{"id":47559,"date":"2010-11-22T07:47:41","date_gmt":"2010-11-22T07:47:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47559"},"modified":"2010-11-22T07:47:41","modified_gmt":"2010-11-22T07:47:41","slug":"ooo-o-o-oooj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/11\/22\/ooo-o-o-oooj\/","title":{"rendered":"Ooo-o-o-oooj!"},"content":{"rendered":"<p>Ushit ojkanjem nikada nisam shvatio. Ipak, drago mi je da su na sjednici UNESCO-a svjetski ljudi prihvatili da je to kulturno dobro<\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Ante Tomi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Pismu pivan, promaja me probi, Nema veze, \u010duva me Nairobi. Ooo-o-o-o-oooj!<\/p>\n<p>Ovim desetera\u010dkim distihom \u017eeljeli bismo obilje\u017eiti sve\u010dani trenutak u kojem je prije nekoliko dana u dalekom afri\u010dkom gradu jedna vrsta tradicijskog pjevanja iz dinarskog kraja za&scaron;ti\u0107ena kao nematerijalno kulturno dobro \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n<p>Premda sam u etnomuzikolo&scaron;kim pitanjima potpuni nevje\u017ea, vjerujem da bih ipak znao &scaron;togod kazati o ojkanju. Naslu&scaron;ao sam ga se kao dijete, obi\u010dno o svecima, na dernecima, u ljetnim popodnevima pod topolama, u graji mno&scaron;tva, otresitim uzvicima &scaron;ijavice, ciki omladine na ringi&scaron;pilu i udarcima sjekire &scaron;to rasijecaju pu&scaron;e\u0107u janjetinu.<\/p>\n<p>Pe\u010denje se blagovalo za stolovima od neoblanjanih dasaka. Masnim bismo prstima uzimali komade iz okruglih plasti\u010dnih terina i hrskali mladu kapulicu, a hrana je \u010dudesno umirivala obiteljske napetosti. Dobri i dragi jedni s drugima, smije&scaron;ili smo se obilju, a onda bi netko potkraj objeda rekao:<\/p>\n<p>&quot;Ajde, dide, povedi&quot;.<\/p>\n<p>A did bi ne&scaron;to nerazumljivo zamumljao i nagnut sa strane skriveno i&scaron;\u010da\u010dkao janje\u0107e vlakno &scaron;to se, \u0111ava ga odnio, zavuklo u zubnu protezu koja ve\u0107 neko vrijeme ne dihta kako bi trebala. Nesvakida&scaron;nje bi nas obazrivo, valjda iz po&scaron;tovanja prema blagdanu, po&scaron;tedio prizora uklanjanja smetnje, ponovno namjestio \u010deljust i poveo. Takvu smo zdravstvenu za&scaron;titu nekada imali, da je did sa socijalnim zubima mogao ojkati mo\u017eda i bolje nego kao s pravima.<\/p>\n<p>Sveti Ante, milostiva srca,<\/p>\n<p>Privati je da se ne koprca,<\/p>\n<p>zapjevao bi on zanosno, dok bi baba negoduju\u0107i odmahivala glavom na njegovo mije&scaron;anje svetog i profanog. Bez smisla za &scaron;alu, \u010ditav \u017eivot u strahu da je ne spr\u017ei gnjev Gospodnji, zabrinuto bi se prekri\u017eila na tra\u017eenje nebeske pomo\u0107i u jednoj tako nepristojnoj prilici. Da bar Antuna Padovanskog, njezina najdra\u017eeg sveca, bezobraznik nije spomenuo. Za moju babu sveti Ante bio je iznad svih, Diego Armando Maradona me\u0111u svecima i bla\u017eenicima. U krilu uko\u010deno stiskaju\u0107i torbicu od crnog skaja, uvrije\u0111eno je &scaron;krubila usne dok su mu&scaron;karci, zajapureni, nabreklih vratnih \u017eila, zaba\u010denih glava pu&scaron;tali glasove:<\/p>\n<p>Ooo-o-o-o! Ooo-o-o-o-oooj!<\/p>\n<p>Pred njihovim mu\u017eevnim ojkanjem svaki bi drugi zvuk i&scaron;\u010deznuo, pjesma bi natkrilila \u017eamor, &scaron;ijavicu, ciku s ringi&scaron;pila i udarce sjekire.<\/p>\n<p>Tada nisam razumio, a ni danas mi nije osobito jasnija o\u010daranost ovim rudimentarnim glazbenim izrazom, ali lijepo pamtim sre\u0107u &scaron;to je sjala na licima pjeva\u010da. U mislima do najsitnije pojedinosti mogu prizvati ovaj prizor i on mi se gdjekad vrati u vrlo neobi\u010dnim okolnostima. Mnogo godina poslije, na primjer, kada sam vidio glasovito impresionisti\u010dko platno &quot;Ples kod mlina de la Galette&quot;, sjene od li&scaron;\u0107a koje je Pierre-Auguste Renoire s velikom pomnjom naslikao na mno&scaron;tvu Pari\u017eana, bile su ne&scaron;to iz mog djetinjstva. Jednake su mrljice sjena od grana topola igrale u mom kraju na Veliku Gospu, na bijelim popelinskim ko&scaron;uljama pjeva\u010da gange.