Na djelu je dvostruka eksploatacija, zajedno sa muškim radnicima, u proizvodnji, i ku\u0107nog robovanja nasuprot muškarcima, u obitelji. Ta dominacija nije od ju\u010der i nije izum kapitalizma, ve\u0107 se radi o kulturnom naslje\u0111u, podre\u0111ivanju i podre\u0111enosti \u017eena od najranije povijesti kao u svakom pogledu slabijeg spola<\/p>\n
Pi\u0161e: Mate \u0106osi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n S \u0110ur\u0111om Kne\u017eevi\u0107, knji\u017eevnicom i publicistkinjom, koja je ve\u0107 du\u017ei niz godina prisutna na feministi\u010dkoj sceni, razgovaramo o karakteru "doma\u0107eg" (a mogli bismo re\u0107i i šireg) feminizma danas, o utjecaju fondacija na feministi\u010dku politiku, te o odnosu feminizma i klase. <\/em><\/p>\n Kakve su specifi\u010dnosti \u017eenske opresije u kapitalizmu? Na koji su na\u010din, recimo, \u017eene radnice iskorištavanije od muškaraca radnika, te gdje je u svemu tome mjesto feminizmu?<\/strong><\/p>\n Ako govorimo o vrsti i obliku slobode kakvu u kapitalizmu ima apstraktni pojedinac ili pojedinka, onda ta i takva sloboda za \u017eene u kapitalizmu ima svoje specifi\u010dnosti stoga što postoje\u0107im strukturama društva na kojima kapitalizam po\u010diva, samim time i odnosima spolova zadatim tim strukturama i odnosima u njima, dominira muški spol. Naime, s jedne strane, i \u017eene se mogu udru\u017eivati, glasati, javno govoriti, biti vlasnice imovine, voditi poslove, istovremeno, ta je sloboda ograni\u010dena, nedovoljna, pa \u010dak i la\u017ena kad se radi o odnosima skrivenima u privatnoj sferi. Na djelu je dvostruka eksploatacija, zajedno sa muškim radnicima, u proizvodnji, i ku\u0107nog robovanja nasuprot muškarcima, u obitelji. Ta dominacija nije od ju\u010der i nije izum kapitalizma, ve\u0107 se radi o kulturnom naslje\u0111u, podre\u0111ivanju i podre\u0111enosti \u017eena od najranije povijesti kao u svakom pogledu slabijeg spola. Kapitalizam se samo kalemi na zadate odnose spolova i zadr\u017eava ih takve, zate\u010dene u podjeli rada sve dok to omogu\u0107uje ve\u0107u efikasnost i produktivnost. Dogodi li se da je \u017eenska radna snaga pogodnija za iskorištavanje – a ve\u0107 se i govori o fleksibilnosti \u017eenskog rada, što u stvari zna\u010di manju zašti\u0107enost na tr\u017eištu rada – kapitalizam \u0107e se tome rado prilagoditi. Reklo bi se da je to ve\u0107 na djelu, što se mo\u017ee staviti u vezu sa sve ve\u0107im paradiranjem s ideologijom ravnopravnosti na svim razinama vlasti.<\/p>\n Mislite, onom strategijom koja se uglavnom vezuje za liberalni feminizam?<\/strong><\/p>\n Tako je, liberalna strategija najve\u0107eg dijela feminizma u svijetu, a u nas gotovo isklju\u010divo, koja je u osnovi usmjerena na legislativne promjene (popularnije kao promicanje "prava na jednake mogu\u0107nosti") u korist spolne jednakosti vrlo je ograni\u010dena. Djelovanje gotovo isklju\u010divo u tom pravcu previ\u0111a probleme uzroka podre\u0111enosti \u017eena, to jest, time se uop\u0107e niti ne bavi. Istovremeno, formula perpetuiranja nejednakosti u osnovi je sljede\u0107a: u podijeli rada prema spolu, pri \u010demu se muški rad više cijeni, muškarci dominiraju \u017eenama. Istovremeno su i sami pod pritiskom širih odnosa proizvodnje, pa se onda nadalje radi o transferu pritiska na \u017eene kao "slabiju", manje zašti\u0107enu grupu. O\u010dekivati od socijalne grupe koja je i sama pod pritiskom da ne vrši pritisak na mjestu gdje joj je to