{"id":47633,"date":"2011-02-02T10:58:37","date_gmt":"2011-02-02T10:58:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47633"},"modified":"2011-02-02T10:58:37","modified_gmt":"2011-02-02T10:58:37","slug":"facebook-anti-drustvena-mreza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/02\/02\/facebook-anti-drustvena-mreza\/","title":{"rendered":"Facebook- Anti-dru\u0161tvena mre\u017ea"},"content":{"rendered":"<p>Poma\u017eu\u0107i drugim ljudima da izgledaju sre\u0107no, Facebook nas \u010dini tu\u017enima.<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Libby Copeland<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Da li nas Facebook \u010dini o\u010dajnima? Postoji bezbroj na\u010din da se onerasolo\u017eite. Najnovije istra\u017eivanje otkriva jo&scaron; jedan: Treba da pretpostavite da ste jedino vi nesre\u0107ni. <\/p>\n<p>&quot;Niste samo vi nesre\u0107ni, kao &scaron;to mislite&quot;, tvrdi istra\u017eivanje objavljeno u januarskom izdanju \u017eurnala Li\u010dnost i dru&scaron;tvena psihologija. U pitanju je serija studija koje se bave time kako studenti percepiraju vlastita raspolo\u017eenja i raspolo\u017eenja svojih vr&scaron;njaka. Istra\u017eivanja je vodio Alex Jordan, koji je u to vrijeme bio na doktorskom studiju na odsjeku za psihologiju na Stanfordu. Otkriveno je da ispitanici konstantno potcjenjuju koliko su drugi tu\u017eni i \u010desto se, kao posljedica toga, sami osje\u0107aju jo&scaron; tu\u017enije. Jordan je ideju za istra\u017eivanje dobio nakon posmatranja reakcija svojih prijatelja na Facebook: Primijetio je da su oni imali naro\u010dito lo&scaron;e mi&scaron;ljenje&nbsp; o sebi nakon pristupanja sajtu i pregledanja atraktivnih slika drugih, njihovih uspje&scaron;nih biografija, i veselih statusa na profilima. &quot;Oni su ubije\u0111eni da svi ostali imaju savr&scaron;en \u017eivot.&quot;<\/p>\n<p>Ljudska sklonost precjenjivanja tu\u0111e sre\u0107e nije ni&scaron;ta novo, naravno. Jordan citira Monteskjea: &quot;Kad bismo samo htjeli da budemo sretni, to bi bilo lako; ali mi \u017eelimo da budemo sretniji od drugih.&quot; Dru&scaron;tveno umre\u017eavanje mo\u017ee pogor&scaron;ati ovu situaciju. Jordanovo istra\u017eivanje se ne bavi eksplicitno Facebookom, ali ako su njegovi zaklju\u010dci ta\u010dni, iz toga proizilazi da ovaj sajt ima posebnu mo\u0107 da nas u\u010dini tu\u017enijima i usamljenijima. Prikazuju\u0107i najduhovitije, najsretnije isje\u010dke iz \u017eivota ljudi, Facebook nas navodi na stalno pore\u0111enje sa drugima, pri \u010demu \u010desto vidimo sebe kao gubitnike. Facebook je tako pogodio ahilovu petu ljudske prirode. S obzirom da su \u017eene u posljednje vrijeme naro\u010dito nesre\u0107ne, one su mo\u017eda i najpodlo\u017enije te\u017enji da dostignu &quot;tu\u0111u sre\u0107u&quot;. <\/p>\n<p>U jednoj od studija sa Stanforda, Jordan i njegove kolege su pitali 80 studenata prve godine da li su oni ili njihovi vr&scaron;njaci u posljednje vrijeme iskusili razli\u010dite negativne i pozitivne emocionalne do\u017eivljaje. Ispitanici su opet potcijenili koliko negativnih iskustava (&quot;imali su te&scaron;ku sva\u0111u,&quot; &quot;bili su tu\u017eni jer su im nedostajali ljudi &quot;) su njihovi vr&scaron;njaci imali. Tako\u0111e su precijenili koliko su se ti isti vr&scaron;njaci zabavljali (&quot;izlazili sa