{"id":47583,"date":"2010-12-14T08:45:09","date_gmt":"2010-12-14T08:45:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47583"},"modified":"2010-12-14T08:45:09","modified_gmt":"2010-12-14T08:45:09","slug":"bolivija-posljednji-jahac-protiv-apokalipse","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/12\/14\/bolivija-posljednji-jahac-protiv-apokalipse\/","title":{"rendered":"Bolivija &#8211; posljednji jaha\u010d protiv apokalipse"},"content":{"rendered":"<p>Ostaje dojam da je u Cancunu prijetio krah cijelog UN-ovog pregovara\u010dkog sustava, a sada su ipak ve\u0107inske ocjene da je proces spa&scaron;en, iako klima nije. <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Luka Tomac<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Konferencija o klimi u Cancunu: Svi, osim Bolivije, smije&scaron;e se u klimatiziranom prostoru meksi\u010dkog resorta i \u010destitaju sami sebi. Bolivija je jo&scaron; jednom naglasila da nema konsenzusa, jer da ne mo\u017ee di\u0107i ruku za ne&scaron;to &scaron;to svijet vodi u globalni rast temperature dodatnih pet stupnjeva Celzijusa. Komentar Bolivije je ignoriran. <\/p>\n<p>&quot;No\u0107i tamnije od tame i dani sivlji od prethodnih. Kao po\u010detak hladnog glaukoma koji zamra\u010duje svijet.&quot; U romanu Cesta Cormac McCarthy tako opisuje svijet nakon &scaron;to ga je pogodila neka neimenovana kataklizma. Svijeta kakvog poznajemo vi&scaron;e nema, klima se promijenila, \u017eivotinje nestale, nestale su i boje, zelena s drve\u0107a, plava s oceana, jer sve je prekrio debeli sloj pepela.<\/p>\n<p>Nije li to najstra&scaron;nije &scaron;to mo\u017eete zamisliti, svijet bez boje? Na\u017ealost, globalni porast temperature donosi sve vi&scaron;e potresa, uragana, vulkanskog pepela, poplava, porasta razine mora i tko zna \u010dega jo&scaron;, te ovakva kataklizma kakvu je McCarthy zamislio nije nezamisliva budu\u0107nost.<\/p>\n<p>U danima kada nas je WikiLeaks osloba\u0111ao bilo kakvih zaostalih tragova iluzija o svjetskoj diplomaciji, dobar dio diplomatskog kora sun\u010dao se u meksi\u010dkom Cancunu, okupljen na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama, COP 16, da dogovaraju kako sprije\u010diti isto. Me\u0111utim, \u010dini se da nisu ponijeli primjerak Ceste sa sobom, iako ih je i NASA ovih dana izvijestila da je razdoblje od sije\u010dnja do studenog 2010. najtoplije ikad od kada se mjere temperature.<\/p>\n<p>Sjedili su dva tjedna u klimatiziranom umjetnom svijetu luksuznog meksi\u010dkog ljetovali&scaron;ta nesvjesni da se u istoj zemlji ve\u0107 odvijaju scene iz neke sli\u010dne apokalipse, s borbama narkokartela koje su obi\u010dnim ljudima ostavile samo strah kao svakodnevnog suputnika.<\/p>\n<p>Pro&scaron;le godine u ovo vrijeme odr\u017eana je konferencija u Kopenhagenu koja je ocijenjenja kao neuspje&scaron;na, ali od Kopenhagena su o\u010dekivanja bila velika, pa je i razo\u010daranje bilo veliko. Od Cancuna nitko nije ni&scaron;ta o\u010dekivao, na kraju je ipak sastavljen tekst koji nije bitno razli\u010dit od kopenhagenskog, ali ovaj kankunski podupiru sve zemlje UN-a osim Bolivije (193 zemlje), dok je kopenhagenski sporazum dobio potporu 140 zemalja.