Hiperprodukcija knjiga predstavlja paraboli\u010dno hipertrofirani ljudski poriv za posjedovanje<\/p>\n
Pi\u0161e: Jure Vuji\u0107*<\/strong><\/em><\/p>\n Ono što je danas sporno u svijetu knji\u017eevnosti nije to što su ljudi lijeni i ne \u010ditaju, jer se ne mo\u017ee zahtijevati od svakoga da bude na\u010ditan, a na\u010ditanost nije nikada bila jamstvo lucidnost i inteligencije. Tako\u0111er, nije istina da je individualizam jedina bolest našeg društva. To su egoizam i društveni narcizam, taj self-love Adama Smitha, meštra liberalne misli, koji se razmno\u017eava u svijetu knji\u017eevnosti.<\/p>\n Knji\u017eevnost se stavila u slu\u017ebu promocije egoisti\u010dnih "mljaskavih, jestivih pri\u010dica"koje bi ionako izgubljeni \u010ditatelj u tom moru ontološke kakofonije i sinkretizma trebao fetišizirati. Kao što je ju\u010der slu\u017ebena logocentristi\u010dka totalitaristi\u010dka propaganda knji\u017eevnost bila usmjerena prema masovnoj indoktrinaciji, današnja je hedonisti\u010dka liberalna ili pak kriti\u010dka underground knji\u017eevnost u slu\u017ebi logike potroša\u010dkog \u010dopora. Treba usmjeravati i zavoditi potroša\u010da knjige, ali uvijek odr\u017eavaju\u0107i iluziju "slobode izbora"(kao da se sloboda mjeri po broju knji\u017earskih polica i prema knji\u017eevnoj robi koju narkokapitalizam proizvodi i komercijalizira). Permanentna i meka prisila za konzumiranje treba biti pra\u0107ena politi\u010dki korektnim diskurzom slobode, promotivnim sajmovima, "knji\u017eevnim"festivalima, knji\u017eevnim emisijama ili "profinjenim ukusom«. Naime, u današnjem društvu knji\u017eevne hiperproduktivnost i estradizacije pisane rije\u010di globalna hobotnica izdava\u010dkih ku\u0107a, marketinških tvrtki i društava zabave preplavljuje nas tonama nekorisnih i bezna\u010dajnih tekstova i knjiga te nametnutih knji\u017eevnih kvazitrendova. Suvremeni \u010ditatelji nisu \u017ertve kojekakvih vatrogasnih neototalitarnih piromana. Naprotiv, zbunjeno vrte u "mišolovki"pošiljatelja i promotora kojekakvih knji\u017eevnih bestsellera, knji\u017eevnih radova i happeninga koji se neminovno pretvaraju u op\u0107u kognitivnu agresiju. U tom kontekstu, pravo na ravnodušnost spram toj silnoj bezna\u010dajnoj produkciji postaje magnum crimen u o\u010dima "dobrog gra\u0111anskog društva«. Kada se prošetate kroz rejone naših poznatih knji\u017eevnih šoping-centara i suo\u010dite sa šumom bezna\u010dajnih sezonskih hitova od beletristike do hvalospjevnih biografija (naravno, \u017eivih autora), laganih terapeutskih priru\u010dnika za "dušu i tijelo«, literature za pla\u017eu, za opuštanje, do priru\u010dnika za bolji seks, da ne govorimo o bizarnim potroša\u010dkim knji\u017eevnim trendovskim rejonskim kodovima: mind body spirit, parenting, travelling, gardening koji defiliraju poput niše standardiziranog socioprofesionalnog \u010ditanja.<\/p>\n U jednu rije\u010d, prizori knji\u017eevnosti ? la carte za svaku doba i i ukus. Sjaj i bijeda slobodnog izbora, demokratizacije kulture. Me\u0111utim, ne treba pasti u zamku razma\u017eenog i lakog prozivanja. Poznati su uzroci takve knji\u017eevne tr\u017eišne hiperprodukcije: natjecanje izme\u0111u izdava\u010da d\u017eepnih knjiga, pad troškova proizvodnje, stimulacija potra\u017enje putem interneta, fragmentacija potrošnje i porast broja malih izdava\u010da U tom se kontekstu hiperprodukcije knji\u017eevnosti uklapa u kulturološku industriju u kojoj su inflacija knjiga, zajedno s internetom, dio kinematografije te telekomunikacije