{"id":47593,"date":"2010-12-24T11:38:07","date_gmt":"2010-12-24T11:38:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47593"},"modified":"2010-12-24T11:38:07","modified_gmt":"2010-12-24T11:38:07","slug":"samodrsci-ostaju-sami","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/12\/24\/samodrsci-ostaju-sami\/","title":{"rendered":"Samodr\u0161ci ostaju sami"},"content":{"rendered":"<p>Milo \u0110ukanovi\u0107 je, ba&scaron; kao i Ivo Sanader, oti&scaron;ao bez pravog obja&scaron;njenja i uvjerljivo obznanjenih povoda, ali je to ipak u\u010dinio na mnogo pametniji na\u010din. <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Dra\u017een Vukov Coli\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em>Poput Sanadera, i \u0110ukanovi\u0107 se zaklinjao u europske vrijednosti, ali ova prepla&scaron;ena, ugro\u017eena i oprezna Europa, ba&scaron; kao i Washington, vi&scaron;e ne vjeruje rije\u010dima, ve\u0107 tra\u017ei nove ljude i \u010diste ruke, kako ni Hrvatska, a onda ni Crna Gora, ne bi ponovile poznatu bugarsku i rumunjsku pri\u010du<\/em><\/p>\n<p>Milo \u0110ukanovi\u0107 je, ba&scaron; kao i Ivo Sanader, oti&scaron;ao bez pravog obja&scaron;njenja i uvjerljivo obznanjenih povoda, ali je to ipak u\u010dinio na mnogo pametniji na\u010din. On se kao predsjednik vlade povukao u prvoj godini svog petog mandata (malo predsjednik, malo premijer, pa tako dvadesetak godina), ali je zadr\u017eao mjesto &scaron;efa najja\u010de stranke, a nije odustao od mogu\u0107e kandidature na jo&scaron; jednim izborima za predsjednika republike. Kao jedan od najbogatijih europskih politi\u010dara ostaje u biznisu koji \u0107e premre\u017eiti cijelu Crnu Goru, a kako se sada \u010dini, njegov premijerski nasljednik, mladi Igor Luk&scaron;i\u0107 (34 godine) ve\u0107 je i do sada, kao ministar financija, bio toliko upleten u svekoliku \u0110ukanovi\u0107evu mre\u017eu da \u0107e, za razliku od Jadranke Kosor, ipak ostati vrlo poslu&scaron;na lutka na koncu. <\/p>\n<p>Dok se Sanader oprostio u vremenima op\u0107e hrvatske europske blokade, \u0110ukanovi\u0107 odlazi u trenutku kad je i Crna Gora, barem nazivno, postala kandidat za Europsku uniju, dok su i u Bariju, gdje je protiv \u0110ukanovi\u0107a bila podignuta optu\u017eba zbog mafija&scaron;kog &scaron;verca cigaretama, ipak odustali od nastavka sudskog postupka. Zbog politi\u010dkog imuniteta, ali i nedostatka hrabrosti. \u0110ukanovi\u0107 nije zalupio vratima, ali je poput hrvatskog premijera ipak sko\u010dio kroz prozor u trenutku kada i Crna Gora, ba&scaron; kao i Hrvatska mora dokazati kako se mora, mo\u017ee i zna obra\u010dunati s autoritarnom vla&scaron;\u0107u i svekolikom korupcijom. <\/p>\n<p><strong>Europa tra\u017ei nove ljude i \u010diste ruke<\/strong><\/p>\n<p>Poput Sanadera, i \u0110ukanovi\u0107 se zaklinjao u europske vrijednosti, ali ova prepla&scaron;ena, ugro\u017eena i oprezna Europa, ba&scaron; kao i Washington, vi&scaron;e ne vjeruje rije\u010dima, ve\u0107 tra\u017ei nove ljude i \u010diste ruke, kako ni Hrvatska, a onda ni Crna Gora, ne bi ponovile poznatu bugarsku i rumunjsku pri\u010du. Nestabilna Europa ne \u017eeli nezrele, a pogotovo ne raspojasane u\u010denike koji su iznevjerili demokraciju, a uni&scaron;tili gospodarstvo. U ovom obra\u010dunu nema nedodirljivih i posve\u0107enih slugu, pa se nakon Sanadera i \u0110ukanovi\u0107a ve\u0107 unaprijed otpisuje i Ha&scaron;im Ta\u010di, dok i u Sloveniji Janeza Jan&scaron;u o\u010dekuju te&scaron;ka vremena u sudskom preispitivanju optu\u017ebi da je za odluku o kupnji finskih oklopnjaka dobio masnu proviziju. U BiH se sve te pri\u010de o sprezi mafije i politike ponajvi&scaron;e ve\u017eu uz ime Milorada Dodika, pa je ovaj ukleti Balkan u nezakonitom braku nasilja i pohlepe podjednako premre\u017eila i klasi\u010dna i politi\u010dka mafija.