Europske elite nadaju kako \u0107e ljude i njihove institucije utegnuti tako \u010dvrsto u neoliberalne lu\u0111a\u010dke košulje da \u0107e im trebati desetlje\u0107a da se izbave<\/p>\n
Pi\u0161e: Susan George<\/strong><\/em><\/p>\n Gorila od pola tone spokojno sjedi nasred sobe dok ju svi pristojno ignoriraju. Ova slikovita metafora savršeno opisuje situaciju u kojoj ljudi pa\u017eljivo izbjegavaju spominjanje najva\u017enijih pitanja kod odre\u0111enog problema. Europska gorila, sa svojom stra\u017enjicom odlu\u010dno posjednutom na napušten-pa-ponovno-ro\u0111en tekst Ustava, zove se klasni rat. Smatrate li taj izraz preoptere\u0107enim povijesnim konotacijama, mo\u017eemo ga nazvati i društvenim ratom ili ratom protiv društva, ali svakako se radi o nekoj vrsti rata. Neoliberali, i desni\u010dari i takozvani ljevi\u010dari, nepokolebljivo potkopavaju europski socijalni sustav i vuku nas natrag u 19. stolje\u0107e.<\/p>\n Namjera mi je upozoriti na to da se europske elite nadaju kako \u0107e ljude i njihove institucije utegnuti tako \u010dvrsto u neoliberalne lu\u0111a\u010dke košulje da \u0107e im trebati desetlje\u0107a da se izbave. Socijaldemokratsko vodstvo slijedi isti scenarij i tako je minimalno socijalno, \u010dak i demokratsko, da \u0107u ga odsad zvati socijalno-liberalnim. Kada je u Francuskoj zapo\u010dela kampanja protiv Ustava, elite nisu shvatile koliko su visoki ulozi bili u igri; o\u010dekivali su bezbri\u017ean put do ratifikacije TEC-a[1]. Francuzi su, me\u0111utim, prozreli njihove namjere i uspjeli poprili\u010dno zakomplicirati \u017eivote elitâ. Ve\u0107ina je vidjela kakva je budu\u0107nost na pomolu i odbila je šaptom pasti. U roku od nekoliko tjedana tisu\u0107e gra\u0111ana postadoše ustavni stru\u010dnjaci i stekoše podrobna znanja o europskoj politici koja nikad prije nije pobu\u0111ivala toliko zanimanja. Golem uspjeh glasa "ne" pokazuje da taktika protiv Drakule pali: stvor se izlo\u017ei danjoj svjetlosti, sasuši se i umre. Kao što pokazuje Reformski ugovor, elite nikad nisu odustale od svog cilja. Mi smo ga samo uspjeli omesti na odre\u0111eno vrijeme.<\/p>\n Nastojat \u0107u pokazati da su europske elite pokretala i još ih pokre\u0107u tri nadopunjuju\u0107a cilja: skupiti što je više mogu\u0107e bogatstva na štetu radni\u010dke klase, srušiti demokraciju i slomiti mo\u0107 dr\u017eave. To su sastavnice istinskog društvenog rata. Mislite da pretjerujem? Promotrimo pomnije redom svaku od njih.<\/p>\n Ne treba biti "vulgarni marksist" (ili \u010dak rafinirani marksist), niti \u010duti metke kako prolije\u0107u i bombe kako eksplodiraju, da bi se prepoznalo znakove rata. Veliki teoreti\u010dar rata Karl von Clausewitz napisao je: "Rat je \u010din nasilja \u010diji je cilj natjerati protivnika da se podvrgne našoj volji." Nasilje ne mora podrazumijevati krvoproli\u0107e ili slomljene kosti – va\u017ena je volja. Napada\u010d zna što \u017eeli i njegovi su ciljevi suprotni ciljevima njegovog protivnika. To je abeceda rata.