Na prijelomu dvaju stolje\u0107a i pragu novoga tisu\u0107lje\u0107a, pitamo se kakva je humanisti\u010dka bilanca razdoblja koje je za nama.<\/p>\n
Pi\u0161e: Predrag Matvejevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n \u010cini se da je, unato\u010d svemu, skromna i ograni\u010dena, premda epoha nije oskudijevala ni projektima ni utopijama. Uz brojna tehni\u010dka i znanstvena otkri\u0107a ili pothvate, povijest \u0107e vjerojatno uvrstiti me\u0111u tekovine našega doba nova shva\u0107anja identiteta i individualnosti. Zajedno s njima istaknut \u0107e pravo na razliku i posebnost, kao i teško\u0107e da se ono na prikladan i dostojan na\u010din potvrdi i ostvari.<\/p>\n Prave\u0107i obra\u010dune s nama samima, makar nepotpune i privremene, pitamo se istodobno koje \u0107e od spomenutih tekovina ostati ili prevladati u vremenu koje je pred nama, u kakvu obliku i u kojoj \u0107e mjeri biti priznate ili prihva\u0107ene.<\/p>\n Problemi identiteta i individualnosti povezuju se obi\u010dno s pravima pojedinca i zajednice, du\u017enostima gra\u0111anina i društva. Shva\u0107anja razlike i posebnosti u izravnoj su vezi s tekovinama kulture i stupnjem njezina razvoja. Iznose\u0107i razne sudove o tome uputno je upozoriti na stanovite vrlo proširene predrasude.<\/p>\n Identitet ima više zna\u010denja – kao pojam, obilje\u017eje, izraz. Ne bismo smjeli rabiti ga u singularu onako i onoliko koliko se to obi\u010dno \u010dini. Drevna je mudrost napominjala: Idem, nec unum (identi\u010dno, ali ne jedno). Razvijene civilizacije posjeduju i gaje višestruke i slo\u017eene identitete. To jednako vrijedi za pothvate koje one – te civilizacije – ostvaruju, kao i za osobe ili djela koja ih nadahnjuju i o\u010dituju. Identiteti kulture – na\u010dini \u017eivota, stavovi, stilovi – teško podnose svo\u0111enje bilo na op\u0107enitost, bilo na jednoobraznost. Povjesni\u010dar Fernand Braudel upozorio je svoje sljedbenike na to: "Rije\u010d identitet me na po\u010detku zavela, ali mi je potom godinama neprestano zadavala muke". Pridjev "identitaran" u mnogim je jezicima postao pogrdan. <\/p>\n Identiteti se, prema prilikama, stje\u010du i naslje\u0111uju. Pripadnosti i opredjeljenja tako\u0111er. Stavovi se na razne na\u010dine usvajaju ili odbacuju. Slobodan \u010dovjek ili zajednica nisu osu\u0111eni da budu ono što ne \u017eele biti, premda su \u010desto na to prisiljeni. Te\u017ee je nego što se obi\u010dno misli uskladiti elemente koji odre\u0111uju i oblikuju individualno i društveno bi\u0107e, identificirati raznorodne posebnosti što ga tvore i karakteriziraju. S tim se suo\u010davaju, u našim prilikama, nastojanja da se nadi\u0111u stanovita protuslovlja: da se na odgovaraju\u0107i na\u010din pove\u017eu i usklade komponente mediteranske, balkanske, srednjoevropske i evropske, primorske i kontinentalne, ravni\u010darske i goršta\u010dke, regionalne, nacionalne, etni\u010dke, vjerske, ruralne i urbane (na posljednjim predsjedni\u010dkim izborima u Hrvatskoj vidjeli smo, uz ostalo, suo\u010denja urbanih i ruralnih identiteta, suprotstavljanje jednih drugima.) Posrijedi su, uza sve ostalo, razli\u010diti utjecaji povijesti, predaje, pam\u0107enja, koji formiraju svijest, mentalitet, osobnost – samu kulturu. Postoje, naravno, zajedni\u010dki nazivnici identifikacije, napose kad je rije\u010d o nacionalnoj, etni\u010dkoj ili vjerskoj pripadnosti, ali i u njima ima razlika koje se ne daju lako prevladati i o kojima valja voditi ra\u010duna: Gradiš\u0107anski Hrvat u Austriji i Bunjevac iz Vojvodine obojica su Hrvati, ali ne na isti na\u010din. To vrijedi i za Srbina s Korduna i onog iz Sand\u017eaka, Slovenca iz Istre i iz Koruške, Bošnjaka koji je, unato\u010d svemu i nakon svega, ostao u Beogradu ili pak prišao Zagrebu.