{"id":47555,"date":"2010-11-18T07:55:27","date_gmt":"2010-11-18T07:55:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47555"},"modified":"2010-11-18T07:55:27","modified_gmt":"2010-11-18T07:55:27","slug":"kriticko-seciranje-althussera-ideologija-i-ideoloski-aparati-drzave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/11\/18\/kriticko-seciranje-althussera-ideologija-i-ideoloski-aparati-drzave\/","title":{"rendered":"Kriti\u010dko seciranje Althussera: “Ideologija i ideolo\u0161ki aparati dr\u017eave”"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Eugen Babi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Uzimam si za pravo re\u0107i da se pred nama, koji \u017eelimo o\u010duvati naše zajednice i radna mjesta,  njihovu autonomiju i vrijednost samu po sebi, nalazi monolitni blok ideološke hegemonije neoliberalnog kapitalizma, koji vrlo uspješno od svih "neprijateljskih" ideologija \u010dini samo još jedan spektakl, reklamu, suradnika. Hegemonija svoje pipke širi u svim smjerovima, nitko i ništa nije pošte\u0111eno, obrazovne i zdravstvene ustanove, stru\u010dnjaci, struka i znanost, mladi, stari, marginalni, uglavnom, sve što mo\u017ee poslu\u017eiti ja\u010danju hegemonije kapitalisti\u010dkog sustava, sve što se mo\u017ee upregnuti u ime legitimiteta eksploatacije radne sposobnosti, bilo manualne ili umne. Tome treba stati na kraj i u ime suprotstavljanja Althusser se stavlja u slu\u017ebu revolucionarno-lijevog procesa prou\u010davanja neprijatelja i samim time gra\u0111enja strategije otpora.<\/p>\n

U ovom \u0107u \u010dlanku interpretirati Althusserov uradak Ideologija i ideološki aparati dr\u017eave, na na\u010din da \u0107u prikazati najzanimljivije i najistaknutije dijelove te ih proširiti svojim opaskama i kritikama, koje dolaze iz slobodarsko marksisti\u010dkih strujanja, koja odbacuju diktaturu proletarijata i "prijelazni (dr\u017eavni) period", i anarhosindikalisti\u010dkih strujanja koja su zastupljena u radni\u010dkom pokretu od kraja 19. st. kao anarhisti\u010dka revolucionarna opcija.<\/p>\n

Prema Althusseru se pozicioniram kriti\u010dki, jer unato\u010d tome što je on kvalitetno i znanstveno razradio ulogu ideologije i ideoloških aparata, njegov uradak je, naravno, obojan njegovom boljševi\u010dkom ideologijom. Ja, kao anarhista, ne mogu prihvatiti neke njegove teze i nadam se da je kritika koja je iznijeti u nastavku vjerodostojna i jasna, te da korisno nadopunjuje njegov uradak.<\/p>\n

Ideologija i ideološki aparati dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

"Svaka društvena tvorevina rezultat je prevladavaju\u0107eg na\u010dina proizvodnje" (Althusser 1986:119). Ovo je, dakle, centralna teza marksizma o primatu proizvodnih snaga, teza da nadgradnja (sve što nije proizvodni odnos, poput pravnog i obrazovnog sustava) ovisi o vlastitoj bazi (odnosno o prevladavaju\u0107im proizvodnim odnosima), tj., govore\u0107i u kontekstu našeg društva – o kapitalisti\u010dkom na\u010dinu proizvodnje. Ili Althuserrovim rije\u010dima:"(…) mo\u017eemo re\u0107i da proces proizvodnje pokre\u0107e proizvodne snage koje postoje unutar utvr\u0111enih proizvodnih odnosa i potpadaju pod njih" (Althusser 1986:119).<\/p>\n

