Tada smo vjerovali da ratom upravljaju zle sile koje ne \u017eive u gradovima.<\/p>\n
Pi\u0161e: Alan Pejkovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Tih sudbonosnih dana smo se mi, mala urbana raja u srednjebosanskom gradi\u0107u Jajcu, skupljali u kru\u017eoke u kojima smo jedni drugima, uz unezvjerene poglede svih kalibara, istresali nevjericu i naivnost iz d\u017eepova ne shvataju\u0107i koliko \u0107e nam se kondenzirane politike potpomognute raznim VBR-ovima i drugim teškim oru\u017ejem uskoro desiti. Tada smo vjerovali da nam se rat dešava i da njime upravljaju neke metafizi\u010dke zle sile koje ne \u017eive u gradovima. Umjesto kroz politi\u010dki durbin mi smo sve promatrali kroz prizmu dihotomije gra\u0111ani versus seljaci gdje smo mi bili na strani dobra jednostavnim kriterijima ro\u0111enja u gradu ili putem naših muzi\u010dkih ili filmskih afiniteta kojih smo se dr\u017eali kao pijan plota jer šta nas je bolje moglo definirati u o\u010dima nas samih. Tada naravno nisam bio svjestan ni toga da je urbanost krajnje konstruirana kategorija, niti poroznosti granica te kategorije u koju se tih ludih vremena trpalo sve od Hari Mata Harija, preko Divljih jagoda pa do Miladoyke Youneed. Prili\u010dno šaroliko društvo iz današnje perspektive.<\/p>\n Budu\u0107i pobornici \u010detnikologije su tako\u0111er formirali svoje kru\u017eoke, u njima se došaptavali, i odlazili, kako pri\u010da ka\u017ee, tako grupno da kopaju krompir. Te godine krompir baš i nije rodio, rodile su granate svih vrsta, najkvalitetnije kasetne bombe i krma\u010de \u010diji zvuk ne mogu zaboraviti sve i da ho\u0107u. Od 1992. zazirem pomalo i od grmljavine.<\/p>\n Mi, mladi urbanci, smo tada \u0107utali. Naši su roditelji organizirali neke proteste protiv rata. Uspješno su ih organizirali ali im je rezultat bio neuspješan iz jednostavnog razloga jer ih tada niko ništa nije pitao i njihovo se mišljenje za razliku od našeg danas nije pikalo. Balaševi\u0107 je u pjesmi Krivi smo mi sve to malo izvrnuo, jer kolika god je krivica urbane \u0107utnje danas, tada je ipak bilo mnogo bitnije šta \u0107e re\u0107i "\u0111enerali" i "brkati majori". Pri\u010da o miru u taj vakat i nije baš bila konvertibilna valuta, koliko god vi vjerovali u nju. Malo kasnije pojavili su se i likovi koji su mnogo voljeli abecedu pa su naj\u010deš\u0107e na kapama nosili slovo U a još malo kasnije i oni koji su rado upadali u kafi\u0107e i rafalima posipali izlo\u017eene flaše jer im se alkohol nije baš podudarao sa \u017eivotnim stavovima. Nije to bilo vrijeme da urbani pri\u010daju i nije to bilo vrijeme bilo kakvih izbora. Glave su padale na sve strane, muzi\u010dke škole postajale zatvori i Laibach je bio isuviše daleko od naše stvarnosti.<\/p>\n Kako stvari u politi\u010dkom smislu stoje sa urbanom populacijom danas? Da bi se analizirale sve tendencije koje urbana populacija pokazuje danas trebalo bi zapravo napisati podebelu knjigu koja bi se isklju\u010divo time bavila. No, ipak mo\u017eemo nazna\u010diti one najfrekventnije pozicije na kojima se urbana populacija (pretpostavi\u0107emo za trenutak nenacionalisti\u010dka) nalazi danas u odnosu na prošlost devedesetih. Prvo su tu zbunjevci, izgubljene duše u vremenu i prostoru koje su mo\u017eda i bile u centru nekog bitnog ratnog zbivanja i kojima se rat naj\u010deš\u0107e ocrtao na sudbinsku orbitu u smislu promjene adrese stanovanja. Zbunjenost je komotna pozicija jer ne zahtjeva nikakav rad