{"id":47567,"date":"2010-11-29T07:59:25","date_gmt":"2010-11-29T07:59:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47567"},"modified":"2010-11-29T07:59:25","modified_gmt":"2010-11-29T07:59:25","slug":"marksizam-nauka-ili-komunizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/11\/29\/marksizam-nauka-ili-komunizam\/","title":{"rendered":"Marksizam: nauka ili komunizam?"},"content":{"rendered":"

Smatram da je danas stanje našeg svijeta mnogo sli\u010dnije onome iz 1. Svjetskog rata nego iz mirnog Sjevera 1871-1914, te da danas va\u017ei alternativa: komunizam ili barbarizam<\/strong><\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Darko Suvin<\/strong><\/em><\/p>\n

Postavit \u0107u ovdje dvije prethodne teze o tome kako danas ne valja i valja govoriti o marksizmu u smislu Marxove baštine, a zatim izvesti jednu posljedicu iz njih, u kojoj se doti\u010dem i povijesnih "marksizama". No sve što ovdje pišem temelji se na njihovim  iskustvima, od Engelsa preko Kautskoga i Staljina do najva\u017enijih: Lenjina i pokušaja njegove primjene u Kini i Jugoslaviji, te "zapadnog marksizma", kao i na mijenama kapitalizma. Ovakve teze ne pretendiraju na iscrpnost nego samo na pregnantnost.<\/p>\n

Scijentizam je ideologija tehnokratske inteligencije u kapitalizmu koja tvrdi da nauka jednako vrijedi uvijek i svugdje, te je u principu nezavisna od ljudi, društva i interesa me\u0111u kojima je slu\u010dajno izna\u0111ena. Nauke su naprosto sustavi formalnih postavki i procedure za konstruiranje i potvr\u0111ivanje teorija. Taj scijentizam eliminira individualni i kolektivni spoznajni subjekt u korist "objektivnosti", gdje je tijelo samo bestjelesno oko. Takva je, danas dominantna, nauka slijepa prema \u017eivotu, i s pravom je nazvana "robni scijentizam".<\/p>\n

Nasuprot tome, ljudi konstituiraju (stvaraju i utjelovljuju) spoznaju unutar povijesti i kao povijest. Marxov nauk je doduše formalizacija stoljetnih iskustava potla\u010denih i iskorištavanih klasa u kapitalizmu, kao i prije kapitalizma; ali ona nije platonska ideja koja nam domahuje iz svijetle budu\u0107nosti, nego je metoda, sustav uputa za izlazak iz kapitalizma i klasnog društva. Taj se egzodus dešava u konkretnim situacijama koje se mogu poop\u0107iti samo u najgrubljim crtama i najva\u017enijim \u010dvorištima (poslije Marxa to mo\u017eemo u\u010diti u Lenjina, Gramscija, Brechta, Bahtina, Sartrea, Merleau-Pontyja, Goldmanna ili Williamsa, a danas recimo u Donne Haraway i Davida Harveyja). Usto (vidi Wittgensteina ili mladog Lukácsa), svako je me\u0111uljudsko stanje stvari suoblikovano onime kako ga zamišljamo, dakle kultura ili vjerovanja su isto tako materijalne snage kao i tenkovi. Što su banke bez vjere u njih?<\/p>\n

Marx razvija Hegelovu veliku spoznaju "istina je konkretna" primjenjuju\u0107i ju na "gusto" kapitalisti\u010dko društvo. To zna\u010di da "istina" mora, kao svaki dijalekti\u010dki shva\u0107eni pojam, oscilirati izme\u0111u apstraktne op\u0107enitosti i prisutne posebne, pa \u010dak i pojedina\u010dne, situacije u obliku povratne sprege koja omogu\u0107uje intervenciju u povijesnu situaciju. Kako je to Korsch formulirao, Marxov je pojmovni sustav "uvu\u010den u protjecanje stvari i bol borbi. Beskompromisno svjetovni, povijesni i klasni karakter onoga što spoznajemo postaje svojstvom same spoznajne forme". Takva je spoznaja otvorena, a usto suodre\u0111ena društvenim interesima subjekata koji tu spoznaju tra\u017ee i koriste, te su njeni horizonti neizbje\u017eno mnogostruki a ne monolitni.<\/p>\n