mogu\u0107e, nije realno. I tu je mjesto za feminizam. Kapitalisti\u010dki na\u010din proizvodnje s podjelom rada prema spolu (i podre\u0111enosti \u017eena) kao problem nam je do neke to\u010dke svima isti, ali posljedice, sada ve\u0107 obzirom na spol, nisu. E sad, baš i nije teško zaklju\u010diti što nam je svima zajedni\u010dki, a što je pak specifi\u010dno \u017eenski problem i s \u010dime se u stvari uhvatiti u koštac. Svakako, problem \u017eena je dvostruk, klasni i specifi\u010dno \u017eenski, i treba ih odvojeno analizirati ako se ozbiljno misli na njegovo razrješenje.<\/p>\n Koliko se izmjenama sistema (iz socijalizma u kapitalizam) po\u010detkom devedesetih godina prošlog stolje\u0107a izgubilo "klasno pitanje" iz feministi\u010dkog fokusa? Koliki je utjecaj na to brisanje imala sama opozicijska uloga feminizma unutar "socijalisti\u010dkog" poretka i njezino postavljanje na drugu stranu barikade u debatama oko "\u017eenskog pitanja"? <\/strong><\/p>\n Feminizam prvog vala, onaj unutar socijalizma, ni u kom slu\u010daju ne mo\u017ee biti odgovoran za nestajanje klasnoga iz feministi\u010dkog fokusa. To što je feminizam u ono vrijeme otvorio i teme gra\u0111anskih i politi\u010dkih prava ljudi, dogodilo se iz jednostavnog razloga što ostale vrste ljudskih prava nisu bile toliko ugro\u017eene, dapa\u010de, njihovo stanje je bilo u mnogim aspektima bolje no što je danas, a gra\u0111anskih i politi\u010dkih prava nije niti bilo. Konkretno, u Op\u0107oj deklaraciji o pravima \u010dovjeka, dokumentu UN donesenom nekako istovremeno s po\u010detkom Hladnog rata, jednaka koli\u010dina prostora dana je kako gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima, tako i socijalnim, ekonomskim i kulturnim pravima.<\/p>\n Me\u0111utim, upravo zbog hladnoratovske politike i cijeli je diskurs ljudskih prava, zahvaljuju\u0107i zapadnim zemljama koje su njime i upravljale, postao hladnoratovski. To jest, jedino i gotovo isklju\u010divo govorilo se (a u dobroj mjeri tako izgleda i danas) o gra\u0111anskim i politi\u010dkim pravima, kao onim pravima koja su u kriti\u010dnom stanju ili ih uop\u0107e nema u tada otvoreno neprijateljskom isto\u010dnom bloku. Naime, s ostalim spomenutim pravima, zapravo socijalnim beneficijama, isto\u010dni blok i nije stajao tako loše, \u010dak ponekad i vrlo dobro, pa eventualna kritika ne bi poga\u0111ala u neuralgi\u010dno mjesto. Tako su ostala ljudska prava marginalizirana, i tako je ostalo do danas.<\/p>\n A \u010dini se da su nekako taj model preuzele i organizacije civilnog društva?<\/strong><\/p>\n Posve isti model preuzele su organizacije civilnog društva, me\u0111u njima i \u017eenske, pa je fokus, a samim time i diskurs feministi\u010dkih programa, usmjeren prema politi\u010dkim i gra\u0111anskim pravima \u017eena. Tako se desilo da koncentriranje na segment gra\u0111anskih i politi\u010dkih prava odredi, i u stvari znatno suzi, djelovanje \u017eenskog pokreta, pa se njihovo bavljenje ograni\u010dilo na pojedina\u010dne slu\u010dajeve diskriminacije i na razne vrste nasilja nad \u017eenama. Socijalna se prava svode na to kako rade centri socijalne skrbi i sli\u010dne institucije, koje samo ubla\u017eavaju neke posljedice neravnopravnosti post festum. Socijalne, ekonomske i kulturne aspekte ljudskih prava ne shva\u0107a se i ne zastupa kao zahtjev za promjenu odnosa, pa ostaju netaknuti ili tek tu i tamo okrznuti.