ni na sebi ni na obra\u0111ivanju prošlosti i oni su ovoliko vremena nakon svih tih dešavanja jednostavno jako zbunjeni svojim do\u017eivljajima. To ih ipak ne sprje\u010dava da idu naokolo i \u010desto pri\u010daju o svojoj zbunjenosti. Profesionalna zbunjenost, da je tako nazovemo, nije naravno u potpunosti apoliti\u010dna i ispunjava precizno svoju funkciju u historijskom diskursu kao jedan od depolitiziraju\u0107ih white noise narativa kojima je naš kulturno-politi\u010dki prostor ispunjen do vrha. Iza zbunjevaca dolaze apoliti\u010dni, estete, ljubitelji umjetnosti i ostali sli\u010dnog kova koji, zavaravaju\u0107i same sebe ili iz nekih sasvim drugih razloga, ne prepoznaju da je samo bitisanje u ovom svijetu kakav danas imamo veoma politi\u010dan \u010din koji jednostavno tra\u017ei politi\u010dke aktere koji djeluju za svoje ciljeve. Ovaj mehanizam su shvatili i nacionalisti, i fašisti i rasisti pa i oni koji nam pod apoliti\u010dnoš\u0107u prodaju sasvim druge pri\u010de kao knji\u017eevna grupacija Proza na putu ili re\u017eiser Boris Malagurski koji \u0107e nas uskoro po\u010dastiti još jednim "remek-djelom" dokumentarnog \u017eanraThe Weight of Chains. Sa druge strane apoliti\u010dnog spektra su ljudi koji ne razumiju ili ne \u017eele da razumiju da apoliti\u010dna pozicija zna\u010di izmještanje samog sebe iz svijeta, izbor da se ne bavite svijetom oko sebe. Me\u0111u ovom kategorijom je veliki broj kulturnjaka \u010dija primarna djelatnost je skakanje sa jednog kulturnog doga\u0111aja na drugi, davljenje Bergmanom i Kieslowskim u intermecima, pisanje hermeti\u010dke poezije i op\u0107enito bitisanje negdje gore iznad oblaka kojima se mi smrtnici bavimo. Naravno, tu bi se još mnogo moglo govoriti o problemima koji proizilaze kad se inteligentni ljudi gr\u010devito dr\u017ee za visoku kulturu, no realne situacije koje se stvaraju ovakvim odnosom prema svijetu dovode i do kulturalizacije politike pa tako queer udru\u017eenja postaju veoma brzo queer klubovi a svi ipak dobro shvatamo da hedonizam nije baš sinonim za revoluciju. Biti apoliti\u010dan nakon svih ovih ratova koji su nam svima ostavili tragove, zakopanih i iskopanih kostiju, pokušaja historijskih revizionizama koji su \u010deš\u0107i nego dobri derneci, zna\u010di, zapravo, preuzimati odgovornost za neke mogu\u0107e ratove u budu\u0107nosti. Apoliti\u010dnost zna\u010di šutnju, producira šutnju u svim njenim nijansama a šutnja na nestabilnom podru\u010dju, kao što Balkan jeste, zna\u010di ponavljanje historije. Šta zna\u010di ponavljanje historije na Balkanu znamo svi. Isuviše dobro.<\/p>\n Tre\u0107a kategorija, mitogloda\u010di, se uglavnom uspješno guši u razli\u010ditim mitovima koje naš prostor konstantno producira kao vješta\u010dku maglu. Mitovi povezani sa trusnim konceptima Jugonostalgije, bosanskog srednjevjekovnog kraljevstva, sarajevskog ili beogradskog duha i drugih, manje bitnih ili manje rasprostranjenih, konstruiranih tvorevina, su svakodnevno u opticaju. Osobito na zna\u010dajne datume iz prošlosti. Problem sa svim ovim mitovima je što nisu politi\u010dki produktivni na bilo koji na\u010din, dok istovremeno samo produciraju nove dihotomije. Da, vrijeme stare Juge je bilo bolje vrijeme nego današnje za mnoge njene stanovnike koji su se, o\u010dekivano ili neo\u010dekivano, obreli u sasvim glanc novim dr\u017eavama koje im nisu baš ispunile viševjekovne snove. Za mnoge, ali ne i za sve. I to što je bilo bolje, o kojem