Jajce danas nevjerovatno dijeli sudbinu zemlje zbog koje je postao sastavni dio školske literature. I još uvijek nevjerovatno podsje\u0107a na školsku maketu s kojom smo osvajali takmi\u010denja.<\/p>\n
Pi\u0161e: Aleksandar Trifunovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Davno, gotovo da se ne mogu sjetiti godine, moj otac me poveo sa svojom firmom na ekskurziju u Drvar.<\/p>\n Va\u017ena napomena je – stari radio kao policijski inspektor – cijeli autobus je bio pun policije.<\/p>\n Šofer, ohraben sastavom tima u autobusu, nije poštovao ograni\u010denja te je put prolazio brzo i uzbudljivo. Posebno uzbudljivo, na momente strašno uzbudljivo – na momente samo strašno.<\/p>\n Improvizovani desant na Drvar je bio razlog našeg putovanja. Bila je to odli\u010dna prilika da se u svom sjaju poka\u017ee tadašnje stanje jugoslovenskih RV i PVO jedinica.<\/p>\n Bivši partizani su svuda uokolo pri\u010dali svoje ratni\u010dke pri\u010de podsje\u0107aju\u0107i se kako su svi skupa i svaki ponaosob spasili Vrhovnog komadanta u operaciji Konji\u0107ev skok.<\/p>\n Avioni su u u kontinuitetu i nesmiljeno štemalii zvu\u010dni zid iznad naših glava, \u010dine\u0107i tako nakon svakog preleta jedan broj pre\u017eivjelih heroja gluvim do kraja herojskih \u017eivota. Padobranci su padali na sve strane, a helikopteri su po nebu izvodili razne vratolomije, nije bilo Borisa Dvornika i Bate \u017divotinje da ih skidaju.<\/p>\n Drvar je po povratku bio tema moje pisane vje\u017ebe ali ne i tema teksta koji \u010ditate.<\/p>\n Naime, nekim \u010dudnim putevima, prvo smo svratili u Jajce.<\/p>\n Jajce je bila obavezna lekcija svih školskih knjiga i trenutak kada je Bole Buha rekao, sada ve\u0107 legendarnu re\u010denicu, da ne zna pri\u010dati nego bacati bombe, mi je dugo bila svojevrsna zagonetka. U samom Jajcu je bio muzej koji kako su nam tada rekli nije taknut od Drugog zasjedanja Avnoja, a sve sa Titovom foteljom.<\/p>\n Pored muzeja, Pliva je pravila prekrasan vodopad, pri\u010daju\u0107i pri\u010du mnogo stariju od nas malih, stariju \u010dak od Tita i Avnoja.<\/p>\n Malo mjesto u kom je nastala tadašnja Jugoslavija (nekom sad svetinja, nekom tamnica naroda) djelovalo je lijepo, pitomo i lijeno. Doslovno sam poznavao svaku ulicu ovog gradi\u0107a jer smo u okviru modelarske sekcije pravili maketu Jajca za takmi\u010denje u republi\u010dkom školskom kvizu, \u017eivopisno nazvanom, Titovim stazama revolucije. Zvu\u010di neva\u017eno, ali nije. A ka\u017eem vam sad i zašto:<\/p>\n Pravili smo Jajce onako kako smo mi mislili da je izgledalo tog 29. novembra 1943 godine, kada je nastala naša tadašnja domovina Jugoslavija.<\/p>\n Da bi do\u010darao grad koji je netom prije mitskog zasjedanja AVNOJ-a bio poprište ratnih sukoba, naš nastavnik je izmislio originalan na\u010din kako da do\u010dara pepeo po zapaljenim ku\u0107ama. Naime, anga\u017eovao je puša\u010de iz modelarske sekcije da puše iznad makete grada i istresaju pepeo po maketama ku\u0107a. Ova informacije se brzo širila tako da je modelarska sekcija napre\u010dac imala veliki broj polaznika.<\/p>\n To je bila jedina u\u010dionica u kojoj su se u\u010denici tjerali da puše.<\/p>\n Natjerani Srbi, Hrvati i Muslimani tako su zajedno pušili iznad Jajca i posipali pepelom po glavi u\u010desnike AVNOJ-a, ni\u010dim ne slute\u0107i da \u0107e simpati\u010dna maketa desetak godina kasnije predstavljati stvarni izgled ovog grada koji je toliko puta "popušio"…<\/p>\n Moje školsko iskustvo i modelarska imaginacija je samom posjetom Jajcu, bar sam tako mlad i naivan mislio, bila zaokru\u017eena i kompletna.<\/p>\n Od tada sam kraj Jajca samo prolazio na putu ka Hercegovini i moru.<\/p>\n Jajce danas nevjerovatno dijeli sudbinu zemlje zbog koje je postao sastavni dio školske literature. I još uvijek nevjerovatno podsje\u0107a na školsku maketu s kojom smo osvajali takmi\u010denja. <\/p>\n U ratu iza nas Jajce je bilo sva\u010dije i ni\u010dije. Svaka od zara\u0107enih strana je bila u prilici da ga ima. Svaka ga je ostavila srušenog i posutog pepelom na svoj na\u010din. Sada u gradu ve\u0107inom \u017eive Bošnjaci i Hrvati, miljama daleko od primjene bratstvajedinstva proklamovanog odlukama legendarnog Avnoja. Rijetke su prilike kada su na ulicama zajedno. Srba ima tek u tragovima, prije rata ih je bio pristojan broj. Razlog tome treba tra\u017eiti i u \u010dinjenici da su u ratu u jednom periodu Srbi bili jedini stanovnici ovog multietni\u010dkog grada.