{"id":47580,"date":"2010-12-11T08:55:31","date_gmt":"2010-12-11T08:55:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47580"},"modified":"2010-12-11T08:55:31","modified_gmt":"2010-12-11T08:55:31","slug":"kraj-prirode","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/12\/11\/kraj-prirode\/","title":{"rendered":"Kraj prirode"},"content":{"rendered":"

U našem post-religijskom, ultra-tehnološkom dobu bez imalo iluzija, katastrofe se više ne mogu smatrati smislenima kao dio prirodnog ciklusa ili izrazom bo\u017eanskog gnjeva.<\/strong><\/p>\n

Pi\u0161e: Slavoj \u017di\u017eek<\/strong><\/em><\/p>\n

Velike ekološke katastrofe tokom 2010. godine se uklapaju u drevni kosmološki model, po kojem je svijet sa\u010dinjen od \u010detiri osnovna elementa: VAZDUHA – oblaci vulkanskog pepela sa Islanda koji su u potpunosti onemogu\u0107ili vazdušni saobra\u0107aj preko Evrope; ZEMLJE – klizišta tla i zemljotresi u Kini; VATRE – koja je Moskvu u\u010dinila gradom gotovo nemogu\u0107im za \u017eivljenje; VODE – cunami u Indoneziji, poplave zbog kojih je u Pakistanu raseljeno na milione ljudi. <\/p>\n

Me\u0111utim, ovakvo pribjegavanje tradicionalnoj mudrosti nikako ne nudi istinski uvid u misterije hirovitosti naše divlje Majke Prirode. Više je, zapravo, sredstvo utjehe koje nam dopušta da izbjegnemo pitanje koje svi \u017eelimo postaviti: da li \u0107e se još doga\u0111aja ovakve siline pojaviti na programu Prirode za 2011. godinu?<\/p>\n

U našem post-religijskom, ultra-tehnološkom dobu bez imalo iluzija, katastrofe se više ne mogu smatrati smislenima kao dio prirodnog ciklusa ili izrazom bo\u017eanskog gnjeva. Ekološke katastrofe – koje mo\u017eemo posmatrati neprestano i izbliza, zahvaljuju\u0107i našem svijetu ‘uklju\u010denom’ 24 sata 7 dana u sedmici – sve više izgledaju kao besmislena umiješanost slijepog, razaraju\u0107eg bijesa. Kao da smo svjedoci kraja  prirode.<\/p>\n

Mi u današnje vrijeme o\u010dekujemo od nau\u010dnika da znaju sve. Ali ne znaju, i u tome i jeste problem. Nauka se transformisala u specijalizirano znanje, koje nudi nedosljedan niz suprostavljenih objašnjenja koja se nazivaju "ekspertskim mišljenjima". No, ako optu\u017eimo nau\u010dno-tehnološku civilizaciju za mnoge od naših poteško\u0107a, ne mo\u017eemo to u\u010diniti bez iste te nauke koja bi popravila štetu – na kraju krajeva, jedino nau\u010dnici mogu "vidjeti" ozonsku rupu. Ili, kao što glasi stih u Wagnerovom "Parsifalu", "Ranu mo\u017ee iscijeliti samo oštrica koja ju je nanijela". Nema povratka na pra-nau\u010dnu, holisti\u010dku mudrost, na svijet Zemlje, Vjetra, Vazduha i Vatre. <\/p>\n

I dok nam nauka mo\u017ee pomo\u0107i, ona ne mo\u017ee u\u010diniti sve. Umjesto da o\u010dekujemo od nauke da zaustavi kraj svijeta, moramo se osvrnuti i na same sebe i nau\u010diti da zamislimo i kreiramo novi svijet. Barem nama na Zapadu je teško prihvatiti da budemo pasivni posmatra\u010di koji moraju mirno sjediti i posmatrati kako se naše sudbine otkrivaju.<\/p>\n

Ulazimo u perverzno zadovoljstvo preuranjenog mu\u010deništva: "Uvrijedili smo Majku Prirodu, tako da dobijamo ono što smo zaslu\u017eili!" Varavo je ohrabruju\u0107e biti spreman preuzeti krivicu za prijetnje našem okru\u017eenju. Ako smo krivi, onda sve ovisi od nas; mo\u017eemo se spasiti naprosto mjenjaju\u0107i svoje \u017eivote. Mahnito i opsesisvno recikliramo stari papir, kupujemo organsku hranu – štagod, samo kako bismo se uvjerili da radimo nešto, da dajemo naš doprinos. <\/p>\n