<\/p>\n<p>No, kako sam rekao, ushit ojkanjem nikada nisam shvatio i nikada mi nije bilo va\u017eno nau\u010diti osjetljive razlike u na\u010dinu pjevanja. Ono &scaron;to se od kraja do kraja u nas zove gangama, rerama ili ojkalicama za mene je jednaka akusti\u010dka strahota. Nervozno se uzvrpoljim kad je krenu pjevati, ba&scaron; kao pokojna baba, premda ne dijelim njezine katoli\u010dke inhibicije. Ipak, drago mi je da su u Nairobiju, na sjednici UNESCO-a, u\u010deni i svjetski ljudi prihvatili da je to kulturno dobro koje valja za&scaron;tititi, \u010duvati kao zjenicu oka za pokoljenja &scaron;to dolaze. Nenadoknadiv bi gubitak zaista bio da ostanu zaboravljene poetske minijature kao &scaron;to je:<\/p>\n<p>U male mi o\u010di napopriko,<\/p>\n<p>Jednim gleda, drugim vari mliko.<\/p>\n<p>Japanski turisti, koji \u0107e nakon UNESCO-ove dobrostive geste u velikom broju navaliti u Dalmatinsku zagoru da kamerama visoke razlu\u010divosti snime tu neponovljivu kulturnu senzaciju, vjerojatno \u0107e se lijepo prepasti kad \u010detiri golema mu&scaron;karca zaurlaju pred njima.<\/p>\n<p>&quot;&Scaron;to pjesma zna\u010di&quot;, upitat \u0107e oni plaho se osmjehuju\u0107i, jo&scaron; dok im se noge budu tresle, a vodi\u010d \u0107e se morati dobro oznojiti da bi im preveo:<\/p>\n<p>Dabogda se privrnila na me<\/p>\n<p>Prikolica puna udovica.<\/p>\n<p>Japanci se ovdje za\u010du\u0111eno pogledaju i izme\u0111u sebe ne&scaron;to kratko prokomentiraju. Rekao bi da se sva\u0111aju, ali to s japanskim nikada nisi siguran.<\/p>\n<p>&quot;Je li to mo\u017eda pjesma o prometnoj nesre\u0107i&quot;, upita napokon jedan od njih klanjaju\u0107i se ljubazno.<\/p>\n<p>&quot;Pa ne&quot;, ka\u017ee turisti\u010dki vodi\u010d u neprilici. &quot;Vi&scaron;e je nekako, kako bih rekao&#8230; erotske naravi.&quot;<\/p>\n<p>&quot;Erotska?!&quot; zaprepasti se Japanac.<\/p>\n<p>Grupa gostiju opet se krene \u017eu\u010dljivo prepirati. Ne ide im u glavu. Kad je o tim stvarima rije\u010d, njih iz Zemlje Izlaze\u0107eg Sunca ni&scaron;ta ne mo\u017ee iznenaditi. Japanci poznaju sve zamislive i nezamislive seksualne opa\u010dine, divlje i \u010desto nezakonite feti&scaron;e s vezivanjem, bi\u010devima, maloljetnicama i jeguljama, ali im je potpuno nepojmljiva nastranost da neki pohotnik ma&scaron;ta da se na njega prevrne kamion udovica. Zbog ovakvih je stvari, vidite, dobro da je ojkanje za&scaron;ti\u0107ena kulturna vrijednost. Da se u susretima razli\u010ditih kultura ljudi osvijeste, da shvate kako ipak nisu najve\u0107i perverznjaci na svijetu.<\/p>\n<p>Vi ste se, mo\u017eda, kao i ja, za\u010dudili kad ste vidjeli vijest u novinama. Kakvog to smisla ima, pitali ste se? Za&scaron;to bi netko &scaron;titio gange, rere i ojkalice? Zar nam je netko poku&scaron;ava oteti? Zar na svijetu ima lu\u0111aka i mimo nas kojima se svi\u0111a takav na\u010din pjevanja i neodlo\u017eno valja preduhitriti njihovu drsku i podmuklu namjeru da ga uzmu i nazovu svojim? Tu\u0111e ne\u0107emo, svoje ne damo, &scaron;to bi rekao drug Tito. Nije puno, nije ni osobito lijepo, ali je na&scaron;e. I zato&#8230;<\/p>\n<p>Volim tebe zapivati gango,<\/p>\n<p>Nega plesat valcera i tango.<\/p>\n<p>Ooo-o-o-o-oooj!<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/protest.ba\/v2\/ooo-o-o-oooj\/\">Protest.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ushit ojkanjem nikada nisam shvatio. Ipak, drago mi je da su na sjednici UNESCO-a svjetski ljudi prihvatili da je to kulturno dobro<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47559","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47559","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47559"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47559\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47559"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47559"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47559"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}