Još moramo u\u010diti, na tragu revolucionarnih zasada, smijati se svojoj bivšoj polovi\u010dnosti, slabosti i kukavnosti svojih prvih socijalisti\u010dkih pokušaja. <\/p>\n
Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/em><\/p>\n I onda još netko ka\u017ee da \u017eivimo u nacionalizmu. Ne. Identitetsko nasilje nije nacionalizam. Tu se više od strane vladaju\u0107ih ne prave nacije, ve\u0107 "samo" prepoznatljivi identiteti. Sada vidimo da su devedesete bile po\u010detak kraja nacija, ili barem napad na njih, koji su marketinške slu\u017ebe, svih strana na koje su rastavili Jugoslaviju, kratkotrajno uspjele izreklamirati kao svoje preporode. Ukoliko su tr\u017eišno uspješni, onda identiteti postaju brandovi. Zato nas brandovi, kao "Hrvatska" i "Hrvati", \u017eele li biti tr\u017eišno prepoznatljivi, ne smiju zamarati svojom stvarnom genealogijom (mogu\u0107e brandiranje Srba u Hrvatskoj predmet je \u017eestokog spora, ali samo o ovlašteniku, ne i o postupku).<\/p>\n No, pogledajmo jedan drugi primjer: vijest o ovotjednom pokušaju prodaje branda "Tito", (pre)prodajom nekih kumrove\u010dkih objekata Termama Olimia. U prijevodu na govor dirigiranog mnijenja fetišiziranih identiteta: mi Hrvati prodat \u0107emo Tita Slovencima! Jer, piše u novinama, slovenske kompanije sada \u017eele iskoristiti poboljšanje u našim me\u0111udr\u017eavnim odnosima tako što \u0107e potaknuti svoj "novi investicijski val u Hrvatskoj". Spomenute Terme Olimia, vlasnice Termi Tuhelj, \u017eele dakle revitalizirati Spomen-dom i hotel "Zagorje", te nekadašnju Politi\u010dku školu SKJ u Kumrovcu. Revitalizacija, o kojoj je s novim potpredsjednikom hrvatske Vlade zadu\u017eenim za investicije Domagojem Ivanom Miloševi\u0107em ve\u0107 razgovarao slovenski veleposlanik u Hrvatskoj Vojko Volk, turisti\u010dka je, naravno. Tako se sada, ne samo u nas, zame\u0107e "slobodno tr\u017eište" politi\u010dkog turizma. Na njemu su jedini radnici koji bi tu mogli dobiti pla\u0107enoga posla, ne ra\u010dunaju\u0107i lokalnu vlast, turisti\u010dki vodi\u010di. Ili su, mo\u017eda, u ovom našem "skidanju do kraja", baš ovi ve\u0107 na vlasti?<\/p>\n Kako bilo, za Kumrovec, rodno mjesto druga Tita, koje pokušava unov\u010diti neoliberalno prepariran kult (fizi\u010dki) mrtve socijalisti\u010dke li\u010dnosti, sve to više nije novost. U poslu prodaje Tita "turisti\u010dka partija" odavno je spremna na sve. Od toga da su "etno (ti ga metn'o) selo", pa do ove kapitalisti\u010dki planirane slovensko-hrvatske verzije "parka socijalizma". Jer, nije to više neka nostalgi\u010darska sprdnja, koja bi se mogla prepustiti amaterima: "Analize na slovenskoj strani pokazuju kako bi Kumrovec sa svojim atrakcijama (!) mogao godišnje donositi i deset milijuna eura." I u ovoj (bukvalnoj k'o bukva) pretvorbi, s happy endom privatizacije na vidiku, "naša" strana \u0107e izgleda biti samo špekulativni rentijer i prodava\u010d svetog nacionalnog tla, s pripadaju\u0107im zgradama (Politi\u010dka škola 16 milijuna kuna, hotel "Zagorje" 17 milijuna).<\/p>\n Da je Tito brand ili marka, tj. "prepoznatljiva oznaka ili ime nekog proizvoda, koje \u010desto podrazumijeva i kvalitetu" (Wikipedia), nije dakle novost. Iako bi bilo zanimljivo istra\u017eiti povijest tog postupka pretvaranja (politi\u010dkog) \u010dovjeka u stvar-robu. Da netko "neovlašten", izvan naše oficijelne verzije kulta blage li\u010dnosti, raspola\u017ee Titovim imenom, namiguju\u0107i na tr\u017eišni uspjeh, prvi put sam se susreo na stranicama britanske muzi\u010dke štampe u osamdesetima. Tada je neki tamošnji novovalni bend uzeo ime Tito jer im je, izjavili su, bilo fora zvati se po "jednom od posljednjih evropskih diktatora". A mogli su se zvati i Ronald ili Maggie, jer su Reagan i Thatcherova tada bili predmetima velikog potkulturnog interesa (kulturalni studiji došli su kasnije), baš po liniji novosti stavljanja marketinškog proizvoda umjesto \u010dovjeka na politi\u010dku funkciju.