<\/p>\n Totalitarni re\u017eimi i ideologije koje ih podr\u017eavaju skloni su umanjivati i brisati stanovite osobine ili obilje\u017eja koja im u danom \u010dasu ne odgovaraju, prevesti ih na jednu posebnu vrstu politi\u010dkoga jezika, utilitarnu i banaliziranu. Priznanje i o\u010ditovanje razlika u istom nacionalnom i socijalnom okru\u017eju moglo bi – ako bi se provelo na primjeren na\u010din – pribli\u017eiti i pripadnike istoga podrijetla jedne drugima više i bolje nego obrasci koji im se proizvoljno name\u0107u. Svakodnevno susre\u0107emo osobe koje same sebe smatraju sljedbenicima suvremenosti premda su ostale zato\u010dene u prošlom vremenu, "Europejce" koji su zapravo provincijalci s evropskoga ruba, "gra\u0111ane svijeta" kojima su strani svjetski uzori. Civilna kultura u izvornom smislu te rije\u010di stje\u010de se te\u017ee nego što se to obi\u010dno pretpostavlja.<\/p>\n Naša je epoha istaknula, jasnije negoli one koje su joj prethodile, pravo na razliku: individualnu, nacionalnu, kulturnu, jezi\u010dnu, etni\u010dku, seksualnu. To \u0107e pravo vjerojatno biti upisano u jednu novu Deklaraciju o pravima \u010dovjeka i gra\u0111anina kad napokon bude napisana. Nu\u017eno je pritom razlikovati, bolje i više nego što se obi\u010dno \u010dinili, posebnosti od vrijednosti. Posebnost nije vrijednost sama po sebi, u svakom slu\u010daju nije to a priori. Valja najprije utvrditi kad i po \u010demu mo\u017ee biti ili pak kako i zašto u danom slu\u010daju nije. Poznate su nam gorke šale izre\u010dene u vezi s tim: i ljudo\u017ederstvo je posebnost, rasizam i netrpeljivost tako\u0111er – valja se upitati jesu li to istodobno i vrijednosti? "Ništa ne u\u010dimo te\u017ee od slobodne upotrebe posebnog", opominjao je, davno ve\u0107, Hölderlin.<\/p>\n Retorika starih i olinjalih ideologija, presvu\u010denih u ruho demokracije (koju radije nazivam demokraturom), rabi na razli\u010dite na\u010dine iskrivljena shva\u0107anja identiteta i posebnosti nastoje\u0107i se uz njihovu pomo\u0107 opravdati ili okoristiti. I sam odnos izme\u0111u identiteta nacije i nacionalne kulture ponekad je optere\u0107en teškim predrasudama: nacionalna kultura nije samo proizvod (jedne) nacije, vlastite. Matoš je hrabro zapisao: "Nacionalne kulture su po svom postanku i izvoru plod tu\u0111inskoga utjecaja…, tu\u0111ih kalamova. Naša umjetnost \u0107e samo onda biti nacionalna, kada bude evropska".<\/p>\n Dijelovi nacionalne kulture pretvaraju se \u010desto u ideologiju nacije. Vidjeli smo to i u najve\u0107im evropskim kulturama, njema\u010dkoj, španjolskoj i talijanskoj pod nacizmom i fašizmom, u ruskoj pod staljinizmom, u našim prilikama tako\u0111er pod raznim ideološkim plaštevima. To vrijedi i za vjersku kulturu koja – umjesto da bude duhovna kultura vjere – postaje u raznim situacijama saveznicom ili potpornjem politike. Stanovita iskustva nacionalne kulture ne uklju\u010duju se na jedan i jedinstven na\u010din u odnose s identitetima ili posebnostima drugih kultura. Stupanj uzajamnog povezivanja poznaje ograni\u010denja koja ovise o prevladavaju\u0107im te\u017enjama i mogu\u0107nostima, prošlim koje vu\u010demo za sobom i sadašnjim koje nam prijete.<\/p>\n Sarajevo-x.com<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Na prijelomu dvaju stolje\u0107a i pragu novoga tisu\u0107lje\u0107a, pitamo se kakva je humanisti\u010dka bilanca razdoblja koje je za nama.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47602","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47602","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47602"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47602\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47602"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47602"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47602"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}