{"id":47594,"date":"2010-12-25T19:15:02","date_gmt":"2010-12-25T19:15:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47594"},"modified":"2010-12-25T19:15:02","modified_gmt":"2010-12-25T19:15:02","slug":"postelja-za-tudinca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/12\/25\/postelja-za-tudinca\/","title":{"rendered":"Postelja za tu\u0111inca"},"content":{"rendered":"

Ivan Illich je 30 godina prikupljao propovijedi o Isusovoj paraboli o Samari\u0107aninu iz Evan\u0111elja po Luki.<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Mario Kopi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Poznati austrijsko-ameri\u010dki filozof i teolog Ivan Illich zastupao je tezu da sve ogromne institucije imaju tendenciju pre\u0107i prag iza kojeg one postaju štetne i kontraproduktivne. Po\u010dinju, naime, stvarati više problema nego što su ih obe\u0107ale riješiti. Inflacija institucija i pretjerani rast tehnologije guši i prekriva temeljne ljudske mogu\u0107nosti, poput dopuštenja da budem iznena\u0111en, govorenja svojim jezikom ili umiranja svojom smr\u0107u.<\/p>\n

Što se zapravo zbiva s institucionaliziranjem i birokratiziranjem odre\u0111ene eti\u010dke poruke Ivanu Illichu postalo je jasno na temelju Isusove parabole o milosrdnom Samari\u0107aninu iz Evan\u0111elja po Luki. Podsjetimo se. Jedan je \u010dovjek putovao iz Jeruzalema u Jerihon. Na putu su ga napali razbojnici, ozlijedili, orobili ga i ostavili napola mrtva. Tim je putem prolazio neki sve\u0107enik, koji nije obratio pa\u017enju na ranjenika, isto kao ni levit koji je kasnije onuda išao. Iza njih je došao neki Samari\u0107anin (Samarijanac: za Jevreje su ljudi iz Samarije bili ni\u017ei i prezreni soj, omra\u017eeni gotovo više od samih pagana) koji se ranjeniku sa\u017ealio. Previo ga je, digao na magarca i odveo u gostionicu, a drugi dan je kr\u010dmaru dao dva denara da se za nj brine obe\u0107avši mu da \u0107e na povratku platiti \u010ditav njegov ra\u010dun.<\/p>\n

Nekoliko godina prije svoje smrti, 2. decembra 2002. godine u Bremenu, u svojoj radnoj sobi u Kreftlingstrasse, u razgovoru s kanadskim novinarom i prijateljem Davidom Cayleyom prisjetio se Ivan Illich kako je gotovo trideset godina prikupljao sve propovijedi o ovoj paraboli, po\u010devši od III pa sve do XIX vijeka. Pri tome je otkrio kako je ve\u0107ina propovjednika novozavjetni tekst shva\u0107ala upravo kao uputstvo kako se treba odnositi prema svome bli\u017enjemu. U tekstu su vidjeli uspostavljanje nove regule postupanja i \u017eivu ilustraciju jedne eti\u010dke du\u017enosti. Ivan Illich vjeruje da je to gotovo sušta protivnost od onoga što je Isus tom parabolom htio.<\/p>\n

Na temelju tog teksta i na temelju propovijedi o njemu Illich otkriva kako institucionaliziranje odre\u0111enoga ponašanja uništava li\u010dno zalaganje, sposobnost donošenja odluka i trud oko promjene na samome sebi. Podsje\u0107a kako je koncem IV vijeka kada je po\u010delo osnivanje prihvatilišta za tu\u0111ince i besku\u0107nike, Ivan Zlatousti (Ioannés Chrýsostomos) propovijedao protiv te prakse. Ne, dakako, zato što bi bio protiv pomo\u0107i onima kojima je pomo\u0107 potrebna, nego zbog ne\u010dega posve drugoga.<\/p>\n

U prvim je krš\u0107anskim porodicama, naime, bio obi\u010daj da porodica ima spremnu slamnja\u010du, svije\u0107u i koru starog kruha za slu\u010daj da Isus zakuca na vrata u liku tu\u0111inca koji nema krova nad glavom. Takvo je ponašanje bilo sasma nepoznato i sasma neshvatljivo u Rimskom Carstvu. Ono je bilo obilje\u017eje krš\u0107anstva koje je razbilo uske okvire pripadnosti. U trenutku kada se spremnost za milosr\u0111e ili gostoprimstvo po\u010dela prebacivati na instituciju, Ivan Zlatousti je ustao protiv. Mislio je da \u0107e krš\u0107anski dom prestati da bude krš\u0107anski u trenutku kada prestane spremati postelju za Isusa u prolazu i kada mu svratište organizira neka institucija, a ne više glava porodice li\u010dno.<\/p>\n

