{"id":47544,"date":"2010-11-07T08:21:45","date_gmt":"2010-11-07T08:21:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47544"},"modified":"2010-11-07T08:21:45","modified_gmt":"2010-11-07T08:21:45","slug":"zakon-digitalnog-darvinizma-ili-mi-smo-jedna-velika-hipnotisana-gomila","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/11\/07\/zakon-digitalnog-darvinizma-ili-mi-smo-jedna-velika-hipnotisana-gomila\/","title":{"rendered":"Zakon digitalnog darvinizma ili Mi smo jedna velika hipnotisana gomila"},"content":{"rendered":"

Bilo bi lakše kad bismo za sve to mogli okriviti internet. Ali to ne bi bilo fer, jer iste navike uma dijele i oni samouvjereni koji u našim pisanim medijima ne znaju napisati vijest a da ona nema predznak "ja mislim"<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Maja Hrgovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Dupeglavi klinci za tipkovnicom preuzeli su kormilo civilizacije s rupom na krmi: naše "novo znanje" kreira digitalna rulja ovisna o samoreprodukciji na blogovima, facebooku i YouTubeu, naša "kolektivna inteligencija" je Wikipedia koju stvaramo, ure\u0111ujemo i prera\u0111ujemo sami, prema vlastitim mogu\u0107nostima, nagnu\u0107ima i hirovima, naš najve\u0107i prijatelj je Google, orvelijanski Veliki brat \u010dija tra\u017eilica pamti o nama i ono što skrivamo od najbli\u017ee obitelji. U sudaru s ledenjakom prema kojemu jurimo, stradat \u0107e kultura koju smo stvarali stolje\u0107ima, stradat \u0107e provjereni autoriteti, ozbiljni umjetnici, mediji u koje se mo\u017eemo pouzdati. Zakonom digitalnog darvininizma, spasit \u0107e se samo oni najizdr\u017eljiviji: amateri za tipkovnicom, koji Internet (našu novu kulturu) hrane zapisima i snimkama – o sebi.<\/p>\n

Mo\u017eda ova apokalipti\u010dna vizija zvu\u010di kao paranoi\u010dno pretjerivanje, ali Andrew Keen, magistar politologije s Berkeleya i teoreti\u010dar novih medija, svojom knjigom "Kult amatera" uvjerljivo obrazla\u017ee da zbilja imamo razloga strahovati od takve apokalipse.<\/p>\n

Apsolutni svjetski hit, podnaslovljen "Kako blogovi, MySpace, YouTube i ostali suvremeni mediji koje stvaraju korisnici uništavaju našu ekonomiju, kulturu i vrijednosti", u Hrvatskoj (u izdanju Frakture) izlazi u pravi \u010das, nekako istodobno s filmom "Socijalna mre\u017ea" koji na jednoj drugoj razini otvara prostor nesigurnosti kod gorljivih zaljubljenika u Facebook, i s viješ\u0107u o tome da je Google pri kraju s unapre\u0111ivanjem tehni\u010dke aparature za prevo\u0111enje poezije. Ovo posljednje, iako zvu\u010di kao vic, ustvari najviše zastrašuje. Veliki brat je spreman preuzeti kontrolu i nad kreativnom ostavštinom najve\u0107ih svjetskih pisaca. Kako \u0107e na engleskom ili njema\u010dkom zvu\u010dati Krle\u017eine Balade Petrice Kerempuha, u googleovom prijevodu? Kao rad amatera, u najbolju ruku. No to je, prema Andrewu Keenu, sasvim dovoljno za ovo poglavlje civilizacijskog napretka (ili unaza\u0111enja) koje ispisuju amateri, sama-sebi-\u010destitaju\u0107a gomila prosje\u010dnih.<\/p>\n

O zakonima rulje pisao je Mirko Kova\u010d u svojim esejima okupljenima u knjizi "Cvjetanje mase".<\/p>\n

– Rulja se ne mo\u017ee usmjeriti u pozitivnom smislu jer je u svojoj biti rušila\u010dka, samo joj treba povod – jednom \u0107e ga na\u0107i u zgodnoj dosjetki poput one na naslovnici \u010dasopisa nacionalne manjine, drugi put u Paradi ponosa u Beogradu, rekao je Kova\u010d prošlog tjedna na zagreba\u010dkoj promociji.<\/p>\n

A koji su zakoni digitalne rulje, one koja stvara naš vrli novi svijet weba 2.0?<\/p>\n