Nadodao bih, pokre\u0107e ili sputava proizvodne snage, jer ako \u017eeli pokretati, nu\u017eno mora, kako to Althusser ka\u017ee, "reproducirati 1) proizvodne snage; 2) postoje\u0107e proizvodne odnose" (Althusser 1986:119), a ako ne pokre\u0107e, onda ih sputava i samim time ko\u010di razvoj proizvodnih snaga i onda kapitalizam "li\u010di na \u010darobnjaka koji više ne mo\u017ee savladati podzemne sile koje je dozvao" (Marx 2009:39) – što se manifestira krizama kapitalizma i \u010dime se otvara prostor alternativama i druga\u010dijim proizvodnim odnosima koji ne\u0107e sputavati proizvodne snage.<\/p>\n

Reprodukcija sredstava za proizvodnju<\/strong><\/p>\n

Althusser navodi "ekonomski aksiom" kako proizvodnja nije mogu\u0107a bez reprodukcije proizvodnih sredstava, odnosno da "treba predvidjeti zamjenu onoga što se utroši ili upotrijebi u proizvodnji: sirovina, stalnih ure\u0111aja (konstrukcija), oru\u0111a za proizvodnju (strojeva) itd" (Althusser 1986:120). Razmišljaju\u0107i o reprodukciji proizvodnih sredstava mora se nadi\u0107i logika poslovanja jednog poduze\u0107a, no ako ostanemo na toj razini "mo\u017eemo re\u0107i: svaki ekonomist = svaki kapitalist, ako obojica izra\u017eavaju stanovište poduze\u0107a, ako se zadovoljavaju samo jednostavnim objašnjavanjem termina financijsko-knjigovodstvene prakse poduze\u0107a" (Althusser 1986:119). Time se \u017eeli re\u0107i da se ekonomist i kapitalist mogu izjedna\u010diti, ako ne razmišljamo o globalno-ekonomskom te širem društvenom i ideološkom kontekstu, nego samo uzimamo u obzir uspješno poslovanje odre\u0111enog poduze\u0107a.<\/p>\n

Reprodukcija radne snage<\/strong><\/p>\n

Kre\u0107emo od Althusserove teze da se "reprodukcija radne snage odvija (…), zapravo, izvan poduze\u0107a" (Althusser 1986:121), što potkrjepljujem \u010dinjenicom da se radni\u010dka klasa hrani, odijeva, op\u0107enito kupuje i reproducira kao "vrsta" izvan poduze\u0107a.<\/p>\n

Pogonsko gorivo reprodukcije radne snage je nadnica koja je za kapitaliste "kapital u obliku radne snage" (Althusser 1986:121), odnosno ulaganje u vlastito poslovanje kojemu je za cilj maksimiziranje profita uz minimaliziranje troškova. Ali, u širem kontekstu nadnica je materijalna reprodukcije rada, ona je "dio vrijednosti stvorene korištenjem radne snage, i to prijeko potrebne vrijednosti za reprodukciju te radne snage, odnosno za obnavljanje radne snage namještenika (sve što je potrebno za stanovanje, odijevanje i hranu, ukratko, sve što je potrebno da bismo bili u stanju ponovo se pojaviti sutra, prekosutra – i svakog sljede\u0107eg bo\u017ejeg dana – na vratima poduze\u0107a)" (Althusser 1986:121). Ve\u0107inu vrijednosti, koju proizvede radna snaga, zadr\u017eava kapitalist. U reprodukciju radne snage potpada i reproduciranje radni\u010dke klase kao "vrste", odnosno podizanje i obrazovanje djece samih proletera.<\/p>\n

Samu visinu nadnice odre\u0111uje biološki minimum (osnovne biološke potrebe radnika), no i historijski minimum koji je dvojak – a odnosi se na historijske potrebe radni\u010dke klase "priznate" od strane kapitalista i historijske potrebe "koje je nametnula borba proleterske klase" (Althusser 1986:122).<\/p>\n