<\/p>\n<p>&quot;Meksikanci su se pokazali vje&scaron;tiji od Danaca &scaron;to se procesa ti\u010de, nisu kao pro&scaron;le godine u pono\u0107 bacili novi tekst pred ministre, nego su dva tjedna u neformalnim konzultacijama, obi\u010dno zatvorenim za ve\u0107inu nerazvijenih zemalja, pripremali teren&quot;, opisuje Luka Tomac iz Zelene akcije, koji je kao delegat Friends of the Earth pratio konferenciju u Cancunu.<\/p>\n<p>U mnogo \u010demu tijek ove konferencije nije se bitno razlikovao od Kopenhagena. Dva tjedna lo&scaron;ih vijesti i negativnih prognoza. Sastanci s odabranima iza zatvorenih vrata. Skandali poput pro&scaron;logodi&scaron;njeg izbacivanja NGO-a ponavljaju se. UN-ovi stra\u017eari pretukli su fotografa Reutersa. Tomu Goldtoothu, utjecajnom sjevernoameri\u010dkom indijanskom aktivistu i izvr&scaron;nom direktoru Indigenous Environmental Network, zabranjen je pristup na konferenciju nakon &scaron;to je kritizirao njen tijek. Bolivija se buni i naziva proces nedemokrati\u010dnim. Tekst izranja zadnjeg dana konferencije. Svi, osim posljednjeg jaha\u010da protiv apokalipse, Bolivije, smije&scaron;e se u klimatiziranom prostoru meksi\u010dkog resorta i \u010destitaju sami sebi. Tekst ne obvezuje nikoga. Tekst spominje novac za adaptaciju, ali ne spominje otkuda \u0107e novac do\u0107i.<\/p>\n<p>&quot;U \u010detiri sata ujutro jo&scaron; je jedino Pablo Solon, bolivijski veleposlanik pri UN-u, herojski stajao uz ono &scaron;to nam znanost, te ekolo&scaron;ki i socijani pokreti, ve\u0107 godinama govore. Potvrdu da je sve spremno za odluku predsjednica konferencije Patricia Espinosa dobila je nakon duga\u010dkih aplauza Saudijskoj Arabiji, Japanu i SAD-u, ina\u010de do tada glavnim negativcima pregovora. Bolivija je jo&scaron; jednom naglasila da nema konsenzusa jer oni ne mogu di\u0107i ruku za ne&scaron;to &scaron;to svijet vodi u globalni rast temperature dodatnih pet stupnjeva Celzijusa. Komentar Bolivije je ignoriran uz argument da konsenzus nije slaganje svih 194 zemalja i da jedna zemlja ne mo\u017ee imati veto nad odlukom COP-a. Lupilo se \u010deki\u0107em i po\u010delo je slavlje za sve u prostoriji osim za Pabla Solona&quot;, slikovito opisuje Tomac.<\/p>\n<p>Jedini dosad postoje\u0107i obvezuju\u0107i sporazum iz Kyota koji je na smanjenje emisija obvezivao 37 industrijski razvijenih zemalja isti\u010de 30. lipnja 2012. Va\u017eno pitanje produ\u017eetka Kyota u Cancunu je bilo kamen spoticanja. Japan, Kanada i Rusija tvrdile su, naime, da ne\u0107e potpisati produ\u017eenje Kyota, zahtijevaju sasvim novi sporazum, pa je tako pitanje Kyota izdvojeno iz dokumenta koji je predo\u010den na kraju konferencije.<\/p>\n<p>SAD ionako nije nikad potpisao Kyoto. Todd Stern, SAD-ov izaslanik, izrazio je zadovoljstvo postignutim, a to je zapravo da najrazvijeniji i najve\u0107i zaga\u0111iva\u010di ne moraju smanjivati svoje emisije, &scaron;to bi trebala biti bit cijele pri\u010de.