{"id":47628,"date":"2011-01-28T10:49:36","date_gmt":"2011-01-28T10:49:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47628"},"modified":"2011-01-28T10:49:36","modified_gmt":"2011-01-28T10:49:36","slug":"zasto-biti-ljevicar-u-bih","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/01\/28\/zasto-biti-ljevicar-u-bih\/","title":{"rendered":"Za\u0161to biti ljevi\u010dar u BiH?"},"content":{"rendered":"

U Bosni i Hercegovini, me\u0111utim, nisam siguran ni da li postoji odre\u0111ena lijeva opcija. Kako definicija ljevice se\u017ee do pojmova besklasnog društva, socijalne pravde, besprivilegovanosti, odbojnosti prema privatnom vlasništvu, dolazimo do zaklju\u010dka kako je zapravo u BiH ovo \u010dista utopija<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Mirza Softi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Jeste li \u010duli za politi\u010dki kompas? To je test politi\u010dke orijentacije koji mo\u017eete na\u0107i na stranici politicalcompass.org ili na Fejsbuku, gdje mo\u017eete otprilike vidjeti na kojem se mjestu nalazite kada je u pitanju desni\u010darenje, ljevi\u010darenje ili pak, izigravanje centraša. Kada riješite ovaj test, koji traje petnaestak minuta i daje dosta dobru podlogu za daljnje razmišljanje na ovu temu, dobi\u0107ete sliku sa osama «X» i «Y», gdje \u0107e biti ta\u010dka na kojoj se nalazite. Usto \u0107e vam kao dodatak do\u0107i i usporedba sa nekim velikim imenom iz svijeta dr\u017eavnika, poput Mandele, Gandhija, Castra i drugih. Predla\u017eem vam da pogledate gdje se nalazite na društvenoj i ekonomskoj skali, ali prije toga ocijenite sami jeste li ljevi\u010dar ili desni\u010dar, pa tek onda riješite test.<\/p>\n

Odrastao sam u Sarajevu, gradu koji ne trpi ni\u010diji uspjeh. To je grad koji svako ko je u njemu ro\u0111en, prirodno, voli, ali i koji vam mo\u017ee zadati toliko muke da se onesvijestite barem nekoliko puta tokom vašeg školskog, studentskog ili radnog sta\u017ea. Sarajevo ne voli nikoga ko se isti\u010de iz mase, niti voli bilo koga ko «previše pametuje», odnosno zna više od ostalih. Bilo da ste prvak u znanju, as u fudbalu ili samo obi\u010dan homoseksualac, Sarajevo \u0107e vas sputati i po\u017eelje\u0107ete barem na trenutak, da ste isti kao i ostali. U takvoj sredini nije lako postati ljevi\u010dar, jer u moje doba, kad sam prvi put nešto saznao o politi\u010dkim strankama, na izborima su pobijedili fašisti. Fotograf Milomir Kova\u010devi\u0107 Strašni je to vrlo lijepo zabilje\u017eio, mada su i ostali magazini i novine pravili odre\u0111enu dokumentaciju koja je danas poznata široj javnosti. <\/p>\n

Iako sam 1990. godine, u vrijeme prvih izbora, imao samo sedam godina, još tada sam okusio jedno gorko i nezaboravno iskustvo. Naime, u\u010diteljica koja me u\u010dila prva dva i po razreda osnovne škole, po imenu Ljeposava \u0106erani\u0107, ispitivala je cijeli razred za koga su glasali naši roditelji. Svi su, onako dje\u010dije, iskreno odgovarali, barem oni koji su to znali. Tada sam Dejana, druga iz klupe, nagovorio da ka\u017ee kako su njegovi glasali za SDA, i u tome sam uspio. U\u010diteljica ga je napala jer la\u017ee, a ve\u0107 nakon nekoliko dana nas je ispitivala kako se izjašnjavamo; kao Jugoslaveni, Muslimani, Srbi ili Hrvati?! Sje\u0107am se da sam i tada jedini u razredu rekao da sam Musliman, jer me je tata nau\u010dio da svoj stav ne skrivam ni od koga. Himzo, Saša, Ado, Haris, Dejan, Ada i Una su mahom bili Jugoslaveni, a u\u010diteljica Ljeposava (odmilja «Lepa) je, \u010dim se zakuhalo, prvim autobusom otišla kod Karad\u017ei\u0107a na Durmitor, odakle je porijeklom i bila. Pritom je favorizirala upravo Radovana, kako je rekla, zbog dobre frizure. Tu se završio moj period desni\u010darenja, nakon toga znamo svi šta se desilo.<\/p>\n

