Intervju sa Margaritom Tsomou, jednom od osniva\u010dica i urednica \u010dasopisa Missy. Margarita je tako\u0111er i queer performerica <\/p>\n
Pi\u0161e: \u0110ur\u0111a Kne\u017eevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Margarite Tsomou:<\/strong> \u010cinjenica je da su u vrijeme u kojem \u017eivimo, pri tom mislim na vode\u0107e zemlje u svijetu, stare europske dr\u017eave, pitanja roda i queer-a su sve više obilje\u017eena specifi\u010dnim razvojem ili, rekla bih, usmjeravanjem u posebne niše. Jedna od va\u017enijih u tom smislu jest ona koja se odnosi na konzumerizam, a pop kultura je katalizator tog procesa. Kao što je to u osnovi bila cijelo vrijeme od ‘68. nadalje. Konzumerizam je podredio i integrirao u mainstream šezdesetosmašku subkulturu i malo kasniji punk, potom hip-hop, pa na koncu sada i queer… sve što mu se i kad mu se našlo na putu. Fenomen Lady Gage je dobar model na kojem se to mo\u017eda najjasnije vidi. Vratit \u0107u se na Lady Gaga, no prije bih spomenula da, u ovim zemljama o kojima govorim, bilje\u017eimo progres u ostvarenju gay i queer prava, mi se sada, lezbijke i gayevi, mo\u017eemo vjen\u010dati, dopušteno nam je da budemo "normalni" ljudi, da imamo dakle sva ista prava kao i ostali, ali to zna\u010di i pripitomljavanje.<\/p>\n Prijašnji subjekt koji je bio disidentski, \u010dija je, recimo i to, seksualnost bila razumljena i tretirana kao devijantna, dobivši primjerice pravo na brak, biva normaliziran, uklju\u010den. Doga\u0111a se ve\u0107 raspršivanje queerovske geste, simbolike, postupanja, stava, a kad se do\u0111e do toga, postavlja se novo pitanje: kako smo naime zaustavljeni kao disidentski subjekti, kako je provedena integracija u glavne društvene tokove? Pa se recimo pitamo, ok, sad se mo\u017eemo vjen\u010dati; da li je to cilj vrijedan truda? Nije li na koncu rije\u010d o tome da queer dovodi u pitanje brak kao instituciju, a ne da naprosto \u017eeli biti integriran u društvo tako da prihvati, to jest, bude prihva\u0107en u tu instituciju? Nije li zadatak queer-a, kako se prije govorilo, dovo\u0111enje u pitanje društvenih odnosa ovakvih kakvi su danas na djelu?<\/p>\n \u0110K:<\/strong> Tvoja je tema queer; mo\u017eeš li nazna\u010diti s kojim se problemima queer danas suo\u010dava i, prije toga, koja su po tvojem mišljenju njegova povijesna izvorišta? <\/em><\/p>\n MT:<\/strong> S kapitalizmom je tako da mora stalno tra\u017eiti nova tr\u017eišta na koja \u0107e se širiti, na\u0107i nove potroša\u010de, stoga treba tra\u017eiti i nalaziti nove proizvode, stalno u potrazi za novim. I prirodno je da \u0107e se usmjeriti na one koji pokušavaju u\u010diniti, izmisliti nešto druga\u010dije, što još nije u domašaju kapitalizma, nešto što se još nije pojavilo na tr\u017eištu. Stoga i okretanje i tra\u017eenje po marginama, me\u0111u marginalnim grupama. U tom smislu je ‘68. bila uspješna greška. Sudionici tih doga\u0111anja pogriješili su uspješno, tako uspješno da se kapitalizam uspio uspostaviti na temeljnim zahtjevima šezdesetosmaške generacije.