<\/p>\n Da bi ostvarivanje vlastitih ciljeva i tjeranje protivnika da ih prihvati uspjelo, najprije se mora pokušati politi\u010dki djelovati jer po Clausewitzevoj \u010duvenoj izreci – rat je "nastavak politike drugim sredstvima". Drugim rije\u010dima, otvoreno ratovanje dokaz je politi\u010dkog neuspjeha i vidljivo, neporecivo nasilje je posljednje rješenje. Daleko je po\u017eeljnije osigurati prihva\u0107anje i izvršenje "svoje volje" bez ratnog djelovanja. \u010casni ljudi obi\u010dno ne odobravaju o\u010ditu silu, barem ne javno, i po\u010dinitelj bi trebao napredovati nezamjetljivo, u postupnim etapama, slu\u017ee\u0107i se silom samo kada cjelokupno stanje to dopušta – ovisno o kontekstu i protivnikovoj mo\u0107i odupiranja. Valja te\u017eiti tome da se protivnika uvjeri kako djeluje slobodno, dok zapravo izvršava "našu volju".<\/p>\n Izbor Georgea W. Busha primjer je toga kako milijuni ljudi djeluju protiv svojih vlastitih interesa; isto bi se moglo zaklju\u010diti o izboru Nicolasa Sarkozyja u Francuskoj. Glasuju\u0107i za Ustav milijuni su ljudi, \u010diji su nazori protivni bilo kakvom elitizmu, tako\u0111er djelovali protiv svojih interesa. Nemojmo ih kriviti – elite su izdvojile vrijeme, novac i zavidnu vještinu da bi se to dogodilo. Iako su htjele da njihova sila ne bude vidljiva, pokušajmo ju ipak rasvijetliti.<\/p>\n Akumuliranje bogatstva<\/strong><\/p>\n Što me\u0111unarodna vladaju\u0107a klasa – a naro\u010dito europska elita – \u017eeli? Što \u017eele ti ljudi koje Financial Times zove "gospodarima svemira"? Je li doista mogu\u0107e da su ti dobro obu\u010deni muškarci i \u017eene, koji govore savršen engleski i pokazuju besprijekorne manire, vojnici upleteni u društveni rat? \u017dele li doista nametnuti svoju volju protivnicima, to jest – da ne okolišam – nama? Kao pojedinci, sigurno ne. Nemaju ni trunku ratobornosti u sebi i sigurno su dobri prema svojoj djeci, svojim susjedima i svojim psima kao bilo tko od nas. Ali ako ih promotrimo kao skupinu, kao klasu, pomisao o društvenom ratu zasigurno djeluje uvjerljivije. Njihovi se ciljevi nisu promijenili tijekom vremena. Adam Smith, kojeg obo\u017eavaju neoliberali koji su rijetko \u010ditali njegovo djelo, nije se bojao dati ime gorili. U Bogatstvu naroda (1776.) upire retori\u010dkim prstom u "gospodare \u010dovje\u010danstva" i razotkriva "izopa\u010deno na\u010delo" kojim se vode: "Nama sve, a drugima ništa." Vladaju\u0107e elite su slijedile ovo izopa\u010deno na\u010delo od po\u010detka vremena ili bar otkad se kapitalizam prvi put pojavio. Adam Smith je to ovako rekao:<\/p>\n Tiho i neprimjetno djelovanje vanjske trgovine i industrijske proizvodnje postupno je uspjelo u onome što sve nasilje feudalnih institucija nikada nije moglo posti\u0107i. Veleposjednicima je postupno pru\u017eena mogu\u0107nost da zamijene višak proizvodnje s njihove zemlje za ono što su sami mogli potrošiti ne dijele\u0107i ni sa zakupnicima ni s namještenicima. Nama sve, a drugima ništa jest i uvijek je bilo izopa\u010deno na\u010delo gospodarâ \u010dovje\u010danstva. \u010cim su, dakle, našli na\u010din da sami potroše \u010ditavu vrijednost svojih dohodaka, nisu bili skloni dijeljenju bilo s kim drugim. Trampili bi vrijednost godišnjih troškova \u017eivota za tisu\u0107u ljudi za par dijamantnih kop\u010di ili nešto podjednako frivolno i beskorisno.