Milo \u0110ukanovi\u0107 je, baš kao i Ivo Sanader, otišao bez pravog objašnjenja i uvjerljivo obznanjenih povoda, ali je to ipak u\u010dinio na mnogo pametniji na\u010din. <\/p>\n
Pi\u0161e: Dra\u017een Vukov Coli\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Poput Sanadera, i \u0110ukanovi\u0107 se zaklinjao u europske vrijednosti, ali ova preplašena, ugro\u017eena i oprezna Europa, baš kao i Washington, više ne vjeruje rije\u010dima, ve\u0107 tra\u017ei nove ljude i \u010diste ruke, kako ni Hrvatska, a onda ni Crna Gora, ne bi ponovile poznatu bugarsku i rumunjsku pri\u010du<\/em><\/p>\n Milo \u0110ukanovi\u0107 je, baš kao i Ivo Sanader, otišao bez pravog objašnjenja i uvjerljivo obznanjenih povoda, ali je to ipak u\u010dinio na mnogo pametniji na\u010din. On se kao predsjednik vlade povukao u prvoj godini svog petog mandata (malo predsjednik, malo premijer, pa tako dvadesetak godina), ali je zadr\u017eao mjesto šefa najja\u010de stranke, a nije odustao od mogu\u0107e kandidature na još jednim izborima za predsjednika republike. Kao jedan od najbogatijih europskih politi\u010dara ostaje u biznisu koji \u0107e premre\u017eiti cijelu Crnu Goru, a kako se sada \u010dini, njegov premijerski nasljednik, mladi Igor Lukši\u0107 (34 godine) ve\u0107 je i do sada, kao ministar financija, bio toliko upleten u svekoliku \u0110ukanovi\u0107evu mre\u017eu da \u0107e, za razliku od Jadranke Kosor, ipak ostati vrlo poslušna lutka na koncu. <\/p>\n Dok se Sanader oprostio u vremenima op\u0107e hrvatske europske blokade, \u0110ukanovi\u0107 odlazi u trenutku kad je i Crna Gora, barem nazivno, postala kandidat za Europsku uniju, dok su i u Bariju, gdje je protiv \u0110ukanovi\u0107a bila podignuta optu\u017eba zbog mafijaškog šverca cigaretama, ipak odustali od nastavka sudskog postupka. Zbog politi\u010dkog imuniteta, ali i nedostatka hrabrosti. \u0110ukanovi\u0107 nije zalupio vratima, ali je poput hrvatskog premijera ipak sko\u010dio kroz prozor u trenutku kada i Crna Gora, baš kao i Hrvatska mora dokazati kako se mora, mo\u017ee i zna obra\u010dunati s autoritarnom vlaš\u0107u i svekolikom korupcijom. <\/p>\n Europa tra\u017ei nove ljude i \u010diste ruke<\/strong><\/p>\n Poput Sanadera, i \u0110ukanovi\u0107 se zaklinjao u europske vrijednosti, ali ova preplašena, ugro\u017eena i oprezna Europa, baš kao i Washington, više ne vjeruje rije\u010dima, ve\u0107 tra\u017ei nove ljude i \u010diste ruke, kako ni Hrvatska, a onda ni Crna Gora, ne bi ponovile poznatu bugarsku i rumunjsku pri\u010du. Nestabilna Europa ne \u017eeli nezrele, a pogotovo ne raspojasane u\u010denike koji su iznevjerili demokraciju, a uništili gospodarstvo. U ovom obra\u010dunu nema nedodirljivih i posve\u0107enih slugu, pa se nakon Sanadera i \u0110ukanovi\u0107a ve\u0107 unaprijed otpisuje i Hašim Ta\u010di, dok i u Sloveniji Janeza Janšu o\u010dekuju teška vremena u sudskom preispitivanju optu\u017ebi da je za odluku o kupnji finskih oklopnjaka dobio masnu proviziju. U BiH se sve te pri\u010de o sprezi mafije i politike ponajviše ve\u017eu uz ime Milorada Dodika, pa je ovaj ukleti Balkan u nezakonitom braku nasilja i pohlepe podjednako premre\u017eila i klasi\u010dna i politi\u010dka mafija.<\/p>\n Neki su politi\u010dari iscrpli sve svoje garantne rokove, a da to sami nisu primijetili na vrijeme. U vrijeme ratovanja, Holbrooke se mogao beskona\u010dno opijati u uzaludnim pokušajima da barem donekle udobrovolji Slobodana Miloševi\u0107a, a Charles Redman obe\u0107avati brda i doline (pa i one u Bosni) Franji Tu\u0111manu, kako bi pristao na okon\u010danje rata s muslimanima, a \u010dim se pojavio \u0110in\u0111i\u0107, Miloševi\u0107 je završio u Haagu, baš kao što je izbor Stjepana Mesi\u0107a kona\u010dno dokazao da se Hrvatska vra\u0107a u svoje vlastite granice, a Franjo Tu\u0111man odlazi u zaborav i u redovima vlastite stranke. Nakon odba\u010denih ratnika na red su došli prokockani reformatori, poput Sanadera i \u0110ukanovi\u0107a, koji ovih dana padaju jedan za drugim, bez obzira na NATO, san o Europskoj uniji ili ove ili one jedinice u Afganistanu. Usluga za uslugu, sve dok politi\u010dka cijena ne postane toliko visoka, da treba prekinuti ne\u017eeljeni klijentelisti\u010dki lanac i nasilno otpisati preveliki politi\u010dki dug.