{"id":47625,"date":"2011-01-25T11:06:44","date_gmt":"2011-01-25T11:06:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47625"},"modified":"2011-01-25T11:06:44","modified_gmt":"2011-01-25T11:06:44","slug":"mirni-slatki-zivot-u-hitlerovu-parizu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2011\/01\/25\/mirni-slatki-zivot-u-hitlerovu-parizu\/","title":{"rendered":"Mirni slatki \u017eivot u Hitlerovu Parizu"},"content":{"rendered":"

Kako otkriva upravo objavljena knjiga "And the Show went on" (Predstava je išla dalje), francuski intelektualci slavni po svom otporu okupacijskim snagama Tre\u0107eg Reicha i nisu se pretjerano uzbu\u0111ivali kad su potpali pod vlast nacisti\u010dke svastike<\/em><\/p>\n

"Samo mi je jedno bilo na pameti", izjavila je Simone de Beauvoir kad su Hitlerove trupe umarširale u Pariz, "da ne budem uhva\u0107ena kao štakor u okupiranom Parizu."<\/p>\n

Njema\u010dki su tenkovi u lipnju 1940. ušli u tihi i prazni Pariz u kojemu im nitko nije pru\u017eio otpor, kao uostalom ni u ostatku zemlje. "Nitko nije htio umrijeti za korumpiranu Francusku kojom su vladali bogataši", objasnio je Jean-Paul Sartre, tada meteorolog u vojsci, te dodao: "Sve dok nismo shvatili da su nacisti još gori."<\/p>\n

No, u Parizu to kao da nisu svi shvatili, pa mo\u017eda ni sam Sartre, koliko god kasnije tvrdio suprotno. Nakon samo nekoliko tjedana, kad je Tre\u0107i Reich zauzeo Francusku koja je postala podijeljenom zemljom – dio pod njema\u010dkom okupacijom, dio pod kolaboracionisti\u010dkom vladom u Vichyju – \u017eivot u Parizu vrlo se brzo na neki na\u010din normalizirao. <\/p>\n

Premda je Vichy ve\u0107 ujesen 1940. zatvorio strance \u017didove, a u okupiranom su dijelu nastavnici morali potpisivati izjave da nisu \u017eidovske vjere, i premda je nad Parizom vijorila zastava sa svastikom, u kulturnoj prijestolnici svijeta stvari su potekle uobi\u010dajenim tokom, barem kad je posrijedi umjetnost, piše Alan Riding u novoj knjizi "And the Show Went On: Cultural Life in Nazi-Occupied Paris" (Predstava je išla dalje: kulturni \u017eivot u Parizu pod nacisti\u010dkom okupacijom). <\/p>\n

Dok su 103 no\u0107na kluba, bezbrojni bistroi, kao što je Café de Flore, i ostala sastajališta intelektualaca te 49 kabareta samo na Montmartreu radili punom parom, Beauvoir se, kao i mnogi umjetnici koji su pobjegli pred okupacijom, vratila u okupirani Pariz gdje se morala suo\u010diti s teškim pitanjima: treba li ostati u Francuskoj i nastaviti se baviti svojim poslom ili nema umjetnosti ako nema slobode, pa preostaje emigracija?<\/p>\n

"Ako svi koji nešto vrijede odu, što \u0107e ostati od Francuske?" zdvajao je apoliti\u010dni Matisse s Francuske rivijere, dok je Sartre energi\u010dno, ali znatno kasnije, izjavio: "Pod okupacijom smo imali dva izbora: kolaboraciju ili otpor."<\/p>\n

No, izbor nije bio tako jednostavan. Kako piše Riding: "\u017divot pod okupacijom nije stajao nepomi\u010dno kao na fotografiji, nego se odvijao kao neprestana drama na pozornici na kojoj su istodobno postojali i lojalnost i izdaja, hrana i glad, ljubav i smrt, gdje se pomicala \u010dak i crta koja dijeli dobro od lošega, otpor od kolaboracije." <\/p>\n

Sam Sartre nije izabrao ni jedno ni drugo, nego je jednostavno, kao i mnogi, nastavio zara\u0111ivati za \u017eivot pa je svoj "Bitak i ništavilo" objavio 1943. godine, usred okupacije.<\/p>\n

Dok su neki umjetnici, kao što su Duchamp, Chagall i Mondrian, potra\u017eili sigurnost u Americi, mnogi su, poput Sartrea, ostali i radili kao da se ništa nije dogodilo. <\/p>\n