U toku rata nisam imao pretjeranog kontakta sa Srbima i Hrvatima. Poneko iz familije, ko je bio vjen\u010dan «inovjercima» bi ponekad pri\u010dao šta se dešava sa tim ljudima, «koliko su dobili Bjelašnice ovaj put » i sl., ali sve je ostajalo na tome. Kasnije sam \u010duo da je prijeratni kriminalac i jedan od ratnih kvazi heroja, Mušan Topalovi\u0107 Caco, po\u010dinio strašne zlo\u010dine nad mnogim ljudima, od kojih su ve\u0107ina bili Srbi. Tada me rat nau\u010dio da ova zemlja mora imati lidera, a u Aliji Izetbegovi\u0107u su svi vidjeli lidera bosansko – bošnja\u010dko – muslimanske nacije, kako god se ona trebala zvati. Ovaj narod prosto boluje od liderstva, vjerovatno zbog manjka demokratije kroz cijelu našu istoriju; otkako postoje Bosna i okolne zemlje, a to se\u017ee u nekih posljednjih hiljadu godina, mi nismo nau\u010dili da biramo, odnosno da budemo birani. Nikad se ni za šta nismo pitali, nego su nam uvijek drugi nametali rješenja i \u017eivotne stavove. U ime slobode smo se borili za svaki ideal, a najve\u0107a zvjerstva smo po\u010dinili tako\u0111e u to ime. Pritom su nas krstili, blagoslovili i u\u010dili nam sure , kako bismo bolje zaklali komšiju i priredili mu što ve\u0107e muke. U me\u0111uvremenu smo \u017eivjeli jedni pored drugih, podijeljeni religijama, a svaki naš iole priznat knji\u017eevnik je primijetio i napisao nešto o našoj podijeljenosti. Uze\u0107emo onog najboljeg za primjer, a to je Ivo Andri\u0107, koji je rekao kako su bosanskom \u010dovjeku uvijek bili bli\u017ei Be\u010d, Moskva i Istanbul, nego li je to prvi komšija. Na veliku \u017ealost svih nas, Alija je zaista postao bosanskohercegova\u010dki lider i kao takav, nesposoban, neodgovoran i u talu sa drugim nacionalistima, višestruko je u\u010destvovao u raspadu Jugoslavije. Nakon saznanja da u tom \u010dovjeku ne le\u017ei dobrota kakvom su ga krasile dje\u010dije slikovnice, odmakao sam se potpuno od nacionalne politike i shvatio da smo mi, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, uglavnom ista govna. Bilo da se radi o nacional – šovinistima ili ne, lideri ove tri etnije se lako dogovaraju o saradnji, odnosno ratu. Stado ih u tome uglavnom slijedi, a oni jašu li jašu.<\/p>\n

Kad smo se kona\u010dno izborili za demokratiju, podijelivši zemlju na šest i po dijelova, od kojih nijedan ne funkcioniše kako treba, došao je mirni period. Kad se kod nas završio rat, zapucalo se na Kosovu i u Makedoniji, a kad je i to završilo, balkanizacija se nastavila odvajanjem Crne Gore i Kosova. Ostaje nam još samo da sa\u010dekamo kona\u010dno priznanje ju\u017ene srpske pokrajine, a onda idemo u nove radne (ili ratne) pobjede, za deset, dvadeset ili pedeset godina. Tokom svih ovih godina nemira, nikako nisam uspijevao nalaziti neke ve\u0107e razlike izme\u0111u naših naroda. Osim religije, koja bi trebala da nas spaja, svi smo bili, manje – više isti, i razlikovali smo se u minornim stvarima, kao što su naglasci, narje\u010dja ili kuhinje, mada smo i tu imali mnogo više zajedni\u010dkog, nego razli\u010ditog. Kad bi bilo koji desni\u010dar pravio razliku izme\u0111u naših naroda, iz rukava bi izvla\u010dio «jezik i kulturu», koji su, po svim mogu\u0107im teorijama, potpuno isti u Jugoslavena. Nedavno je to dokazala i nau\u010dnica Snje\u017eana Kordi\u0107, predstavivši nam teoriju o tome kako se mjeri da li je jedan jezik isti ili se radi o više razli\u010ditih. Naime, naj\u010deš\u0107i izrazi, kao što su zamjenice, prilozi, prijedlozi i nekoliko najviše upotrijebljenih glagola i imenica, u našim jezicima su 100% isti. Kulturu mo\u017eemo svrstati pod turbo – folk ili stvarnu umjetnost, koje se tako\u0111e u ogromnoj ve\u0107ini slu\u010dajeva podudaraju. Dakle, razlika je jedino u religiji, a religijski lideri se kunu u su\u017eivot.<\/p>\n

