Nikad pri\u010da o raspadu Jugoslavije, a kad je o sportu rije\u010d, nije imala tako efektnu ilustraciju kao što je sastav grupe C na košarkaškom prvenstvu Evrope u Litvi. <\/p>\n
Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n Tih kasnih osamdesetih prestali smo, bar neki od nas, i\u0107i na kioske samo zbog novih brojeva Zlatne serije, Lunov magnus stripa, Alan Forda, Stripoteke i drugih srodnih izdanja. Mislim, kupovali su se stripovi i dalje, ali više ne isklju\u010divo – stripovi. Neki su srijedom kupovali Tempo, neki petkom Politikin zabavnik, a neki i jedno i drugo. Tempo je, podsjetimo, bio sportski nedjeljnik, a Politikin zabavnik – magazin za sve "od 7 do 77". Zanimljivo bi danas bilo, me\u0111u populacijom koja je ve\u0107 debelo ušla u tridesete, utvrditi koliki je procenat njih štamparska boja dovijeka otrovala baš preko ovih izdanja, odnosno, preko sporta s jedne, te preko popularne kulture vješto smiksane sa onim najboljim od tradicije, s druge strane. <\/p>\n Teško bi mi bilo i pobrojati sve \u010dlanke, re\u010denice, fraze i podatke koje sam tih osamdesetih popamtio sa stranica Politikinog zabavnika. Iz Tempa je toga ipak manje, makar nije da nema bizarnih detalja kojih se sje\u0107am baš iz Tempa, kao što je, recimo, podatak da je najdra\u017ea knjiga Zvonimira Bobana (tada bila) "Kockar" Fjodora Mihajlovi\u010da Dostojevskog. Gledaju\u0107i preksino\u0107 sastave grupa na predstoje\u0107em košarkaškom prvenstvu Evrope koje \u0107e se ove godini odr\u017eati u Litvi – sjetio sam se jedne dosjetke iz Tempa, objavljene krajem osamdesetih. U \u010dlanku koji se bavio evropskom košarkom u tom trenutku, stajalo je kako su me\u0111u reprezentacijama neprikosnovene selekcije Jugoslavije, Sovjetskog saveza i Španije, no kako je mogu\u0107e da vrlo brzo to ne bude nijedna od njih, odnosno kako je mogu\u0107e da se nekad, u skoroj budu\u0107nosti, u polufinale nekog evropskog košarkarškog prvenstva plasiraju reprezentacije Srbije, Hrvatske, Litve i Katalonije. <\/p>\n Na košarkaškom prvenstvu u Litvi u\u010destvova\u0107e, naravno, zemlja doma\u0107in – Litva; u\u010destvovat \u0107e i Srbija i Hrvatska, Katalonija, barem kao nezavisna dr\u017eava, još ne\u0107e, ali polufinale Srbija, Hrvatska, Litva i Španija je lako zamislivo. Pri\u010da o pove\u0107anju broja evropskih dr\u017eava u posljednjih dvadeset godina, o raspadima Jugoslavije i Sovjetskog saveza, o \u0107elijskoj diobi \u010cehoslova\u010dke te fuziji dvije Njema\u010dke je ve\u0107 opšte mjesto. Ipak, barem iz ovdašnje perspektive nikad pri\u010da o raspadu Jugoslavije, a kad je o sportu rije\u010d, nije imala tako efektnu ilustraciju kao što je sastav grupe C na košarkaškom prvenstvu Evrope u Litvi. U ovoj grupi \u0107e uz Gr\u010dku i jednog kvalifikanta (koji bi lako mogao biti Ma\u0111arska) igrati: Hrvatska, Crna Gora, Makedonija te Bosna i Hercegovina! Nakon što se Jugoslavija raspala, \u010dak je i me\u0111u onima koji su oduševljeno do\u010dekali dr\u017eavnost svojih republika bilo sportskih nostalgi\u010dara, onih što su govorili, neka se, vala, raspala ta "neprirodna tvorevina", ali ako je zbog ne\u010deg šteta, šteta je zbog sporta. To da je Jugoslavija bila sportska velesila, to je nesporno; to da je i u engleskom novinarstvu, recimo, postalo pomodno zamišljati kako bi danas izgledala fudbalska reprezentacija Jugoslavije tako\u0111er je \u010dinjenica; ipak i gorko-slatka prisje\u0107anja na nekadašnje sportske trijumfe i fantaziranja o temi kakva bi danas, kad jedne zemlje nema, bila reprezentacija te zemlje, skrivaju mnogo va\u017eniju temu. Kao što, kako Zlatko Lagumd\u017eija prekju\u010de re\u010de na HTV-u, Bosna i Hercegovina nije prosti zbir tri etni\u010dke zajednice, tako ni Jugoslavija nije bila prosti zbir šest republika od kojih je jedna imala dvije autonomne pokrajine. I u sportu, kao i u svim drugim oblastima, Jugoslaviju je sa\u010dinjavao (i) sinergijski efekat, ali ne od one vrste kakav nastaje miksanjem dr\u017eavica u šeširu i njihovim kratkoro\u010dnim suo\u010davanjem u grupi na nekom sportskom takmi\u010denju. Ipak, \u010dinjenica da \u0107e na ovom prvenstvu \u010dlanica "Yu-grupe" biti i Gr\u010dka, a vrlo mogu\u0107e i Ma\u0111arska, nije lišena simboli\u010dkog potencijala.<\/p>\n Kad je tzv. jugoslovenska kriza bila ve\u0107 dobrano zapo\u010dela, jedan stari vic, u formi pitanja i odgovora, postao je popularan i široko rasprostranjen. Pitanje je glasilo: \u010cime je okru\u017eena Jugoslavija, a odgovor, pisan, po mogu\u0107nosti, verzalom, bio je BRIGAMA. Caka je bila da se instrumental mno\u017eine imenice "briga" sastoji od po\u010detnih slova imena dr\u017eava s kojim je Jugoslavija grani\u010dila (Bugarska, Rumunija, Italija, Gr\u010dka, Austrija, Ma\u0111arska, Albanija). Sa ovom pame\u0107u, jasno je valjda (gotovo) svima da je okru\u017eenost brigama bila dobra stvar. Kad se \u010dovjek brine, obi\u010dno još postoji nešto što je vrijedno spašavati. U o\u010daju i rezignaciji nema briga, tek prepuštenost sebi samima. Nijedna dr\u017eava nastala raspadom Jugoslavije nije više okru\u017eena BRIGAMA, nego se uglavnom tek dodiruje s ponekim od slova iz te rije\u010di. Jedina potpuno nedodirnuta BRIGAMA jest upravo – Bosna i Hercegovina. I zato nam je, makar djelomi\u010dno, tako kako nam i jeste.<\/p>\n Oslobo\u0111enje<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nikad pri\u010da o raspadu Jugoslavije, a kad je o sportu rije\u010d, nije imala tako efektnu ilustraciju kao što je sastav grupe C na košarkaškom prvenstvu Evrope u Litvi. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47632","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47632","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47632"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47632\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47632"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47632"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47632"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}