{"id":47627,"date":"2011-01-27T09:00:34","date_gmt":"2011-01-27T09:00:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47627"},"modified":"2011-01-27T09:00:34","modified_gmt":"2011-01-27T09:00:34","slug":"vrati-se-cobanine","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/01\/27\/vrati-se-cobanine\/","title":{"rendered":"Vrati se \u010dobanine"},"content":{"rendered":"<p><em>Ako se tra\u017ei alternativa kapitalizmu, kako se se\u0107ati titoizma? Antonio Negri preporu\u010duje levici zaborav vlastitog poraza: &quot;Va&scaron;e pam\u0107enje je va&scaron;a tamnica&quot;. U odre\u0111enom smislu levici je potreban lekoviti zaborav titoizma, da ovaj ne bi sputavao razradu nove alternative kapitalizmu.<\/em><\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Todor Kulji\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Dana&scaron;nje napetosti u Srbiji iskazuju i opre\u010dna se\u0107anja. Bogati ne samo &scaron;to se druga\u010dije hrane i obla\u010de, stanuju, letuju i zimuju, nego se druga\u010dije i se\u0107aju od siroma&scaron;nih. Manje su i nostalgi\u010dni. A &scaron;to bi i bili? Sada&scaron;njica im je svetla, a socijalisti\u010dka pro&scaron;lost mra\u010dna. \u010cvrsto se dr\u017ee neoliberalizma koji garantuje sigurnost poseda kako god da je ste\u010den. A na rezultate brojnih istra\u017eivanja, koja pokazuju da je Tito najpopularnija li\u010dnost iz pro&scaron;losti, odmahuju i uzvra\u0107aju da je to autoritarni sindrom i prazna nostalgija.<\/p>\n<p>Istini za volju, nostalgija jeste rezervat sirotinje. Kod nje nezadovoljstvo postoje\u0107im nije aktivno ni subverzivno nego se iskazuje u pasivnom \u017ealu za boljom pro&scaron;lo&scaron;\u0107u. Danas &bdquo;crvene nostalgije&quot; ima od Baltika do Jadrana. U Rumuniji skoro polovina stanovni&scaron;tva misli da je bolje \u017eivela u socijalizmu nego danas. Kod nas takvih se\u0107anja ima jo&scaron; i vi&scaron;e. Ona su bezopasna, jer nema revolucionarnog detonatora. Bogati su bezbedni jer nema levice. Sru&scaron;ili su je demokratski nacionalisti, a dotukli antitotalitarni legalisti. I Tito je uspe&scaron;no recikliran. Mar&scaron;al se dobro prodaje kao brend turisti\u010dke ponude, a njegov bonvivanski lik je skoro politi\u010dki korektan. U komercijalizaciji titostalgije ogleda se cini\u010dni um tranzicije koji pokazuje da je kapitalizam kadar da sve reciklira i banalizuje kao robu. Prilago\u0111en ukusu tr\u017ei&scaron;ta, Tito je prisutan u trgovinama suvenira, a nostalgi\u010dni diskurs o Titu koleba se izme\u0111u melanholije, melodrame i ki\u010da.<\/p>\n<p>Satiri\u010dna metafora &bdquo;vrati se \u010dobanine&quot; aludira na paternalisti\u010dku \u010de\u017enju ove vrste. Bogati ka\u017eu da neuka masa tra\u017ei \u010dobanina. Ne\u0107e biti. Masovna titostalgija jeste se\u0107anje i na autoritativnog, a ne samo na autoritarnog Tita. Neposustalo uzdizanje Tita u se\u0107anju velike ve\u0107ine ispitanika u Srbiji, a i &scaron;ire, ve\u0107 dvadeset godina jeste rezultat kriti\u010dkog pore\u0111enja sigurnosti socijalizma sa potonjim rizi\u010dnim dru&scaron;tvom rata i neoliberalizma. Postojano visoko vrednovanje titoizma ne mo\u017ee se lagodno tuma\u010diti kao prizivanje, pa ni kao spremnost za prihvatanjem diktatora. Danas je zov ove vrste anahron. Pre \u0107e biti da je protitoisti\u010dko se\u0107anje emotivno centrirano oko lika paternalisti\u010dkog i pravednog vo\u0111e, a ne oko novog tiranina. Kako bilo, treba se osloboditi sentimentalne titostalgije. Lament za Titom ne poma\u017ee podvla&scaron;\u0107enima. Nije to kriti\u010dki nego apologetski diskurs tranzicije. To je parfimisano se\u0107anje li&scaron;eno krivice. Titostalgija je u osnovi parali&scaron;u\u0107a \u017eudnja za nekim drugim vremenom i javna epidemija tople istorijske emocije.<\/p>\n<p>Ako se tra\u017ei alternativa kapitalizmu, kako se se\u0107ati titoizma? Antonio Negri preporu\u010duje levici zaborav vlastitog poraza: &bdquo;Va&scaron;e pam\u0107enje je va&scaron;a tamnica&quot;. U odre\u0111enom smislu levici je potreban lekoviti zaborav titoizma, da ovaj ne bi sputavao razradu nove alternative kapitalizmu. Treba se \u010duvati od demonizacije titoizma, ali i braniti se od tople nostalgije za njim. Poraz evropskog socijalizma mora podsta\u0107i novo preispitivanje teorije i strategije levice i odmereno tra\u017eenje nove alternative. Vra\u0107anje titoizmu nemogu\u0107e je i nepotrebno. Zbog sna\u017ene promene dru&scaron;tvene strukture levici su potrebni i novi simboli. Srp i \u010deki\u0107 su anahroni, jer opada broj seljaka u EU i sni\u017eava se udeo fizi\u010dkog rada u postfordizmu. Ali ostaje eksploatacija, pa zbog toga treba biti skepti\u010dan i prema simbolima koje name\u0107u vladaju\u0107i. Kako? Ne treba zaboravljati subverzivne crte titoizma: antinacionalizam, antikapitalizam, antiklerikalizam. Dana&scaron;nje ideologizacije titoizma uspe&scaron;no se zaklanjaju dogmom o minulom ideologizovanom titoizmu. Titoizam jeste bio otvoreno ideologizovan re\u017eim, ali je ne manje ideologizovan i dana&scaron;nji patriotski i legalisti\u010dki kostimirani antititoizam. Na titoizam treba gledati kao na slo\u017eeni re\u017eim autoritarne modernizacije, a ne kao na despotizam ili na idili\u010dno romanti\u010dno doba. Metaforu iz naslova podjednako pogre&scaron;no koriste obe jednostranosti. &Scaron;to manje zavise od potreba sada&scaron;njice, to su istine o pro&scaron;losti pouzdanije.<\/p>\n<p><em>*Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu<\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.politika.rs\/rubrike\/Sta-da-se-radi\/Vrati-se-cobanine.lt.html \">Politika<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p><em>Ako se tra\u017ei alternativa kapitalizmu, kako se se\u0107ati titoizma? Antonio Negri preporu\u010duje levici zaborav vlastitog poraza: &quot;Va&scaron;e pam\u0107enje je va&scaron;a tamnica&quot;. U odre\u0111enom smislu levici je potreban lekoviti zaborav titoizma, da ovaj ne bi sputavao razradu nove alternative kapitalizmu.<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47627","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47627","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47627"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47627\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47627"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47627"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47627"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}