{"id":47644,"date":"2011-02-13T08:44:28","date_gmt":"2011-02-13T08:44:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47644"},"modified":"2011-02-13T08:44:28","modified_gmt":"2011-02-13T08:44:28","slug":"kolumnisticki-manifest-sumrak-ratnika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/02\/13\/kolumnisticki-manifest-sumrak-ratnika\/","title":{"rendered":"Kolumnisti\u010dki manifest: Sumrak ratnika"},"content":{"rendered":"

Loši pojedini potezi "društveno-politi\u010dkih ratnika" ne mogu biti argument za negiranje samog smisla borbe i potrebe postojanja medijske i intelektualne gerile, u tranzicijskim uslovima<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Samir \u0160estan<\/strong><\/em><\/p>\n

Sto deset je godina od smrti velikog ameri\u010dkog novinara (izme\u0111u ostalog urednika New York Timesa i New York Suna) Johna Swintona, koji je je slovio za jednog od najuglednijih i najuticajnijih novinara svog doba, ali je o svojoj profesiji mislio sve najgore. Pozvan da govori na skupu novinara u New Yorku, o slobodi štampe, u ve\u0107 poznim godinama, sa iskustvom iza sebe, kolegama se obratio rije\u010dima, koje do dana današnjeg predstavljaju neprevazi\u0111en portet jedne precijenjene profesije, pune samodopadnih licemjera i bezli\u010dne mase konformista: "Ne postoji takva stvar u ovoj fazi svjetske istorije, u Americi, koja bi se mogla nazvati nezavisno novinarstvo. Vi to znate, i ja to znam! Niti jedan od vas se ne usu\u0111uje napisati svoje vlastito iskreno mišljenje, a i da ima hrabrosti, unaprijed zna da se to nikada ne bi pojavilo u štampi. Mene svake sedmice pla\u0107aju da svoje iskreno mišljenje ne objavljujem u novinama sa kojima sam povezan. I vama drugima ispla\u0107aju sli\u010dne plate za sli\u010dne stvari, i bilo koji od vas koji bi bio tako glup napisati svoje iskreno mišljenje, u nekom od izdanja svojih novina, u roku od 24 sata našao bi se na ulici u potrazi za drugim poslom. Posao novinara je da uništi istinu, da izravno la\u017ee, da izopa\u010duje, da omalova\u017eava, da se na koljenima ulizuje bogatašima, i da proda svoju zemlju u svojoj trci za dnevnom porcijom kruha. I vi to znate, i ja to znam koliko je apsurdno ovo nazivati nezavisnom štampom. Mi smo alati i vazali bogatih ljudi koji su sakriveni iza pozornice. Mi smo lutke koje plešu onako kako oni vuku konce. Naši talenti, naše mogu\u0107nosti i naši \u017eivoti su u vlasništvu drugih ljudi. Mi smo intelektualne prostitutke".<\/p>\n

Kratka istorija gerilskog ratovanja<\/strong><\/p>\n

Najsvjetlije ta\u010dke exjugoslovenskog i postjugoslovenskog novinarstva (one koje su se opirale navedenoj definiciji, slu\u017ee\u0107i \u010ditavoj profesiji kao potemkinovska kamufla\u017ea zastrašuju\u0107e moralne praznine, pa i zla) su omladinski \u010dasopisi koji su izlazili 80-ih godina prošlog stolje\u0107a (prije svega Polet, Mladina i Stav, a onda, drugoligaši Valter i Naši dani) i tzv. nezavisni mediji, koji su, manje-više, njihovo direktno naslje\u0111e (neki, kao sarajevski Dani, i bukvalno, a Feral, kao švarcnegerovski nabildani bivši studentski kr\u017eljavac, koga je pad na planetu Tu\u0111man pretvorio u Supernovinu, svjetonazorski).<\/p>\n

