evu dolasku u Zagreb, nadbiskup posje\u0107uje poglavnika da bi izrazio odanost novom re\u017eimu.<\/p>\n Svojim je biskupima 28. travnja pak poslao okru\u017enicu u prigodi uspostave (marionetske) hrvatske dr\u017eave ocjenjuju\u0107i da se radi o "najzamašnijim doga\u0111ajima u \u017eivotu hrvatskog naroda… o davno sanjanom i \u017eeljovanom idealu"te zaklju\u010duje: "Je li potrebno isticati da je i u našim \u017eilama \u017eivlje zakolala krv, da je i u našim grudima \u017eivlje zakucalo srce? Nitko pametan toga osuditi ne mo\u017ee (…) jer je ljubav prema vlastitom narodu Bo\u017ejim prstom upisana u ljudsko bi\u0107e i Bo\u017eja zapovijed!".<\/p>\n A ve\u0107 tada je bila uništena sinagoga u Osijeku (14. travnja), ve\u0107 je bila donesena temeljna zakonska odredba (17. travnja) kojom se ozakonjuje najgori politi\u010dki teror te nekoliko diskriminacijskih zakonskih odredbi protiv \u017didova i Srba i ve\u0107 se obilno razmahala sramotna huška\u010dka kampanja u novinama i na dr\u017eavnom radiju. Svakome je moglo biti jasno da su vlasti novouspostavljene NDH krenule bitno druga\u010dijim putem od onog kojim se ostvaruju eti\u010dke zasade krš\u0107anstva i pravednog društva.<\/p>\n Op\u0107enito se mo\u017ee re\u0107i da je nadbiskup Stepinac bio fasciniran \u010dinjenicom da je hrvatska dr\u017eava osnovana i smatrao je da je treba apsolutno podr\u017eavati bez obzira na rasisti\u010dki karakter njenih temelja. Eto, ja smatram da je to bilo strašno krivo i da je barem jedan dio Stepin\u010deve krivnje ovdje dokazan.<\/p>\n Od koga, onda, o\u010dekivati nadu u humaniju budu\u0107nost? Svakako od onih koji znaju da krš\u0107anstvo ne smije biti potisnuto u svijet mita, nego mora biti poštivano da bi njegov navještaj rasvijetlio istinu o \u010dovjeku grešniku.<\/p>\n