<\/p>\n Uzmimo samo podru\u010dje kulture u u\u017eem smislu, ili još bolje estetiku tog vremena, simbole, promjene odnosno inovacije koje su se dogodile u \u017eivotnom stilu gra\u0111ana; to se pokazalo kao opasno mjesto, me\u0111utim, za kapitalizam je upravo tu bilo najlakše u\u0107i i prisvojiti zate\u010deno. Kada govorimo eventualnom utjecaju ‘68. na današnjicu, još uvijek va\u017ee neki ondašnji zahtjevi koji su se odnosili, a i danas se odnose na strukturalna pitanja društva. Napokon, koncept civilnog društva unutar kojeg su nastali i moderni \u017eenski pokreti, feminizam, druga\u010dije pozicioniranje sindikata… svakako, nešto, i to vrijedno, jest ostalo.<\/p>\n Istina, danas više nemamo pokret u smislu ljudi, masa na ulicama, i to je loše. Imamo me\u0111utim, razli\u010dite miljee, razli\u010dite diskurse koji funkcioniraju na razli\u010ditim razinama i u razli\u010ditim socijalnim grupama. Istina je da su ti diskursi slabo povezani, što bi ih \u010dinilo društvenim pokretom, i tim su lakše prisvojivi za kapitalizam. Jednako kao i drugi, upravo zbog te nepovezanosti, bolje re\u010deno (samo)izoliranosti, queer je osobito lak plijen. Ukoliko mi, koji sebe vidimo unutar queer-a, ne \u017eelimo da se to i dogodi, moramo tra\u017eiti poveznicu sa drugim društvenim grupama i pokretima, moramo tra\u017eiti saveznike.<\/p>\n \u0110K:<\/strong> Pa gdje vidiš saveznike? <\/em><\/p>\n MT:<\/strong> Za potkrepu vrijedi primjer odavde iz Njema\u010dke. Ne mo\u017ee biti o\u010diglednije, pogledajmo, imamo \u017eenu, Angelu Merkel kao predsjednicu vlade i homoseksualca Guida Westerwellea kao ministra vanjskih poslova, koji k svemu tome izuzetno agilno i bezo\u010dno zastupa neoliberalne interese, djeluju\u0107i otvoreno u korist klase bogatih. U najkra\u0107em, oboje se posve neprikriveno u stvari zala\u017eu za dokidanje društva i uspostavu tr\u017eišta na mjesto društva. I što sad imamo, na \u010delu dr\u017eave mi je \u017eena, koja bi mi valjda zbog svog spola trebala biti saveznica, potom na vrlo istaknutom mjestu u dr\u017eavnoj upravi imam homoseksualca, koji bi mi kao gay, kao queer morao biti saveznik; ja sam, po tome, u istom \u010damcu s Merkel i Westerwelleom.<\/p>\n Me\u0111utim, nikakve poveznice me\u0111u nama nema, oni su mainstream i u izrazitoj, rekla bih nepomirljivoj suprotnosti s queerom. Guido Westerwelle je gay i to niti je prednost niti je naravno problem, me\u0111utim to ga ne \u010dini po nekom automatizmu saveznikom, jer istovremeno, kao politi\u010dka persona primjerice, govori vrlo ru\u017ene stvari o nezaposlenima, koje uostalom bivaju\u0107i u stranci i sada kao ministar u vladi i sam proizvodi, govori vrlo ru\u017eno o muslimanima, koji su svojedobno bili pozivani a sada se nalaze u vrlo lošoj situaciji u Njema\u010dkoj, o imigrantima i tome sli\u010dno. Westerwelle i Merkel, i naravno cijela vlast, na prljavom je zadatku u Afganistanu, prodaju oru\u017eje svima redom i sli\u010dno. S time ja ništa, baš ništa nemam zajedni\u010dko, sa gayem Westerwelleom ili \u017eenom Merkel, sigurna sam da imam neusporedivo puno više veze i zajedni\u010dkih interesa s nekim obi\u010dnim straight muškarcem na cesti. Ono što mi ovdje u Njema\u010dkoj moramo u\u010diniti jest da odredimo, redefiniramo politi\u010dke pozicije i prona\u0111emo istinske saveznike.