<\/p>\n<p>&quot;Dogovor iz Cancuna postavlja temelj i okvir za napu&scaron;tanje Kyotskog protokola, zamjenjuju\u0107i ga puno slabijom sistemom iz Kopenhagenskog sporazuma koji zapravo dozvoljava zemljama da same odvolontiraju i predlo\u017ee svoje nacionalne kvote smanjenja emisija. Uloga trgovanja emisijama i uklju\u010divanje sve vi&scaron;e resursa u &scaron;eme je sve ve\u0107a, a zapravo je samo kratkoro\u010dna odgoda stvarnog smanjenja emisija tamo gdje su najpotrebnija i dozvoljava najve\u0107im zaga\u0111iva\u010dima da i dalje nastave zaga\u0111ivati&quot;, komentira H-Alterov sugovornik iz Cancuna.<\/p>\n<p>Bitan resurs uklju\u010den u klimatske pregovore su &scaron;ume. Pitanje mehanizma za o\u010duvanje &scaron;uma REDD, nije ni ovdje do kraja definirano tako da i dalje ostaje opasnost da se pod krinkom REDD-a sijeku &scaron;ume i sade planta\u017ee, na primjer, za proizvodnju palminog ulja. REDD omogu\u0107uje bogatima da kupovanjem &quot;za&scaron;tite&quot; &scaron;uma u, na primjer, Brazilu izbjegnu vlastito smanjenje emisija. Dakle, dok daju ne&scaron;to novca mogu nastaviti s &quot;business as usual&quot; u vlastitom dvori&scaron;tu. \u010cak se i za taj novac te&scaron;ko mo\u017ee garantirati da \u0107e biti stvarno iskori&scaron;ten za o\u010duvanje &scaron;uma s obzirom da je ve\u0107inom rije\u010d o &scaron;umama u politi\u010dki nestabilnim zemljama pro\u017eetim korupcijom.<\/p>\n<p>Kao glavni uspjeh spominje se ustanovljavanje klimatskog fonda od 100 milijardi dolara za ubla\u017eavanje posljedica i prilagodbu \u017ertava klimatskih promjena. Me\u0111utim, i u Kopenhagenu se baratalo s istim brojakama, a ni ovdje nije precizirano, kao ni u Kopenhagenu, otkuda \u0107e do\u0107i taj novac. Uz to, fond \u0107e kontrolirati Svjetska banka&nbsp; koju mnogi vide kao jednog od glavnih svjetskih negativaca. &Scaron;to mislite da bi se dogodilo sa 100 milijardi da su zavr&scaron;ile u, na primjer, hrvatskom Fondu za za&scaron;titu okoli&scaron;a i energetsku u\u010dinkovitost? (Direktor mu je s adresom u Remetincu.)<\/p>\n<p>Ostaje dojam da je u Cancunu prijetio krah cijelog UN-ovog pregovara\u010dkog sustava, a sada su ipak ve\u0107inske ocjene da je proces spa&scaron;en, iako klima nije. Jednostavnije re\u010deno, okupit \u0107e se i slijede\u0107e godine, u Durbanu u Ju\u017enoafri\u010dkoj Republici i sjediti za istim stolom, i to je vi&scaron;e uspjeha od o\u010dekivanja. Blago nama.<\/p>\n<p>Jo&scaron; jedna godina \u0107e pro\u0107i do konferencije u Ju\u017enoafri\u010dkoj Republici, a upravo je vrijeme ono &scaron;to nemamo. &quot;Ekonomija treba slu\u017eiti ljudima, a ne ljudi ekonomiji&quot;, tako jednostavno ka\u017ee \u010dileanski ekonomist Manfred Max-Neef. Me\u0111utim, u Cancunu su jo&scaron; jednom ljudi ostavljeni u slu\u017ebi ekonomije i nikakvo pranje savjesti i progla&scaron;avanje nesupjeha uspjehom, pa \u010dak ni ako se oko toga slo\u017ei 193 \u010dlanica COP-a, ne mo\u017ee to izbrisati.<\/p>\n<table style=\"height: 322px; background-color: #cccccc\" width=\"411\" align=\"center\" border=\"2\">\n<tbody>\n<tr>\n<td>\n<p><strong>Donosimo reakcije prikupljene od pojedinih politi\u010dara, nevladinih organizacija te medija koji su imali vi&scaron;e sre\u0107e od H-Altera, pa su mogli poslati novinare da se i oni osun\u010daju u Cancunu:<\/strong><\/p>\n<p><strong>Nnimmo Bassey<\/strong>, predsjednik najve\u0107e svjetske mre\u017ee ekolo&scaron;kih organizacija, Friends of the Earth International: &quot;Dogovor postignut u Cancunu je totalno neprimjeren i mogao bi dovesti do katastrofalne promjene klime. Bogate zemlje koje su primarno odgovorne za problem, predvo\u0111ene SAD-om, Rusijom i Japanom, krive su za izostanak o\u010dajno potrebnih ve\u0107ih ambicija. Na kraju \u0107emo svi mi biti pogo\u0111eni manjkom ambicije i politi\u010dke volje malog broja zemalja.