Izuzev "vulgarne" reprodukcije radne snage, radna snaga "mora biti ‘kompetentna’, tj. prikladna za uklju\u010denje u kompleksan sustav proizvodnog procesa" (Althusser 1986:122), drugim rije\u010dima – mora se specijalisti\u010dki osposobiti (prema zahtjevima društveno-tehni\u010dke podjele rada) i reproducirati kao takva. To se u kapitalisti\u010dkom sustavu posti\u017ee "izvan proizvodnje: kapitalisti\u010dkim sistemom školovanja i ostalim instancama i ustanovama" (medijima, crkvama, obitelji…) (Althusser 1986:122). Znanje koje se stje\u010de u obrazovnim ustanovama u kapitalisti\u010dkome sustavu je dvostruko; s jedne strane usvajaju se vještine i stupnjevi kulturne obrazovanosti ovisno o mjestu u proizvodnoj hijerarhiji, a s druge – "pravila poretka koji je utvrdila vladaju\u0107a klasa" (Althusser 1986:122).<\/p>\n

Reprodukcija radne snage u kapitalisti\u010dkom sustavu zahtijeva reprodukciju kvalifikacije radne snage, reprodukciju pokornosti radne snage vode\u0107oj ideologiji, te reprodukciju ideološke hegemonije vladaju\u0107e klase.<\/p>\n

Infrastruktura i superstruktura<\/strong><\/p>\n

Po Marxu, infrastruktura je ekonomska baza (proizvodne snage i proizvodni odnosi), a superstruktura je pravno-politi\u010dki i ideološki nivo. Tako\u0111er, po Marxu ono što se doga\u0111a u superstrukturi i sama superstruktura odre\u0111ena je onime što se doga\u0111a u infrastrukturi. Za navedeni primjer Althusser koristi metaforu zgrade; "gornji katovi ne bi mogli sami stajati (u zraku) kad ne bi le\u017eali na svojoj bazi" (Althusser 1986:124) (zgrade) – "baza, u posljednjoj instanci, odre\u0111uje \u010ditavu zgradu" (Althusser 1986:125).<\/p>\n

Bitno je naglasiti da odnos baze i nadgradnje nije jednosmjeran ve\u0107 dijalekti\u010dan, stoga Althusser nastavlja tvrde\u0107i: "1) postoji ‘relativna autonomija’ nadgradnje u odnosu prema bazi, 2) postoji ‘povratno djelovanje’ nadgradnje na bazu" (Althusser 1986:124-125).<\/p>\n

Dr\u017eava<\/strong><\/p>\n

Prema klasi\u010dnoj marksisti\u010dkoj tradiciji dr\u017eavi se pripisuje jasna i isklju\u010divo represivna uloga – "Dr\u017eava je ‘stroj’ za represiju koji vladaju\u0107im klasama omogu\u0107uje da osiguraju vlast nad radni\u010dkom klasom, kako bi je podvrgli procesu iznu\u0111ivanja viška vrijednosti" (Althusser 1986:126). Dr\u017eavni represivni aparat sa\u010dinjavaju policija, sudovi, zatvori, vojska, te na vrhu ove hijerarhije šef dr\u017eave, vlada i administracije.<\/p>\n

Ono što bih osobno napomenuo je o\u010digledno odstupanje lenjinista, trockista, maoista i svih ostalih boljševika od klasi\u010dne marksisti\u010dke definicije dr\u017eave zahtijevaju\u0107i "radni\u010dku dr\u017eavu", što je kontradikcija u samoj svojoj sr\u017ei, jer dr\u017eava nije i ne mo\u017ee biti neutralno "oru\u0111e" u rukama onih koji ga i koriste i tu bih citirao anarhistu Mihaila Bakunjina kada ka\u017ee; "Zar je mogu\u0107e da \u0107e sav proletarijat stajati na \u010delu upravljanja?" (Bakunjin 1979:168), "…bude li dr\u017eava, onda \u0107e i oni kojima se upravlja biti robovi" (Bakunjin 1979:169). Tako\u0111er, klasici marksizma, sam Marx i Engels – upravo u Pariškoj komuni (Pariška komuna, od 18. o\u017eujka do 28. svibnja 1871., je prvo svjetski poznato ostvarenje socijalisti\u010dkog ure\u0111enja) vide oblik radni\u010dke vlasti koji \u0107e u budu\u0107nosti zamijeniti bur\u017eoaski svijet (citiram Engelsa: "…\u017eelite li znati kako ta diktatura [proletarijata] izgleda? Pogledajte Parišku komunu. To je bila diktatura proletarijata."), a svi dosadašnji primjeri "radni\u010dkih", odnosno komunisti\u010dkih osvajanja vlasti nisu nalikovali Pariškoj komuni, ve\u0107 na visoko centraliziranu, totalitarnu, dr\u017eavno-birokratsku mašineriju koja je gušila ljudske slobode, otvarala koncentracijske logore za prisilni rad i tretirala radništvo kao sirovinu za pove\u0107anje vlastite mo\u0107i.<\/p>\n

