Šta je, dakle, spektakularno, tako kosmi\u010dki va\u017eno u Bregovi\u0107evoj odluci da stanuje gdje ho\u0107e? Kada se sve sabere, skoro ništa. Samo…<\/p>\n
Pi\u0161e: Emir Imamovi\u0107 Pirke<\/strong><\/em><\/p>\n Ako odlu\u010di da se sa porodicom, suprugom D\u017eenanom i dvije k\u0107eri, doseli, vrati, tako nekako, u Sarajevo, Goran Bregovi\u0107 \u0107e iskoristiti, brat bratu, oko pedeset razli\u010ditih zakonskih mogu\u0107nosti. No, najva\u017enije od njih su da je dr\u017eavljanin Bosne i Hercegovine, da u Sarajevu posjeduje nekretninu koja mu, ako ve\u0107 nije, a jeste, mora biti vra\u0107ena i da nije, zvani\u010dno, prekršio niti jedan od va\u017ee\u0107ih zakona. On, Goran Bregovi\u0107, nekadašnji direktor najpopularnije jugoslavenske rock grupe, Bijelog dugmeta, filmski kompozitor, vješti trgovac istom robom na sto jezika, navodno dolazi ku\u0107i nakon dvadesetak godina \u017eivota u Parizu i Beogradu.<\/p>\n Vra\u0107a se tamo odakle ga, da se ne la\u017eemo, niko nije ni otjerao; nisu mu, je li, usred no\u0107i u stan provalili naoru\u017eani vojnici i rekli da ima petnaest minuta za razguliti "svojima"; nije ga lokalni kabadahija sa samododijeljenim generalskim \u010dinom saslušavao zbog sumnji da, pale\u0107i dva puta televizor priklju\u010den na automobilski akumulator, daje signale Karad\u017ei\u0107evim artiljercima; nije mu prevrnut bra\u010dni krevet dok je tra\u017een snajper kojim u slobodno vrijeme puca po komšijama… Nije mu, prosto, bilo ništa. Dobro, jeste mu stan razbucan, na pijaci su se, pored konzervi iz humanitarne pomo\u0107i i švercanih cigareta, pojavile i njegove privatne snimke eksplicitnog sadr\u017eaja, ali Bregovi\u0107a ve\u0107 tada nije bilo u Sarajevu. I tu po\u010dinje prvi dio pri\u010de o pravljenju spektakla od navodnog povratka jednog gra\u0111anina Sarajeva – ku\u0107i.<\/p>\n Projekcija idealne Bosne<\/strong><\/p>\n Gorana Bregovi\u0107a nije obavezno voljeti, ali se ne mo\u017ee – mislim mo\u017ee se, ali je blesavo kao i tvrditi da je Zemlja ravna plo\u010da – negirati da je globalno priznat i uspješan, inteligentan i darovit. No, i da nije, a da su ga iz ku\u0107e i grada izbacili "heroji" koji sve skupa imaju oko godinu vojni\u010dkog sta\u017ea – rat je, da podsjetimo, trajao \u010detiri – za koji su, uglavnom, plja\u010dkali što god se oplja\u010dkati dalo, bio bi red, elementarni, ljudski i civilizacijski, da mu se povratak u\u010dini lakšim. Naravno, to što je svojom voljom promijenio adresu, ponovimo, ne zna\u010di da mu se sada treba smetati dok unosi novi kau\u010d i LCD televizor u svoj stan.