Ushit ojkanjem nikada nisam shvatio. Ipak, drago mi je da su na sjednici UNESCO-a svjetski ljudi prihvatili da je to kulturno dobro<\/p>\n
Pi\u0161e: Ante Tomi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Pismu pivan, promaja me probi, Nema veze, \u010duva me Nairobi. Ooo-o-o-o-oooj!<\/p>\n Ovim desetera\u010dkim distihom \u017eeljeli bismo obilje\u017eiti sve\u010dani trenutak u kojem je prije nekoliko dana u dalekom afri\u010dkom gradu jedna vrsta tradicijskog pjevanja iz dinarskog kraja zašti\u0107ena kao nematerijalno kulturno dobro \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n Premda sam u etnomuzikološkim pitanjima potpuni nevje\u017ea, vjerujem da bih ipak znao štogod kazati o ojkanju. Naslušao sam ga se kao dijete, obi\u010dno o svecima, na dernecima, u ljetnim popodnevima pod topolama, u graji mnoštva, otresitim uzvicima šijavice, ciki omladine na ringišpilu i udarcima sjekire što rasijecaju puše\u0107u janjetinu.<\/p>\n Pe\u010denje se blagovalo za stolovima od neoblanjanih dasaka. Masnim bismo prstima uzimali komade iz okruglih plasti\u010dnih terina i hrskali mladu kapulicu, a hrana je \u010dudesno umirivala obiteljske napetosti. Dobri i dragi jedni s drugima, smiješili smo se obilju, a onda bi netko potkraj objeda rekao:<\/p>\n "Ajde, dide, povedi".<\/p>\n A did bi nešto nerazumljivo zamumljao i nagnut sa strane skriveno iš\u010da\u010dkao janje\u0107e vlakno što se, \u0111ava ga odnio, zavuklo u zubnu protezu koja ve\u0107 neko vrijeme ne dihta kako bi trebala. Nesvakidašnje bi nas obazrivo, valjda iz poštovanja prema blagdanu, poštedio prizora uklanjanja smetnje, ponovno namjestio \u010deljust i poveo. Takvu smo zdravstvenu zaštitu nekada imali, da je did sa socijalnim zubima mogao ojkati mo\u017eda i bolje nego kao s pravima.<\/p>\n Sveti Ante, milostiva srca,<\/p>\n Privati je da se ne koprca,<\/p>\n zapjevao bi on zanosno, dok bi baba negoduju\u0107i odmahivala glavom na njegovo miješanje svetog i profanog. Bez smisla za šalu, \u010ditav \u017eivot u strahu da je ne spr\u017ei gnjev Gospodnji, zabrinuto bi se prekri\u017eila na tra\u017eenje nebeske pomo\u0107i u jednoj tako nepristojnoj prilici. Da bar Antuna Padovanskog, njezina najdra\u017eeg sveca, bezobraznik nije spomenuo. Za moju babu sveti Ante bio je iznad svih, Diego Armando Maradona me\u0111u svecima i bla\u017eenicima. U krilu uko\u010deno stiskaju\u0107i torbicu od crnog skaja, uvrije\u0111eno je škrubila usne dok su muškarci, zajapureni, nabreklih vratnih \u017eila, zaba\u010denih glava puštali glasove:<\/p>\n Ooo-o-o-o! Ooo-o-o-o-oooj!<\/p>\n Pred njihovim mu\u017eevnim ojkanjem svaki bi drugi zvuk iš\u010deznuo, pjesma bi natkrilila \u017eamor, šijavicu, ciku s ringišpila i udarce sjekire.<\/p>\n Tada nisam razumio, a ni danas mi nije osobito jasnija o\u010daranost ovim rudimentarnim glazbenim izrazom, ali lijepo pamtim sre\u0107u što je sjala na licima pjeva\u010da. U mislima do najsitnije pojedinosti mogu prizvati ovaj prizor i on mi se gdjekad vrati u vrlo neobi\u010dnim okolnostima. Mnogo godina poslije, na primjer, kada sam vidio glasovito impresionisti\u010dko platno "Ples kod mlina de la Galette", sjene od liš\u0107a koje je Pierre-Auguste Renoire s velikom pomnjom naslikao na mnoštvu Pari\u017eana, bile su nešto iz mog djetinjstva. Jednake su mrljice sjena od grana topola igrale u mom kraju na Veliku Gospu, na bijelim popelinskim košuljama pjeva\u010da gange.