Neizostavni dio pri\u010de su i elektronski mediji, odnosno omladinske radio stanice (kao što je kultni ljubljanski Radio Študent, te, beogradski B92 ili zagreba\u010dka 101-inica, \u010diji je put gotovo identi\u010dan onom Dana – od omladinskog medija, preko radikalnog nezavisnog kriti\u010dara totalitarno-plja\u010dkaške tranzicije, do samouništenja i prodaje bilo kome zainteresovanom), na \u010diju svojevremenu energiju, hrabrost i beskompromisnost, referiraju neki postratni projekti, uklju\u010duju\u0107i i najzna\u010dajnije politi\u010dke emisije na javnim emiterima novonastalih dr\u017eava – fascinantna beskompromisnost "Latinice" i njene zabrane i uporni pokušaji da je se stavi pod kontrolu, kao da su preslikani iz vremena omladinskih medija, a na tom "omladinskom" duhu, koji je u sebi sintetizirao postpunk energiju, neumrli duh 68-aškog revolucionizma i naivnu idealizaciju vrijednosti Zapada (i koji je podrazumijevao radikalizam, prelazak preko ivice, ignorisanje posljedica i borbu za vlastite ideale, namjesto "profesionalne" neutralnosti, iza koje se naj\u010deš\u0107e krije tek kukavi\u010dluk i prostitucija) izgra\u0111en je i magazin "60 minuta".<\/p>\n

Tu su, naravno, i internet mediji – kao što su nezaobilazne "E-novine" nesalomljivog Lukovi\u0107a ili obe\u0107avaju\u0107a banjalu\u010dka Buka – koji su pri\u010da za sebe, ali, koji, u ciljanom segmentu, zapravo, predstavljaju pokušaj odr\u017eanja u \u017eivotu odre\u0111enog duha u novom tehnološkom obliku, va\u017enost \u010dega dobija na intenzitetu, ubrzanim dovršavanjem procesa (samo)uništavanja "nezavisnih medija" (tj. onog što smo pod tim imenom prepoznavali na ovom prostoru).<\/p>\n

Zajedni\u010dka karakteristika svih ovih medija je da su izuzeci od pravila ili, da parafraziram dragu mi cini\u010dnu opasku, na sarajevo-x.comu: nisu autenti\u010dni predstavnici novinara (hvala).<\/p>\n

Suštinski, kao što, u aktuelnom istorijskom trenutku, klasi\u010dne propagandne mašine, sredstva specijalnog rata ili oru\u017eja u rukama mafije, koja slu\u017ee za reketiranje i obra\u010dune sa neposlušnima, imaju samo formu medija, tako su i oni koji su najzaslu\u017eniji za pozitivni dio imagea medija na ovim prostorima, samo formalno pripadali \u017eurnalizmu, a ustvari se radilo o intelektualnoj urbanoj gerili, koja se infiltrirala u pore sistema i pod svoju kontrolu, na izvjesno vrijeme, stavljala mehanizme osmišljene s potpuno druga\u010dijim ciljem.<\/p>\n

Profesionalci ubijaju profesionalizam<\/strong><\/p>\n

Upravo je taj ("ne profesionalni") motiv u korijenu (i s njim povezani izostanak straha od gubitka posla, koji, ina\u010de, masu "profesionalaca" efikasno udaljava od kanona profesije i pretvara u poslušnike), i njegovo neshvatanje (ili neprihvatanje), izvor svih aktuelnih kontroverzi, pogrešnih tuma\u010denja i apsurdnih optu\u017ebi.<\/p>\n

Medijski "\u010distunci", ogrezli u konformizmu, skrivaju\u0107i se iza floskula o profesionalnosti, sa zgra\u017eavanjem, odbijaju društvenu anga\u017eovanost novinara ili tek nepristajanje na omiljenu ovdašnju kolektivnu igru ludih i zbunjenih (ponašaju\u0107i se kao urednici stranih medija, koji su iz Bosne povla\u010dili svoje novinare, kad bi oni, suo\u010deni sa stvarnoš\u0107u, postali nesposobni da zadr\u017ee unproforovsku ekvidistancu, shvativši da zlo\u010dinac i \u017ertva nisu nikakve "strane u sukobu"), ne shvataju\u0107i (kao ni, svojevremeno, Vatikan, kada je ekskomunicirao latinoameri\u010dke sveštenike, koji su se pridru\u017eivali ljevi\u010darskoj gerili u borbi protiv zlo\u010dina\u010dkih diktatorskih re\u017eima i njihovih odreda smrti) da se profesionalizam (poslanje) i društveni anga\u017eman ne isklju\u010duju, nego naprotiv (jel to Dani treba da se stide što su godinama, osim što su bili nezavisni medij, predstavljali i jedinu pravu opoziciju i jedinu istinsku intelektualnu scenu i jedinu javnost ove zemlje?). A \u010dak i iskusni analiti\u010dari prave neoprostivu grešku trpaju\u0107i sve u isti koš ("svi smo isti"? ni u spolovilu!) i upotrebljavaju\u0107i izraz "društveno-politi\u010dki ratnici", u pe\u017eorativnom smislu, za kompletnu profesiju.<\/p>\n