<\/p>\n \u0110K:<\/strong> Lady Gaga, pretpostavljam, nije saveznica, iako se \u010dini da bi se rado smjestila na tu poziciju. <\/em><\/p>\n MT:<\/strong> Kad je rije\u010d o Lady Gaga, imamo sli\u010dnu situaciju kao i s Angleom Markel i Guidom Westerwelleom u politici, a s Gagom u dijelu koji se odnosi na politiku estetike. Lady Gaga je tako\u0111er rezultat popularizacije queera, pojave gay tr\u017eišta, to jest, inkluzije gay populacije u tr\u017eišne interese. Ona funkcionira tako što nam s tv ekrana poru\u010duje da budemo sretni, pritom nose\u0107i reciklirane oznake koje su na sceni bile prisutne davno prije, i o\u010dekuje da to smatramo ne\u010dim osobitim, novim. Pritom ona to \u010dini na na\u010din koji odgovara reklamama, vrlo jednodimenzionalno. Tako\u0111er, nastoje\u0107i da proizvede spektakl odnosno skandal. I sad bi ona s tim što \u010dini trebala biti reprezentant queera, queer politike, na jednak na\u010din kao što bi to valjda u nekim drugim segmentima trebali biti Merkel i Westerwelle? U queer politici, kako ju ja razumijem, postoji mnogo, mnogo više od pukog pokazivanja i manipuliranja queer simbolima ostaju\u0107i u okviru mainstreama. To, tu površnost pokušavam problematizirati, vidjela si to i na debati, s pitanjem Is that all, Lady Gaga?<\/p>\n \u0110K: <\/strong>Postoje li ipak neke mogu\u0107nosti otpora i neovisnog djelovanja? <\/em><\/p>\n MT:<\/strong> Ne mislim da je kapitalizam u stanju preuzeti baš sve, mora biti neki limit. Istina je da je kapitalizam preuzeo pokret ‘68. sa svim zahtjevima, kao što su npr. anti-autoritarizam, sloboda rada, i transformirao ih u mre\u017eu društva baziranog na projektima, gdje ljudi nemaju socijalnu sigurnost, ljudi koji su, uz to što povremeno rade na tim projektima, u osnovi nezaposleni. To je tipi\u010dan postupak kapitalizma koji preuzima, transformira i prevede odre\u0111ene ideje i prakse u sistem gdje funkcioniraju kako njemu odgovara. Treba imati na umu politiku qeera, uzmimo unutar toga pojavu drag-queenova, transrodnih osoba, uop\u0107e nastojanje queer populacije da gradi utopijske zajednice, me\u0111utim uvijek su to na kraju nezavršeni procesi i otvorena pitanja. Barem se nadam. Recimo, izme\u0111u ostalih pitanja, vrlo je va\u017eno kako organizirati razli\u010dite forme zajedni\u010dkog \u017eivljenja, posebno ovdje upu\u0107ujem na propitivanje i problematiziranje obitelji kao oblika zajedni\u010dkog \u017eivota. To se konkretno pitanje meni \u010dini va\u017enim, sve je to vezano uz pitanje na\u010dina reprodukcije društva kroz obitelj, jer na\u010din njegove reprodukcije je vrlo jako vezan uz pitanja roda, ali isto tako i uz ekonomska pitanja. Po mojem sudu, queer, kako ga ja razumijem, upravo podriva ovo pitanje reprodukcije.<\/p>\n Uzmimo instituciju braka, koncept zajedni\u010dkog \u017eivljenja koji je ve\u0107ina gayeva i lezbijki srda\u010dno prihvatila bez ikakvog propitivanja. Ili pitanje o uklju\u010divanju i pove\u0107anju broja gayeva i lezbijki u vojsci, za što se zala\u017ee i Lady Gaga, i imala je pravu kampanju po tom pitanju. Ta pitanja o dvjema vrlo patrijarhalnim institucijama treba postavljati i problematizirati, u protivnom, ostaje se u neo-liberalnoj paradigmi.