Bit marksisti\u010dke teorije dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Althusser nudi prikaz "marksisti\u010dke teorije dr\u017eave" navode\u0107i \u010detiri teze klasika marksizma:"1) dr\u017eava, to je represivni aparat dr\u017eave; 2) potrebno je razlikovati dr\u017eavnu vlast od dr\u017eavnog aparata; 3) cilj se borbi klasa odnosi na dr\u017eavnu vlast, a posljedica toga je da vlasti koriste dr\u017eavni aparat za ostvarivanje svojih klasnih ciljeva; 4) proletarijat mora osvojiti vlast kako bi uništio postoje\u0107i bur\u017eoaski aparat dr\u017eave i u prvoj fazi ga nadomjestio sasvim druk\u010dijim proleterskim aparatom dr\u017eave, a zatim, u sljede\u0107im fazama, mora pokrenuti radikalan proces, proces rušenja dr\u017eave (kraj dr\u017eavne vlasti i \u010ditavog dr\u017eavnog aparata)" (Althusser 1986:127).<\/p>\n

Althusser naglašava distinkciju izme\u0111u dr\u017eavne vlasti (kao cilja politi\u010dke klasne borbe – što sasvim proizvoljno uzima kao neupitan cilj bilo koje politi\u010dke klasne borbe) i dr\u017eavnog aparata. Tako\u0111er napominje da "dr\u017eavni aparat mo\u017ee ostati nepromijenjen unato\u010d politi\u010dkim doga\u0111ajima koji ugro\u017eavaju dr\u017eavnu vlast" (Althusser 1986:127). Ali, potpuno zapostavlja distinkciju izme\u0111u dr\u017eavne vlasti i politi\u010dke vlasti (dr\u017eavna vlast kao temeljnu postavku uzima postojanje i funkcioniranje unutar dr\u017eavnog aparata; politi\u010dka vlast mogu\u0107a je bez dr\u017eavnog patronata, te se odnosi na vlast samima nad sobom, kao politi\u010dkim subjektima  – poput radni\u010dkih sovjeta\/savjeta\/koncila kroz povijest, ili pak aktualnih studentskih plenuma), i tu ponavlja krucijalnu autoritarno-socijalisti\u010dku grešku – supstituiranja radni\u010dke klase partijom – koja se pokazala kao presudna u uništavanju komunisti\u010dke utopije diljem planete, jer uništava samoorganizaciju, samosvijest i spontanost narodnih masa koja je uvijek presudna u stvaranja novih emancipiraju\u0107ih uvjeta \u017eivota. Tako\u0111er, uop\u0107e nije jasno kako dr\u017eava mo\u017ee odumrijeti, kako nešto u što smo centralizirali svu mo\u0107 mo\u017ee postepeno nestati. Svi dosadašnji primjeri "komunizama" na planeti bili su primjeri dr\u017eavnih kapitalizama (kada je dr\u017eava jedini poslodavac) koji su postepeno – ali poprili\u010dno sigurno završili natrag u kapitalisti\u010dkom slobodnom tr\u017eištu.<\/p>\n