Ratnici su, me\u0111utim (i to u pozitivnom smislu), samo zanemariva manjina, unaprijed osu\u0111ena na poraz, ali svjesna da je u sukobu sa tranzicijskim trashom – neofašizmom, mafijom, kršiteljima ljudskih prava, autokratskim demagozima i širiteljima mr\u017enje – jedini moralni (a, bogami, i profesionalni) odgovor: "Bolje rat, nego pakt"; \u010dak i kad je ve\u0107inska volja javnosti, sadr\u017eana u "mudrosti" "\u0106uti i trpi" (Ima li išta gluplje nego kad, nakon ponovnog izbora iste(!) vlasti anketirani gra\u0111ani izjavljuju "Nadamo se da \u0107e biti bolje"? Ili kad se nedenacifikovana javnost proglašava mjerom vrijednosti koju treba da poštuju javni emiteri?). A ostatak su, uglavnom ("sa \u010dasnim izuzecima") ili klasi\u010dne sluge (re\u017eima, ideologije, vlasnika medija) i intelektualne prostitutke (spremne da se prodaju i samo za redovnu platu), koje medije pretvaraju u sredstvo za kontrolu mase ili \u0107utljiva gomila kukavica i konformista (koji \u010dak i kanone novinarstva izvr\u0107u i zloupotrebljavaju za opravdanje vlastite \u0107utnje ili za demoniziranje nekolicine koja \u0107utati odbija).<\/p>\n

Stanovita perverzija, s ozbiljnim posljedicama, je, me\u0111utim, kad gerili koja se infiltrira na neki veliki, uticajan medij, poput javnog servisa, uspije da uspostavi potpunu kontrolu nad njim, pri \u010demu se omasovljenje Pokreta ne dešava na svjetonazorskoj ravni, nego višestruko opasnom promjenom pozicije autsajdera u poziciju gazde, i regrutovanjem poslušnika, po principu po kojem bilo koji gazda regrutuje bilo koje poslušnike (iz iste, bezobli\u010dne, mase) i eliminisanjem neposlušnih, opet, po principu po kojim bilo koji gazda eliminiše sebi neposlušne. Ne shvataju\u0107i, pritom, da je jedino što se promijenilo njihova pozicija u strukturi mo\u0107i, a da je sistem (koga je, zapravo, trebalo promijeniti) ostao netaknut.<\/p>\n

Medijska gerila, da bi ostala to što jeste i da bi njen radikalizam imao društveni smisao i korist, mora, nu\u017eno, ostati u poziciji autsajdera i alternative, nasuprot bilo kojem obliku mo\u0107i. Njena društvena uloga je da pomjera granice, a ne da name\u0107e odre\u0111ene oblike ponašanja. Svojevrsno nasilje u javnom prostoru, koje ona vrši, je podrazumijevaju\u0107e i korisno, ali samo ukoliko ne pre\u0111e odre\u0111enu mjeru, ukoliko je to legitimni samoodbrambeni akt društvene manjine u obra\u010dunu sa re\u017eimom pod kojim djeluje ili lokalnom ve\u0107inom.<\/p>\n

