U medijskom okru\u017eenju gdje granice (ne)tolerancije odre\u0111uju ispadi drmatora poput Zdravka Mami\u0107a i sli\u010dnih uglednika, otvoreno se i implicitno emitiraju poruke da ne smiješ biti druk\u010diji<\/p>\n
Pi\u0161e: Sandro Pogutz<\/strong><\/em><\/p>\n Sin \u0107e mi za dva mjeseca napuniti 16 godina i od toga me hvata zebnja. Dosad sam ga vikendom mogao plašiti zakonom koji mla\u0111ima od šesnaest zabranjuje izlaske bez pratnje nakon 23 sata, a uskoro \u0107e mi na raspolaganju ostati samo roditeljski autoritet i ve\u0107 znam da \u0107u granicu morati pomaknuti do pono\u0107i, barem u po\u010detku, a dalje neka mi Bog pomogne – teško je kontrolirati te hormone. Iskreno, strah me je sitnih no\u0107nih ura kada i drugi mladi nosa\u010di uzburkanih kemijskih procesa kru\u017ee gradom, a neki od njih su preeksplozivni, pre\u010desto podgrijani alkoholom, lošim odgojem ili frustracijom koja izvire tko zna otkud. <\/p>\n \u017divot od dvije kune <\/strong><\/p>\n Naprosto me strava hvata, kao i svakog bri\u017enog roditelja, od mogu\u0107nosti da mla\u0111i Pogutz završi kao Luka Ritz. A zbog \u010dega? Samo zato što bi mogao naletjeti na grupu "obi\u010dnih momaka" kojima ide na \u017eivce nešto njima neobi\u010dno na njemu. Nemam pojma što, ja to ne mogu domisliti, ali sluša alter rock, ide u umjetni\u010dku školu, nosi nekakav tanki lanac na "rebama", ništa ekstremno, ali nikad ne znate, do\u0111avola, što nekom klipanu mo\u017ee zasmetati na vašem djetetu. <\/p>\n Nedavno zatu\u010deni Miroslav Tunji\u0107 iz \u017dupanje (17) imao je irokez frizuru i tu nesre\u0107u da je naletio na alkoholi\u010dara Gorana Evi\u0107a (21) i njegova pajdaša Antuna Matkovi\u0107a. Prebili su ga na mrtvo ime i ostavili na cesti, gdje ga je još i auto pregazio kao ma\u010dku. Navodno je i nekakva kutija cigareta bila "upalja\u010d" napada. Nemam pojma, neka policija radi svoj posao, ali \u010dujte – irokeza, cigareta!? Što je ono bilo kod Luke Ritza – preduga kosa, rokerski imid\u017e, dvije-tri kune sitnoga… <\/p>\n Toliko, eto, vrijedi mladi ljudski \u017eivot izlo\u017een na ulici u no\u0107ne sate. I što je Miroslavu Tunji\u0107u pomoglo to što je Luka Ritz post mortem postao mladena\u010dka ikona o kojoj je napisana pjesma, postavljena kazališna predstava, što su isprintane majice "I ja sam Luka Ritz", što je osnovana zaklada koja nosi njegovo ime … Jer, Miroslav je u \u017dupanji pokopan ju\u010der, samo dan nakon Me\u0111unarodnog dana tolerancije, kada je u Zagrebu dvojici osnovaca dodijeljena i nagrada "Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost". Pravi celebrity kru\u017eok okupio se oko zagovaranja nulte tolerancije na nasilje, to je ve\u0107 postala stvar presti\u017ea, da ne ka\u017eem šminke, nešto poput humanitarnih akcija koje buknu prije Bo\u017ei\u0107a, ali sve te poruke i nagrade, ma koliko plemenite i korisne, sve pjesme i kazališne predstave, jalove su. <\/p>\n One ne dopiru do "rekreativnih" ubojica iz redova maloljetnika i mla\u0111ih punoljetnika, to nije njihov svijet. \u010citav taj humanitarizam ide više u rubriku "red carpet", a ovdje je rije\u010d o crnoj kronici – tu se razumije samo jezik pendreka i suda, a sud je u slu\u010daju Ritz presudio: godinu dana zatvora jednom od trojice napada\u010da, sada punoljetnom, drugi je dobio odgojnu mjeru, a protiv tre\u0107ega je obustavljen postupak jer je ve\u0107 odslu\u017eio svoje u odgojnoj ustanovi. Ukratko: ah, ništa, sitnica, još jedan "pomilovani" ubojica. Si\u0107a od kazne, kao i onih nekoliko kuna što su ih prije napada \u017eicali od Luke. <\/p>\n Pa ako sam ja svom sinu dosad mogao mahati zakonskim limitom za izlazak – što je ipak neka prevencija – kakvu poruku potencijalnim napada\u010dima na njega šalje zakon? Jednostavno i grubo re\u010deno: mladi ste, ubijajte, pro\u0107i \u0107ete lišo! Ne\u0107ete, doduše, nikad dobiti nagradu "Luka Ritz", ali baš vas briga – vi ionako niste iz tog filma. Ubojica mladog lica s hrvatskih ulica dolazi iz prevladavaju\u0107e atmosfere toleriranog verbalnog nasilja nad svakim tko se ne uklapa u ne\u010diju zonu "normalnosti", a to je zona sumraka u kojoj se uzgaja i fizi\u010dko nasilje nad pederima, Kinezima, darkerima… <\/p>\n I to je zakon? <\/strong><\/p>\n Slu\u010dajevi nesretnih Luke Ritza i Mira Tunji\u0107a sugeriraju da bi se problem mo\u017eda mogao riješiti u – frizerskom salonu. Obojica su imali preradikalne frizure za ne\u010diji ukus. Ali, to nema veze. Uvijek se na\u0111e neki motiv. U medijskom okru\u017eenju gdje granice (ne)tolerancije odre\u0111uju ispadi drmatora poput Zdravka Mami\u0107a i sli\u010dnih uglednika, otvoreno se i implicitno emitiraju poruke da ne smiješ biti druk\u010diji, kao što on, evo, ka\u017ee da u njegovoj reprezentaciji "ne bi igrali homoseksualci". Previše takvih likova toleriramo. Svaki naš dan je neslu\u017ebeni Hrvatski dan tolerancije prema potko\u017eenim teroristima koji svojim prekomjernim granatiranjem destruiraju sve što se mo\u017ee podvesti pod staromodni dobar ku\u0107ni odgoj. Biti rabijatan nije sramota, izbjegavati sukob je "pederski", poštovati zakon nije baš potrebno… I da znate – sla\u017eem se! Ne mislim da treba zaozbiljno uzeti zakon po kojemu ubojica dobije tek godinu dana zatvora, samo zato što je bio maloljetan. <\/p>\n