god aspektu \u017eivota da pri\u010damo, uop\u0107e ne zna\u010di da je bilo dobro. Da ne govorimo o kompleksnosti \u010ditavog svijeta oko nas \u010dija se struktura bitno razlikuje od one kad smo nosali štafete. No, zapravo sve te jalove komparacije sa starom drugaricom Jugom i nisu osobito bitne izvan individualnih emocionalnih okvira jer je to završen politi\u010dki projekat a svako obra\u0107anje prošlosti u kojoj tra\u017eimo budu\u0107nost je neminovno pro\u017eeto nostalgijom koja, izme\u0111u ostalog, onemogu\u0107ava realno sagledavanje problema iz prošlosti. Sje\u0107anje nije samo "smešna lupa koja sitne stvari uveli\u010dava," kako to Balaševi\u0107 ka\u017ee, ve\u0107 i lupa koja veoma opasno distorzira mnoge scene i prikazuje ih ili u isuviše pozitivnom ili u potpuno mitologiziranom obliku, pri \u010demu se takvi narativi ne razlikuju puno od nacionalšovinisti\u010dkih u svojoj totaliziraju\u0107oj predstavi kompliciranih društvenih mehanizama.<\/p>\n Pri\u010da o duhu jednog grada je uvijek problemati\u010dna jer prvenstveno zna\u010di esencijalizaciju njegovih stanovnika ili bar tog uskog kruga koji navodno isijava taj duh. Prava raja sluša to i to, gleda te i te filmove i ima te i te misli. Prava raja zna ko su papci i to je veoma bitna stavka u definiranju svake fine gradske raje. Mi i oni. Ina\u010de, to nije prava raja. Problemi Beograda i Sarajeva se ovdje, donekle, razlikuju. Beograd \u0107e, kao i \u010ditava Druga Srbija, tek da se bori za naklonost klinaca koji danas rastu na njegovim ulicama, djece kod kojih je nacionalizam zapravo dominiraju\u0107a ideološka paradigma, za razliku od urbanosti koja je na istim ulicama rasla osamdesetih. Sarajevo opet, nikako ne mo\u017ee da se iš\u010dupa iz ralja prošlosti u tolikoj mjeri da automatski napada \u010dak i ljude koji su nekada nastanjivali esencijalizirani prostor tog famoznog sarajevskog duha, ako se ti odmetnici usude da kritiziraju taj isti duh iz današnje perspektive koja je mnogo kompliciranija od idili\u010dnih snje\u017enih pahulja koje su zasipale Olimpijadu 1984 godine. Zagreb, pak, sa porastom gra\u0111anske svijesti, pokazuje znatno br\u017ee reakcije politi\u010dki osviještene urbanosti u studentskim demonstracijama i gra\u0111anskim akcijama.<\/p>\n Ipak, odre\u0111en dio današnje urbanosti jeste politi\u010dki anga\u017eiran kroz razli\u010dite platforme. Od facebooka, preko medijskog djelovanja u svim raspolo\u017eivim formama, do NVO organizacija i direktnog politi\u010dkog djelovanja, urbanost \u017eivi. Na neki na\u010din. Ponekad i govori suvislo, a ponekad i jasno iskazuje svoj nikad u potpunosti uništeni urbani rasizam kao nedavno u slu\u010daju Jelene Karleuše i njenih nekoliko hrabrih kolumni vezanih za gej paradu i odnos prema homoseksualnosti u Srbiji. Kriti\u010dki komentari na Karleušino pisanje nisu došli samo od strane desni\u010dara, ve\u0107, u odre\u0111enoj mjeri i od strane urbanaca kojima Jelena nikako ne mo\u017ee biti uzor jer je povezana sa turbo-folkom mada veliki broj njih nikada ne iza\u0111e iz kulture izrugivanja koja sama po sebi i nije neki politi\u010dki anga\u017eman za divljenje. Smijeh jeste jako subverzivno oru\u017eje ako se pravilno koristi, no prili\u010dno je deprimiraju\u0107e gledati koliko je smiješan svaki novi spot ili reality show nastup famoznog Ekrema Jevri\u0107a. Dok se urbanost ovdje postavlja kao publika u cirkusu iz prve polovine dvadesetog stolje\u0107a, upiru\u0107i