&quot;<\/p>\n<p><strong>Evo Morales<\/strong>, predsjednik Bolivije: &quot;Neke sile \u0107e biti sretne ako usvojimo mjere koje \u0107e dovesti do porasta temperature od dva stupnja, a neke ciljaju \u010dak i na \u010detiri stupnja. Zamislite kako bi na&scaron; svijet izgledao s porastom temperature od dva ili \u010detiri stupnja, s obzirom da ve\u0107 se 0,8 C imamo ozbiljnih problema. Lako je ljudima u klimatiziranim prostorijama nastaviti s politikom uni&scaron;tenja Majke Zemlje. Umjesto toga se trebamo staviti u cipele obitelji iz Bolivije i ostatka svijeta koje nemaju vode i hrane. Ovi ljude ovdje u Cancunu nemaju pojma kako je biti \u017ertva klimatskih promjena. Do&scaron;li smo u Cancun spasiti prirodu, &scaron;ume, planet zemlju. Nismo do&scaron;li pretvoriti prirodu u komoditet. Nismo do&scaron;li ovdje o\u017eiviti kapitalizam s karbonskim tr\u017ei&scaron;tem. Prije ili kasnije morat \u0107emo priznati da Zemlja ima prava, tako\u0111er, da \u017eivi bez zaga\u0111enja. \u010covje\u010danstvo mora znati da ljudi ne mogu \u017eivjeti bez Zemlje, ali planet mo\u017ee bez ljudi.&quot;<\/p>\n<p><strong>Barack Obama,<\/strong> predsjednik SAD-a: &quot;\u010cestitam meksi\u010dkom predsjedniku Felipeu Calderonu za sjajno vo\u0111enje ove konferencije prema njenom uspje&scaron;nom kraju.&quot;<\/p>\n<p><strong>Zelena akcija, Hrvatska:<\/strong> &quot;Na\u017ealost, u Cancunu jo&scaron; jednom nije postignut pravno obvezuju\u0107i sporazum o neophodnom smanjenju emisija stakleni\u010dkih plinova razvijenih zemalja, pa konferenciju unato\u010d nekim pozitivnim pomacima mo\u017eemo ozna\u010diti kao neuspje&scaron;nu. Tom neuspjehu je pridonijela i Republika Hrvatska, jer je slu\u017ebena pozicija pet posto smanjenja emisija daleko od smanjenja koje je potrebno da se globalna temperatura ne pove\u0107a vi&scaron;e od 2 C.&nbsp; No \u010dak je i pet posto smanjenje emisija zapravo pove\u0107anje emisija od &scaron;est posto ukoliko se Hrvatskoj ne uva\u017ei zahtjev za olak&scaron;icama u odnosu na baznu godinu \u010dime se hrvatska delegacija uglavnom i bavila u Cancunu.&quot;<\/p>\n<p><strong>Jairam Rameshtold<\/strong>, indijski ministar za okoli&scaron;:&nbsp; &quot;Najva\u017enije je da je da je multilateralni proces dobio novu injekciju, jer je bio dosegao povijesno najni\u017ei trenutak. A sada \u0107e se boriti jo&scaron; jedan dan.&quot;<\/p>\n<p><strong>Bill McKibben<\/strong>, autor Smrt prirode i aktivist: &quot;Nema vi&scaron;e sretnog zavr&scaron;etka i zaustavljanja klimatskih promjena. Pitanje koje nam je preostalo je da li \u0107e ovo stolje\u0107e biti jadno ili nemogu\u0107e, te &scaron;to dolazi nakon toga.