<\/p>\n Tako zna\u010di – zadr\u017eati sve za sebe i ne ostaviti ništa za druge! Ali što ako drugi odbiju sudjelovati? Što ako vjeruju da i oni imaju pravo na nešto? U tom slu\u010daju, morat \u0107ete na\u0107i bolji na\u010din uvjeravanja. Što je Smithovo "izopa\u010deno na\u010delo" ako ne objava rata?<\/p>\n Isti strateški ciljevi postoje stolje\u0107ima. Gospodari \u010dovje\u010danstva jednostavno se \u017eele dokopati više mo\u0107i i bogatstva na štetu ogromnog mnoštva ispod njih, naro\u010dito onih koji vjeruju da su zašti\u0107eni zato što se njihova klasa naziva "srednjom".<\/p>\n U osamnaestom se stolje\u0107u moglo lišiti tisu\u0107u ljudi njihove gole egzistencije kako bi se kupile dijamantne kop\u010de za cipele. Danas bi luksuzna dobra bila druga\u010dija – ako slu\u010dajno vodite kompaniju koja kotira na burzi oštetili biste ih da biste pove\u0107ali "dioni\u010darsku vrijednost". Prije se uspjeh kompanije mjerio ostvarenim viškom vrijednosti, danas je to zastarjelo ili u najmanju ruku manjkavo mjerilo. Profit ostaje va\u017ean, ali suvremeni gurui menad\u017ementa i rejting agencije vjeruju jedino u "dioni\u010darsku vrijednost".<\/p>\n Taj kvazi-pobo\u017eni kapitalisti\u010dki koncept prethodi, opravdava i slu\u017ei kao izlika za sve. Mada profit mora biti ostvaren, prava pogonska sila je cijena dionicâ koja mora neumoljivo rasti, iako svatko zna da se ta „vrijednost" mo\u017ee rastopiti na prve naznake krize. Masovna otpuštanja i premještanja radi natjecanja i produktivnosti doprinose rastu cijenâ dionicâ; ona su, dakle, po\u017eeljna. To smo i pokazali.<\/p>\n Ti vrijedni i zaslu\u017eni dioni\u010dari, koji poti\u010du svako stvaranje vrijednosti, i sami su evoluirali. Više se ne radi o udovicama, siro\u010dadi i malim štedišama kojima su banke podvalile uzajamne fondove, niti su to provincijalni uglednici koji su neko\u0107 bili zadovoljni smiješnim povratima nekoliko postotaka godišnje. Ti mini-kapitalisti nisu niti su ikad bili u poziciji \u017ealiti se. Danas se mora zadovoljiti one dioni\u010dare koje ekonomisti nazivaju "institucijskim investitorima", a s njima nema šale. To su ogromne osiguravaju\u0107e tvrtke, trgova\u010dke banke, hedge fondovi, privatni dioni\u010dki fondovi, mirovinski fondovi i, u najnovije vrijeme, stabilizacijski fondovi osnovani po nalogu vlada od Kine pa sve do Dubaija.<\/p>\n \u010cesto smješteni u inozemstvu, ti fondovi kontroliraju velike udjele navodno dr\u017eavnog dioni\u010dkog kapitala. U Francuskoj su, primjerice, tvrtke koje ulaze u indeks CAC 40 u najmanje 40-postotnom nefrancuskom vlasništvu i ti mo\u0107ni dioni\u010dari imaju zahtjeve u skladu sa svojim polo\u017eajem. Diljem svijeta su ubrzo shvatili da mogu zahtijevati godišnji povrat od 5, zatim 10, pa 15 posto… Samo nebo je granica uz preostalu koli\u010dinu krvi u \u017eilama tvrtke. Tisak i financijski stru\u010dnjaci nas uvijek podsje\u0107aju da je „radna snaga preskupa". Samo nas zadirkuju – ono što je zapravo skupo za društvo jest kapital.