<\/p>\n<p>Neki su politi\u010dari iscrpli sve svoje garantne rokove, a da to sami nisu primijetili na vrijeme. U vrijeme ratovanja, Holbrooke se mogao beskona\u010dno opijati u uzaludnim poku&scaron;ajima da barem donekle udobrovolji Slobodana Milo&scaron;evi\u0107a, a Charles Redman obe\u0107avati brda i doline (pa i one u Bosni) Franji Tu\u0111manu, kako bi pristao na okon\u010danje rata s muslimanima, a \u010dim se pojavio \u0110in\u0111i\u0107, Milo&scaron;evi\u0107 je zavr&scaron;io u Haagu, ba&scaron; kao &scaron;to je izbor Stjepana Mesi\u0107a kona\u010dno dokazao da se Hrvatska vra\u0107a u svoje vlastite granice, a Franjo Tu\u0111man odlazi u zaborav i u redovima vlastite stranke. Nakon odba\u010denih ratnika na red su do&scaron;li prokockani reformatori, poput Sanadera i \u0110ukanovi\u0107a, koji ovih dana padaju jedan za drugim, bez obzira na NATO, san o Europskoj uniji ili ove ili one jedinice u Afganistanu. Usluga za uslugu, sve dok politi\u010dka cijena ne postane toliko visoka, da treba prekinuti ne\u017eeljeni klijentelisti\u010dki lanac i nasilno otpisati preveliki politi\u010dki dug.<\/p>\n<p><strong>Tajni putovi tajne diplomacije<\/strong><\/p>\n<p>Mo\u017eda u tim iznu\u0111enim smjenama elitnih gre&scaron;nika nitko nikome nije ni&scaron;ta slu\u017ebeno naredio, uvjetovao ili propisao, ali tajna diplomacija ipak ima svoje tajne putove, koje obi\u010dno probijaju odli\u010dno informirane tajne slu\u017ebe, a ostvaruju oni najmo\u0107niji, licem u lice, okom u oko, optu\u017ebom na optu\u017ebu, ucjenom na ucjenu, bez formalnih bilje&scaron;ki, zapisa i odluka. Neke tajne zauvijek ostaju tajnama, pa tako \u010dak i WikiLeaksu ostaju samo neke vrlo rje\u010dite mrvice, koje svjedo\u010de da je ameri\u010dki veleposlanik bio najbolje obavije&scaron;teni zagreba\u010dki gost. On je u svakom trenutku znao da \u0107e ono &scaron;to su ve\u0107 davno znali Nijemci i Amerikanci, kona\u010dno upotrijebiti Hrvati, a mo\u017eda se povremeno odva\u017eio i na poneki savjet koji se nije mogao odbiti. <\/p>\n<p>Sanader je ispao iz &#8216;plesa sa zvijezdama&#8217; budu\u0107i da je dobro plesao sladostrasni tango, ali nikada nije znao otplesati elegantni valcer, koji bi i Hrvatskoj otvorio prava europska vrata. U ameri\u010dkoj politici &#8211; ali ne samo u ameri\u010dkoj &#8211; pro&scaron;la su vremena Ronalda Reagana, koji je branio &#8216;korisne autokracije&#8217;, a tek sada kao da po\u010dinje vrijediti pravilo Condolleezze Rice, koja je jo&scaron; 2006. godine, zaklju\u010dila da osnovni zadatak njezine &#8216;diplomacije preoblikovanja&#8217; (transformational diplomacy) \u010dini napor da se &#8216;zajedno s mnogim partnerima &scaron;irom svijeta izgrade odr\u017eive zemlje dobre vladavine, koje \u0107e odgovarati na potrebe svojih gra\u0111ana, a same vrlo odgovorno pona&scaron;ati u o\u010duvanju me\u0111unarodnog poretka&#8217;.