Zabavni i no\u0107ni \u017eivot se zahuktao pa su neki izvo\u0111a\u010di znali nastupati i u dvije predstave po ve\u010deri, jure\u0107i biciklom s jednog mjesta na drugo. U rujnu 1941. u Le Casino de Paris nastupao je tad ve\u0107 slavni Maurice Chevalier, u Lidu je publiku zabavljao komi\u010dar Jacques Tati, a Paul Derval, voditelj Les Folies Bergere, gdje su Nijemci \u010desto sa\u010dinjavali 80% publike, brzo je ponudio programe na njema\u010dkom, s pjesmama poput "Lili Marlen" ili "Bei mir bist du schön". <\/p>\n

Za \u017didove, naravno, nije bilo mjesta: neki su se kabareti oglašavali kao "\u010disto arijevski", a kad je popularna kabaretska pjeva\u010dica, \u017didovka Marie Dubas, oklijevala s odlaskom iz Francuske, u novinama su je optu\u017eili da se udala za francuskog \u010dasnika i prešla na katolicizam zbog karijere, te se zapitali: "Zar ona ne shva\u0107a da \u017eidovsko pitanje nije vjersko, nego rasno pitanje?"<\/p>\n

Antisemitizam je bio izrazito jak u Francuskoj i prije njema\u010dke okupacije, piše Riding, pa su mnogi jedva do\u010dekali priliku za obra\u010dun sa \u017didovima. Pisac Robert Brasillach ure\u0111ivao je antisemitski list "Je suis partout", a Céline pisao pamflete protiv \u017didova koji su se prodavali u 100 tisu\u0107a primjeraka. <\/p>\n

Arhitekt Charles-Edouard Jeanneret-Gris, poznatiji kao Le Corbusier, priznao je da su nastupila "teška vremena" za \u017didove, ali i napomenuo kako je njihova "slijepa pohlepa za novcem iskvarila zemlju". Le Corbusier se iz Pariza uputio u Vichy, u nadi da \u0107e ga vlasti poslati da sagradi novi Al\u017eir, ali se u ljeto 1942. vratio u Pariz. Kasnije su njegovi prijatelji tvrdili da nije bio antisemit nego da samo nije podnosio masone, ali zauvijek mu je ostala reputacija prevelike bliskosti s Vichyjem. <\/p>\n

Glazbenici i skladatelji u okupiranom su Parizu imali posla preko glave: Nijemci su hrlili u parišku operu u takvom broju da je upravitelj zgrade strahovao da \u0107e se stube izlizati pod njihovim \u010dizmama, a s jednakim su \u017earom posje\u0107ivali i jazz klubove, kao što je Hot Club gdje je nastupao gitarist Django Reinhardt. Belgijanac ciganskog podrijetla, Django, 1943. odlu\u010dio je pobje\u0107i u neutralnu Švicarsku, ali su ga Nijemci uhvatili na granici, gdje ga je prepoznao jedan oficir, obo\u017eavatelj… Vratio ga je u Pariz gdje je Django 1944. otvorio vlastiti klub.<\/p>\n

Zvijezda glazbene scene bio je mladi dirigent Herbert von Karajan, \u010dlan nacisti\u010dke partije od 1933. On je u Parizu dirigirao Wagnerovu operu "Tristan i Izolda" u kojoj su pjevali njema\u010dki tenor Max Lorenz i francuska sopranistica Germaine Lubin, ljubavnica oficira Wehrmachta. Ona se divila Hitleru, a on njoj. Nakon susreta poslao joj je buket crvenih ru\u017ea i svoju fotografiju u srebrnom okviru. <\/p>\n

Mnogi su glazbenici ne samo svirali za Nijemce u Parizu, nego i posje\u0107ivali nacisti\u010dku Njema\u010dku. Kad je pijanist Alfred Cortot 1942. u Berlinu izveo Schumannov glasovirski koncert uz Berlinsku filharmoniju, francuske vlasti su mu \u010destitale na "korisnom \u010dinu kolaboracije", a skladatelj Arthur Honegger nazo\u010dio je proslavi Mozartove obljetnice u Be\u010du zajedno s kriti\u010darem fašistom Lucienom Rebatetom i urednikom nacisti\u010dkoga glazbenog tjednika. Nitko od njih nije odbio poziv, premda su dotad svi pariški orkestri izbacili \u017eidovske glazbenike, a Udruga skladatelja i glazbenih urednika \u010dak je zatra\u017eila od svih 12.500 \u010dlanova da se pismeno o\u010dituju kako nisu \u017didovi. <\/p>\n

Honegger je bio me\u0111u tridesetak glazbenika koji su se udru\u017eili u Nacionalnom glazbenom frontu kako bi pru\u017eili otpor okupatoru, ali ubrzo su ga izbacili optu\u017euju\u0107i ga za pretijesnu suradnju s Nijemcima. <\/p>\n