Svako djelovanje u druga\u010dijim okolnostima, s pozicije neprimjerene mo\u0107i ili uticajne veli\u010dine, pogotovo u vezi s jakim politi\u010dkim snagama ili \u010dak vlaš\u0107u, obesmislilo bi, obezvrijedilo i nepovratno samokompromitovalo i najbolji medijski projekat. Zamislite (nezamislivo) da je Feral vezao svoju sudbinu za neku stranku i da je nakon njene pobjede na izborima, s pozicije megafona vlasti ("dr\u017eavotvornog medija"), po\u010deo da, u svom prepoznatljivom maniru, tretira protivnike "svoje" stranke. Najzna\u010dajniji i najugledniji medij na prostorima ex Jugoslavije istog bi trenutka bio percipiran kao omra\u017eeni inkvizitor, koga tek elementarna pismenost razdvaja od "novinarstva" Riste \u0110oge. Upravo je autsajderska pozicija, neuprljanost vezama s politikom i sukob s nemjerljivo ja\u010dim protivnikom (autoritarnim re\u017eimom, crkvom, društvom lin\u010da), uz principijelno zalaganje za ljudska prava pritom, opravdavao sav Feralov "radikalizam". Upravo je autsajderska pozicija (i nedvosmislena negativnost likova kojim se bavi) ono što opravdava Lukovi\u0107eva nemilosrdna "patosiranja" njegovih protivnika i što ta "patosiranja" \u010dini urnebesno zabavnim. Da to \u010dini kao generalni sekretar vladaju\u0107e partije, sa pozicije sile i mo\u0107i, niti bi bilo opravdivo, niti zabavno. Bio bi samo inteligentnija verzija Rajka Vasi\u0107a.<\/p>\n

Ili, da uzmemo lokalni primjer. Emisija kakva je "60 minuta" na FTV-u, zna\u010dajna je kao autonomni organizam na televiziji koja ima vlastitu logiku djelovanja i, u okviru svog programa, miri razli\u010dite društvene interese. Zna\u010dajna je, dakle, kao "jedan od pogleda", onaj radikalni, provociraju\u0107i, pomjeraju\u0107i (u stalnom sukobu i sa samom ku\u0107om u okviru koje djeluje, izme\u0111u ostalog). Onog trenutka kad ta televizija postane tek popunjavanje vremena izme\u0111u dva pojavljivanja gerile sa svojim saopštenjima za javnost, \u010ditava se stvar pretvara u tragikomediju, u kojoj se oba aktera teško (samo)kompromituju i gube svoje karakteristike – niti je televizija više televizija, niti je gerila više gerila. I jedni i drugi, osim što ne vrše svoju društvenu funkciju, postaju najbolji argumenti medijskom i svakom drugom sme\u0107u da su u pravu.<\/p>\n

A, nisu! Posrtanja i samoubistva nekadašnjih svjetionika slobodne rije\u010di ili gerilska pohlepa za mo\u0107i (ili se radi tek o lošoj taktici, potezima iz o\u010daja ili prekora\u010denju nu\u017ene samoodbrane?) ne mo\u017ee promijeniti \u010dinjenicu da su oni godinama bili me\u0111u rijetkim vrijednostima na ovdašnjoj javnoj sceni (neki, u najgorim vremenima, i jedino vrijedno). A da je ve\u0107ina njihovih aktuelnih kriti\u010dara (koja se ne uste\u017ee dodirnuti moralno dno, pridru\u017euju\u0107i se hajci notornog Zla ili ih \u010dak s tim zlom i "metodološki" i suštinski izjedna\u010davaju\u0107i), u to doba, kad se prijetilo i "kotrljanjem glava", "mudro" \u0107utala, koketirala sa zlo\u010dina\u010dkim re\u017eimima ili im bila otvoreno u slu\u017ebi.<\/p>\n

A pogotovo, loši pojedini potezi "društveno-politi\u010dkih ratnika" ne mogu biti argument za negiranje samog smisla borbe i potrebe postojanja medijske i intelektualne gerile, u tranzicijskim uslovima. A i ina\u010de (pogledajte pod VikiLeaks).<\/p>\n

\u017durnal<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Loši pojedini potezi "društveno-politi\u010dkih ratnika" ne mogu biti argument za negiranje samog smisla borbe i potrebe postojanja medijske i intelektualne gerile, u tranzicijskim uslovima<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47644","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47644","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47644"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47644\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47644"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47644"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47644"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}