{"id":47634,"date":"2011-02-03T06:48:46","date_gmt":"2011-02-03T06:48:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47634"},"modified":"2011-02-03T06:48:46","modified_gmt":"2011-02-03T06:48:46","slug":"budenje-bliskog-istoka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/02\/03\/budenje-bliskog-istoka\/","title":{"rendered":"Bu\u0111enje Bliskog istoka"},"content":{"rendered":"<p>Ovaj region pre\u017eiveo je vi&scaron;e nego dovoljno despotizma i represije, i platio je to suzama i krvlju<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Foulath Hadid i Mishana Hosseinioun<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Sve do ovih uzbudljivih dana, izgledalo je da je demokratija zarazna svuda osim na Bliskom istoku i u severnoj Africi. Dok druge zemlje u razvoju \u010dine krupne korake prema demokratiji, naro\u010dito u ju\u017enoj Americi i Aziji, ovaj veliki region ostaje zaglibljen u nasilju, izbornim prevarama, uskra\u0107ivanju gra\u0111anskih sloboda i veoma lo&scaron;em stanju ljudskih prava.<\/p>\n<p>Gra\u0111ani nekoliko egipatskih i drugih gradova, slede\u0107i inspir\u0430tivni primer Tunisa, nastavljaju da protestuju i zahtevaju slobodu, kao i da hrabro podnose hap&scaron;enja suo\u010deni sa surovom realno&scaron;\u0107u: da vlade u arapskim dr\u017eavama nisu odgovorne svojim gra\u0111anima, da nijedan predsednik nikada nije smenjen na izborima, i da svi predsednici nalaze na\u010din da sa ogromnom ve\u0107inom pobe\u0111uju na izborima. <\/p>\n<p>U novom zaokretu prema dinastijskom nasle\u0111ivanju, neki \u010delnici arapskih dr\u017eava preneli su vlast na svoje naslednike, dok drugi to tek planiraju. Od obala Atlanskog do obala Indijskog okeana, gra\u0111ani su li&scaron;eni svojih politi\u010dkih i gra\u0111anskih sloboda, i podvrgnuti najgoroj vrsti dr\u017eavnog terora koji jedna dr\u017eava mo\u017ee da vr&scaron;i nad svojim gra\u0111anima. <\/p>\n<p>Pa ipak, u prvim nedeljama 2011. godine, mogu se uo\u010diti naznake zna\u010dajnih promena u ovom sivilu. Posle de&scaron;avanja u Tunisu, gra\u0111ani su se pokrenuli u Egiptu, Jemenu, Jordanu i Al\u017eiru. Na neki na\u010din, ru&scaron;enje re\u017eima u Tunisu je doga\u0111aj koji kao da \u010deka da se dogodi u svakoj arapskoj i bliskoisto\u010dnoj zemlji. <\/p>\n<p>Ime Muhameda Buazizija, dvadeset&scaron;estogodi&scaron;njeg Tuni\u017eanina koji je izvr&scaron;io javno samoubistvo u znak protesta protiv opresivnog tuniskog re\u017eima, mo\u017eda \u0107e vremenom izbledeti u kolektivnom javnom se\u0107anju. Me\u0111utim, kao i u slu\u010daju mlade Iranke istih godina, Nede Aga Soltan, koja je poginula u Teheranu tokom postizbornih protesta u junu 2009, radilo se o primeru koji je poslu\u017eio kao katalizator koji je pokrenuo jednu vrstu revolucije i autoritarnim re\u017eimima &scaron;irom regiona zadao neo\u010dekivan &scaron;ok (vidi Roula Khalaf i Heba Saleh, &bdquo;Tunisia's &#8216;air of liberty&#8217; wafts through Mideast&quot;, Financial Times, 21.01.2011).