{"id":47539,"date":"2010-11-02T11:33:26","date_gmt":"2010-11-02T11:33:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47539"},"modified":"2010-11-02T11:33:26","modified_gmt":"2010-11-02T11:33:26","slug":"duhovno-podvodenje-vlastite-djece","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/11\/02\/duhovno-podvodenje-vlastite-djece\/","title":{"rendered":"Duhovno podvo\u0111enje vlastite djece"},"content":{"rendered":"

Silovanje mogu\u0107e i kad tijelo ostaje netaknuto. Upravo se to djeci dešava svakog dana, da bivaju duhovno silovana, a nitko, pa ni njihovi roditelji, ne \u010dini ništa da ih zaštiti<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Milan Poli\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

S vremena na vrijeme u medije dospije vijest da je roditelj podvodio vlastito malodobno dijete, koji puta još u predškolskoj dobi. \u010citatelji se zgra\u017eaju pitaju\u0107i se: kako je takvo što uop\u0107e mogu\u0107e, kakvi to ljudi mogu \u010diniti takve grozote? \u010cak i kad majka samo okrene glavu, prave\u0107i se da ništa ne vidi i ne zna, dok njezin ljubavnik spolno zlorabi njezino dijete, javnost je zgro\u017eena takvim njezinim ponašanjem. Svijet se još uvijek nije pribrao od pedofilskih skandala u katoli\u010dkoj crkvi u kojima se otkrilo ne samo da su tisu\u0107e djece bile \u017ertvama sve\u0107enika pedofila koji su djeci kao „radosnu vijest" uvaljivali svoje zemaljske radosti, nego i da je, što je još skandaloznije, vrh Crkvene hijerarhije, koji se veoma voli izdavati za moralnu vertikalu društva, znao za takve pojave, da ih je zataškavao i roditelje nagovarao na šutnju. I ma koliko da je sve to strašno, prava je grozota upravo pristajanje roditelja da o „posve\u0107enim" silovanjima svoje djece desetlje\u0107ima šute, da okrenu glavu od njihove patnje, da omogu\u0107e nova silovanja svoje i tu\u0111e djece. Kojom to glupoš\u0107u ili koriš\u0107u ti roditelji mogu opravdati svoje ponašanje pred sobom i pred svojom djecom. Jedino razumno i prihvatljivo opravdanje bilo bi da su to \u010dinili za dobrobit djece. Jer djeca su im povjerena da se o njima brinu, da ih štite od zla i skrbe za njihovo dobro. Ali kakvo je to dobro proizišlo iz njihove šutnje? Koga su time izbavili od ve\u0107ega zla? Osim što su svojim okretanjem glave omogu\u0107ili novo zlo nad drugom djecom, jesu li pomogli bar svojoj djeci? Na to pitanje morat \u0107e odgovoriti upravo njima, a silina kojom je patnja tih sada ve\u0107 odraslih ljudi eksplodirala u lice zaprepaštene javnosti, upu\u0107uje na to kakav odgovor mogu o\u010dekivati.<\/p>\n

Manipuliranje ljudima mogu\u0107e je na mnogo na\u010dina. Najjednostavniji su na\u010dini manipulacije zastrašivanjem, ucjenom, tjelesnim zlostavljanjem. Ali ma koliko ti na\u010dini za \u017ertvu bili neugodni ili \u010dak bolni, oni imaju i jednu korisnu posljedicu: njihova je bit razvidna i izazivaju otpor, makar skriveni. \u017drtva je svjesna svog polo\u017eaja i \u017eeli se izbaviti. Narav tjelesnog nasilja takva je da ga je lako prepoznati kao nasilje. Mnogo je te\u017ee prepoznati manipulaciju i zloporabu koje nisu pra\u0107ene trenutnom neugodom, pa \u017eelja za otporom mo\u017ee potpuno izostati, što \u017ertvu \u010dini trajno podlo\u017enom manipulatoru. \u010cega su bili i jesu li uop\u0107e bili \u017ertve crkvene manipulacije roditelji koji su pristali šutjeti o seksualnoj zloporabi svoje djece od strane sve\u0107enika pedofila, ili su u toj raboti sudjelovali više-manje osviješteno kao svodnici za vlastiti probitak, pitanje je koje vjerojatno nema jednozna\u010dan odgovor, ali kakav god bio trebao bi svakoga potaknuti na ozbiljno razmišljanje o vlastitom djelovanju. Jer, ljudsko nas dostojanstvo koje zahtijevamo za sebe \u010dini i ljudski odgovornima.<\/p>\n

A silovanje je \u010din prije svega protiv ljudskog dostojanstva. I stoga ono mnogo više štete nanosi \u010dovjekovu duhu nego tijelu. Uostalom ne siluje se samo \u010dovjekovo tijelo, nego prvenstveno njegova volja, njegove vrijednosti, njegovo poimanje svijeta, njegova o\u010dekivanja, njegov smisao \u017eivota, njegova sloboda i nakana da sam upravlja svojim tijelom. Ukratko siluje se njegov duh, a tijelo je tek usputna \u017ertva, neovisno o tome što je silovatelju stalo mo\u017eda tek do tijela. To zna\u010di da je silovanje mogu\u0107e i kad tijelo ostaje netaknuto. Upravo se to djeci dešava svakog dana, da bivaju duhovno silovana, a nitko, pa ni njihovi roditelji, ne \u010dini ništa da ih zaštiti. Štoviše njihovi se roditelji pre\u010desto pretvaraju u njihove tihe svodnike.<\/p>\n