<\/p>\n No, kako sam rekao, ushit ojkanjem nikada nisam shvatio i nikada mi nije bilo va\u017eno nau\u010diti osjetljive razlike u na\u010dinu pjevanja. Ono što se od kraja do kraja u nas zove gangama, rerama ili ojkalicama za mene je jednaka akusti\u010dka strahota. Nervozno se uzvrpoljim kad je krenu pjevati, baš kao pokojna baba, premda ne dijelim njezine katoli\u010dke inhibicije. Ipak, drago mi je da su u Nairobiju, na sjednici UNESCO-a, u\u010deni i svjetski ljudi prihvatili da je to kulturno dobro koje valja zaštititi, \u010duvati kao zjenicu oka za pokoljenja što dolaze. Nenadoknadiv bi gubitak zaista bio da ostanu zaboravljene poetske minijature kao što je:<\/p>\n U male mi o\u010di napopriko,<\/p>\n Jednim gleda, drugim vari mliko.<\/p>\n Japanski turisti, koji \u0107e nakon UNESCO-ove dobrostive geste u velikom broju navaliti u Dalmatinsku zagoru da kamerama visoke razlu\u010divosti snime tu neponovljivu kulturnu senzaciju, vjerojatno \u0107e se lijepo prepasti kad \u010detiri golema muškarca zaurlaju pred njima.<\/p>\n "Što pjesma zna\u010di", upitat \u0107e oni plaho se osmjehuju\u0107i, još dok im se noge budu tresle, a vodi\u010d \u0107e se morati dobro oznojiti da bi im preveo:<\/p>\n Dabogda se privrnila na me<\/p>\n Prikolica puna udovica.<\/p>\n Japanci se ovdje za\u010du\u0111eno pogledaju i izme\u0111u sebe nešto kratko prokomentiraju. Rekao bi da se sva\u0111aju, ali to s japanskim nikada nisi siguran.<\/p>\n "Je li to mo\u017eda pjesma o prometnoj nesre\u0107i", upita napokon jedan od njih klanjaju\u0107i se ljubazno.<\/p>\n "Pa ne", ka\u017ee turisti\u010dki vodi\u010d u neprilici. "Više je nekako, kako bih rekao… erotske naravi."<\/p>\n "Erotska?!" zaprepasti se Japanac.<\/p>\n Grupa gostiju opet se krene \u017eu\u010dljivo prepirati. Ne ide im u glavu. Kad je o tim stvarima rije\u010d, njih iz Zemlje Izlaze\u0107eg Sunca ništa ne mo\u017ee iznenaditi. Japanci poznaju sve zamislive i nezamislive seksualne opa\u010dine, divlje i \u010desto nezakonite fetiše s vezivanjem, bi\u010devima, maloljetnicama i jeguljama, ali im je potpuno nepojmljiva nastranost da neki pohotnik mašta da se na njega prevrne kamion udovica. Zbog ovakvih je stvari, vidite, dobro da je ojkanje zašti\u0107ena kulturna vrijednost. Da se u susretima razli\u010ditih kultura ljudi osvijeste, da shvate kako ipak nisu najve\u0107i perverznjaci na svijetu.<\/p>\n Vi ste se, mo\u017eda, kao i ja, za\u010dudili kad ste vidjeli vijest u novinama. Kakvog to smisla ima, pitali ste se? Zašto bi netko štitio gange, rere i ojkalice? Zar nam je netko pokušava oteti? Zar na svijetu ima lu\u0111aka i mimo nas kojima se svi\u0111a takav na\u010din pjevanja i neodlo\u017eno valja preduhitriti njihovu drsku i podmuklu namjeru da ga uzmu i nazovu svojim? Tu\u0111e ne\u0107emo, svoje ne damo, što bi rekao drug Tito. Nije puno, nije ni osobito lijepo, ali je naše. I zato…<\/p>\n Volim tebe zapivati gango,<\/p>\n Nega plesat valcera i tango.<\/p>\n Ooo-o-o-o-oooj!<\/p>\n