Ljudi su gladni, \u017eive u trošnim ku\u0107icama, nemaju posla, ali svi imaju – mobitel. Istina, telefoniranje je u Ruandi vrlo jeftino<\/p>\n
Pi\u0161e: Maja Sajler Garmaz<\/strong><\/em><\/p>\n Ve\u0107ina nas nije ni svjesna koliko smo sretni kada u\u0111emo u dom, upalimo svjetlo, spremimo hranu u hladnjak, okupamo se u toploj vodi, pogledamo što je na televiziji ili na internetu. U selu Kivumu, smještenom oko 40 kilometara od glavnoga ruandskog grada Kigalija, sve nabrojeno nije mogu\u0107e. To selo s oko 35.000 stanovnika još nema struju. \u017divi se uz fenjere i svije\u0107e. Tu sudbinu s mještanima Kivumua dijele i fratri, me\u0111u kojima je i hrvatski misionar fra Ivica Peri\u0107.<\/p>\n No zanimljivo je vidjeti kako se ljudi snalaze, kako \u017eele koliko-toliko dr\u017eati korak s vremenom i kako sve to, zapravo, rezultira nevjerojatnim kontrastima. Ljudi su gladni, \u017eive u trošnim ku\u0107icama, nemaju posla, ali svi imaju – mobitele.<\/p>\n Istina, telefoniranje u Ruandi vrlo je jeftino, a bonove za nadopunu mo\u017eete kupiti ve\u0107 za protuvrijednost desetak kuna, ali je mnogima i to mnogo. Unato\u010d tome, taj je ure\u0111aj va\u017eno imati, jer je postao odre\u0111eni statusni simbol.<\/p>\n Ono što nas je odmah zainteresiralo je pitanje – kako ljudi, koji \u017eive u mjestu bez struje, mogu napuniti baterije svojih mobitela. Odgovor smo dobili u \u010detvrtak, kada se u Kivumuu odr\u017eava lokalni sajam na velikom proplanku na ulazu u selo. Novitet je – akumulator! Lokalni je »biznismen« ulo\u017eio u kupnju akumulatora, pa \u010detvrtkom na sajmu, ispod jednoga drveta, za odre\u0111enu naknadu nudi punjenje aparata. <\/p>\n Ina\u010de, sajam u Kivumuu pravi je kreativni nered. Tu se mo\u017ee na\u0107i svašta. Ljute papri\u010dice »pili-pili«, komad govedine s prašnjava drvenog stola, deseci vrsta vo\u0107a i povr\u0107a, glinene posude, ali i papu\u010de, kozmetika, odje\u0107a… Svoje su mjesto tu našli i lokalni frizeri, postolari te kroja\u010di.<\/p>\n Dok se pribli\u017eavate mnoštvu ljudi koji tu trguju i kupuju, iz daljine vam se \u010dini kao najve\u0107i mogu\u0107i kaos koji mo\u017eete zamisliti. No taj sajam ima svoj red. Uvla\u010denjem u mnoštvo koje na zemlji izla\u017ee svoje proizvode, shvatit \u0107ete da, iako tu nema klupa za prodaju, nego kako tko uhvati mjesto, sve ima itekako smisla. Prvi je red rezerviran za frizere. Njihovi su strojevi za šišanje priklju\u010deni na akumulatore. Uvijek imaju posla, jer je dobra frizura svakome va\u017ena.<\/p>\n U drugom \u0107ete redu na\u0107i \u017eene koje prodaju razno povr\u0107e – od mahuna, raj\u010dice, luka, do tikvica i salate. Sve što vam padne na pamet! Red iznad njega obiluje raznim vrstama vo\u0107a: bananama, mangom, papajom, ananasom, marakujom. Malo poviše mjesto zauzimaju lokalni postolari koji \u0107e vam popraviti i najizlizanije papu\u010de. Zbog svoga umije\u0107a, ali i zbog iznošenosti obu\u0107e seljana, uvijek imaju mnogo posla.