Marxov je nauk duboko utemeljeni povijesni prijedlog ali nije objektivisti\u010dka nauka. Tim bolje: jer takva je nauka uop\u0107e djelomi\u010dan i osaka\u0107eni oblik spoznaje u slu\u017ebi kapitalisti\u010dkog profita.<\/p>\n

Alternativa scijentisti\u010dkom stavu jest spoznajno-politi\u010dki stav<\/strong><\/p>\n

Jedino je on dorastao današnjim problemima. Me\u0111u mogu\u0107im horizontima, on odabire stav i orijentaciju na o\u010dovje\u010denje raš\u010dovje\u010denog klasnog društva putem radikalne društvene pravde koji naziva zajedni\u010darstvom, po klasi\u010dno komunizmom. Radikalna pravda mogu\u0107a je samo borbom za izlazak iz klasnog društva u  društvo suverenosti udru\u017eenih ljudi: danas znamo da se to odnosi kako na klasi\u010dni kapitalizam tako i na premo\u0107 dr\u017eave u interesu oligarhijske manjine, te na sve njihove mogu\u0107e kombinacije.<\/p>\n

Dakle: govoriti o Marxu i marksizmu a ne govoriti o komunizmu kakav je bio i kakav bi mogao biti jest besmisao i tra\u0107enje daha.<\/p>\n

Marx je došao do termina i pojma komunizma najprije u Njema\u010dkoj ideologiji, u isti mah kao i do pojma kapitalizma kao društvene formacije, i formulirao je komunizam kao stvarni pokret koji ukida prisutno stanje stvari. Otuda izvire cijeli instrumentarij njegovog "historijskog materijalizma". A u velikom poglavlju o fetišizmu robe u Kapitalu, on je pronašao klju\u010dnu stratešku primjenu komunisti\u010dkog pogleda na raš\u010dovje\u010denje u kapitalizmu, gdje je nasilna  sudbina ljudi odre\u0111ena ekonomijom.<\/p>\n

U vrijeme oko Pariške Komune, Marx je uznapredovao do pojma komunizma kao zajednice proizvo\u0111a\u010da, koja se temelji na ponovnom prisvajanju društvenog viška vrijednosti od vladaju\u0107ih klasa i na izravnoj demokraciji samih radnika odnosno proizvo\u0111a\u010da – što za njega (i za Lenjina Dr\u017eave i revolucije) zna\u010di odumiranje dr\u017eavnog aparata.<\/p>\n

Komunizam implicira dakle (bar) \u010detiri pojma. Prvo, pojam zajedništva: zajednice rada tj. proizvodnje, i zajednice raspodjele tj. su\u017eivljenja u komuni. Drugo, pojam plana, naime ovladavanja ekonomskim odnosima – uklju\u010divši tr\u017eište ali kao ništa više nego oru\u0111e. Tre\u0107e, pojam transparentnosti; me\u0111uljudski odnosi treba da postanu providni, da odstranjuju mutan i mistificiraju\u0107i fetišizam robe koji (nasuprot Althusseru) izvire iz otu\u0111ivanja \u017eivog rada samih proizvo\u0111a\u010da.<\/p>\n

Me\u0111utim \u010detvrti i danas \u010dini mi se najva\u017eniji pojam, koji je u Marxa svugdje implicitan, jest komunizam kao radikalna i dosljedna varijanta \u017eudnje za li\u010dnim no istodobno i kolektivnim spasenjem iz moralne i materijalne bijede. Antikno shva\u0107anje spasa (salus rei publicae) bilo je kako politi\u010dko tako i sakralno. Kasnije su razni monoteizmi prigrabili politi\u010dku vlast a sakralnost prebacili van materijalnog svijeta. No po mom uvjerenju, komunizam je – baš zato što uklju\u010duje gornje tri komponente – spasila\u010dko uvjerenje, ili pak nije ništa.<\/p>\n