No, teško je re\u0107i da je Honegger bio kolaboracionist, pomirljivo piše Riding, nego je "kao i njegovi kolege, jednostavno htio da se njegova glazba sluša", dok je tako\u0111er popularni skladatelj Francis Poulenc objasnio kako u glazbi "svi nalaze na\u010dina da zaborave tu\u017enu sadašnjicu". <\/p>\n

Zaborav se najlakše nalazio u skupim restoranima poput Maxima gdje se, unato\u010d nestašicama, moglo dobiti sve, od najboljeg šampanjca do najstarijeg konjaka, pa su onamo zalazili njema\u010dki oficiri, uklju\u010duju\u0107i i Göringa. U Maximu su Nijemci gostili istaknute kolaboracioniste kao što su novinski izdava\u010d Jean Luchaire, kazališna zvijezda Sacha Guitry ili svestrani umjetnik Jean Cocteau koji, doduše, nije podr\u017eavao Nijemce, ali isto tako i oportunisti\u010dki slavio nacisti\u010dke umjetnike kako bi zaštitio sebe i svojeg ljubavnika, glumca Jeana Maraisa koji se potukao s pronacisti\u010dkim kriti\u010darom. <\/p>\n

 <\/p>\n

Treba li svim tim umjetnicima predbacivati što su svaki na svoj na\u010din sura\u0111ivali s okupatorom?, pita se Riding. Je li posrijedi bila kolaboracija ili jednostavno pre\u017eivljavanje kad je Christian Dior u salonu svojeg šefa Luciena Lelonga krojio haljine za supruge njema\u010dkih oficira, a Coco Chanel uz pomo\u0107 ljubavnika nacisti\u010dkog oficira pokušala oduzeti tvornicu bivšim suradnicima \u017didovima, ili kad je izdava\u010d Gaston Gallimard za glavnog urednika \u010dasopisa "Nouvelle Revue Francaise" postavio desni\u010dara Drieua La Rochellea kako bi i dalje izdavao knjige?<\/p>\n

"Neka \u017eivi ovaj sramotni mir!" ironi\u010dno je jednom uzviknuo Cocteau. "Moje je da pjevam, da pjevam bez obzira na to što se doga\u0111a", izjavila je Edith Piaf 1940. dok su prvi vagoni s \u017didovima kretali prema logorima gdje ih je, od ukupno 75 tisu\u0107a otpremljenih iz Francuske, pre\u017eivjelo tek dvije tisu\u0107e. S druge strane, Piaf je nastupala u logorima za ratne zarobljenike kraj Berlina i ondje se slikala sa zarobljenicima kako bi te slike kasnije iskoristili za la\u017ene isprave i omogu\u0107ili im bijeg. Kako je pjeva\u010dica rekla: "Nisam bila u pokretu otpora, ali pomogla sam svojim vojnicima."<\/p>\n

Naravno, poslije rata mnogi su tvrdili da su bili na pravoj strani, premda je \u010dinjenica da se ve\u0107ina Francuza pridru\u017eila Pokretu otpora tek pred kraj rata. Picasso je, na primjer, postao \u010dlan Komunisti\u010dke partije u jesen 1944. Iako je Anthony Eden, britanski ministar vanjskih poslova u 2. svjetskom ratu, mudro rekao da "tko nije do\u017eivio u\u017eas okupacije, nema pravo suditi o ponašanju zemlje koja je to prošla", Francuska je sama sebi sudila i preoštro: tisu\u0107e zabavlja\u010da i umjetnika koji su radili u okupiranoj zoni optu\u017eeno je da su iznevjerili svoj narod i zaboravili na moralnu odgovornostu i strogo su ka\u017enjavani. Izme\u0111u 10 i 30 tisu\u0107a \u017eena koje su optu\u017eene da su spavale s Nijemcima ošišali su do gola, a bez su\u0111enja smaknuto je gotovo 10 tisu\u0107a ljudi. Pisca Brasillacha su osudili na smrt zbog kolaboracionizma, ali i zbog homoseksualnih veza s neprijateljem i smaknuli ga 1945. Pred strelja\u010dkim vodom, Brasillach je uzviknuo: "Svejedno, neka \u017eivi Francuska!" <\/p>\n

Globus<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako otkriva upravo objavljena knjiga "And the Show went on" (Predstava je išla dalje), francuski intelektualci slavni po svom otporu okupacijskim snagama Tre\u0107eg Reicha i nisu se pretjerano uzbu\u0111ivali kad su potpali pod vlast nacisti\u010dke svastike<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47625","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47625","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47625"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47625\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47625"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47625"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47625"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}