Desni\u010dari su se, izme\u0111u ostalog, uvijek predstavljali i kao «ljudi iz naroda». Bilo da se radi o Milanu Bandi\u0107u, bivšem deklarativnom \u010dlanu SDP-a, Ivi Sanaderu, Draganu \u010covi\u0107u, Miloradu Dodiku, Muhamedu Filipovi\u0107u, Tomislavu Nikoli\u0107u ili bilo kom drugom pripadniku nacionalnih hordi, bez obzira na njihovu obrazovanost i argumentaciju, niko me nikad nije uspio ubijediti zašto su «tradicija, obi\u010daji i nacionalnost prave vrijednosti», kako u MacMillanovom «Rje\u010dniku politi\u010dke misli» piše o desnici kao politi\u010dkom fenomenu. Tu se tako\u0111e spominje moral i privatno vlasništvo kao svetinja, a \u010dim je nešto materijalno svetinja, tu morala teško da mo\u017ee biti, jer \u0107e se svi istrijebiti do zadnjeg, samo da bi sa\u010duvali privatno. Samim tim, desni\u010darenje kao pokret nikako u mojoj glavi nije moglo proizvesti neki logi\u010dni slijed misli, niti sam ikad vjerovao u moralnost naših ljudi, posebno nakon što sam po\u010deo putovati po, tada uglavnom ljevi\u010darskoj, Evropi.<\/p>\n

U Bosni i Hercegovini, me\u0111utim, nisam siguran ni da li postoji odre\u0111ena lijeva opcija. Kako definicija ljevice se\u017ee do pojmova «besklasnog društva», «socijalne pravde», «besprivilegovanosti», «odbojnosti prema privatnom vlasništvu», itd., dolazimo do zaklju\u010dka kako je zapravo u BiH ovo \u010dista utopija. Najviše lijeva od svih ozbiljnih stranaka je SDP, kojoj su ovo potpuno strani pojmovi. Kod njih nema besklasnog društva, nema socijalne pravde, a posebno nema besprivilegovanosti. Kao dokaz tome su kandidati za predsjednika SDP-a, od kojih više nijedan nije u ovoj stranci. Zbog svega toga, bio sam prisiljen tra\u017eiti ljevi\u010dare u inostranstvu i u knji\u017eevnosti. Tako sam naišao na mnoge naše ljevi\u010darski orijentisane pisce, i uglavnom se slagao sa njima, pa i danas \u010ditam Nikolaidisa, Jergovi\u0107a, De\u017eulovi\u0107a, Veli\u010dkovi\u0107a, Cufaja i druge. Neki od njih nisu nikad rekli kojoj opciji pripadaju, ali spadaju u ljude sa liberalnijim pogledima na svijet, i ne mrze nikoga, za razliku od ovih drugih, «nacionalno i tradicionalno osviještenih». Te druge uglavnom zaobilazim u širokom luku, posebno one koji sami sebe smatraju misliocima, filozofima i otrijezniocima svojih naroda. S naglaskom na izrazito ga\u0111enje prema takvima, re\u0107i \u0107u da ih ina\u010de uopšte ne ignorišem, ve\u0107 nastojim biti što odvratniji prema njima, bilo da se radi o knji\u017eevnicima ili bilo kojim drugim bjelosvjetskim probisvijetima, me\u0111u kojima ima i mojih bivših prijatelja. Tada malogra\u0111anin pobijedi u meni, jer takvi ne razumiju jezik civilizacije, nego upravo suprotno; samo jezik sile. Tada se spustimo na njihov nivo, ali ih na\u017ealost samo tako mo\u017eemo pobijediti.<\/p>\n

Pored naših mladih knji\u017eevnika, mogu\u0107e je oti\u0107i i dalje, pa pro\u010da\u010dkati šta misle Slavoj \u017di\u017eek ili Alain Badiou. Kakvo god da superiorno mišljenje imate o pripadnicima svoje vrste, nacije ili rase, teško \u0107ete to prodiskutovati s ovom dvojicom genijalaca, dok ovi koji se zala\u017eu za «naciju, tradiciju i obi\u010daje kao glavne vrijednosti» \u0107ete proku\u017eiti \u010dak i bez pripreme. Tako je vrlo lako diskutovati sa npr. Harisom Silajd\u017ei\u0107em ili Miloradom Dodikom, ukoliko imate imalo mozga i \u017eelje za nadmudrivanjem. Ova dvojica ponavljaju samo iste fraze kao opijeni. Jedan stalno govori o ukidanju entiteta, a ovaj drugi kao papagaj ponavlja dvije rije\u010di (Republika Srpska) u razli\u010ditim oblicima i pade\u017eima. Ono što je tako\u0111e potrebno re\u0107i, s njima ne\u0107ete do\u0107i tako lako u poziciju da razgovarate, jer njih su dvojica toliko prazne duše da ne\u0107ete imati priliku da to uradite. Iako se deklarativno zala\u017eu za odre\u0111ene stvari, oni vrlo dobro znaju koliko je (ne)mogu\u0107e da to sprovedu, i pored svega, imaju mozak da shvate koliko je njihova politika bespredmetna. Zbog toga ih mo\u017eete kritikovati jedino monologom, jer u bilo kojem drugom susretu, lako \u0107ete ih pobijediti, pa vam oni ne\u0107e ni dati šansu za to. Oni su dotle došli da u Bosni i Hercegovini i svaka najmanje utjecajna skupina ljudi diskutuje o tome jesu li za ili protiv ukidanja ili otcjepljenja. Svako o tome mora imati stav, kao da je to jedino va\u017eno pitanje za budu\u0107nost naše zemlje. Opasnost dolazi kada je nasuprot vas Vojislav Šešelj, genije koji svjesno pravi zabludu me\u0111u ljudima.<\/p>\n