Marxov komunizam je jedan od neizbje\u017eno prisutnih ali ni\u010dim ne zagarantiranih horizonata u slomu kapitalizma, kakav je on iš\u010dekivao mnogo br\u017ee ali mu mi danas do\u017eivljavamo po\u010detak. Ipak to nikako nije nekakva povijesna nu\u017enost ili posljedica scijentisti\u010dke nau\u010dne zakonitosti. Mo\u017ee do\u0107i i do goreg barbarizma, smjese robovlasni\u010dke, feudalne i kapitalisti\u010dke vladavine kakva se danas ve\u0107 ocrtava pod patronatom svemo\u0107nih armija, policija, molekularne genetike i nanofizike.<\/p>\n

Svakom "marksizmu" koji (na svoj na\u010din) ne govori o ovom sklopu problema i s ovim horizontima, odreknuo bih taj naziv. Dakako, mo\u017ee još uvijek biti ograni\u010deno koristan za poneku svrhu. Nasuprot tome, ako se govori unutar tih horizonata i s tim stavovima, ne vidim razloga zašto ne bi moglo biti dva, tri, više marksizama. Po \u010demu je monoteizam bolji od politeizma?<\/p>\n

Nešto o socijalizmu u povijesti i danas<\/strong><\/p>\n

Je li marksizam onda teorija (o\u010digledno nije bio praksa) socijalizma? Marx se sprdao sa sentimentalnim "socijalistima" sredine 19. stolje\u0107a, no u zna\u010dajnoj Kritici Gothskog programa iz 1875 on razlikuje dvije faze prelaza izme\u0111u kapitalizma i komunizma. U prvoj fazi va\u017ei parola "od svakoga prema sposobnostima, svakome prema radu", a u drugoj, pretpostavlja se bogatijoj fazi, parola "od svakoga prema sposobnostima, svakome prema potrebama". Nije jasno ni koliko je korisno ni koliko je u Marxovom duhu zvati prvu fazu socijalizmom a drugu komunizmom: u "stvarno postoje\u0107em socijalizmu" vidjeli smo petrifikaciju tog pojmovlja kao pod okom Meduze. Nasuprot tome, za Marxa preostaju u prvoj fazi – koju je on smatrao istovjetnom s proletarijatovom "diktaturom" (naime neograni\u010denom vlaš\u0107u, termin je starorimski i upu\u0107uje na to da je vremenski ograni\u010den!) – znatne klasne borbe izme\u0111u eksploatatora i proletera. Mao je to onda opravdano primijenio na "dvije linije" unutar vladaju\u0107e Komunisti\u010dke partije. Rekao bih da su takve dvije linije postojale i u KPJ\/SKJ, samo prikrivene ne-transparentnoš\u0107u politi\u010dkih odnosa.<\/p>\n

Da budem povijesno potpuniji: otprilike izme\u0111u 1870tih godina i 1914.  glavna je denotacija socijalizma bila ona II. Internacionale. Bio je to dosta \u010dudan i nejasni rezultat prakse njema\u010dke socijaldemokracije – koja se bila \u010dasno borila protiv Bismarcka ali je ina\u010de bila miroljubiva i pomirljiva, a ubrzo i gadno birokratizirana – gdje je Marxova kritika te prakse (upravo u Kritici Gothskog programa) neutralizirana time što je ona njegova prva i  prelazna faza postepeno preuzeta kao cilj i terminološki smokvin list "socijalizma". (Za\u010dudo, Staljin je slijedio potpuno istu putanju – tu mora da va\u017ei neka unutarnja zakonitost – samo što je diktaturu nasuprot starorimskoj ne samo shvatio doslovno, dakle policijski i zauvijek, nego je i imao sredstava mo\u0107i da takav Termidor  krvavo primijeni.) U doba dok još pogubnost te denotacije prvog socijalizma nije bila jasna, istaknuta aktivistica najprije  poljske a zatim njema\u010dke socijaldemokracije i veliki teoreti\u010dar tog pokreta, Rosa Luxemburg, skovala je parolu "socijalizam ili barbarizam". Drugi, još ve\u0107i teoreti\u010dar, Lenjin, usred sloma tog pokreta za vrijeme 1. Svjetskog rata vratio se Marxovom terminu "komunizma" iz 1848, kao \u010dinu mentalne higijene.<\/p>\n