New York Times izvještava da pedeset posto svih blogera bloga s jednim razlogom, da bi izvještavali o svojim privatnim \u017eivotima i dijelili iskustva. Slogan YouTubea, prema Andrewu Keenu jednoga od najve\u0107ih svetišta samoemitiranja, nedvosmisleno je prigrlio taj pristup: "Emitiraj se" (Broadcast yourself). Milijuni korisnika \u010dine to svakodnevno. Pišu o svojoj borbi protiv hemeroida, o sino\u0107njim izlascima i jutrošnjim mamurlucima: u zvijezde su se prometnuli oni koji na svojim stranicama objavljuju neinformirane, ali razdra\u017eene politi\u010dke komentare, ne\u010ditljive pjesme, pristrane i površne recenzije, loše eseje i glupe romane. Dio smo najve\u0107e eksplozije masovnog ekshibicionizma u povijesti \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

Smrt autoriteta<\/strong><\/p>\n

Eksibicionizam mo\u017ee biti neukusan, a amaterizam smiješno površan, ali zašto je to opasno? Zar nije demokratizacija medija upravo ono što je nama naša borba dala? Keen nije jedini koji vjeruje da smo u evoluciji weba izigrali sami sebe i da je izgledno da \u0107emo, nastave li amateri preuzimati kulturu i igrati se njome onako kako se Google igra s prevo\u0111enjem poezije, desetkovati stolje\u0107ima stvarano kulturno naslije\u0111e i poništiti vrijednosti na kojima ono po\u010diva. Ako ovo zvu\u010di apstraktno, konkretan primjer je Wikipedija, online enciklopedija, najposje\u0107eniji site za dobivanje informacija i vijesti, kojemu se utje\u010du više nego BBC-u, CNN-u i svim drugim news portalima, iako ona nema ni izvjestitelje, ni urednike ni iskustvo u prikupljanju vijesti. Prije nekoliko godina prigrljen kao bogomdan model demokratizacije, koji svakome omogu\u0107uje da kreira sadr\u017eaj i slobodno se koristi sadr\u017eajem koji su stvorili drugi (kao neki novi socijalizam, kao digitalna autocesta bratstva i jedinstva) – danas na Wikipediju gledamo s malo više skepse. Model zajedni\u010dkog vlasništva u svijetu weba 2.0 ima ozbiljne nuspojave.<\/p>\n

– To je situacija u kojoj slijepac vodi slijepca. Mo\u017ee li automehani\u010dar imati jednako u\u010deno "stajalište" o naravi nasljednih bolesti kao ono što ga ima obrazovani geneti\u010dar? Mo\u017eemo li vjerovati da vjerski fundamentalist zna više o podrijetlu \u010dovje\u010danstva nego znanstvenik koji je stekao doktorat na temu evolucijske biologije?, pita Andrew Keen.<\/p>\n

Iako je njegovo idealiziranje tradicionalnih medija (novina i televizije), ponešto neutemeljeno, lako je shvatiti Keenov elitizam i staromodno slavljenje obrazovanja, napornog rada, ekspertize i samodiscipline. Da govori o hrvatskim tradicionalnim medijima, Keen bi vjerojatno bio manje sklon idealiziranju, budu\u0107i da su u nas novinari po\u010desto bliski digitalnoj rulji, bez diplome i samodiscipline, a ako su u \u010demu eksperti, to su u takozvanom "copy-paste" novinarstvu.<\/p>\n

Kao u Orwellovoj Osamdeset\u010detvrtoj, vrijednosti se izokre\u0107u naglava\u010dke pa dva i dva nisu \u010detiri nego pet, a rije\u010d amater ne sadr\u017ei, kako tvrdi definicija u Oxfordovu rje\u010dniku, pomalo negativno zna\u010denje zbog nedostatka dublje upu\u0107enosti, nego ta rije\u010d ima izrazito pozitivne konotacije, kako sugerira Wikipedija, pripisuju\u0107i amateru odlike junaka.<\/p>\n

Keen je osobito nabrušen na takozvane gra\u0111ane novinare koje dr\u017ei odgovornima za globalno narušavanje povjerenja u tradicionalne medije. Gra\u0111ani novinari, to su oni koje nedostatak formalnog školovanja i stru\u010dne ekspertize ne prije\u010di da bez kompleksa serviraju svoja mišljenja kao da su \u010dinjenice, glasine kao da su reporta\u017ee i aluzije kao da su informacije. Objavljivanje "\u010dlanaka" na internetu je besplatno, lako i neoptere\u0107eno mu\u010dnim eti\u010dkim ograni\u010denjima ili dosadnim uredni\u010dkim odborima.<\/p>\n

Prema istra\u017eivanju iz lipnja 2006. koje su proveli Pew Internet i American Life Project, 34 posto od 12 milijuna blogera u Americi smatra svoj online "posao" nekom vrstom novinarstva.<\/p>\n