<\/p>\n U jednom ste tekstu napisali kako poslijeratni feminizam uz mirnodopske teme odlikuje i diversifikacija rada i tema koje nisu vezane za rat… Zanima me, je li postojala ikoja grupa u toj diversifikaciji koja se na ovaj ili onaj na\u010din bavila radnicama ili klasom, posebno u kontekstu ostalih trendova koji se tada odvijali – privatizacije, stupanja u globalizacijske procese, gubljenje socijalnih prava?<\/strong><\/p>\n Niti jedna, a tako je ostalo i do danas. \u017denske nevladine organizacije se bave edukacijom i savjetovanjem raznih vrsta, to je u danom sistemu i politi\u010dkim okvirima jedino što je kako-tako propulzivno i politi\u010dki neškodljivo. Namjesto alternative vrlo se mnogo bave tzv. \u017eenskim identitetom i njeguju ga kao da je neravnopravnost mogu\u0107e razriješiti u nekom zasebnom, "\u017eenskom" svijetu odnosno društvenom prostoru. Ionako te organizacije, obzirom na podkapacitiranost ljudskim resursima u svakom pogledu (broj\u010danom i ekspertnom), djeluju u znatnoj mjeri kao posrednice izme\u0111u vanjskih ekspertica i eksperata koje se unajmljuje za te poslove. Baviti se radnicama i klasom je nepopularno i neisplativo. Naravno, ako se dogodi ekscesna situacija, kao primjerice slu\u010daj radnica tvornice Kamensko, onda se brzo i sasvim izvanredno uska\u010de u taj vlak, u tu pri\u010du. Dapa\u010de, nastaje prava gu\u017eva u tome tko \u0107e s radnicama (mo\u017ee i bez njih) pred kamere. Pogoduje i to što je tvornica Kamensko u Zagrebu, \u010dak vrlo blizu centru. Jednako kao što se za svaki Osmi mart sjetimo radnica, više onih iz Chicaga s po\u010detka 20. stolje\u0107a a manje onih u Sinju (posjeti ih se ako su tamo ve\u0107 TV kamere), pa onda zajedno sa sli\u010dno jalovim sindikatima zakukamo nad teškim stanjem \u017eena na tr\u017eištu rada.<\/p>\n Najviši stupanj brige iskazuje se svako toliko uprili\u010denom konferencijom \/ savjetovanjem \/ edukacijom… o \u017eenama na tr\u017eištu rada. Onda se sve zajedno, s Jadrankom Kosor na \u010delu, pohvale da su osigurani mikro-krediti za poslovne \u017eene. To je postala svojevrsna formula, mikro krediti, nikada makro krediti. Feministkinja marksistkinja Zilla Eisenstein, kritiziraju\u0107i takav pristup, dala je duhovito gorak komentar: "Opasnost (…) lakog kooptiranja u neo-liberalni diskurs tako što se \u017eenama distribuira mikro-kredite kao njihov put spasenja." <\/p>\n Koliko su fondacije imale utjecaja na menad\u017eertsvo u feminizmu i na to da se klasne teme tamo nisu otvarale?<\/strong><\/p>\n Vrlo velikog i na više na\u010dina. S jedne strane, svaka od fondacija ima svoju specifi\u010dnu agendu, tako da sa svakim novim sponzorom usvajate politiku njegove vlade (ili u najmanju ruku u nju kriti\u010dki ne intervenirate), odnosno usvajate politiku i svjetonazor privatnih fondacija. Uzmimo primjer, privatna ameri\u010dka fondacija Global fund for Women, ina\u010de vrlo prijazna u odnosima, i koja nastoji ne komplicirati previše s aplikacijama, izvještajima i svim tim optere\u0107enjima, posljednjih se godina sve više i sama okre\u0107e velikim sponozorima (budu\u0107i da i sama ima ulogu transfera, da bi dalje mogla sponzorirati \u017eenske grupe). Osim što su neke ve\u0107e kompanije tu ve\u0107 prisutne, jedna od izvršnih direktorica fondacije je prije dolaska na to radno mjesto bila top menad\u017eerka u Reeboku te je i Reebok dovela kao sponzora GFW-a. E sad je pitanje, mo\u017ee li neka kineska ili me\u0111unarodna grupa, inicijativa, uop\u0107e sanjati da od te fondacije dobije sredstava za aktivnosti na kritici i borbi protiv u\u017easnih uvjeta radnica u Reebokovim tvornicama u Kini?