{"id":47630,"date":"2011-01-29T23:33:27","date_gmt":"2011-01-29T23:33:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47630"},"modified":"2011-01-29T23:33:27","modified_gmt":"2011-01-29T23:33:27","slug":"europa-ne-razumije-sto-se-zbiva-na-mediteranu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/01\/29\/europa-ne-razumije-sto-se-zbiva-na-mediteranu\/","title":{"rendered":"Europa ne razumije \u0161to se zbiva na Mediteranu"},"content":{"rendered":"<p>Protesti u Tunisu, Egiptu i Jemenu nedvosmislen su znak tektonskih promjena u arapskom svijetu. <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Jo\u0161ko Tomasovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Prebjeg biv&scaron;eg predsjednika Tunisa Bena Alija, protesti u Egiptu i Jemenu kao jasna rekacija na decenijske diktature te nezdovoljstvo koje se javlja u Maroku i Al\u017eiru, kao i sveop\u0107a solidarnost s Jasmin revolucijom u Tunisu koja je uspjela zbaciti predsjednika nakon 24 godine vladavine, jasni su znakovi burnih politi\u010dkih promjena koje zasad uglavnom ostaju slabo shva\u0107ene s druge strane Mediterana.<\/p>\n<p>Iako bi bilo posve povr&scaron;no svoditi novonastalu situaciju u arapskim zemljama na istu matricu, budu\u0107i da svaka od zemalja ima vlastiti i specifi\u010dni socio-politi\u010dki ustroj, mogu\u0107e je izvesti nekoliko generalnih zaklju\u010daka. <\/p>\n<p>Sustavno osiroma&scaron;enje srednje klase u arapskim zemljama pratio je rast korupcije i nepotizma vlasti te neu\u010dinkovitog birokratskog aparata. Te su zemlje aktualno nalaze usred unutar politi\u010dkih prevrata te su suo\u010dene s akutnom krizom legitimiteta dok ih prati dugotrajna ekonomska kriza i neuspjela vanjska politika.<\/p>\n<p><strong>Nemu&scaron;ta politika Zapada<\/strong><\/p>\n<p>No unato\u010d nedvosmislenim znakovima tektonskih promjena u arapskom svijetu ju\u017ene obale Mediterana, svjetska politika, a posebice europska, i dalje se pokazuje neaktivnom i nemu&scaron;tom da artikulira propisnu reakciju. <\/p>\n<p>Rezultat je to duge i lo&scaron;e vo\u0111ene politike te implicitnog podr\u017eavanja re\u017eima u podru\u010dju Magreba u kojima su zapadnja\u010dke vlasti, na \u010delu s Francuskom, vidjele jedine mogu\u0107e saveznike u borbi protiv islamisti\u010dkih tendencija. <\/p>\n<p>No situacija na terenu posve demantira uvjerenja zapadnja\u010dkih saveznika. Kao &scaron;to je pokazala revolucija u Tunisu, protuvladini protesti jednako su bili usmjereni protiv despotizma aktualne vlasti, kao i protiv stvaranja nove teolo&scaron;ke dr\u017eave koja je ve\u0107 destelje\u0107ima standardno mjesto straha zapadnih sila. Jedna od mnogih zabluda zapadnja\u010dke politike (u \u010demu prednja\u010di upravo Francuska) bila je ta da je tuniski re\u017eim, za razliku od marokanskog, al\u017eirskog i egipatskog, nabolje zauzdavao islamisti\u010dke tendencije koje su uglavnom a priori progla&scaron;avane opasnima, te da je na zakonskom planu najvi&scaron;e u\u010dinio u pogledu ljudskih prava, primjerice pitanja prava \u017eena. <\/p>\n<p>No nominalne zakonske odrednice vi&scaron;e o\u010dito ne mogu poslu\u017eiti kao alibi neuspjeloj vanjskoj politici. <\/p>\n<p>Nesupjela politika Zapada posebice je o\u010dita u Francuskoj, koja bi trebala najintenzivnije pratiti sitauciju u svojim biv&scaron;im kolonijama s kojima je i danas, kako