<\/p>\n Šta je, dakle, spektakularno, tako kosmi\u010dki va\u017eno u Bregovi\u0107evoj odluci da stanuje gdje ho\u0107e? Kada se sve sabere, skoro ništa. Samo…<\/p>\n Ivan Lovrenovi\u0107, ugledni sarajevski intelektualac, novinar, erudit i saradnik "Novosti", upotrijebio je svojedobno sintagmu "tre\u0107i entitet" za onaj dio bosanskog, naro\u010dito sarajevskog svijeta koji, prosto, ne prihvata realnost, ve\u0107 \u017eivi u nekoj svojoj projekciji idealne Bosne, \u010dekaju\u0107i \u010dudo nakon kojeg \u0107e opet i preko no\u0107i Sarajevo biti – "ono staro". Grad u kojem \u0107e se dok kupuju paprike sretati Goran Bregovi\u0107 i Neda Ukraden, Emir Kusturica i Nele Karajli\u0107 ne\u0107e pjevati ode Radovanu Karad\u017ei\u0107u, ve\u0107 \u0107e igrati na male golove sa lokalnim novinarima, pa tu, opet, kao ni drugdje u BiH, ne\u0107e biti va\u017eno kako se ko zove i zašto, golubovi \u0107e u pauzama sranja sa drve\u0107a letjeti od katoli\u010dke do pravoslavne crkve, pa iz oba pravca prema d\u017eamijskim minaretima. Kolektivna memorija na pojedina\u010dne uloge oko proteklog rata \u0107e, pak, funkcionirati andri\u0107evski: "Posle naše smrti mo\u017eete ispitivati šta smo bili i šta smo pisali (svirali, snimali, op.a.), ali za \u017eivota samo ovo drugo."<\/p>\n Malo je, ma nema ih, gradova koji su u modernoj Evropi pre\u017eivjeli ono što je pre\u017eivjelo Sarajevo. Još je manje, dakle tek takvih nema, gradova koji se tako pakleno razapinju izme\u0111u sje\u0107anja na svoje najbolje godine, ignoriranja \u010dinjenice da je stvarnost takva kakva ve\u0107 jeste i projekcije budu\u0107nosti što neodoljivo podsje\u0107a na davno svršeno vrijeme. U tom me\u0111uprostoru stanuju oni što ne gube nadu u \u010dudo prepoznavaju\u0107i ga u, prekju\u010der, mogu\u0107oj saradnji Abdulaha Sidrana i Emira Kusturice, a ju\u010der u odluci Gorana Bregovi\u0107a da se kao vrati.<\/p>\n Nada umire posljednja<\/strong><\/p>\n U istom tom prostoru \u017eive i misle neki od najboljih Sarajlija današnjice, pa je eto tako i mogu\u0107e da dobitnik Oscara Danis Tanovi\u0107 i pjesnik Predrag Kojovi\u0107 budu u Bregovi\u0107evoj pratnji dok njega, Gorana, prima gradona\u010delnik Alija Behmen sa saradnicima – o \u010demu se, naravno, izvještava pod egidom ekskluzivno i naslovom "Bregovi\u0107 se vra\u0107a u Sarajevo sa porodicom", oja\u010danim uskli\u010dnikom – prave\u0107i se gluh dok mu gost govori kako se, ustvari, mo\u017eda i ne vra\u0107a! "Kada bih pronašao neki na\u010din kako da radim ovdje, dolazio bih \u010deš\u0107e. Zatim, da budem iskren, više ne poznajem muzi\u010dare koji \u017eive ovdje, ne znam s kim bih tu radio. Ali zaista bih volio više vremena provoditi u Sarajevu", tako je, naime, kazao Bregovi\u0107, što, istina, ne mora zna\u010diti ništa. On je, naime, za razliku od Kusturice koji je i pre\u010desto govorio šta misli, uvijek govorio tako da se mo\u017ee shvatiti, barem, dvojako.<\/p>\n O\u010dajna stvarnost i nada koja odbija da umre, garnirani politi\u010dko-medijskom potrebom da se od svega pravi spektakl, te smješteni u ono što Sidran naziva erom površnosti, svemu i sva\u010demu daju nepotrebnu dimenziju va\u017enosti, stvaraju\u0107i iluziju da \u0107e, ako ne svi, onda barem neki veliki bosanski problemi biti riješeni ukazanjima lica iz bolje (daleke) prošlosti. A ne\u0107e: ne svi ili barem neki, nego niti jedan jedini.<\/p>\n