<\/p>\n Sli\u010dno je i s feminizmom, ako govorimo o politi\u010dkoj ljevici uop\u0107e, mo\u017ee li ona ra\u010dunati na ikakve bitne društvene promijene ako u njoj nema mjesta za feministi\u010dku i queer politiku? Bez toga, društvo \u0107e ostati nadalje organizirano na macho strukturama i ostaje u staroj društvenoj paradigmi. Analizirati kapitalizam a izostaviti queer teoriju, rodnu teoriju i feminizam, mislim da nije mogu\u0107e, kao što nije mogu\u0107e politi\u010dki djelovati bez navedenih elemenata. Bave\u0107i se feminizmom i queerom, sve sam uvjerenija da ne mo\u017eeš istinski djelovati politi\u010dki i propitivati kapitalizam bez feminizma, kao što i feminizam bez politike koja bi djelatno dovodila kapitalizam u pitanje nema nikakvog smisla. Nu\u017ene su obje strane, recimo, trenutno je kriti\u010dno pitanje radnih uvjeta svih radnika i mi moramo raditi na tom pitanju zajedno upravo da bismo iz toga izvukle i neke feministi\u010dke zaklju\u010dke i pouke i u\u010dinili feminizam ponovo produktivnim. Sa \u017eenama kao fleksibilnom radnom snagom i uop\u0107e feminizacijom rada moramo se suo\u010diti svi zajedno, to nije samo pitanje i problem \u017eena.<\/p>\n \u0110K:<\/strong> Na koncu, da ipak odgovoriš, zašto Lady Gaga i zašto baš u ovom momentu? <\/em><\/p>\n MT:<\/strong> Prije svega, Gaga, da tako ka\u017eem, jaši na valu integracije queera u društvo uz pomo\u0107 tr\u017eišta, pretvaraju\u0107i queer u robu kao i svaku drugu. Ona nije jedina u pop biznisu koja to \u010dini, uzmite samo primjer serije L-world, koja je kompletno mainstreamovska i konzumeristi\u010dka, prikazuju\u0107i tzv. "normalnu" sliku \u017eivota lezbijki, kako bi to moglo biti, daju\u0107i slike vrlo lijepih, uspješnih \u017eena, sve malogra\u0111anski sterilno. I takvih serija o lezbijkama i gejevima ve\u0107 ima velik broj, ve\u0107 je odavno razvijen pop biznis u kojem su se i gejevi i lezbijke uklopili i djeluju kao uspješan tr\u017eišni proizvod. Lady Gaga ni u kom slu\u010daju nije prva u tom biznisu, no u ovom trenutku ona je posljednji, novi modni proizvod popularne mainstream kulturne industrije ponu\u0111en tr\u017eištu.<\/p>\n Na koncu, na njom samoj, u tome što ona \u010dini, nema ni\u010dega što ve\u0107 nije bilo, ona djeluje kao plasti\u010dna lutka kojoj se dodaju dijelovi i time joj se mijenja i izgled i identitet. A te se dijelove uzima od stvarnih, svakako mnogo autenti\u010dnijih queer osoba, kao recimo Grace Jones, Fredy Mercury, Antony and the Johnsons i mnogi drugi. Sa svim tim recikliranim elementima koji još funkcioniraju kroz podsje\u0107anje na autenti\u010dne osobe i razdoblja, uz dozirano poigravanje sa skandalima, pop industrija mo\u017ee ponovo zara\u0111ivati enormne pare. Ovakva spretna kombinacija, svojevrstan patchwork izvrstan je proizvod, koji ima savršenu pro\u0111u na tr\u017eištu. Pa Gagu obo\u017eavaju, dive joj se, nema