politi\u010dki, tako i ekonomski, jako vezana. <\/p>\n<p><strong>Porazni rezultati francuske politike nemije&scaron;anja<\/strong><\/p>\n<p>Tzv. na\u010delo ne-mije&scaron;anja, kao uhodana mantra francuske politike u Magrebu, donijelo je upravo porazne rezultate. Na\u010delo bi trebalo odra\u017eavati odmak od kolonijalne politike prema kojem se Francuska ne mije&scaron;a u interna pitanja samostalnih dr\u017eava. Odbiv&scaron;i uto\u010di&scaron;te odbjeglom predsjedniku Ben Aliju, za kojim je u me\u0111uvremenu izdana me\u0111unarodna tjeralica, Francuska je tek relativno spretno, ali odvi&scaron;e prekasno, uspjela donekle spasiti vlastiti obraz. <\/p>\n<p>Sa znakovima potpore novim dru&scaron;tvenim promjenama u Maroku i u Al\u017eiru, Francuska \u0107e ubrzo biti primorana temeljito preispitati svoju paternalisti\u010dku ulogu u Magrebu. Najbolji po\u010detak za to bi svakako bio priznanje brojnih propusta, kako na planu politi\u010dke potpore, tako i u pogledu ekonomske suradnje. <\/p>\n<p>Magreb je podru\u010dje krucijalnog geostrate&scaron;kog interesa Europe. Ve\u0107ina imigranta koji \u017eive u Francuskoj, &Scaron;panjolskoj i Italiji dolazi upravo iz zemalja Magreba. Zatim, tu su jake ekonomske veze s Tunisom, Al\u017eirom i Marokom te razvijena industrija turizma kroz koju se sjeverna Afrika polako profilira u omiljeno odredi&scaron;te europskih umirovljenika. <\/p>\n<p>Stoga od europskih \u010delnika posve opravdano treba o\u010dekivati jasnije i promptnije rekacije koje bi u svakom slu\u010daju trebale biti mnogo konzekventnije od sada&scaron;nje, tek nominalne i uop\u0107ene potpore demokratskim promjenama.<\/p>\n<p><strong>Nova generacija nosi revoluciju<\/strong><\/p>\n<p>No ne samo glavni impuls, ve\u0107 i potencijalno rje&scaron;enje slo\u017eene situacije u Magrebu, u kojem stasa nova, obrazovana i urbana generacija mladih, koja je suo\u010dena ne samo s tromim dr\u017eavnim aparatom, ve\u0107 i lo&scaron;e vo\u0111enom ekonomskom politikom koja se oslanja ili na turizam ili eksploataciju prirodnih resursa i koji upravo u zemljama EU-a ima glavnog partnera, mo\u017ee do\u0107i samo iznutra. U tom je pogledu vi&scaron;e nego znakovit dolazak Mohameda El Baradeija, dobitnika Nobelove nagrade za mir iz 2005., kao potencijalnog \u010delnika egipatske oporbe i vo\u0111e tranzicijskog perioda do novih izbora. <\/p>\n<p>Alexandre Kateb, ekonomist i predava\u010d na Institutu politi\u010dkih znanosti u Parizu, vidi upravo u demografskom rastu zemalja Magreba potencijal za demokratske promjene, u stvaranju urbanog lumpenproletarijata u spavaonicama predgra\u0111a, koji je ve\u0107 u Tunisu pokazao volju i zrelost da se samostalno suo\u010di s anakronim dr\u017eavnim vodstvom.<\/p>\n<p><em>T-portal<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Protesti u Tunisu, Egiptu i Jemenu nedvosmislen su znak tektonskih promjena u arapskom svijetu. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47630","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47630","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47630"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47630\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47630"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47630"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47630"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}