<\/p>\n<p><strong>Skok<\/strong><\/p>\n<p>Mnogi poznati komentatori tuniske intifad-e (ili &bdquo;Jasmin revolucije&quot;, kako je sami Tuni\u017eani nazivaju) tvrde da je ovo prvi put da je neki bliskoisto\u010dni re\u017eim pao kao posledica narodne pobune. Ali to nije istina. Godine 1948, dok se ira\u010dki premijer spremao da potpi&scaron;e sporazum sa Velikom Britanijom u gradu Portsmut (odatle i ime, Portsmutski sporazum), izbili su nemiri u Bagdadu kada je narod iza&scaron;ao da protestuje protiv sporazuma. Policija je otvorila vatru na demonstrante, ali su se oni ponovo vra\u0107ali svakog dana. Tada se regent Abdulilah upla&scaron;io (sli\u010dno kao i tuniski diktator Zin El-Abidin Ben Ali) i pozvao premijera Saleha D\u017eabira, koji je u tom trenutku ve\u0107 bio potpisao sporazum, zahtevaju\u0107i od njega da ga poni&scaron;ti. D\u017eabirova vlada je pala. Ovaj doga\u0111aj je postao poznat pod imenom al-Wathba (skok), i smatra se jednim od presudnih momenata u ira\u010dkoj istoriji. <\/p>\n<p>Jedan zna\u010dajan doga\u0111aj tokom koga je svrgnut jedan jo&scaron; va\u017eniji lik, bila je iranska revolucija. Narodne demonstracije protiv &scaron;aha po\u010dele su u januaru 1978. godine. Od avgusta do decembra 1978, &scaron;trajkovi i demonstracije paralizovali su zemlju. &Scaron;ah je napustio Iran sredinom januara 1979, ostavljaju\u0107i za sobom vakuum u vladaju\u0107oj strukturi. Dve nedelje kasnije, u Teheran je stigao ajatolah Homeini, gde ga je nekoliko miliona Iranaca do\u010dekalo kao heroja. <\/p>\n<p>Kada su suo\u010deni sa odlu\u010dnim otporom svojih gra\u0111ana, ovi takozvani diktatori mnogo \u010de&scaron;\u0107e odlu\u010duju da pobegnu nego da ostanu i probaju da brane ono &scaron;to su \u010dinili u pro&scaron;losti. Oni se na to odlu\u010duju jer shvataju svoju krivicu i \u010dinjenicu da se njihovi stavovi ne mogu odbraniti. D\u017eabir je pobegao u svoje &scaron;iitsko pleme u ju\u017enom Iraku, i godinama se nije ogla&scaron;avao. &Scaron;ah je pobegao iz Irana, u poni\u017eavaju\u0107oj potrazi za uto\u010di&scaron;tem u vi&scaron;e zemalja koje je ranije smatrao prijateljskim, uklju\u010duju\u0107i i Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave. <\/p>\n<p>Ben Ali je napustio Tunis kao razbojnik pod okriljem no\u0107i. Zemlje poput Francuske su odbile da ga prime, a na kraju se Saudijska Arabija smilovala i ponudila mu da se skloni u jednom zaba\u010denom gradu u ovoj zemlji. Sadam Husein je pobegao iz Bagdada tokom haosa koji je nastao u invaziji koju su predvodile ameri\u010dke trupe aprila 2003. godine. Samo osam meseci kasnije, ameri\u010dke trupe izvukle su ga iz rupe u kojoj se krio kao ranjena \u017eivotinja. Tako je ovaj diktator do\u017eiveo sudbinu koja za njega nije mogla biti ve\u0107e poni\u017eenje. <\/p>\n<p>Kada \u0107e poglavari i re\u017eimi bliskoisto\u010dnih dr\u017eava nau\u010diti svoju lekciju? Zarobljeni u vrtlogu medija kontrolisanih od strane dr\u017eave, surove policijske dr\u017eave i autoritarne politi\u010dke kulture koju su sami stvorili, a koju karakteri&scaron;u strah i netolerancija, oni za sada tvrdoglavo odbijaju da dozvole svojim gra\u0111anima i najmanje gra\u0111anske slobode. Godine samovoljne vladavine zastra&scaron;ile su mnoge gra\u0111ane, i dovele do dvozna\u010dnog shvatanja realnosti, gde je za re\u017eim svaki \u010dovek morao biti &bdquo;ili sa nama ili protiv nas&quot;. <\/p>\n<p><strong>Veliki talas<\/strong><\/p>\n<p>Jasmin revolucija dovela je do ozbiljnih kritika na ra\u010dun lidera koji po svaku cenu ostaju na vlasti &scaron;irom Bliskog istoka, zbog njihove nezainteresovanosti za reforme. Na konferenciji o demokratiji u Dohi, Hilari Klinton im je zamerila &scaron;to neprestano odugovla\u010de sa obe\u0107anim reformama, upozoravaju\u0107i ih da su jedini kojima ovo koristi ekstremisti, spremni da iskoriste nedostatak demokratije za promociju svojih radikalnih planova. To bi moglo zvu\u010dati kao dobar savet da SAD nisu bile najbliskiji saveznici najve\u0107eg broja autoritarnih re\u017eima u regionu &#8211; uklju\u010duju\u0107i do skora i Ben Alijev re\u017eim u Tunisu (vidi Goran Fejic, &bdquo;Tunisia, or democracy's future in jasmine&quot;, 25.01.2010).