Pristalice ovakvih politi\u010dara, ali i svih ostalih desni\u010darskih organizacija, tako\u0111e imaju jednu zajedni\u010dku osobinu. Svi su uglavnom polupismeni i neobrazovani. To je tako\u0111e jedan od razloga zašto i na prvi pogled pametan \u010dovjek ne\u0107e glasati, niti razmišljati o glasu za ovakve opcije. U doba kad je internet zavladao svijetom, lako je do\u0107i do komunikacije sa svim mogu\u0107im profilima ljudi, pa i ovim koji ne vide dalje od svog monitora. Kada s njima u\u0111ete u komunikaciju, iza\u0107i \u0107ete sigurno pora\u017eeni, jer nema teorije da ih ubijedite u suprotno.<\/p>\n

Zbog toga s njima treba njihovim sredstvima; silom i malogra\u0111anštinom, jer druga\u010dije ne ide. Kako re\u010de Dietrich Bonhoeffer na stranicama Peš\u010danika, s glupoš\u0107u se teško boriti i glupost je opasniji neprijatelj dobra nego zlo. Protiv zla mo\u017eemo protestvovati, mo\u017eemo ga ako treba silom sprije\u010diti, ali protiv gluposti smo bespomo\u0107ni. I kada pobijedimo zlo, ostaje nam glupost. Zlo pomiješano s glupoš\u0107u daje najgori efekat, ali po Bonhoefferu, daje prostor za borbu, dok glupost kad je sama ne daje, i tad jedino mo\u017eemo feleri\u010dno reagovati i na kraju puknuti od bijesa.<\/p>\n

Svi ovi razlozi su više nego dovoljni da se neko zapita kakvoj politi\u010dkoj opciji treba pripadati. Problemi nastaju kada shvatite da je ljevica skoro u svakoj dr\u017eavi podijeljena, što zbog pluralnosti mišljenja, što zbog la\u017ene ljevice koja je uba\u010dena kao element razdora. \u010covjek je politi\u010dko bi\u0107e, to je davno re\u010deno, ali i dalje postoje ljudi koji su više ili manje politi\u010dki nastrojeni. Ovi koje politika «ne interesuje» uglavnom \u0107e odabrati svoju naciju i obi\u010daje kao opciju, ne razmišljaju\u0107i da im to isto nudi i druga opcija, koja nije nacionalisti\u010dki nastrojena, ali da im i pored toga, nudi i neke druge vrijednosti. Te vrijednosti ljudi nisu spremni prihvatiti, posebno ako se radi o uvo\u0111enju razli\u010ditosti u društvo ili prihvatanju drugog i druga\u010dijeg. Nacionalisti\u010dka «našost» \u0107e još dugo ostati jedna od društvenih boljki, jer upravo postoje ljudi koje «politika ne zanima», ali na izborima odlu\u010duju i glasaju «za svoje». Zbog toga demokratija nije idealan sistem za svako društvo na svijetu, jer pomo\u0107u nje, jednostavno se do\u0111e do zaklju\u010dka da \u0107e \u010desto dva glupa pobijediti jednog pametnog. Kada jedan pametan na\u0111e rješenje kako da to zaobi\u0111e, mo\u017eda i budemo imali pravedniju okolinu i društvo.<\/p>\n

B\u0443ka<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U Bosni i Hercegovini, me\u0111utim, nisam siguran ni da li postoji odre\u0111ena lijeva opcija. Kako definicija ljevice se\u017ee do pojmova besklasnog društva, socijalne pravde, besprivilegovanosti, odbojnosti prema privatnom vlasništvu, dolazimo do zaklju\u010dka kako je zapravo u BiH ovo \u010dista utopija<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47628","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47628","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47628"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47628\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47628"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47628"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47628"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}