{"id":47560,"date":"2010-11-23T08:07:14","date_gmt":"2010-11-23T08:07:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47560"},"modified":"2010-11-23T08:07:14","modified_gmt":"2010-11-23T08:07:14","slug":"prisluskivanje-promocije-romansirane-biografije-emira-kusturice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/11\/23\/prisluskivanje-promocije-romansirane-biografije-emira-kusturice\/","title":{"rendered":"Prislu\u0161kivanje promocije romansirane biografije Emira Kusturice"},"content":{"rendered":"

Knjiga \u0107e vas utješiti po povratku sa skupa koji slavi sve ono \u010demu se umjetnost stolje\u0107ima smije: licemjernost, udvorištvo, malicioznost, aroganciju, pokondirenost. Smrt je neprovjerena glasina je vanserijski roman<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Tanja Alavuk<\/strong><\/em><\/p>\n

Odmah da Vam ka\u017eem, dragi \u010ditao\u010de ovih pisama, da sam sve slu\u010dajno \u010dula i da mi je bilo veoma neprijatno što sam se na takvom mjestu nepozvana pojavila. Da li me opravdava \u010dinjenica da je ulaz bio besplatan, dan lijep, a promocija prvorazredni doga\u0111aj u Banjaluci? Smrt je neprovjerena glasina Emira Kusturice u velikoj sali Banskog dvora u Banjaluci. Nekad je Banjaluka bila centar Vrbaske banovine, pa su ratnici i graditelji devedeseth od Banovine do Šumske povla\u010dili crtu pravu kao strijela poništavaju\u0107i sve ono što je bilo izme\u0111u tridesetih  i devedesetih prošlog vijeka. Zvu\u010di poznato, zar ne, kao onaj litemotiv u pripovjetkama koje besprijekorno slijede odre\u0111eni knji\u017eevni pravac?<\/p>\n

Elem, bili dupke puni i sala i balkoni. Razgledala sam malo prije po\u010detka jer je sve kasnilo oko \u010detrdesetak minuta. Sijede glave i studenti. Spojio Kusturica nespojivo. Ispred LCD monitor i mali stol za troje. Na stolu cvijetni aran\u017emani i knjige za pokazivanje. Sa monitora nam Slavko Štimac šalje 24 hiljade poljubaca.<\/p>\n

Polako su se popunila i ona zna\u010dajna mjesta u prvom redu. Samo je jedna sre\u0107na stolica strpljivo \u010dekala da bude upotrijebljena. \u010cekali smo i mi u sali ne znaju\u0107i, i oni iza bine znaju\u0107i. Vrad\u017ebine su kratile vrijeme: "Ako \u0107e sjesti do ministra finansija Aleksandra D\u017eombi\u0107a, to zna\u010di da je njega Dodik odabrao za mandatara." Do\u0111e i predsjednik kona\u010dno! Sjede do D\u017eombi\u0107a. Iza\u0111oše na binu dva odjela i Emir u dukserici.<\/p>\n

Nekako mi je ovaj uvodni dio dra\u017ei od onoga što je uslijedilo jer sam u tih 40 minuta mogla sve sama sebi da nacrtam i ofarbam. Nije bilo iluzionista da snove pokvare lošom improvizacijom!<\/p>\n

Ovo su tekstovi kad ne treba da budete do kraja iskreni jer \u0107e ocjena biti iritantna. Zato ne\u0107u ništa re\u0107i ni o zamuckivanju ni o palamu\u0111enju ad-hoc recenzenata. Bilo je preopširno, predosadno i krajnje tupoumno. Kako je mogu\u0107e da ljudi sa tako slabo uvje\u017ebanim govorom obnašaju funkcije direktora kompanije Novosti ili predsjednika Matice srpske u Republici Srpskoj , pa ma o kakvim Potemkinovim selima da je rije\u010d? Tako predstavljaju\u0107i sami sebe nikad ne bi polo\u017eili prijemni ispit na odsjeku bilo koje knji\u017eevnosti u onom vremenu koji roman opisuje. Apsurd! Ili u tome tra\u017eim opravdanje za odnos pisca romana prema publici na promociji u Banjaluci koji je uslijedio?<\/p>\n

"Logika nala\u017ee da su na funkcijama najumnije glave, pa ako su oni takvi, kakva li je tek publika? Tj. mi! Ako je to pamet, onda nam se glupost valja u blatu kao suprasna krma\u010da na ljetnjoj sparini dok je sa krošanja šljiva uznemiravaju zelenci otkinuti vjetrom", bilo je moje opravdanje.<\/p>\n