<\/p>\n Djeca u školama pod jednim krovom u\u010de dva razli\u010dita nastavna programa i ve\u0107 sada se dijele i u\u010de da budu dobri pripadnici svojih naroda, da se ne zaboravi valjda… U gradu radi vrlo malo toga i sve dijeluje zapušteno kao zarasli vrt kakvog lijen\u010dine.<\/p>\n Hotel iz socijalisti\u010dkih vremena uspješno je sa\u010duvao svoj predistorijski izgled i tih dana su ga u suzama po\u010deli renovirati. Jer, ono što se popravi nikad nije kao prije.<\/p>\n Jaj\u010dani ka\u017eu da je prije rata hotel bio prepun, kao i kampovi nadomak grada. Turisti su dolazili sa svih strana. Priroda nije štedjela dijele\u0107i ljepotu Jajcu i okolini. Naše je bilo samo da je sa\u010duvamo, a ni to nismo bili u stanju.<\/p>\n Oko Plivskog jezera je gomila ku\u0107a napravljenih bez dozvole pa vam ne treba mnogo prljave mašte da shvatite gdje odlaze otpadne vode.<\/p>\n Ka\u017eu i da su vodopadi prestali da postoje tuguju\u0107i za Jaj\u010danima i da su potekli tek kada je \u017eivot ponovo došao u grad.<\/p>\n Ja ipak mislim da to ima veze sa kanalizacijom, ali hajd sad. Neka patetike, ljepša je od logike.<\/p>\n Sjetio sam se svojih drugara iz modelarske sekcije koje i danas ponekad susretnem virtuelno.<\/p>\n Ve\u0107ina ih je u Americi i \u017eive \u017eivote u kojim nije previše bitno ko si i šta si, mnogo im je bitnije kako vratiti kredite na osnovu kojih pre\u017eivljavaju.<\/p>\n Ponovo puše i kafenišu zajedno, gdje mogu, gdje još nije zabranjeno.<\/p>\n Gledaju\u0107i televizor ubrzo sam i zaspao u fotelji, jako sli\u010dnoj onoj Titovoj iz muzeja AVNOJ-a.<\/p>\n Usnih.<\/p>\n Kao, neki autobus pun policajaca obu\u010denih u košulje sa motivima leptiri\u0107a i medvjeda-meda, onih na pid\u017eamicama malih i neiskvarenih. Pri\u010daju viceve i klibere se. Naš nastavnik iz modelarske mota duvan i sjedi naprijed sa voza\u010dem koji ga o\u010dito ne razumije, Portorikanac je ili tako nešto.<\/p>\n Portorikanac ili tako nešto, je ljut jer iznad autobusa leti labud i kaki mu po šajbi. Brisa\u010di to razma\u017eu pa se slabo vidi. Naš nastavnik Portorikancu poma\u017ee brišu\u0107i govno sa unutrašnje strane i vrlo je uspiješan u tome. U autobusu je i kompletna moja modelarska sekcija. Maketa Jajca se polomila i sada svako \u010dvrsto dr\u017ei svoj komad. Meni dopao vodopad koji kako put traje sve više poprima falusni oblik.<\/p>\n I odjednom smo stali pored nekih velikih vodopada i izlazimo iz autobusa. Portorikanac je zadovoljan jer vodopad mu je oprao šajbu. Policajci su odjednom u uniformama. Nikola Tesla nedaleko od nas lista neku kamenu knjigu koja mu je na koljenima i shvatih da smo valjda na Nijagarinim vodopadima. Iako su listovi od kamena on ih \u010dita sa lako\u0107om.<\/p>\n Mi se slikamo digitalcima, blicaju ko ludi. Dajemo aparate nekim Japancima da nas uslikaju sve zajedno, a oni ne\u0107e nego nas slikaju svojim aparatima. Ka\u017eu posla\u0107e nam slike.<\/p>\n Kako, mislim se..?<\/p>\n Gledamo vodopad i neko iz sekcije re\u010de, sada nisam siguran da li Srbin, Hrvat ili Bošnjak, ali se jasno \u010dulo:<\/p>\n Jebote, kakav bi ovdje bio AVNOJ,<\/p>\n A naš nastavnik nam spuštaju\u0107i se u buretu, sa vrha vodopada, vi\u010de-<\/p>\n Djecooooo, nemojte višeeee pušitiiiiiiiiiiiiii!!!! Prestaniteeeee! Jebo vas vaaaaš pepeooooo…!<\/p>\n 6yka.com<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jajce danas nevjerovatno dijeli sudbinu zemlje zbog koje je postao sastavni dio školske literature. I još uvijek nevjerovatno podsje\u0107a na školsku maketu s kojom smo osvajali takmi\u010denja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47574","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47574","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47574"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47574\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47574"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47574"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47574"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}