otpora prema njoj i onome što \u010dini, skandali o\u010digledno i nisu skandali, a sve se temelji na proizvodu sastavljenom od vrlo jeftinih elemenata, prihvatljivih masama obo\u017eavatelja. Prije svega mislim na muziku, koja je jako, jako jeftina, to jest, loša, na razini onoga što proizvodi natjecanje za pjesmu Eurovizije. Ona ne donosi baš ništa originalno, samo je prikupila od prije postoje\u0107e elemente i stoga ju je vrlo jednostavno "\u010ditati", to jest prihvatiti.<\/p>\n Otuda i takav svjetski uspjeh. Ona koketira sa svime, pa recimo i s umjetnoš\u0107u, a to je opet zahtjev tr\u017eišta koje sluti me\u0111u poklonicima umjetnosti bogatu klijentelu. Napokon, tr\u017eište umjetni\u010dkih djela je vrlo mo\u0107no i bogato. Mo\u017eeš li zamisliti, ona citira Rilkea!!! Ha, ha…<\/p>\n I napokon i najva\u017enije za biznis, bliskost s modnom industrijom, biznisom koji okre\u0107e velik novac i ne \u010dudi da pop biznis nastoji na\u0107i priklju\u010dak i s time. Najbolje od svega je da se to više niti ne prikriva, Gaga sama za sebe ka\u017ee "Ja sam proizvod". To je vrlo lukav potez, pri \u010demu ona i dalje igra na autenti\u010dnost, na vezu s umjetnoš\u0107u, da bi ve\u0107 u slijede\u0107em trenutku opisala samu sebe posve druga\u010dije. Re\u0107i \u0107e, "ja sam \u010dudovište proizvedeno od raznih poznatih sastojaka", "ja sam sinteti\u010dno roza", priznaje glatko da je ono što jest i što \u010dini potpuno i svjesno la\u017eno. I to je mo\u017eda jedina originalna stvar u vezi s Gagom – da ništa ne prikriva; dapa\u010de, u tome se o\u010dituje svjesna namjera, ona inzistira na govorenju publici da je \u010disti produkt tr\u017eišta i isto je tako jasna u nastojanju da sve to što jest i što \u010dini – prodaje. I ništa se ne doga\u0111a.<\/p>\n Po meni, cijela ta stvar s Gagom je simptom politi\u010dke situacije i svega ovoga što se danas doga\u0111a u društvu s krizom koja je na djelu. S Gagom je kao i s krizom, sve znamo, nema tajni, menad\u017eeri su vrlo iskreni, politi\u010dari tako\u0111er, bez prikrivanja ili nekih la\u017enih objašnjenja oni krizu rješavaju tako da jednostavno daju bankama novac da spase banke a ne proizvodnju, radna mjesta i sli\u010dno. Te iste banke podr\u017eavaju njih, svatko to mo\u017ee vidjeti, ništa se ne odvija prikriveno od javnosti. I opet – ništa! Društvo danas nalikuje zaslijepljenim ze\u010devima na autoputu, koji vide pribli\u017eavanje auta koji \u0107e ih udariti ali se nisu u stanju maknuti.<\/p>\n
\u0110ur\u0111a Kne\u017eevi\u0107:<\/em><\/strong> Na Queer festivalu, ovdje u Berlinu, gdje si sudjelovala na jednom od panela i kroz analizu spota Telefon Lady Gage, govorila o problemu pop-kulture vrlo kriti\u010dno. Ve\u0107 i sam naslov tvojeg priloga bio je izazovan, naime, naslovila si ga "C'm on Lady Gaga, is that all?" Mo\u017eeš li re\u0107i nešto na temu kako se po tvojem mišljenju feminizam nosi, s kojim i kakvim poteško\u0107ama je suo\u010den kad je u pitanju pop kultura, osobito u liberalisti\u010dkom okru\u017eenju zapadnih zemalja iz \u010dije paradigme, ima se dojam, ne nalazi izlaz? <\/em><\/p>\n