Ideološki aparati dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Althusser nadogra\u0111uje marksisti\u010dku teoriju dr\u017eave navode\u0107i; (kako) "bi se teorija dr\u017eave mogla razvijati, nu\u017eno je upamtiti ne samo razliku izme\u0111u dr\u017eavne vlasti i dr\u017eavnog aparata nego i jednu drugu \u010dinjenicu koja je sastavni dio (represivnog) dr\u017eavnog aparata, ali koju ne treba miješati s njim. Ovu \u010dinjenicu nazvat \u0107emo ideološkim aparatima dr\u017eave" (Althusser 1986:128).<\/p>\n

No što su to ideološki aparati dr\u017eave? Po Althusseru, ideološki aparati dr\u017eave su specijalizirane i raznovrsne institucije i sljede\u0107i niz mo\u017eemo smatrati ideološkim aparatima dr\u017eave (IAD); "religijski IAD (sistem razli\u010ditih crkava); školski IAD (sistem razli\u010ditih javnih i privatnih ‘škola’); obiteljski IAD; politi\u010dki IAD (politi\u010dki sistem, zajedno s razli\u010ditim partijama); pravosudni IAD; sindikalni IAD; informacijski IAD (štampa, radio-televizija, itd.); kulturni IAD (knji\u017eevnost, likovna umjetnost, sport itd.)" (Althusser 1986:128). IAD ne smijemo miješati s represivnim aparatima dr\u017eave (vlade, administracije, vojske, policije, sudstva, zatvori…) zahtijeva Althusser, te nadodaje da se oni prvenstveno oslanjaju na silu (ponekad i fizi\u010dku), dok se ideološki aparati dr\u017eave, kako im to i ime ka\u017ee, prvenstveno oslanjaju na ideologiju.Tako\u0111er, po Althusseru represivni dr\u017eavni aparat se prvenstveno oslanja na nasilje, a tek onda na ideologiju, dok je kod ideoloških aparata obrnuto.<\/p>\n

Me\u0111utim, ako su glavne sastavnice represivnog aparata šef dr\u017eave, vlada i administracija – onda se ne mo\u017ee tvrditi da taj dr\u017eavni aparat djeluje prvenstveno putem nasilja, jer da bi se samo nasilje uop\u0107e i podnosilo potreban je ideološki legitimitet koji dajemo npr. Jadranki Kosor kada šalje odrede interventne policije, jer što su ti odredi policije naspram stotine seljaka s traktorima, koji vrlo vjerojatno još uvijek imaju oru\u017eje u svojim ku\u0107ama, kao posljedicu "Domovinskog rata". O\u010dito je da seljaci trpe nasilje – upravo zbog ideološkog legitimiteta samog nasilja. Shodno tome, tvrdim da je jedina istinska instanca represivnog dr\u017eavnog aparata – vojska, koja je posljednja crta obrane vladaju\u0107e klase od pobunjenog proletarijata, jer jedino vojsci nije potreban, poput suda, policije itd., ideološki legitimitet, ve\u0107 isklju\u010divo nadmo\u0107 u obliku proste fizi\u010dke sile. No ono što vojska nikada ne\u0107e mo\u0107i imati u sukobu s pobunjenim proletarijatom je moral, borbeni moral koji pobunjeni proletarijat vodi u pokušaj stvaranja novog društva, novog društva bez eksploatacije i pod\u010dinjavanja bilo kojem autoritetu. Vojska tada ostaje pla\u0107eni\u010dka struktura, kojoj jedino što preostaje je \u010dvrsta hijerarhija koja vrlo \u010desto u takvim situacijama nailazi na nizak i neupotrebljiv moral "baze".<\/p>\n

Osim distinkcije sile i ideologije, Althusser uvodi i razlikovanje izme\u0111u privatne i javne sfere, tvrde\u0107i: "da je jedinstveni (represivni) dr\u017eavni aparat sastavni dio javne sfere, dok je, naprotiv, najve\u0107i dio ideoloških aparata (u njihovoj prividnoj raspršenosti) dio privatne sfere. Privatne su crkve, partije, sindikati, obitelji, neke škole, ve\u0107ina novina, kulturnih ustanova, itd" (Althusser 1986:129).<\/p>\n