<\/p>\n Slatki krumpir i deseci vrsta graha imaju posebne redove, jer ih je najviše. Potom \u0107ete »naletjeti« na prodajnu izlo\u017ebu glinenih posuda, ali i second hand odje\u0107e za sve uzraste. Budu\u0107i da je meso nešto što se ovdje ne jede baš \u010desto, na vrhu proplanka je najponosnija klupa. Na njoj se prodaje svje\u017ee meso. \u010cetvrtkom ujutro u Kivumuu mo\u017eete vidjeti kako netko od mještana u dvorištu razrezuje kravu. To zna\u010di da je odlu\u010dio da baš on tog tjedna zauzme najponosniju klupu. I postane »glavna faca« tr\u017enoga dana.<\/p>\n Kada se na sajmu pojavi muzungu (bijelac), to je prava atrakcija. Svi podi\u017eu glave, prekidaju poslove, jer mnogi ovdje smatraju da su svi muzungu bogati, pa nam svi pokušavaju nešto prodati i to, naravno, po cijeni mnogo višoj nego što vrijedi za lokalne ljude. Zato je cjenkanje i pokušavanje sni\u017eavanja cijene na razinu onih koje vrijede za lokalno stanovništvo iznimno te\u017eak posao. No sve uvijek završi s osmijehom i rukovanjem.<\/p>\n Djeca nam radoznalo prilaze, svatko \u017eeli dotaknuti muzungua. Nakon dvije minute šetnje po selu, gotovo uvijek nam se pridru\u017ei barem pedesetak djece. To je onda cika, vika, smijeh, uz nezaobilazne povike – muzungu!<\/p>\n Svoj boravak u selu iskoristili smo i za posjet najstarijoj mještanki Kivumua, koju smo upoznali prije \u010detiri godine, za prvog boravka u Ruandi. Margarette Mushoga nije sigurna koliko ima godina. Mještani Kivumua tvrde da ima oko 100 godina, a ona pak misli da joj je 120. Uostalom, mu\u017ea je pokopala prije više od 30 godina i njoj vrijeme ve\u0107 dugo ne zna\u010di ništa. Rodila je desetero djece, a nad\u017eivjela njih sedmero.<\/p>\n Dok smo pokušavali ustanoviti koliko Margarette ima godina, razgovorom smo došli do zanimljiva podatka – sje\u0107a se da je svoje prvo dijete rodila još u doba vladavine kralja Musinga u Ruandi. A Musinga je, ka\u017eu enciklopedije, vladao tada svijetu potpuno nepoznatom kraljevinom od 1897. do 1931. godine!<\/p>\n »Za moga \u017eivota, u Ruandi su se dogodile \u010detiri velike gladi. Jedno razdoblje gladi zvalo se "rumamura imbaba". Tada su \u010dak i miševi ugibali od gladi, toliko je bilo malo hrane. Ljudi su jeli \u010dak i nezrelo povr\u0107e, jer nisu mogli do\u010dekati da dozri. To je bilo razdoblje velike gladi«, prisje\u0107a se vremešna bakica koja ne razaznaje povijest po kalendarskim odrednicama, nego po razdobljima kojih se sje\u0107a.<\/p>\n Iako u poodmakloj dobi, Margarette je vrlo aktivna. Još radi. Bavi se izradom glinenih posuda.<\/p>\n Ni uz pomo\u0107 brojne praunu\u010dadi, koja se svakodnevno igra u dvorištu njezine trošne ku\u0107e, ne mo\u017ee prebrojiti sve svoje potomke. Brojenjem do\u0111e i do 50 djece, unu\u010dadi, praunu\u010dadi i prapraunu\u010dadi, onda se zabuni misle\u0107i da je nekoga zaboravila, pa odustane. Uostalom, Margarette ne zna brojiti. Zna samo da glinene zdjele na tr\u017enici \u010detvrtkom u Kivumuu prodaje za 100 do 200 ruandskih franaka, što je nešto više od dvije kune! Trguju njezini prapraunuci.<\/p>\n Ina\u010de, Margarette nije ni Hutu ni Tutsi, ona je pripadnica Batwi, najmanje zastupljenog plemena u Ruandi, koje se smatra lokalnom ina\u010dicom Pigmejaca. Batwe su u Ruandi oduvijek opstajale izra\u0111uju\u0107i grn\u010dariju, tako da i ne \u010dudi što je Margarette sljednica te tradicije. U Ruandi, Burundiju, Kongu i Tanzaniji ima ih samo oko 80.000.<\/p>\n