&quot;<\/p>\n<p><strong>Connie Hedegaard<\/strong>, povjerenica Europske komisije za klimu: &quot;EU je do&scaron;la u Cancun da bismo usvojili zna\u010dajan paket akcijski orjentiranih odluka i odr\u017eali na \u017eivotu klimatske pregovore. Pomogli smo u postizanju uspje&scaron;nog ishoda koji je svijet o\u010dekivao. Ali dva tjedna u Cancunu pokazala su jo&scaron; jednom kako je ovo spor i te\u017eak proces. Svi trebaju biti svjesni da je pred nama dugo i izazovno putovanje da bismo postigli cilj, a to je pravno obvezuju\u0107i globalni dogovor.&quot;<\/p>\n<p><strong>Greenpeace:<\/strong> &quot;U Cancunu se moglo vi&scaron;e posti\u0107i da nije bilo negativnog utjecaja SAD-a, Rusije i Japana. Dok Rusija i Japan nisu pomogli s izjavama u vezi Kyota, SAD su razvodnile neke va\u017ene dijelove dogovora i dovele u pitanje uspje&scaron;an ishod, unato\u010d tome &scaron;to su najve\u0107i svjetski emitter stakleni\u010dkih plinova.&quot; <\/p>\n<p><strong>Pablo Solon<\/strong>, veleposlanik Bolivije pri UN-u: &quot;UN je prekr&scaron;io vlastita pravila o konsenzusu. Razmi&scaron;ljaju kao politi\u010dari. Stru\u010dnjaci znaju da je Bolivija u pravu. Ovaj dogovor ne\u0107e zaustaviti rast temperature pa \u010dak ni na 4 stupnja. Za nas je ovo korak unatrag, odga\u0111a se bez granica razgovor o Kyoto protokolu.&quot;<\/p>\n<p><strong>David Norman<\/strong>, direktor kampanja u Svjetskom fondu za okoli&scaron; (WWF): &quot;Do&scaron;lo je do takvog razo\u010daranja, takvog manjka povjerenja u Kopenhagenu pro&scaron;le godine, da se ovdje nije ni radilo o postizanju dogovora ve\u0107 o ponovnoj izgradnji osnovice za pregovaranje.&quot;<\/p>\n<p><strong>John Vidal<\/strong>, urednik okoli&scaron;a u The Guardian-u: &quot;U Cancunu su postojala dva svijeta. Svijet jastoga, koje ljudi jedu u velikim koli\u010dinama na ovom mjestu gdje se odr\u017eavaju pregovori, i svijet graha. U svijetu graha ljudi \u017eive na podu u starom ko&scaron;arka&scaron;kom kampu i tamo se zbivaju sjajni sastanci o klimatskim promjenama, ali vi\u0111eni s aktivisti\u010dke pozicije, pozicije \u017ertve. Svijet jastoga i svijet graha odvajaju vojska, policija, novac. &#8230;U biti ovi pregovori nemaju veze s klimatskim promjenama. Ovo su vrlo, vrlo prigodni razgovori, o geopoliti\u010dkoj va\u017enosti i na\u010dinu na koji \u0107e se dr\u017eave i regionalni blokovi razvijati slijede\u0107ih dvadeset, trideset godina. I zato je dogovor tako te&scaron;ko posti\u0107i.&quot;<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.h-alter.org\/vijesti\/ekologija\/bolivija-posljednji-jahac-protiv-apokalipse\">H-Alter<\/a><\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ostaje dojam da je u Cancunu prijetio krah cijelog UN-ovog pregovara\u010dkog sustava, a sada su ipak ve\u0107inske ocjene da je proces spa&scaron;en, iako klima nije. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47583","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47583","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47583"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47583\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47583"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47583"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47583"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}