No, poput antropomorfnog svemira, \u010darobno stvorenog za udobnost \u010dovjeka, takozvana ravnote\u017ea prirode, koju ljudska vrsta brutalno uništava svojom ohološ\u0107u, je mit. Katastrofe su dio prirodne istorije. \u010cinjenica da je pepeo iz skromne vulkanske erupcije na Islandu prizemljio ve\u0107inu aviona u Evropi je itekako potreban podsjetnik da mi, kao ljudska bi\u0107a, sa našom nevjerovatnom mo\u0107i nad prirodom, nismo ništa više od tek jedne od \u017eivih vrsta na Zemlji, zavisni od delikatne ravnote\u017ee njenih nepogoda. <\/p>\n

Šta bi budu\u0107nost mogla donijeti? Jedno je jasno – trebali bismo se priviknuti na mnogo nomadskiji na\u010din \u017eivota. Postepena ili iznenadna promjena u našem okru\u017eenju, u vezi koje nauka mo\u017ee u\u010diniti malo šta osim da ponudi upozorenje, mogla bi dovesti do ne\u010duvene društvene i kulturne transformacije. Pretpostavimo da nova vulkanska erupcija u\u010dini neko mjesto potpuno nemogu\u0107im za \u017eivot: gdje \u0107e stanovnici tog mjesta prona\u0107i dom? U prošlosti su velika kretanja stanovništva bila spontani procesi, prepuni patnje i nestanka civilizacija. Danas, kada je oru\u017eje masovnog uništenja dostupno ne samo dr\u017eavama, ve\u0107 i lokalnim grupama, \u010dovje\u010danstvo jednostavno ne mo\u017ee priuštiti spontanu zamjenu populacije. <\/p>\n

To zna\u010di da se moraju osmisliti novi vidovi globalne saradnje, koji ne\u0107e ovisiti od tr\u017eišta ili diplomatskih pregovora. Je li to nemogu\u0107 san?<\/p>\n

Nemogu\u0107e i mogu\u0107e istovremeno eksplodiraju u pretjeranosti. U sferi li\u010dne slobode i nau\u010dne tehnologije, nemogu\u0107e je sve više i više mogu\u0107e. Mo\u017eemo zamisliti mogu\u0107nost unapre\u0111enja naših fizi\u010dkih ili psihi\u010dkih sposobnosti; manipulisanja našim biološkim karakteristikama intervencijama na genom; ostvarivanjem tehno-gnosti\u010dkog sna besmrtnosti kodiranjem naših karakteristi\u010dnih odlika i unošenjem kombinacije naših identiteta u kompjuterski program. <\/p>\n

Kada su u pitanju društveno-ekonomski odnosi, me\u0111utim, posmatramo naše doba kao doba zrelosti, i samim time, prihvatanja. Padom komunizma, napustili smo stare milenijske utopijske snove i prihvatili ograni\u010denja stvarnosti – odnosno, kapitalisti\u010dko društveno-ekonomsku stvarnost – sa svim njenim nemogu\u0107nostima. Ne mo\u017eemo se uklju\u010diti u velike kolektivne \u010dinove koji neizbje\u017eno završavaju u totalitaristi\u010dkom u\u017easu. Ne mo\u017eemo se dr\u017eati starih dr\u017eava zasnovanih na socijalnom modelu, koji nas \u010dini nekonkurentnima i vode ka ekonomskoj krizi. Ne mo\u017eemo se izolovati iz globalnog tr\u017eišta. <\/p>\n

Za nas je jednostavnije zamisliti kraj svijeta nego ozbiljnu društvenu promjenu. Svjedoci smo brojnih blokbastera o globalnoj katastrofi i primjetnog odsustva filmova o druga\u010dijim društvima.<\/p>\n

Mo\u017eda je vrijeme da obrnemo naše poimanje onoga što je mogu\u0107e, a šta nije; mo\u017eda bismo trebali prihvatiti nemogu\u0107nost svemo\u0107ne besmrtnosti i razmotriti mogu\u0107nost radikalne društvene promjene. Ako priroda više ne predstavlja stabilan poredak na koji se mo\u017eemo osloniti, onda bi se i naše društvo trebalo promijeniti ako \u017eelimo pre\u017eivjeti u prirodi koja više nije dobra i bri\u017ena, ve\u0107 blijeda i ravnodušna majka.<\/p>\n

Buka<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U našem post-religijskom, ultra-tehnološkom dobu bez imalo iluzija, katastrofe se više ne mogu smatrati smislenima kao dio prirodnog ciklusa ili izrazom bo\u017eanskog gnjeva.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47580","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47580","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47580"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47580\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47580"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47580"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47580"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}