<\/p>\n Tajni putovi tajne diplomacije<\/strong><\/p>\n Mo\u017eda u tim iznu\u0111enim smjenama elitnih grešnika nitko nikome nije ništa slu\u017ebeno naredio, uvjetovao ili propisao, ali tajna diplomacija ipak ima svoje tajne putove, koje obi\u010dno probijaju odli\u010dno informirane tajne slu\u017ebe, a ostvaruju oni najmo\u0107niji, licem u lice, okom u oko, optu\u017ebom na optu\u017ebu, ucjenom na ucjenu, bez formalnih bilješki, zapisa i odluka. Neke tajne zauvijek ostaju tajnama, pa tako \u010dak i WikiLeaksu ostaju samo neke vrlo rje\u010dite mrvice, koje svjedo\u010de da je ameri\u010dki veleposlanik bio najbolje obaviješteni zagreba\u010dki gost. On je u svakom trenutku znao da \u0107e ono što su ve\u0107 davno znali Nijemci i Amerikanci, kona\u010dno upotrijebiti Hrvati, a mo\u017eda se povremeno odva\u017eio i na poneki savjet koji se nije mogao odbiti. <\/p>\n Sanader je ispao iz ‘plesa sa zvijezdama’ budu\u0107i da je dobro plesao sladostrasni tango, ali nikada nije znao otplesati elegantni valcer, koji bi i Hrvatskoj otvorio prava europska vrata. U ameri\u010dkoj politici – ali ne samo u ameri\u010dkoj – prošla su vremena Ronalda Reagana, koji je branio ‘korisne autokracije’, a tek sada kao da po\u010dinje vrijediti pravilo Condolleezze Rice, koja je još 2006. godine, zaklju\u010dila da osnovni zadatak njezine ‘diplomacije preoblikovanja’ (transformational diplomacy) \u010dini napor da se ‘zajedno s mnogim partnerima širom svijeta izgrade odr\u017eive zemlje dobre vladavine, koje \u0107e odgovarati na potrebe svojih gra\u0111ana, a same vrlo odgovorno ponašati u o\u010duvanju me\u0111unarodnog poretka’.<\/p>\n Pa ako treba i izravnim ameri\u010dkim uplitanjem, za ameri\u010dku dobrobit i op\u0107u sigurnost, a to zna\u010di da ni Washington više ne mo\u017ee podupirati one ‘korisne autokracije’ koje – kako je to opisala ameri\u010dka veleposlanica Jeane J. Kirkpatrick još 1979. godine u svom proslavljenom eseju ‘Diktature i dvostruka mjerila’ – ‘ne osporavaju raspodjelu bogatstva, mo\u0107i i vlasti, a najviše pogoduju mo\u0107nim manjinama, koje sve ostale dr\u017ee u op\u0107em siromaštvu. Oni zagovaraju tradicionalne vrijednosti i štite tradicionalne obi\u010daje’: ‘U svojoj biti, autokrati štite samo svoju vlastitu vlast i bogatstvo, a ostale stvari ostavljaju relativno nedirnutim. Njih više zanima tko je tko, negoli tko što misli i tko u što vjeruje.’ Ona je tada pisala o Latinskoj Americi, ali kao da je unaprijed napisala i povijest tranzicijske Jugoisto\u010dne Europe, u kojoj su se poslije pada komunizma rodile nove svemo\u0107ne elite, koje su koristile svaku predrasudu, mit i osje\u0107aj, kako bi se beskona\u010dnim mahanjem svetim zastavama izbjegle sve bitne demokratske i gospodarske promjene, a višestruko zaštitilo oplja\u010dkano nacionalno bogatstvo. Za nju su i takvi re\u017eimi bili mnogo prihvatljiviji od uvezenog ljevi\u010darenja po Castrovom uzoru, a nema nikakve dvojbe da su i Europa i Washington u prvom desetlje\u0107u tranzicije, kada im je to najviše trebalo, dvostruko otvorili ono geostrateško, a napola stisnuli ono demokratsko oko, kako bi nametnuli mir, privezali saveznike, osigurali gospodarske prodore i zaštitili prijateljske bokove.<\/p>\n To je razdoblje prošlo, a te su zada\u0107e manje ili više ostvarene, bez obzira tko \u0107e se i kada \u0107e se kona\u010dno pridru\u017eiti EU ili NATO savezu, pa se nakon pobjede mira i potvrde stabilnosti, tra\u017ei gospodarski napredak, civilizacijska zrelost, vladavina zakona i poštivanje ljudskih prava. Europa i Amerika ne \u017eele nova bugarska i rumunjska iskušenja u vremenima op\u0107eg gospodarskog posrtanja, a to zna\u010di da im više ne trebaju ni Sanaderi ni \u0110ukanovi\u0107i, bez obzira što su svojim zemljama širom otvorili europska vrata, a transatlantsko savezništvo uzdigli do neporecive politike. U usporedbi sa Sanaderom, \u0110ukanovi\u0107 se zasad pokazao lukavijim i spretnijim, ali su i jedan i drugi ve\u0107 davno otplovili u prošlost. U ovim novim vremenima, samodršci ipak ostaju sami.<\/p>\n