Od g. 1945. nadalje postojala su dva glavna pojma politi\u010dkog socijalizma. Prvi je ono što je Staljin pretendirao "izgraditi u jednoj zemlji" (pa u znatno poboljšanoj varijanti i ono \u010demu je trebalo te\u017eiti društveno samoupravljanje u SFRJ). No po Marxu niti se socijalizam  mo\u017ee izgraditi niti se k njemu mo\u017ee te\u017eiti: sve se to mo\u017ee samo u odnosu na besklasno društvo u kome \u0107e svatko dobiti prema potrebama, dakle mo\u017ee se izgraditi samo komunizam – uz razne prelazne oblike kompromisne postupnosti – i mo\u017ee se te\u017eiti samo komunizmu. Drugi je nešto kao Švedska 1950-90., Dr\u017eava blagostanja s velikim koncesijama srednjoj i radni\u010dkoj klasi ali s komandnim visovima ekonomije još uvijek u kapitalisti\u010dkim rukama, a na ra\u010dun eksploatacije kolonija i izvoza oru\u017eja. Danas vidimo da je ta ruzveltovsko-socijaldemokratska linija bila mogu\u0107a samo kao strateško odstupanje monopolisti\u010dkog kapitala da skrene vodu s mlina lenjinizma, te ju je kapitalizam likvidirao  uporedo s propasti slu\u017ebenog lenjinizma.<\/p>\n

Maštati danas o socijalizmu bilo Titovog bilo socijaldemokratskog kova nema smisla. Me\u0111u \u010dimbenike propasti Titove Jugoslavije, uz ekonomski kao i politi\u010dki pritisak izvana, ulazi i prihva\u0107anje ideje o "izgradnji socijalizma" kao nekog dovršenog sustava a bez borbe klasa, koja je bila manje la\u017ena od Staljina ali isto tako nejasna kao socijaldemokratska. Istina je da su oba sustava znatno olakšali \u017eivot miliona u Evropi i Sjevernoj Americi, doprinijeli dekolonizaciji, i sli\u010dno. Svakako su – ako isklju\u010dimo staljinizam – za veliku ve\u0107inu ljudi bili bolji od ovog mafiozno-spekulativnog kapitalizma danas. I svakako se za mnoga njihova poništena postignu\u0107a, napr. efikasno i op\u0107e dostupno obrazovanje te zdravstveno i penziono osiguranje, valja uporno boriti. Ali sve u svemu "to bijaše u drugoj zemlji, i cura je mrtva" (Marlowe).<\/p>\n

Smatram da je danas stanje našeg svijeta mnogo sli\u010dnije onome iz 1. Svjetskog rata nego iz mirnog Sjevera 1871-1914, te da danas va\u017ei alternativa: komunizam ili barbarizam.  Moglo bi se re\u0107i da samo ime djeteta nije va\u017eno ako \u0107e dijete biti zdravo i rasti, te sam gore sugerirao simpatije prema ovakvom argumentu. No ovdje ga ne bih prihvatio, jer politi\u010dki pokret nije biološki nego ideološki ili mo\u017eda bolje epistemološki poro\u0111en: dr\u017eim da je sama indikacija radikalne alternative i sasvim druga\u010dijeg horizonta, nasuprot kako Staljinu tako socijaldemokraciji, danas presudna. U svijetu morskih pasa ne mo\u017ee se biti pristojna ribica.<\/p>\n

Svakom "marksizmu" koji se (na svoj na\u010din) ne bavi ovom alternativom, odreknuo bih taj naziv.<\/p>\n

Novossti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Smatram da je danas stanje našeg svijeta mnogo sli\u010dnije onome iz 1. Svjetskog rata nego iz mirnog Sjevera 1871-1914, te da danas va\u017ei alternativa: komunizam ili barbarizam<\/strong><\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47567","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47567","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47567"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47567\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47567"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47567"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47567"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}