prijateljima&quot;, &quot;i&scaron;li na \u017eurke&quot;). <\/p>\n<p>U drugoj studiji, gdje je uzorak bio 140 stanfordskih studenata, istra\u017eiva\u010di su ustanovili da studenti nisu moglo ta\u010dno procijeniti sre\u0107u drugih \u010dak i kada su ocjenjivali raspolo\u017eenje njima bliskih ljudi-prijatelja, cimera i djevojaka ili momaka sa kojima su se zabavljali. U tre\u0107oj studiji istra\u017eiva\u010di su otkrili da su studenti koji se vi&scaron;e \u017eale da se osje\u0107aju usamljeno i jadikuju nad vlastitom nesre\u0107om, skloniji potcjenjivanju negativnih emocija kod drugih. Me\u0111utim, u ovome treba vidjeti korelaciju, a ne uzro\u010dno-posljedi\u010dnu vezu. Mogu\u0107e je da su oni ispitanici koji su postali neraspolo\u017eeni zami&scaron;ljali da svima ostalima ide dobro, a ne obrnuto. Ali ideja da osje\u0107aj da ste usamljeni u lo&scaron;em raspolo\u017eenju mo\u017ee jo&scaron; vi&scaron;e pogor&scaron;ati va&scaron;e stanje svakako dr\u017ei vodu.<\/p>\n<p>Kao i ideja da Facebook mo\u017ee pogor&scaron;ati ovu tendenciju. Facebook je, na kraju krajeva, karakteristi\u010dan po veoma javnom izno&scaron;enju vlastitih uspjeha u vidu prijatelja, slika, biografskih podataka, dubokoumnih zapa\u017eanja, \u010dak i knjiga koje volimo. Pogledajte kako smo ispekli lijepe kola\u010de. Igramo se sa novim ku\u010detom. Smje&scaron;kamo se na slikama (ili, ako smo neraspolo\u017eeni, mi dajemo poseban smisao neraspolo\u017eenju. Obi\u010dnost nije dovoljna, a uz neke izuzetke, tu\u017ene stvari tako\u0111e ne zadovoljavaju postavljene standarde. Sam dizajn sajta &#8211; prisustvo opcije like, bez opcije hate s druge strane &#8211; podr\u017eava tu vrstu pozitivnog prikazivanja stvari. (Niko ne\u0107e like-ovati va&scaron; status ako objavljujete da vam je novo ku\u010de uginulo, ali mo\u017eda \u0107e im se svidjeti ako objavite da se mali&scaron;a hrabro dr\u017eao do samog kraja.) <\/p>\n<p>Svaki roditelj koji je postavio slike ili video svog djeteta na Facebook je itekako svjestan odstupanja od stvarnosti. Na\u010din na koji dokumentujemo roditeljstvo na Facebooku pri\u010da pri\u010du o dra\u017eesno nepravilno izgovorenim rije\u010dima, preslatkim &scaron;e&scaron;iri\u0107ima, plesu, slanju poljubaca, itd. Napadi pla\u010da i izlivi bijesa se rijetko bilje\u017ee, kao ni dugi periodi \u010diste ubita\u010dne dosade. Mi na ovaj na\u010din &scaron;titimo sebe i svoju djecu, jer za razliku od sre\u0107e koja je bezli\u010dna, bol je li\u010dna. Ali u tom procesu mi doprinosimo stvaranju iluzije da je podizanje djece samo radost, bez imalo muke. <\/p>\n<p>Facebook je kao da glumite u predstavi. Izmi&scaron;ljate svoj lik, jedan tinejd\u017eer je rekao profesoru Sherry Turkle sa MIT u njenoj novoj knjizi o tehnologiji &quot;Zajedno sami&quot;. Turkle pi&scaron;e o iscrpljenosti koju tinejd\u017eeri osje\u0107aju dok konstatno dotjeruju svoje profile da bi bili maksimalno cool. Ona to naziva brigom o samoprezentaciji, i sugeri&scaron;e da stalno izlaganje sebe na sajtu \u010dini ljude otu\u0111enima od samih sebe. (&Scaron;ira teza knjige je da nas tehnologija, uprkos obe\u0107anju dru&scaron;tvene povezanosti, zapravo \u010dini usamljenijima spre\u010davaju\u0107i istinsku intimnost.) <\/p>\n<p>Takmi\u010darski duh koji Facebook podsti\u010de naro\u010dito mo\u017ee imati