u slu\u017ebi individualizacije, privatizacije i pluralizacije društva koje odgovora logici tr\u017eišta. <\/p>\n Taj val hiperindividualizacije knji\u017eevnosti dobro ilustrira roman "Le Monde selon Gabriel"Murielle Lucie Clément u kojem glavni lik romana Ricardo isti\u010de da malogra\u0111ani vole vidjeti njihov \u017eivot sublimiran u kazalištu. Pa tako i danas obi\u010dni ljudi, common mans, ljudi podzemlja, urbani boemi vole prepoznati njihove kulturološke i \u017eivotne kodove u utješnoj gra\u0111anskoj ili alternativnoj urbanoj knji\u017eevnosti. Hiperprodukcija knjiga predstavlja paraboli\u010dno hipertrofirani ljudski poriv za posjedovanje. Tanatološka dimenzija knjige upravo se nalazi u raznim strategijama zavo\u0111enja i utješnosti koje nam pru\u017eaju knji\u017eevni filozofski i ideološki preparati. Knji\u017eevnost ili pak rije\u010d nisu proces kulturološke muzeifikacije i jedina je valjana knjiga upravo ona ona koja još nije napisana i profanira, ona koja otkriva tra\u017eeni subjekt-središte Sva knji\u017eevnost, pa i suvremena politika, samo su posljedice pada \u010dovjeka u tu prozai\u010dnu dimenziju, u "središte kratkog spoja«, one transcendentne energije koja napaja \u010dovjeka. Pisanje je postalo "knji\u017eevnost kao vrhunac taštine«, kao alegorija podijeljenog \u010dovjeka, a jezik je postao vektor negativnosti i smrtnosti, dok su se današnji "knji\u017eevnici"pretvorili u trgova\u010dke putnike. Postmodernitet je dokraj\u010dio vjeru u velike pripovijesti i utopije, a time i vjeru u "velike"i "utemeljiteljske knjige"moderne. Jedina distopija koju nam nudi suvremena knji\u017eevnost ona je koja u obliku romana-fikcije ili znanstvene fantastike navješ\u0107uje ili inscenira postapokalipti\u010dno doba ili povampireno izopa\u010deno \u010dovje\u010danstvo. Me\u0111utim, njihov epistemološki ili paradigmati\u010dna status daleko je slabiji negoli, primjerice, Orwellov roman "1984."ili "Vrli novi svijet"A. Huxleyja ili pak "Fahrenheit 451«. Barthes je govorio da je svijet tekst koji treba semiološki iš\u010ditavati i usudio bih se re\u0107i da je i danas svijet jedna vrsta hiperteksta, ali autosugestivni tekst koji pati od pomanjkanja vizije i anticipacije njegova postojanja i smisla. Teror kao metafora, prije svega povijesne naravi, kod knji\u017eevnika Jeana Paulhana ima sna\u017eno knji\u017eevno uporište. "Knji\u017eevni teror"zagovara originalnost po svaku cijenu, novo i jedinstveno u poretku ideje i jezika. Taj se teror suprotstavlja ozna\u010denom kako bi se samo posvetilo ozna\u010ditelju. Teror suvremene knji\u017eevnosti ponajprije je teror "imperativne transparentnosti«, kao eminentni totalitaristi\u010dki projekt i zahtjev kojemu su se i prije knji\u017eevnici, poput Maurice Blanchot, suprotstavljali. Pru\u017eanje otpora takvom "knji\u017eevnom teroru"pretpostavilo bi povratak na polisemi\u010dni knji\u017eevni pristup, na "retoriku tajnovitosti"knji\u017eevnog djela, na "metaelipti\u010dnu"spoznaju knji\u017eevnog dijela u kojoj su ozna\u010ditelji i ozna\u010deni raznoliki. Mo\u017eda je posljednji valjani moderni performans odr\u017eao Savoranole kada je 1497. organizirao "loma\u010du pohlepe"i dao spaliti dragulje, kozmetiku, ogledala, nemoralne knjige, slike koje su pu\u010danstvu spontano bacali. Danas bi trebalo dodati i more bezna\u010dajnih potroša\u010dkih knjiga kao izraz pohlepe i taštine našeg društva u kojem je knji\u017eevnost još jedan simptoma hipertrofije nesmisla.<\/p>\n *Autor je geopolitolog i publicist <\/p>\n