Upravo toj krma\u010di se obratio autor romansirane biografije Smrt je neprovjerena glasina, Emir Kusturica! Ma nije joj se ni obratio. Malo je, kao, tra\u017eio pogledom poznata lica dok su dva recenzenta upu\u0107ivali na pogrešan kod \u010ditanja i pogrešno zapa\u017eali nebitne detalje.<\/p>\n

Onda se obratio novoimenovanom predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku. Intimno i seksi! Dodik je imao one lakirane cipele povijene prema naprijed kakve imaju svi iz njegovog obezbje\u0111enja, ministri i voza\u010di. Lakovani opanak. Dok je stopalo jedne noge bilo lagodno polo\u017eeno na koljeno druge, glava je bila poluizvijena u zaboravljenoj opuštenosti i zanosu labuda. Intimno i seksi! Nije krio dragost da ga Kusturica sa bine draška onim "prijatelj". Evociraju\u0107i zajedni\u010dke partijske zablude, ka\u017ee Emir da su, eto, u\u010dinili sve on i prijatelj mu u Reformskim snagama Ante Markovi\u0107a, ali da se, eto, nije posre\u0107ilo da nas sa\u010duvaju od propasti. Mi publika jednoglasno blenemo od neprijatnosti što prisluškujemo razgovor dva prijatelja, kao kad u autobusu \u010duješ detalj iz znan\u010deve intime ili upadneš u prostoriju baš o trenu kad balave o ne\u010demu što ti ne bi trebalo znati. Krajnje voajerski.<\/p>\n

Kako re\u017eiser upade u trivijalnost predrasude da su mu na promociju knjige došli samo oni sa kojima dijeli politi\u010dka ili moralna na\u010dela? Ili nisu imali roditelje me\u0111u crvenom gospodom kao što je imao glavni junak, pa je on sad kao nadmen? Zašto ne bi došli i oni koji sami za sebe \u017eele da \u010duju i onda, sami za sebe, kao što i on o sebi u vremenu i umjetnosti, sudi po sopstvenim aršinima koji, nisu nu\u017eno ispravni, ali su makar iskreni?<\/p>\n

Ono što je vrijedilo ponijeti sa tog erotiziranog mjesta bila je knjiga. Jer ima i roditelja i djece, i nije nu\u017eno da se geneti\u010dki kod prenosi direktno sa roditelja na potomstvo. Pa ni umjetni\u010dko. Pokušavam vas nagovoriti, jasno! Ka\u017ee Kusturica da je bio uporan u pisanju i da je upornost opstajala iz \u017eelje da svojim potomcima objasni ko je bio kako ne bi morali od drugih slušati pogrešne legende. Motiv nebitan. Pogotovu ako je tako privatan. Bitno je ono što mo\u017eete kupiti za oko 5 evra. Kad smo ve\u0107 dušu prodali neoliberalizmu.<\/p>\n

Knjiga \u0107e vas utješiti po povratku sa skupa koji slavi sve ono \u010demu se umjetnost stolje\u0107ima smije: licemjernost, udvorištvo, malicioznost, aroganciju, pokondirenost. Smrt je neprovjerena glasina je vanserijski roman.<\/p>\n

Ne\u0107u vam ga prepri\u010davati. Neprepri\u010dljiv je. Re\u0107i \u0107u vam samo da je on miris vremena u kojem smo rasli mi sadašnji \u010detrdestogodišnjaci i pedesetogodišnjaci, haustor\u010dad socrealizma. Vremena koje nam je dalo priliku da na Zapadu \u017eivimo, a u svom domu patimo na nali\u010dju takvog \u017eivota. Knjiga je sjajan predlo\u017eak za film. I pri\u010da o tome kako u Bosni i Hercegovini \u017eive Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Sarajlije.<\/p>\n

Ne\u0107ete je \u010ditati jer vam se ne svi\u0111a Emir Kusturica i pogrdno ga zovete krštenim Nemanja? Pio je viski sa Slobodanom Miloševi\u0107em? Otjerao je Aleksandra Stankovi\u0107a sa svog imanja i nije mu dopustio da se proslavi na njegovom liku i djelu?<\/p>\n

Kako \u017eelite. Re\u0107i \u0107u vam samo da uvjek gubite kada svoje predrasude pravdate postojanjem tu\u0111ih. Jer roman je naše zajedni\u010dko sje\u0107anje. Kolektivno bezna\u0111e i melodrama. Ali, valjda je i utjeha individualna stvar? Tira\u017e \u0107e dati najbolji odgovor.<\/p>\n

H-alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Knjiga \u0107e vas utješiti po povratku sa skupa koji slavi sve ono \u010demu se umjetnost stolje\u0107ima smije: licemjernost, udvorištvo, malicioznost, aroganciju, pokondirenost. Smrt je neprovjerena glasina je vanserijski roman<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47560","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47560","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47560"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47560\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47560"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47560"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47560"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}