Švicarska je zakon o glasa\u010dkom pravu \u017eena usvojila 78 godina nakon Novog Zelanda, 37 godina nakon Turske, 26 godina nakon Jugoslavije, i 7 godina nakon Afganistana<\/p>\n
Pi\u0161e: Nina Vladovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Švicarska ovih dana slavi 40. godišnjicu ostvarivanja glasa\u010dkog prava za \u017eene. Iako je u ve\u0107ini europskih zemalja širenje glasa\u010dkog prava na \u017eene ostvareno u razdoblju izme\u0111u I. i II. svjetskog rata, Švicarska je to pravo ostvarila tek 7.velja\u010de 1971. godine. Ipak, trebalo je još gotovo 20 godina do ostvarenja ovog prava u svim kantonima: naime kanton Appenzell Innerrhorden glasa\u010dko je pravo za \u017eene ozakonio tek 1990. godine.<\/p>\n Je li samo kod mene takav slu\u010daj ili sve nas ova informacija svaki put iznova pomalo šokira (koliko god op\u0107e poznata ona bila)? Uistinu je teško za povjerovati da je ovo dio ŠVICARSKE povijesti, zemlje u srcu Europe ure\u0111ene po principu direktne demokracije. Sama ironija, me\u0111utim, le\u017ei upravo u tome da je navedeno politi\u010dko ure\u0111enje temeljni razlog tako kasnog ostvarenja glasa\u010dkog prava za \u017eene: Švicarska je naime prva zemlja u kojoj je odluka o \u017eenskom glasa\u010dkom pravu usvojena putem referenduma – drugim rije\u010dima, muškarci su ti koji su svojim glasovima to pravo trebali ozakoniti.<\/p>\n I tako je Švicarska kao pretposljednja dr\u017eava u Europi zakon o glasa\u010dkom pravu \u017eena usvojila \u010dak 78 godina nakon Novog Zelanda, 37 godina nakon Turske, 26 godina nakon Jugoslavije te 7 godina nakon Afganistana. Jedina europska zemlja koja je nakon Švicarske ozakonila ovo pravo jest Kne\u017eevina Lihtenštajn koja je to u\u010dinila 1984. godine. Ovo je samo još jedan od pokazatelja kako direktna demokracija \u010desto mo\u017ee poslu\u017eiti i kao sredstvo za odr\u017eavanje statusa quo, osobito u svijetu u kojem su javno mišljenje i diskurs uvjetovani medijskom propagandom i spretnim "marketinškim potezima".<\/p>\n Kronologija borbe za \u017eensko pravo na glas<\/strong><\/p>\n 1886. godine 139 \u017eena pod vodstvom sufra\u017eetkinje Marie Goegg-Pouchoulin uputilo je parlamentu svoju prvu peticiju te time izazvalo veliko zanimanje javnosti bacaju\u0107i po prvi put pozornost na pitanje \u017eenskih politi\u010dkih prava u Švicarskoj. Tri godine kasnije u \u017denevi je organiziran Prvi nacionalni kongres \u017eena koji je rezultirao osnivanjem prve parlamentarne komisije s ciljem razmatranja "\u017eenskog pitanja". Krajem 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a \u017eene se organiziraju osnivaju\u0107i razli\u010dite udruge od kojih su dvije najva\u017enije Bund Schweizerischer Frauenvereine (Liga švicarskih \u017eenskih udruga) BSF pod vodstvom Helene Von Mülinen i Schweizerische Verband für Frauenstimmrecht (Švicarska udruga za \u017eensko glasa\u010dko pravo) SVF.<\/p>\n Tijekom I. svjetskog rata pitanje \u017eenskih prava gubi prioritet te biva stavljeno "na \u010dekanje".<\/p>\n U razdoblju od 1919. do 1921. godine u ve\u0107em broju kantona odr\u017eani su referendumi o uvo\u0111enju \u017eenskog glasa\u010dkog prava, ali je prijedlog s velikom ve\u0107inom glasova odbijen u svim kantonima.<\/p>\n \u017denska organizacija SVF je 1929. Godine krenula s novom akcijom u sklopu koje je prikupljen rekordan broj potpisa: 170 397 \u017eenskih i 78 840 muških potpisa. 1957. godine odr\u017ean je referendum kojim se trebalo odlu\u010diti o obveznoj civilnoj slu\u017ebi za sve švicarske \u017eene. Prilikom referenduma izbio je skandal zbog apela na glasovanje kojeg je lokalna zajednica u Wallisu uputila \u017eenama. Iako su \u017eenski glasovi, sakupljani u zasebnu urnu, kasnije poništeni jer su bili bez zakonske osnove, ovaj je potez jedan od va\u017enijih u švicarskoj povijesti borbe za \u017eenska prava.<\/p>\n Prvi kanton koje je usvojio \u017eensko glasa\u010dko pravo jest kanton Waadt 1959. godine nakon kojeg su uslijedili kantoni Neuchâtel i \u017deneva. U kantonu Zürich to je pravo usvojeno tek 11 godina kasnije.<\/p>\n Va\u017enu ulogu u promjeni svijesti o sudjelovanju \u017eena u politici imao je pokret mladih 1968. Mlade feministkinje organizirale su ve\u0107i broj demonstracija te su se, smatraju\u0107i SVF premlakom, nedovoljno radikalnom skupinom, odlu\u010dile na osnivanje vlastite radikalnofeministi\u010dke skupine – Frauenbefreiungsbewegung (Pokret za oslobo\u0111enje \u017eena) FBB. 1. o\u017eujka 1969. godine odr\u017ean je Marš na Bern u kojem je sudjelovalo 5000 \u017eena i muškaraca. FBB je kroz squatiranje ku\u0107a te organiziranje demonstracija po\u010deo privla\u010diti pozornost javnosti te je svojim na\u010dinom borbe podijelio i same pristaše \u017eenskog prava na glasanje.<\/p>\n 7. velja\u010de 1971. godine ve\u0107ina je kantona s 65,7% glasova "Za" usvojila odluku o \u017eenskom glasa\u010dkom pravu.<\/p>\n Politi\u010dki imid\u017e današnje Švicvarske<\/strong><\/p>\n Švicarska je danas zemlja u \u010dijoj Vladi \u017eene \u010dine ve\u0107inu. Iako mnogi smatraju da takav sastav Vlade i nema nekog ve\u0107eg utjecaja na smjer švicarske politike, mnogi se ipak sla\u017eu da \u0107e ovakav omjer spolova unutar Saveznog vije\u0107a pozitivno utjecati na imid\u017e Švicarske, zemlje u kojoj su \u017eene još prije 40 godina bile lišene osnovnog politi\u010dkog, danas samo po sebi razumljivog prava – prava na glasanje.<\/p>\n