<\/p>\n Prenošenje bogatstva velevlasnicima kapitala ipak je kompliciranije no što je bilo. Iako \u017ertve rijetko kada pravovremeno zamijete da ih se muze, takva uobi\u010dajena kratkovidnost nije razlog da se gospodari opuste. Mo\u017ee se pokazati da je ljude te\u017ee nasamariti danas nego u vrijeme Adama Smitha; znaju \u010ditati i pisati (velike li pogreške!) te su mo\u017eda stekli nešto politi\u010dke svijesti. Ti skorojevi\u0107i misle da su ro\u0111enjem stekli pravo na odre\u0111ene prednosti i ponekad se \u010dak i organiziraju u sindikate. Gospodari moraju promijeniti taktiku, a ništa nije prikladnije od jednostavnih procedura i kompleksnih tekstova.<\/p>\n Izvrstan primjer je rezanje porezâ za imu\u0107ne. Ne postoji niti jedan statisti\u010dki dokaz koji bi ukazivao na to da je ve\u0107i ekonomski rast povezan s ni\u017eim porezima za bogate. I to s dobrim razlogom – zato što nije. Bogati su ionako zadovoljili gotovo sve svoje potroša\u010dke prohtjeve, tako da neo\u010dekivana fiskalna dobit ne\u0107e bitno promijeniti obrasce njihove potrošnje. Umjesto toga, investiraju u dionice, zna\u010di opet profitiraju na "dioni\u010darskoj vrijednosti". Rezanje porezâ za bogate pokazalo se naro\u010dito skupim i potpuno nedjelotvornim u poticanju ekonomskog rasta, no ostaje na snazi zato što su oni kojima to pogoduje upravo oni koji nadziru takvu politiku i pokoravaju se neoliberalnoj doktrini. Iste nejednakosti mogu potrajati ad infinitum.<\/p>\n Drugi argument koji se koristi jest taj da ni\u017ei porez na dobit poduze\u0107a \u010dini zemlju atraktivnijom izravnom inozemnom ulaganju. To je nova mantra i ima mnogo razli\u010ditih fiskalnih okusa. Istina je pak u tome da zemlje privla\u010de investitore superiornoš\u0107u svoje infrastrukture, obrazovanjem i obu\u010denoš\u0107u svoje radne snage te kvalitetom \u017eivota; a ne nešto ni\u017eim porezima.<\/p>\n Gospodari \u010dovje\u010danstva ne mogu se namiriti samo tom fiskalnom mjerom, a zašto i bi kada mogu kopati još puno dublje. Razmotrimo karijeru flat-poreza za\u010dinjenu paradoksom i sitnim ironijama.<\/p>\n U Manifestu komunisti\u010dke partije iz 1848. Marx i Engels zagovaraju progresivan porez na dohodak sa sve višim i višim stopama primijenjenim na svaki uzastopnu tranšu. Nekoliko desetlje\u0107a kasnije tu je marksisti\u010dku preporuku prihvatila ve\u0107ina razvijenih kapitalisti\u010dkih zemalja. Porezi na dohodak nikad se nisu ubirali u komunisti\u010dkim zemljama zato što su, de rerum naturae, svi radili za dr\u017eavu. Steve Forbes, republikanski kandidat za predsjednika SAD-a koji je bio "desniji" od Busha (!), 1998. je predlo\u017eio da se progresivni porez na dohodak (ve\u0107 uvelike smanjivan od Reaganovih godina) zamijeni flat-porezom s jednokratnom niskom stopom primijenjenom na osobe, potrošnju i tvrtke. To je univerzalno rješenje za cijeli fiskalni svijet, bez rupâ i izuzetaka (osim mirovina koje ostaju neoporezive). Unato\u010d Forbesovu osobnom bogatstvu (njegov je otac osnovao \u010dasopis Forbes koji objavljuje listu najbogatijih ljudi), njegova je kandidatura za predsjednika op\u0107enito, a osobito prijedlog flat-poreza smatran farsom.