Potrebno je još istaknuti i dvostruki zna\u010daj ideoloških aparata dr\u017eave, kao prostora klasne borbe na kojemu radni\u010dka klasa, kroz navedenu klasnu borbu, ostvaruje odre\u0111ene ustupke i sitne pobjede, te kao prostora nad kojim je nu\u017eno da vladaju\u0107a klasa ima prevlast ako se dugotrajno \u017eeli zadr\u017eati na toj poziciji, istovremeno dopuštaju\u0107i parcijalne pobjede radni\u010dke klase.<\/p>\n

O reprodukciji proizvodnih odnosa<\/strong><\/p>\n

Proizvodni odnosi reproduciraju se dvojako, materijalno kroz proces proizvodnje i cirkulacije te djelovanjem represivnog dr\u017eavnog aparata i ideoloških aparata dr\u017eave. Glavna uloga vladaju\u0107e ideologije je upravo reprodukcija tih proizvodnih odnosa. Me\u0111u brojnim ideološkim aparatima dr\u017eave, u pretkapitalisti\u010dkim razdobljima, vode\u0107u je ulogu imala Crkva. Ona je imala vjerske, školske, informativne i kulturne funkcije, odnosno monopol nad istima. U današnjem kapitalisti\u010dkom sustavu tu je ulogu preuzela škola, kao ideološki aparat dr\u017eave, odnosno "školski aparat, koji je svojim funkcijama zapravo zamijenio stari vode\u0107i ideološki aparat dr\u017eave – Crkvu (…); par crkva – obitelj zamijenjen je parom škola – obitelj" (Althusser 1986:135).<\/p>\n

Genijalnost škole kao ideološkog aparata dr\u017eave le\u017ei u tome što ista uzima djecu u dobi kada su najpodlo\u017enija utjecaju, obvezna je i dobrim dijelom besplatna te je prikazana kao prirodna cjelina lišena svake ideologije. Škola djeci godinama usa\u0111uje "razna umije\u0107a zaodjenuta vladaju\u0107om ideologijom (jezik, ra\u010dunanje, prirodopis, znanosti, knji\u017eevnost) ili naprosto vladaju\u0107u ideologiju u \u010distom obliku (moral, gra\u0111ansko obrazovanje, filozofija)" (Althusser, 1986:136).<\/p>\n

Uzimaju\u0107i  tezu da je škola glavni oslonac ideološke hegemonije vladaju\u0107e klase, mogu\u0107e je do\u0107i do zaklju\u010dka da ukoliko \u017eelimo oslabiti hegemoniju vladaju\u0107e klase mo\u017eemo to u\u010diniti upravo stvaraju\u0107i vlastite škole, primjer za to su masovna osnivanja racionalisti\u010dkih škola za vrijeme Španjolskog gra\u0111anskog rata (1936-39),  ili pak „preure\u0111ivanje odnosa" u obrazovnim institucijama za vrijeme studentskih okupacija fakulteta. Tako\u0111er, kapitalisti\u010dku hegemoniju mo\u017eemo oslabiti kroz kolektivna autonomna iskustva, koja stvaramo suprotstavljaju\u0107i se tom istom ideološkom aparatu dr\u017eave, zahtijevaju\u0107i potpuno povla\u010denje  kapitalisti\u010dkog mentaliteta, npr. u obliku zahtjeva za potpuno javnim financiranim visokoškolskim obrazovanjem, iz obrazovnih ustanova.<\/p>\n

Distinkcija izme\u0111u dr\u017eavne vlasti i politi\u010dke vlasti<\/strong><\/p>\n