<\/p>\n Mislim da ne moramo i\u0107i do Kine da dobijemo odgovor na to pitanje?<\/strong><\/p>\n Ne moramo do Kine. Ima tome koja godina kako je Zelena akcija za svoje aktivnosti dobila od USAID-a sredstva; zapravo, bila su tek odobrena, ali ne i fakti\u010dki preba\u010dena. Kad se netko od bossova fondacije zagledao u aktivnosti Zelene akcije i otkrio da u programu rada imaju i borbu protiv GMO- hrane, što pak ameri\u010dkoj vladi nikako nije u interesu, sredstva su povu\u010dena. Kapital, krupni i sav ostali, sve je više prisutan u fondacijama s višestrukom koriš\u0107u: Filantropija s jedne strane smanjuje poreze, dok s druge spre\u010dava otvaranje bilo kakvih politi\u010dkih pitanja, osobito o njima samima. K tome još postaju "dobri" demokrati i na koncu, što i ime ka\u017ee – veliki filantropi. Istovremeno, postoje mogu\u0107nosti preraspodjele novca i dobara, koja ne bi išla na na\u010din da "dobri" Bill Gates i ostali dijele pare (nakon što ih otmu), i to je upravo ono na \u010demu i u kojem pravcu valja graditi alternativnu politiku, pa i politiku \u017eenskih grupa.<\/p>\n K tome, tim novcem doista i treba upravljati, a zahtjevi donatora, kada su u pitanju natje\u010daji i kasnije izvještavanje, sve su kompliciraniji i malo mjesta i vremena ostaje za aktivizam, \u010dak i ovakav bezubi. Ka\u017ee lijepo Nira Yuval-Davies: "Feminizam je prestao biti društveni pokret i postao je business obu\u010denih stru\u010dnjakinja". Business pak tra\u017ei profesionalizaciju, druga\u010dije organizacijske oblike, a sve to opet redovne izvore prihoda. To onda postaje imperativ, i ako ne jedino, ali centralno i bitno bavljenje. Sve ostalo je varijabla, ili što ka\u017ee srpska izreka: "mo\u017e’ da bidne, al’ ne mora da zna\u010di". <\/p>\n Navodite kako je feminizam danas ostao bez strategije i radikalnog promišljanja postoje\u0107eg, kao i rada na dubinskom propitivanju… Gdje mislite da bi se mogli na\u0107i neki novi izvori? Koliko za to ima potencijala u "klasnom feminizmu", posebno danas kada svakodnevno svjedo\u010dimo još ve\u0107im otpuštanjima, kada \u017eene uvelike snose krizu?<\/strong><\/p>\n Odgovor na to pitanje je donekle sadr\u017ean u odgovoru na prvo pitanje. Nije dakle realno o\u010dekivati da \u0107e muškarci, kao grupa koja je i sama pod pritiskom širih odnosa proizvodnje, mirno i s velikim razumijevanjem i uva\u017eavanjem odustati od pritiska na sljede\u0107u slabiju grupu samo da bi kako-tako odr\u017eali i zadr\u017eali vlastiti bolji polo\u017eaj. Tu je i mjesto za feminizam, za \u017eene koje \u0107e to razumjeti i voditi u stvari dvostruku borbu: za promjenu odnosa proizvodnje i društvenih odnosa koji uvjetuju spolnu neravnopravnost; bez \u010dekanja da se prvo "razriješe" klasni odnosi, pa \u0107e se onda po automatizmu promijeniti i odnosi spolova. Istovremeno treba voditi borbu za ravnopravnost spolova.<\/p>\n
\u0110ur\u0111a Kne\u017eevi\u0107, knji\u017eevnica, publicistkinja, feministkinja: \u017denske nevladine organizacije bave se edukacijom i savjetovanjem raznih vrsta, jedinim što je kako-tako propulzivno i politi\u010dki neškodljivo. Namjesto alternative vrlo se mnogo bave tzv. \u017eenskim identitetom i njeguju ga kao da je neravnopravnost mogu\u0107e razriješiti u nekom zasebnom, "\u017eenskom" društvenom prostoru. Baviti se radnicama i klasom, nepopularno je i neisplativo. <\/em><\/p>\n