Isus je, isti\u010de Illich, parabolom o milosrdnom Samari\u0107aninu odgovarao farizeju na pitanje koje je glasilo: ko je moj bli\u017enji? a ne na pitanje: kako se trebamo ponašati u odnosu prema bli\u017enjem? Drugim rije\u010dima, nije rije\u010d o eti\u010dkom zahtjevu kojega bi valjalo izvršiti zbog toga što postoje ljudi kojima je pomo\u0107 potrebna, nego je rije\u010d o potrebi da ja u\u0111em u \u017eivi odnos s drugim. Isus ne govori s namjerom da otvori o\u010di za potrebne i siromašne. On \u017eeli otvoriti o\u010di za ljudsku sposobnost stvaranja odnosa izvan i mimo okvira pripadnosti krvi, zemlje i kulture (jezika). Odnos ne nastaje tamo gdje sam ja nekome nešto du\u017ean da \u010dinim, nego tamo gdje ja ho\u0107u da u\u0111em u odnos. Samari\u0107anin poma\u017ee bez uklju\u010divanja religioznog razloga: dovoljna mu je nevolja \u010dovjeka zapalog me\u0111u razbojnike, i oko njega u tom trenutku kru\u017ei cijelo njegovo razmišljanje. Za Illicha je revolucija krš\u0107anske poruke upravo u slobodi prepuštenoj pojedincu u odre\u0111enju vlastitog ”bli\u017enjeg”, u njegovom slobodnom izboru, a ne u du\u017enosti ili zakonu.<\/p>\n

Ovdje mo\u017eemo dodati da je temelj krš\u0107anskog etosa zapravo sloboda savjesti. Ako ne bi bilo slobode savjesti, ako Bog prvom \u010dovjeku ne bi podario tu slobodu, ne bi bilo biblijske povijesti, ne bi bilo ni Krista ni samog krš\u0107anstva. To što je Bog dopustio, naime slobodnu Adamovu odluku i time izvorni grijeh \u010dovjekov, pokušava Crkva kao institucija sprije\u010diti, unaprijed ve\u0107 ograni\u010diti \u010dovjekovu slobodu savjesti (odlu\u010divanja). Biblijski re\u010deno: pretvaraju\u0107i eti\u010dki princip u pravni zakon, postavlja zakon pred ljubav, a pravo nad etiku. To je ne samo ne-krš\u0107anska, nego upravo anti-krš\u0107anska gesta. Jer sloboda savjesti prethodi svemu. Samo iz nje proishodi \u010dovjekova eti\u010dka odgovornost. Sloboda savjesti je temelj \u010dovjekovog dostojanstva!<\/p>\n

Ko nije bar jednom, pita se Ivan Illich, iskusio olakšanje kada je otkrio da postoje institucije koje problem koji mu je nametnut lakše, br\u017ee i djelotvornije rješavaju od njega samoga? Drugim rije\u010dima, rješavaju ga umjesto njega. No, upravo je to rastere\u0107enje problemati\u010dno. Jer dok nas osloba\u0111a potrebe da sami odgovorimo zahtjevima ono nas istovremeno \u010dini nesposobnim da na sebe preuzmemo odgovornost. Da bi neko bio moj bli\u017enji ja trebam u\u0107i u odnos s njim, trebam preuzeti brigu za odnos, dotaknuti ga, investirati od sebe i svoga u odnos.<\/p>\n

Zna\u010dajan je dakako trud na, recimo poperijanski, dobrom funkcioniranju dobrih institucija. No, opasno je, tvrdi Ivan Illich, svoju odgovornost delegirati na institucije. U tom bi slu\u010daju iz Isusove parabole valjalo izbrisati njenog glavnog protagonistu, Samari\u0107anina. Njegov bi posao bolje i djelotvornije mogao obaviti gostioni\u010dar specijaliziran za prihva\u0107anje pretu\u010denih. Mi bismo mu mogli pomo\u0107i zajedni\u010dkim sredstvima.<\/p>\n

Milenijski pogled zapadnja\u010dkog \u010dovjeka upravljen je upravo na djelotvornu pomo\u0107 Samari\u0107aninu. No pri tome zaboravljamo što se doga\u0111a s nama kada svoju vlastitu odgovornost predamo u ruke institucija. Gubimo se, gubimo se kao ljudi. Tu se nahodi i uzrok tolikog današnjeg osje\u0107aja bezizlaznosti i apatije, stanja bez alternative. Isusova parabola o milosrdnom Samari\u0107aninu je davno iza nas, ali njena je prava lekcija ispred nas. Illichevim rije\u010dima: ”Institucije imaju budu\u0107nost… ali ljudi nemaju budu\u0107nost; ljudi imaju samo nadu”.<\/p>\n

Peš\u010danik.net<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ivan Illich je 30 godina prikupljao propovijedi o Isusovoj paraboli o Samari\u0107aninu iz Evan\u0111elja po Luki.<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47594","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47594","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47594"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47594\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47594"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47594"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47594"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}