prstom u smiješnog klovna koji za njih izvodi sve vrste kerefeka, istovremeno se negira kontekst u kojem se sve to dešava. Kako Selvedin Avdi\u0107 precizno pita u tekstu Ekrem Jevri\u0107 Gospoda: Nije smiješno, stvarno nije, objavljenom na portalu zurnal.info, "[z]ašto s podlom arogancijom gradimo la\u017enu realnost jednom amaterskom pjeva\u010du, a kukavi\u010dki dozvoljavamo da nam amaterski mafijaši decenijama razbijaju kolektivnu?" To radimo, dakle, u zemljama u kojima su na vlasti likovi mnogo smješniji od Ekrema. Na vlasti, dakle, na bitnoj politi\u010dkoj poziciji sa koje, na jedan ili drugi na\u010din, odlu\u010duju o kvalitetu brojnih \u017eivota. Urbanih. Naravno, ne postoji zapravo nijedan validan razlog zašto bi se urbanost uop\u0107e poistovje\u0107ivala sa progresivnim idejama i mislima o nekoj novoj ljevici. Dobar dio konzervativne rap scene u Srbiji, Fatmir Alispahi\u0107, bra\u010dni par Kulturdijalogiši\u0107 i mnogi sli\u010dni fenomeni i persone koji se naj\u010deš\u0107e pozivaju na demokratiju da bi ja\u010dali ekstremne nacionalne ideologije su naravno veoma urbani, zapravo dolaze iz urbanih miljea. Sam koncept urbanosti u politi\u010dkom smislu se tako neminovno mijenja, njegove konotacije nisu iste kakve su bile i to kakvi smo ljudi danas ipak nema toliko veze s tim da li smo slušali Štuli\u0107a i EKV u danima kad su Hrvatska i Bosna gorjele.<\/p>\n Jedini put prema naprijed jeste postepeno odstranjivanje svih depolitiziraju\u0107ih narativa, proces pri kojem \u0107e urbana populacija, koja danas ne smije da \u0107uti, i zapravo nema nikakvog razloga da \u0107uti, morati odigrati odlu\u010duju\u0107u ulogu. Sve što nam se desilo ima svoje politi\u010dko objašnjenje. Problem urbane populacije, u usporedbi sa još uvijek veoma energi\u010dnim nacionalizmima, jeste upravo apatija. Teško je zamisliti da se u Sarajevu ili Beogradu danas okupi 10 000 duša koje \u0107e protestirati protiv etnonacionalizama kako se to desilo u Stockholmu kad su Švedski demokrati nedavno ušli u parlament. Tehnologizacija kroz socijalne mre\u017ee i sli\u010dne alatke na Balkanu kao da pasivizira ljude, pretvaraju\u0107i fizi\u010dki otpor u iluziju otpora. Kompjutersku igricu za dosadna popodneva. A svako fizi\u010dko okupljanje, svaki glas na izborima, svaki tekst u medijima, svaka inicijativa na bilo kom planu na kojem se mo\u017ee društvenopoliti\u010dki djelovati jesu bitni jer mogu pridobiti nekoga za budu\u0107nost bez nacionalne mr\u017enje. A to je jedina mogu\u0107a budu\u0107nost, sve drugo su sedimenti prošlosti koje moramo polako sahranjivati i srcem i razumom. Valter, kao ozna\u010ditelj la\u017enog mesijanstva koje samo po sebi pasivizira mogu\u0107e aktivne subjekte, u svemu tome nije osobito bitan. On \u0107e ionako oti\u0107i da \u0111uska na koncert Dubioze Kolektiva.<\/p>\n Peš\u010danik.net<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Tada smo vjerovali da ratom upravljaju zle sile koje ne \u017eive u gradovima.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47571","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47571","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47571"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47571\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47571"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47571"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47571"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}