<\/p>\n Unato\u010d tome, ideja takvih poreza nastavila je vreti u trustovima mozgova ameri\u010dke i britanske neoliberalne desnice kao što je Heritage Foundation u Washingtonu, Hoover Institution na Stanfordskom sveu\u010dilištu ili Institutu Adam Smith u Londonu. U me\u0111uvremenu je SSSR do\u017eivio slom i njegovi su nekadašnji sateliti lansirani u nezavisne orbite. Iznenada su ovim zemljama po\u010deli upravljati mladi tehnokrati koji tek što su izašli s ameri\u010dkih poslovnih škola, pa su doti\u010dne zemlje jedna za drugom uvele sada prevladavaju\u0107i flat-porez. \u010covjek odgovoran za slova\u010dke financije govori posjetiteljima kako je znao raspravljati o flat-porezu na seminarima na Harvardu, no nije mislio da \u0107e ikada za \u017eivota do\u017eivjeti njegovu realizaciju u svojoj zemlji, a kamoli da \u0107e ga on uvesti. Pokret za flat-poreze dobiva na zamahu.<\/p>\n Estonija je bila predvodnik, za njom su se ubrzo povele Litva i Letonija, a nakon njih Rusija, Ukrajina, Srbija, Rumunjska i Gruzija. Slova\u010dku su stru\u010dnjaci za kompetitivnost pohvalili kad je objavila da je uvo\u0111enje flat-poreza dovelo do 22 strana investicijska projekta u 2003. godini i 47 u 2004. kojima su stvorene tisu\u0107e radnih mjesta. Poljska se pridru\u017eila toj skupini u o\u017eujku 2005. godine. Stope flat-poreza variraju izme\u0111u 12 i 13 posto (Rusija, Ukrajina, Gruzija) i 18 do 19 posto (Poljska, Slova\u010dka, pribalti\u010dke dr\u017eave).<\/p>\n Ma\u0111arska je ustvrdila da ne\u0107e biti pomodna, no oporbeni politi\u010dar poput Viktora Orbana tvrdi da je to "neizbje\u017eno" s obzirom na polo\u017eaj njihovih susjeda. Nizozemski ministar financija Gerrit Zalm izjavio je da "Ako stara Europa ne mo\u017ee potu\u0107i zemlje nove Europe s flat-porezom, mo\u017eda \u0107e im se morati pridru\u017eiti;" španjolski premijer i njema\u010dki kancelar su, me\u0111utim, nalo\u017eili "ozbiljne studije o izvedivosti." U to je vrijeme njema\u010dki porez na dobit poduze\u0107a iznosio 38%, a francuski 33,4%, no te su stope su na vrhu ljestvice. Petnaest starih \u010dlanica ve\u0107 su ih reducirale: prosje\u010dan porez na dobit poduze\u0107a pao je izme\u0111u 1996. i 2003. s 39 na 31,7%.<\/p>\n Neoliberali cijene implicitnu poruku koju je proklamirao flat-porez: povjeriti tr\u017eištu bavljenje nejednakostima i društvenim problemima. Njegovi pobornici isti\u010du da s takvim stopama ne vrijedi narušavati svoj ugled izbjegavanjem pla\u0107anja poreza. Tvrde da \u0107e i vladama biti bolje zato što \u0107e ubirati više. Bar zasad se \u010dini da je tako: ubrani porez u Slova\u010dkoj i Rusiji je porastao (mada je rast zapo\u010deo na niskoj razini). Pobornici flat-poreza tako\u0111er hvale jednostavnost sustava za koji je potrebna tek jednostrana porezna prijavnica, kao i to što je njime smanjena birokracija. Sve što rezultira smanjenjem dr\u017eavnoga sektora uvijek je dobrodošlo. Smatraju da je flat-porez "pravedniji" zato što ne "radi razliku" izme\u0111u bogatih i siromašnih te dokazuje da je onome tko zara\u0111uje 1000 eura dati 180 eura isto što kao i onome tko zara\u0111uje 100.000 dati 18.000 eura poreza. Flat-porez je, dakle, sjajno novo oru\u017eje koje gospodari mogu koristiti u društvenom ratu. Imajte na umu da je predlo\u017eeni Ustav dopustio poravnanje (ili "harmonizaciju") poreznih stopa uz slo\u017eno odobravanje svih 25 (sada 27) zemalja \u010dlanica. Budu\u0107i da je o\u010dito kako se takva sloga ne\u0107e mo\u0107i zauvijek postizati, natjecanjem \u0107e se osigurati da porezi idu nadolje.