<\/p>\n<p>Pa ako treba i izravnim ameri\u010dkim uplitanjem, za ameri\u010dku dobrobit i op\u0107u sigurnost, a to zna\u010di da ni Washington vi&scaron;e ne mo\u017ee podupirati one &#8216;korisne autokracije&#8217; koje &#8211; kako je to opisala ameri\u010dka veleposlanica Jeane J. Kirkpatrick jo&scaron; 1979. godine u svom proslavljenom eseju &#8216;Diktature i dvostruka mjerila&#8217; &#8211; &#8216;ne osporavaju raspodjelu bogatstva, mo\u0107i i vlasti, a najvi&scaron;e pogoduju mo\u0107nim manjinama, koje sve ostale dr\u017ee u op\u0107em siroma&scaron;tvu. Oni zagovaraju tradicionalne vrijednosti i &scaron;tite tradicionalne obi\u010daje&#8217;: &#8216;U svojoj biti, autokrati &scaron;tite samo svoju vlastitu vlast i bogatstvo, a ostale stvari ostavljaju relativno nedirnutim. Njih vi&scaron;e zanima tko je tko, negoli tko &scaron;to misli i tko u &scaron;to vjeruje.&#8217; Ona je tada pisala o Latinskoj Americi, ali kao da je unaprijed napisala i povijest tranzicijske Jugoisto\u010dne Europe, u kojoj su se poslije pada komunizma rodile nove svemo\u0107ne elite, koje su koristile svaku predrasudu, mit i osje\u0107aj, kako bi se beskona\u010dnim mahanjem svetim zastavama izbjegle sve bitne demokratske i gospodarske promjene, a vi&scaron;estruko za&scaron;titilo oplja\u010dkano nacionalno bogatstvo. Za nju su i takvi re\u017eimi bili mnogo prihvatljiviji od uvezenog ljevi\u010darenja po Castrovom uzoru, a nema nikakve dvojbe da su i Europa i Washington u prvom desetlje\u0107u tranzicije, kada im je to najvi&scaron;e trebalo, dvostruko otvorili ono geostrate&scaron;ko, a napola stisnuli ono demokratsko oko, kako bi nametnuli mir, privezali saveznike, osigurali gospodarske prodore i za&scaron;titili prijateljske bokove.<\/p>\n<p>To je razdoblje pro&scaron;lo, a te su zada\u0107e manje ili vi&scaron;e ostvarene, bez obzira tko \u0107e se i kada \u0107e se kona\u010dno pridru\u017eiti EU ili NATO savezu, pa se nakon pobjede mira i potvrde stabilnosti, tra\u017ei gospodarski napredak, civilizacijska zrelost, vladavina zakona i po&scaron;tivanje ljudskih prava. Europa i Amerika ne \u017eele nova bugarska i rumunjska isku&scaron;enja u vremenima op\u0107eg gospodarskog posrtanja, a to zna\u010di da im vi&scaron;e ne trebaju ni Sanaderi ni \u0110ukanovi\u0107i, bez obzira &scaron;to su svojim zemljama &scaron;irom otvorili europska vrata, a transatlantsko savezni&scaron;tvo uzdigli do neporecive politike. U usporedbi sa Sanaderom, \u0110ukanovi\u0107 se zasad pokazao lukavijim i spretnijim, ali su i jedan i drugi ve\u0107 davno otplovili u pro&scaron;lost. U ovim novim vremenima, samodr&scaron;ci ipak ostaju sami.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.tportal.hr\/komentari\/komentatori\/102878\/Samodrsci-ostaju-sami.html\"><em>Tportal.hr<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Milo \u0110ukanovi\u0107 je, ba&scaron; kao i Ivo Sanader, oti&scaron;ao bez pravog obja&scaron;njenja i uvjerljivo obznanjenih povoda, ali je to ipak u\u010dinio na mnogo pametniji na\u010din. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47593","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47593","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47593"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47593\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47593"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47593"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47593"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}