<\/p>\n Zatim su slijedile afere devedesetih, u kojima su se baš u Sloveniji (mi smo imali va\u017enijeg posla – ratovati) bunili protiv komodifikacije Tita, npr. u austrijskoj reklami za pi\u0107e Jegermeister. "Totalitarni majstor-lovac" Tito? Stavite si vi radije vašeg austrijskog majstora lova Hitlera za lik u reklamnoj kampanji, a Tita pustite na miru, jedila se "Mladina". U Hrvatskoj godina nultih sva\u0111a oko brandiranja Tita ve\u0107 je dosegla sasvim novi nivo: više nije bilo sporno da li je Tito nama tr\u017eišni proizvod, ve\u0107 da li je op\u0107enarodni (!) ili pripada samo njegovoj unuci Saši Broz koja, probita\u010dna kakvu su je bog i (kontra)revolucija stvorili, s mrtvim djedom ima privatnih poslovnih planova.<\/p>\n Tako smo došli do današnjeg stanja, koje bismo mogli ozna\u010diti istodobno merkantilno-idili\u010dnim i katastrofalno-kriznim. Dok se moralizira o komodifikaciji novih originalnih politi\u010dkih svetinja tipa pjesme "Moja domovina", postaje jasno da je formula uspjeha, po kojoj Tito mo\u017ee za\u017eivjeti kao brand poduzetni\u010dkog Zagorja, me\u0111unarodno javno-privatno partnerstvo. Politi\u010dki korektniju pomirbu novih i starih ideologija, a po mjeri nove, teško je i zamisliti: Tito \u0107e napokon turisti\u010dki za\u017eivjeti u novom pluralizmu svojih poslovnih naroda i njihovih oblika vlasništva?! Pa nisu li svojedobne karavane bratstva i jedinstva bile samo amaterska verzija budu\u0107eg profesionalnog turisti\u010dkog Titolanda za jugosferu? Zbilja, narod koji ima takav proizvod ne treba da brine za svoju budu\u0107nost!<\/p>\n No, stanimo ovdje s (pre)laganim sarkazmom i zapitajmo se mo\u017eemo li mo\u017eda izvu\u0107i neku politi\u010dku pouku iz ovakvog razvoja doga\u0111aja unutar \u017eanra kapitalisti\u010dkog (nad)realizma. Pouke su barem dvije. Prva je da mogu\u0107nosti komodifikacije politi\u010dkih ideja ni danas NISU bezgrani\u010dne. Dominantni, nasilno vladaju\u0107i neoliberalizam getoizira svoje politi\u010dke protivnike u muzeje i rezervate, na otvorenom i u zatvorenom, i dalje hladnoratovski jedna\u010de\u0107i socijalizam i komunizam s fašizmom, s kojim odavno paktira. \u017dele\u0107i praviti od konkurentskih ideologija "tr\u017eišne proizvode", on ih pretvara u stvari osjetilno-nadosjetilne, koje poput stola u Marxovu opisu tajne fetišizma robe na po\u010detku prvog toma "Kapitala", dube na glavi i same od sebe plešu. No, ni robni oblik u koji pokušavaju zarobiti "komunizam" ne mo\u017ee do kraja ukinuti društvene odnose sadr\u017eane, makar i u postvarenom obliku, u proizvodima našega nekadašnjeg i današnjeg rada. On ih samo fetišizira, a to zna\u010di da "ljudima društvene karaktere vlastita njihova rada odrazuje kao karaktere koji objektivno pripadaju samim proizvodima rada" (zgrada Politi\u010dke škole u Kumrovcu kao utjelovljenje jedne politike, koja se stvarala drugdje). Odnosi me\u0111u ljudima – spram \u010dovjeka Tita – ne mogu se bezostatno pretvoriti u odnose me\u0111u stvarima – spram proizvedenog predmeta Tito. Jer, još i kao proizvedeni "predmet", kao moment istine u socijalisti\u010dkoj paroli "Tito – to smo svi mi!", ovaj odnos pre\u017eivljava kao društveni oblik rada jednih za druge. To "muzeji neoliberalizma" sa svojim liberalnim svecima ne mogu posti\u0107i, pa zato ni ne postoje. Reagan i Margaret Thatcher ne mogu se prodavati (i) kao roba, zato što JESU roba, \u010diji ljudski višak nad postvarenjem je upitan. A naši politi\u010dari novoga kova, koji su tako merkantilizirali naše društvo, hvale se svojim robnim polo\u017eajem na politi\u010dkom tr\u017eištu (iako ga svim silama nastoje izbje\u0107i).<\/p>\n Druga pouka "proizvoda Tito" je da bur\u017eoaska (kontra)revolucija brzo juri od uspjeha do uspjeha, ekstaza je duh svakoga dana, no ona je kratkog vijeka: "Brzo dosti\u017eu svoj vrhunac, i dug mamurluk obuzima društvo…" (Marx). Još moramo u\u010diti, na tragu revolucionarnih zasada, smijati se svojoj bivšoj polovi\u010dnosti, slabosti i kukavnosti svojih prvih socijalisti\u010dkih pokušaja. Ali samo zato da bismo se gigantskije osovili uzmi\u010du\u0107i "pred neodre\u0111enom gorostasnoš\u0107u svojih vlastitih ciljeva…" Tada \u0107emo mo\u0107i ostaviti mrtve da sahranjuju svoje mrtvace. Prije toga \u0107e (i) roba Tito biti proizvod našega otu\u0111enog rada. <\/p>\n