U prošlom vijeku smo uspjeli da se sjedinimo, udru\u017eimo i pobijemo – te ponovno pomirimo, zbratimimo, pa opet zavadimo! <\/p>\n
Pi\u0161e: Ernest Bu\u010dinski<\/strong><\/em><\/p>\n Ono na šta smo nau\u010deni kao dresirani kerovi jeste da vjerujemo kako smo za sva zla koja su nam se desila sami sebi krivi, a da za sve one lijepe i dostojanstvene stvari koje nam se dogode treba da zahvalimo nekima tre\u0107ima – problem je što lijepih i dostojanstvenih stvari nema ni za lijeka. <\/p>\n Pedesete godine prošlog vijeka su bile godine ta\u010dkica i štednje, šezdesete su decenija rokenrola (u nas je rokenrol umjesto plesa i muzike, ozna\u010davao bušenje i kopanje, tj. obnovu); sedamdesete su godine ljubavi i tada bijaše najbezbri\u017enija era. U osamdesetima smo ispratili vo\u017eda dostajanstveno i uplakano, te se primili stabilizacije i stezanja kaiša. Nakon toga je došao Ante i njegove reforme, a onda dolaze devedesete i sve što je do tada bilo za respekta palo je u vodu.<\/p>\n To je neka kratka hronologija društvenopoliti\u010dkih dešavanja na ovim prostorima i ako bi dublje ulazili u njih, uhvatio bi nas neki vir i uvukao pod sedru neistina, nedovoljno ispitanih istorija i politi\u010dkih manipulacija. <\/p>\n Negdje \u010duh kako jedan mudar \u010dovjek re\u010de da je u današnje vrijeme najbolje biti što manje obaviješten, ne \u010ditati mnogo dnevnu štampu i ne baviti se glupostima. Nalazimo se u milenijumu moderne tehnologije, eri interneta i svakojakih medija; da li je mogu\u0107e izbje\u0107i silne informacije i dezinformacije kojima nas svakodnevno bombarduju? Izme\u0111u ostalog, \u010dovjek je bi\u0107e koje stalno tura nos tamo gdje mu nije mjesto – kako onda da suzbijemo svoju nagonsku znati\u017eelju? <\/p>\n \u010cak bi se i najve\u0107i idioti, kada bi se našli u situaciji sli\u010dnoj našoj, zapitali šta ih je to strefilo! I eto ti pitanja na koje ni najve\u0107i mudraci današnjice ne mogu na\u0107i odgovor: Šta je to navelo našeg \u010dovjeka «homo-balkanikusa» da samog sebe š\u010depa za gušu i da zamalo izvršimo kolektivno samoubistvo? Radi li se tu o mazohizmu, ludilu ili ne\u010dem sasvim desetom?<\/p>\n Prošlo je petnaest godina od svršetka rata, a mi ni dan danas ne znamo o kakvom se tu belaju radilo. Da li o gra\u0111anskom, vjerskom, odbrambenom, agresorskom, osvaja\u010dkom, imperijalisti\u010dkom, bratoubila\u010dkom…? I kako to da se niko nije našao da sprije\u010di sve te strahote i papazjanije? <\/p>\n Nije imao ko! – govore danas. U to vrijeme su padali kojekakvi zidovi i \u017eeljezne zavjese! Svako je bio zauzet svojim problemima. Pa dobro, hajde da to i jeste istina, ali kako da smo jedno vrijeme bili pušteni sami sebi da presu\u0111ujemo, a onda odjednom, nakon 3-4 godine ratnog orgijanja, svijetu postali dovoljno interesantni da nam prona\u0111u suce koji \u0107e nas izvaditi iz krvavog klin\u010da?<\/p>\n Vodilo se ra\u010duna da ishod me\u010da, koji se vodio u \u010detiri runde, svaka na drugom terenu, republici ili pokrajini, bude takav da niko ne ostane nokautiran, a da svi podjednako budu i povrije\u0111eni i uvrije\u0111eni. <\/p>\n Dakle, stari milenij, prošli vijek, ili dekadu, kako god, ispratili smo moma\u010dki. Devedesete su bile burne i pamti\u0107emo ih za vijeke vijekova. Stavili smo ta\u010dku na sve nedore\u010dene pri\u010de i shvatili da nikada ništa ne\u0107emo shvatiti. <\/p>\n U prošlom vijeku smo uspjeli da se sjedinimo, udru\u017eimo i pobijemo – te ponovno pomirimo, zbratimimo, pa opet zavadimo! Postigli smo ono što niko prije nas postigao nije, a to je da smo u periodu od 100 godina razjebali jednu imperiju, kraljevinu i republiku! Malo li je?! <\/p>\n Danas imamo entitet. Kakva \u010dast! Od onolike dr\u017eavetine gdje nisi znao na koju \u0107eš stranu krenuti, a kada kreneš gdje \u0107eš završiti, sada smo se skupili u entitet kao \u010dvarak. Ali bitno je da smo svoji na svome, non-stop druge tu\u017ee\u0107i da su svoji na našem! Najgore u svemu tome je što neki istaknuti pojedinci taj \u010dvarak od entiteta identifikuju kao dr\u017eavu, stvaraju\u0107i u\u017easno jadnu sliku zemlje u kojoj bh. gra\u0111anin \u017eeli da ostvari svoju egzistenciju. Tog gra\u0111anina niko ne pita od \u010dega \u017eivi; glavni stav je: Buraz, ako si Bošnjak, Srbin ili Hrvat, ovdje imaš pro\u0111e, u suprotnom – RAZGULI! A ko ovdje ima stvarnu pro\u0111u, vidimo i osjetimo kada sa ekrana od Glavonje dobijemo prijetnju da ako se budemo bunili, ne\u0107emo dobiti ništa!<\/p>\n Trend cjepkanja i sitnjenja domovine je još uvijek aktuelan, što nije nikakvo \u010dudo jer politikom se u našoj zemlji jedino bave drvosje\u010de i \u010dobani. To je neraskidiva koalicija. Prvi cijepaju dr\u017eavu, a drugi od naroda prave ovce, stri\u017eu ih i vode na klanje. To je sjajno podijeljen posao, svako zna svoj dio i tako \u0107e nas, ako se ne osvijestimo, zajebavati dovijeka.<\/p>\n I eto, kao i svaka druga pri\u010da o nama, tako i ova ima svoj kru\u017eni tok. Stalno smo u nekom viru – vrtimo se u krug! A ko se u krug vrti, taj se nigdje i ne mi\u010de, te se i ona po\u010detna misao stopila sa ovom krajnjom, i identi\u010dno glasi: Ono na šta smo nau\u010deni kao dresirani kerovi jeste da vjerujemo kako smo za sva zla koja su nam se deslila sami sebi krivi, a da za sve one lijepe i dostojanstvene stvari koje nam se dogode trebamo zahvaliti nekima tre\u0107ima – problem je što lijepih i dostojanstvenih stvari nema ni za lijeka.<\/p>\n 6yka.com<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U prošlom vijeku smo uspjeli da se sjedinimo, udru\u017eimo i pobijemo – te ponovno pomirimo, zbratimimo, pa opet zavadimo! <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47639","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47639","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47639"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47639\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47639"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47639"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47639"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}