implikacije po \u017eene. Kao &scaron;to Meghan O'Rourke u svom \u010dlanku objavljenom ovdje u Slate primje\u0107uje, nivo sre\u0107e kod \u017eena je posljednjih godina konstantno nizak. O'Rourke i dvoje ekonomista sa univerziteta u Pensilvaniji koji su prou\u010davali jaz izme\u0111u mu&scaron;ke i \u017eenske sre\u0107e tvrde da je \u017eensko kolektivno nezadovoljstvo mo\u017eda posljedica previ&scaron;e izbora i sklonost ka preispitivanju odluka i sumnji u njihovu ispravnost, &scaron;to je naro\u010dito evoluiralo tokom posljednjeg pola vijeka. Ekonomisti ka\u017eu da su pove\u0107ane mogu\u0107nosti za uspjeh mo\u017eda dovele i do ve\u0107e vjerovatno\u0107e da vjerujemo kako nismo uspje&scaron;ni.<\/p>\n<p>Ako ste ve\u0107 skloni da poredite vlastite odluke sa odlukama drugih \u017eena i da svoje smatrate lo&scaron;ijim, vjeruju\u0107i da su drugi sretniji sa svojim izborima nego &scaron;to zaista jesu, to \u0107e vjerovatno pove\u0107ati va&scaron; osje\u0107aj neuspje&scaron;nosti. A \u017eene mogu biti naro\u010dito podlo\u017ene iluziji koju stvara Facebook. Kao prvo, na sajtu je vi&scaron;e \u017eena korisnika nego mu&scaron;karaca, a i \u017eene korisnici su ve\u0107inom aktivniji na sajtu, kako pi&scaron;e Forbes. Prema nedavnom istra\u017eivanju sa Univerziteta u Teksasu, Austin, dok \u0107e mu&scaron;karci prije koristiti sajt da podijele stvari kao &scaron;to su vijesti ili teku\u0107i doga\u0111aji, \u017eene ga vi&scaron;e koriste za komuniciranje li\u010dnih stvari (postavljanje fotografija, razmjenu sadr\u017eaja u vezi sa porodicom i prijateljima). Zbog toga \u017eenama mo\u017ee biti naro\u010dito te&scaron;ko da izbjegnu pore\u0111enja zbog kojih bivaju neraspolo\u017eene (pro&scaron;le jeseni je na primjer Washington Post objavio \u010dlanak o tome kako je neplodnim \u017eenama te&scaron;ko da se za&scaron;tite od hvalisanja trudnih prijateljica na Facebooku). <\/p>\n<p>Jordan, koji je sada na postdoktorskom studiju iz dru&scaron;tvene psihologije u Dartmouth's Tuck School of Business, sugeri&scaron;e da Facebook profile treba shvatiti kao ne&scaron;to sli\u010dno retu&scaron;iranim fotografijama na naslovnicama \u017eenskih \u010dasopisa. Ne, nikada ne\u0107ete imati takvu zadnjicu, jer niko i nema takvu zadnjicu. Nikada ne\u0107ete biti uvijek sretni kao va&scaron;i Facebook prijatelji, jer niko nije uvijek sretan. Sjetite se &scaron;ta je Monteskje rekao, a ako ste naro\u010dito neraspolo\u017eeni, koristite Facebook u njegovu najbolju svrhu: prona\u0111ite slike svog biv&scaron;eg koji se u me\u0111uvremenu stra&scaron;no udebljao.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/6yka.com\/facebook-antidrustvena-mreza\">B\u0443\u043a\u0430<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Poma\u017eu\u0107i drugim ljudima da izgledaju sre\u0107no, Facebook nas \u010dini tu\u017enima.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47633","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47633","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47633"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47633\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47633"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47633"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47633"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}