– To zna\u010di da milijuni neiskusnih, neškolovanih, nepla\u0107enih, nepoznatih "novinara" – \u010diji je broj tisu\u0107ostruko porastao izme\u0111u 1996. i 2006. – bljuju svoje (dez)informacije u kibersvijet, isti\u010de Keen gotovo s gnjušanjem.<\/p>\n

Iako je njezini stvaraoci-korisnici brane kao dragocjenu nišu socijalisti\u010dkog ideala zajedni\u010dkog vlasništva u okrutnom kapitalisti\u010dkom svijetu, "Kult amatera" prili\u010dno uvjerljivo raskrinkava taj dopadljivi mit pronalaze\u0107i mu slabe tocke: prilago\u0111avanje kulturne produkcije banalnim ukusima prosje\u010dnih, nivelaciju vrijednosti i uništenje povjerenja u tradicionalne medije, i nimalo benignu kra\u0111u intelektualnog vlasništva.<\/p>\n

Ne ukradi<\/strong><\/p>\n

Naše se društvo zasnivalo na judeokrš\u0107anskoj etici o poštovanju tu\u0111eg vlasništva. A onda nas je web 2.0. uveo u copy-paste eru u kojoj je kra\u0111a intelektualnog vlasništva najraširenija pojedina\u010dna aktivnost na internetu. Istra\u017eivanja govore o više od 75 posto studenata koji tu\u0111e misli kopiraju s interneta i "pejstaju" ih u svoje seminarske i diplomske radnje. U 2006. godini, na jedan kupljeni glazbeni album dolazilo je 40 ilegalno skinutih albuma s interneta, a taj je omjer u me\u0111uvremenu znatno pove\u0107an u korist ukradene glazbe, što zadaje smrtne udarce mnogim glazbenim ku\u0107ama diljem svijeta. Kradu i popovi: New York Times pisao je prije nekoliko godina o sve\u0107enicima koji u nedostatku inspiracije, kopipejstaju gotove propovijedi sa za to specijaliziranih stranica koje imaju urnebesna imena, poput desperatepreacher.com (o\u010dajni propovjednik). Najlu\u0111i je od svih bio onaj entuzijast koji se zalagao za digitaliziranje svih mogu\u0107ih knjiga, kako bi kona\u010dni produkt te akcije, jedan univerzalni i svima dostupan tekst, bio podlogom za kopi-pejstanje, remiksiranje i modificiranje prema nasumi\u010dnim \u017eeljama korisnika.<\/p>\n

Prije dva tjedna u Be\u010du je odr\u017eana godišnja konferencija Komisije za radio i televiziju za isto\u010dnu i srednju Europu, s podnaslovom "Izvještavanje i navike uma". Razmišljala sam ondje o Keenovu strahu od "tapiserije mišljenja" – on se pani\u010dno u\u017easava toga što online zajednica distorzira istinu (na primjer, o genocidu u Srebrenici) nude\u0107i kao alternativu kakofoniju neupu\u0107enih mišljenja koja o tome imaju stotine i tisu\u0107e "novinara u pid\u017eamama". Istina koja se ti\u010de ljudskih \u017eivota i ljudskog dostojanstva tako biva remiksirana, kopipejstana, umno\u017eena do mutacije. U svjetlu \u010dinjenice da premo\u0107na ve\u0107ina zapadnjaka vijesti o politi\u010dkoj situaciji u svijetu dobiva s interneta, be\u010dka konferencija u studiju ORF-a \u010dinila mi se donkihotovski uzaludna i anahrona sa svojim inzistiranjem na objektivnom izvještavanju, o intervjuiranju "obiju strana". Istina koja dopire do korisnika interneta nije ona koja je dobivena s dvije strane, to je ona koja se iš\u010ditava kao presjek hrabrih mišljenja stotina samouvjerenih kolumnista.<\/p>\n

Bilo bi lakše kad bismo za sve to mogli okriviti internet. Ali to ne bi bilo fer, jer iste navike uma dijele i oni samouvjereni koji u našim pisanim medijima ne znaju napisati vijest a da ona nema predznak "ja mislim".<\/p>\n

Zadatak je novinara i urednika da bude odgovoran prema medijskom prostoru, da odgovorno procijeni što zaslu\u017euje medijski prostor i koliko prostora zaslu\u017euje pojedina vijest. Amateri izruguju taj model svojim vlastitim, neobaveznim, \u010dije je osnovno po\u010delo: Broadcast yourself!<\/p>\n

ZaMirZINE <\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bilo bi lakše kad bismo za sve to mogli okriviti internet. Ali to ne bi bilo fer, jer iste navike uma dijele i oni samouvjereni koji u našim pisanim medijima ne znaju napisati vijest a da ona nema predznak "ja mislim"<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47544","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47544","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47544"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47544\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47544"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47544"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47544"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}