Iako smatram da je Althussser u \u010dlanku Ideologija i ideološki aparati dr\u017eave ponudio zna\u010dajan doprinos marksisti\u010dkoj teoriji dr\u017eave, pokazao sam iz vlastitih anarhosindikalisti\u010dkih pozicija da se s odre\u0111enim dijelovima njegove studije nikako ne mogu slo\u017eiti. Naime, smatram kako proces proizvodnje osim što pokre\u0107e proizvodne snage mo\u017ee i sputavati te iste proizvodne snage i ko\u010diti njihov razvoj; da dr\u017eava nije i nikada ne mo\u017ee biti neutralno "oru\u0111e" u rukama onih koji ga koriste te da zahtijevanje "radni\u010dke dr\u017eave" predstavlja paradoks par excellence; nu\u017eno je uvesti distinkciju izme\u0111u dr\u017eavne vlasti i politi\u010dke vlasti gdje se prva odnosi na postojanje i funkcioniranje unutar dr\u017eavnog aparata, a druga na vlast nad samim sobom kao politi\u010dkim subjektom – distinkciju koju Althusser zaboravlja uvesti; ukoliko se prihvati tvrdnja kako se represivni dr\u017eavni aparat prvenstveno oslanja na nasilje, a tek onda na ideologiju, a glavne sastavnice tog represivnog aparata predstavljaju šef dr\u017eave, vlada i administracija – onda se ne mo\u017ee tvrditi da taj dr\u017eavni aparat djeluje prvenstveno putem nasilja, jer da bi se samo nasilje uop\u0107e i podnosilo potreban je ideološki legitimitet istog; te naposljetku da prihva\u0107anje škole kao glavnog oslonca ideološke hegemonije vladaju\u0107e klase, omogu\u0107uje dola\u017eenje do zaklju\u010dka kako hegemoniju vladaju\u0107e klase mo\u017eemo oslabiti stvaraju\u0107i vlastite škole, kolektivna autonomna iskustva  koja stvaramo suprotstavljaju\u0107i se tom istom ideološkom aparatu dr\u017eave.<\/p>\n

Nikada nije naodmet ponoviti glavnu grešku boljševika, stoga treba uvijek nanovo i nanovo podcrtavati kako je u prirodi dr\u017eave centraliziranje mo\u0107i unutar sebe, i upravo zbog toga niti jedna dr\u017eava nije niti ne\u0107e odumrijeti. Dr\u017eava je uvijek mehanizam gdje manjina, kakva god ona bila; kapitalisti\u010dka u slu\u017ebi slobodnog tr\u017eišta ili birokratska u slu\u017ebi vladaju\u0107e partije, upravlja ve\u0107inom, a interesi manjine i ve\u0107ine su uvijek suprotstavljeni, stoga manjina uvijek poti\u010de i razvija mehanizme kako bi zaštitila svoju mo\u0107 i vlast.<\/p>\n

Zahvaljuju\u0107i Althusseru mo\u017eemo bolje razumjeti ideologiju i ideološku hegemoniju te uzroke iste. On, premda se oslanja na staru školu marksista, produbljuje tezu primata proizvodnih snaga zahvaljuju\u0107i novim spoznajama sociološke znanosti.<\/p>\n

Pošto kapital više nije sputan nacionalnom ekonomijom ve\u0107 mo\u017ee harati diljem planeta, jednako tako mi, protivnici bezli\u010dne logike kapitala, moramo nemilosrdno iš\u010ditavati marksisti\u010dke teoreti\u010dare nadopunjuju\u0107i i kritiziraju\u0107i ih u cilju što boljeg suprotstavljanja kapitalisti\u010dkoj ideološkoj hegemoniji, internacionalno, kroz izgradnju što efektivnije strategije otpora, ali ono najbitnije je da moramo – djelovati.<\/p>\n

Anarhizam.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Eugen Babi\u0107 Uzimam si za pravo re\u0107i da se pred nama, koji \u017eelimo o\u010duvati naše zajednice i radna mjesta,  njihovu autonomiju i vrijednost samu po sebi, nalazi monolitni blok ideološke hegemonije neoliberalnog kapitalizma, koji vrlo uspješno od svih "neprijateljskih" ideologija \u010dini samo još jedan spektakl, reklamu, suradnika. Hegemonija svoje pipke širi u svim smjerovima, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47555","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47555","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47555"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47555\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47555"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47555"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47555"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}