&nbsp; <\/p>\n<p>Oni koji se, kao Amerikanci, pla&scaron;e ja\u010danja ekstremizma u ovom delu sveta, trebalo bi isto toliko da se pla&scaron;e i benignih diktatura &#8211; jer su one jednako &scaron;tetne po dugoro\u010dnu stabilnost i sigurnost ovih dru&scaron;tava (vidi Vicken Cheterian, &bdquo;The Arab crisis: food, energy, water, justice&quot;, 26.01.2011).<\/p>\n<p>Ameri\u010dki i evropski lideri moraju tako\u0111e da shvate da je severna Afrika na pragu va\u017enih promena kada je u pitanju na\u010din vladavine. Na ulice ovih zemalja danas izlaze studenti, mladi (i oni malo stariji) profesionalci i drugi pripadnici srednje klase (u nastanku) koji pripadaju novoj generaciji kosmopolitskih idealista, \u010diji je cilj da prekinu krug tiranije i ugnjetavanja. Mirni protesti su &bdquo;tre\u0107i na\u010din&quot;, ili zdrav srednji put koji danas tra\u017ei nemirna ve\u0107ina u regionu. <\/p>\n<p>Nova generacija tehnolo&scaron;ki obrazovanih gra\u0111ana koristi tehnike dru&scaron;tvenog umre\u017eavanja na Facebook-u i Twitter-u, kako bi &scaron;irila svoje poruke i kako bi druge borce za slobodu upoznala sa de&scaron;avanjima u drugim delovima njihove zemlje. U slu\u010daju Tunisa, pobuna je tako\u0111e podr\u017eana prvoklasnim izve&scaron;tavanjem Al-Jazeere. Televizijski snimci Tuni\u017eana koji netremice gledaju u cevi pu&scaron;aka pripadnika snaga bezbednosti, dali su sna\u017ean podstrek mirnoj revoluciji (vidi Ellen Knickmayer, &bdquo;The Arab World's Youth Army&quot;, Foreign Policy, 27.01.2011).&nbsp; <\/p>\n<p>Ovaj region pre\u017eiveo je vi&scaron;e nego dovoljno despotizma i represije, i platio je to suzama i krvlju. Gra\u0111ani ovog regiona morali su se boriti sa brutalnim snagama bezbednosti, koje su na njih nahu&scaron;kale njihove vo\u0111e. Ali kada se ljudi okrenu protiv njih, bar jedan broj ovih lidera &#8211; \u010dak i po&scaron;to oplja\u010dkaju dr\u017eavne kase svojih zemalja &#8211; sada su spremni da napuste zemlju. <\/p>\n<p>Nije bez osnova pretpostaviti da je veliki broj lidera bliskoisto\u010dnih i severnoafri\u010dkih zemalja u stalnim konsultacijama sa svojim bankarima u &Scaron;vajcarskoj i sa onima koji odr\u017eavaju njihove privatne avione spremnim za poletanje, kako bi im pomogli da napuste zemlju kada do\u0111e trenutak istine. Trenutak istine koji je, za gra\u0111ane ovih zemalja, istovremeno trenutak istorijskog bu\u0111enja. <\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pescanik.net\/content\/view\/6325\/1145\/\">Pe&scaron;\u010danik.net<br \/><\/a>openDemocracy<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ovaj region pre\u017eiveo je vi&scaron;e nego dovoljno despotizma i represije, i platio je to suzama i krvlju<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47634","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47634","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47634"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47634\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47634"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47634"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47634"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}