<\/p>\n Kakva god bila sudbina flat-poreza u Europi, on nikada ne\u0107e biti na dnevnom redu bar jedne dr\u017eave: SAD-a. Ondje je pronala\u017eenje "poreznih rupa" rastu\u0107a industrija; vojska konzultanata, ra\u010dunovo\u0111a, odvjetnika i stru\u010dnjaka za ispunjavanje formulara koja ide uz to borila bi se svim snagama protiv ikakve naznake pojednostavljenja poreznog sustava koji im ovakav kakav jest donosi kruha, maslaca i kavijara. Uz to bogati Amerikanci, i pojedinci i korporacije, slu\u017ee se \u010ditavim arsenalom lukavština kojima im se jam\u010di da \u0107e platiti najmanji mogu\u0107i iznos – a za to se upravo zala\u017eu i ti konzultanti, odvjetnici itd.<\/p>\n Što god 15 \u010dlanica stare Europe odlu\u010di, neizbje\u017eno \u0107e biti pod rastu\u0107im pritiskom da smanje porezne stope što \u0107e korporacije koristiti u svoju korist. Porezna konkurencija unutar i izvan Europe pru\u017eit \u0107e uz hekti\u010dni sunovrat do dna i poticaj novim zemljama \u010dlanicama da iskoriste jedino oru\u017eje koje imaju. U rje\u010dniku neoliberalizma flat-porez je "komparativna prednost". To što je nemogu\u0107e uskladiti povisivanje europskih poreza po trenuta\u010dnim europskim pravilima, jedan je od razlogâ zašto predla\u017eem mnogo jednostavniju "poja\u010danu suradnju" (termin EU za koalicije onih koji su voljni usuglasiti se oko odre\u0111enih pitanja) kombiniranu s masovnom i ubrzanom pomo\u0107i razvoju zemalja na istoku i jugu.<\/p>\n Ako još uvijek niste uvjereni da se sprema organizirano nakupljanje bogatstava u vrhu društva, evo još jednog suptilnog na\u010dina da se povede društveni rat.<\/p>\n Ekonomisti to zovu "raspodjelom dodane vrijednosti". Krajnje ju je teško izra\u010dunati, \u010dak i stru\u010dnjacima te je prepuno metodoloških klopki, no sve primjenjive formule vode do zaklju\u010dka da se udio kapitala postojano pove\u0107avao na štetu radništva. Brojke OECD-a pokazuju „pad u udjelu dodane vrijednosti rada u cijeloj kontinentalnoj Europi, a naro\u010dito u Francuskoj, od ranih 1980-ih". Sredinom 1970-ih udio dodane vrijednosti koji je išao radnoj snazi je dosegao vrhunac sa 74%, no otad je pao na 60%, što zna\u010di da se udio kapitala sli\u010dno popeo s 26% sredinom 1970-ih na današnjih 40%. Smanjenje radni\u010dkog udjela pogodilo je i SAD, no ta je strukturna promjena bila puno oštrija u Europi.<\/p>\n Razli\u010dite su promjene popratile taj porast u preuzimanju dodane vrijednosti od strane kapitala. Kao što su primijetili autori izvještaja Eurostata: "Od 1996. do 2001. godine izdaci za socijalnu zaštitu u usporedbi s BDP-om opadali su bez prestanka; omjer je pao za 2.1 boda u [europskoj petnaestorici]."<\/p>\n * Prijevod poglavlja iz knjige We the peoples of Europe (2008) poznate politologinje i teoreti\u010darke Susan George, \u010dlanice lijevog think-tanka Transnational Institute u Amsterdamu, koji \u0107emo vam donijeti u više dijelova. U prvom dijelu autorica govori o prvom od tri nadopunjuju\u0107a cilja koja pokre\u0107u europske elite u onome što ona naziva klasnim ratom: akumuliranju bogatstva, tj. skupljanju što je više mogu\u0107e bogatstva na štetu radni\u010dke klase.<\/em><\/p>\n