Mediji razglase eventualno otkriveni slu\u010daj. Rasplet ih više ne zanima. Po\u010detkom godine brojni su se mediji raspisali o djevoj\u010dici \u010dije su dostojanstvo, vrijednosti, poimanje svijeta, smisao \u017eivota i o\u010dekivanja navodno bili izlo\u017eeni religiozno verbalnom nasilju nastavnice. Što je bilo kasnije više nitko nije objavio ni rije\u010di. A dogodilo se verbalno silovanje. Bilo djevoj\u010dice, ako su optu\u017ebe istinite, bilo nastavnice, ako su neistinite. I netko bi za to trebao snositi odgovornost. Javnosti pak treba poslati jasnu i sna\u017enu poruku što se ne smije \u010diniti. Uprava za inspekcijske poslove Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa izradila je nakon inspekcijskog izvida izvješ\u0107e u kojem stoji:<\/p>\n

„Kako se radi o nepedagoškom pristupu u\u010diteljice, a ujedno predstavlja i kršenje radne obveze koje mo\u017ee biti razlogom za otkazivanje ugovora o radu zbog neprimjerenog ponašanja imenovane radnice prema u\u010denici ravnatelju je predlo\u017eeno poduzimanje mjera sukladno \u010dl. 111 Zakona o radu, pozivom na \u010dl. 22 Zakona o prosvjetnoj inspekciji. …<\/p>\n

Školi je nare\u0111eno da eti\u010dko povjerenstvo raspravi o neispunjavanju obveze školnika kojim je povrije\u0111eno na\u010delo zabrane diskriminacije odre\u0111eno to\u010d.V.c Eti\u010dkog kodeksa i nadle\u017enim tijelima prijavi kršenje prava u\u010denice VI. razreda zbog verbalnog zlostavljanja kao oblik nasilja u\u010diteljice nad u\u010denicom sukladno \u010dlanku 70. st.2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi."<\/p>\n

Što je od toga u\u010dinjeno ne zna se i javnost ne mo\u017ee saznati. O tome više nitko ne piše, niti to medije više zanima. Dogodilo se verbalno silovanje, pa što? Nitko više ne vrišti. U nas se to svakodnevno u tišini dešava na tisu\u0107e puta. I dešavat \u0107e se sve dok \u017ertve ne budu vrištale u glas. Dok ne budu tra\u017eile da se njihovim silovateljima sudi, i dok ne budu tra\u017eile javno objavljivanje presuda. Jer, sada se tobo\u017ee u zaštiti integriteta djece zapravo štiti nasilnike \u010dija imena javnosti ostaju nepoznata pod izlikom da se ne smije otkrivati identitet djeteta. Pa i ne treba ga otkrivati, ali to ne zna\u010di da nakon provedenih postupaka ne treba objaviti imena nasilnika i njihova nedjela. Ovako, dok \u017ertve bivaju izlo\u017eene nasilju, nasilnici su zašti\u0107eni \u010dak i od javne osude.<\/p>\n

Kao predsjednik udruge Protagora \u010dija je misija zaštita prava ireligioznih osoba proteklih sam tjedana dobio nekoliko pisama roditelja. Sva ona ukazuju na neku vrstu duhovnog nasilja nad njihovom djecom. U javnim dje\u010djim vrti\u0107ima, u dr\u017eavi koja je ustavno odre\u0111ena kao sekularna, sve \u010deš\u0107a je pojava da djeca prije svakog obroka mole. Dijete koje nije religiozno \u010dak i kad ne mora moliti, ipak je svakodnevno prisiljeno prisustvovati religijskom obredu. Ireligiozna djeca koja ne idu na vjeronauk u osnovnim su školama \u010desto za vrijeme vjeronauka prepuštena sama sebi, pa silom prilika ostaju na vjeronauku. U jednoj osnovnoj školi vjeronauk se dr\u017ei 2 sata tjedno, a još 2 sata \u010dasna sestra odvodi djecu u obli\u017enju crkvu. U resornom ministarstvu ka\u017eu mi da to nije zakonom zabranjeno, pa je dakle formalno u redu. Zna\u010di li to da bi bilo u redu, zato što zakonom nije zabranjeno, povesti djecu na sastanak neke politi\u010dke stranke? Valjda, ako je to vladaju\u0107a stranka koja je imenovala resornog ministra. No, ne \u017eelim ovdje pisati o slu\u010dajevima u kojima su djeca u dje\u010djim vrti\u0107ima i školama izlo\u017eena sotoniziranju, vrije\u0111anju, diskriminaciji i sl. samo zato što pripadaju deklariranoj ireligioznoj manjini. Ovdje \u017eelim progovoriti o duhovno silovanoj djeci \u010diji su tihi svodnici upravo njihovi roditelji. Pri tome ne mislim na iskreno religiozne roditelje koji nastoje svoju vjeru prenijeti svojoj djeci. Oni djeci \u017eele prenijeti vlastitu istinu i u tome im dajem za pravo, iako njihovu istinu smatram (samo)obmanom. Znam, me\u0111utim, da i oni moju istinu smatraju (samo)obmanom, pa ipak ja od njih o\u010dekujem i zahtijevam poštivanje mojeg prava na nju, kao što i ja poštujem njihovo. Jer su\u017eivot je onih koji su \u017eivotno vo\u0111eni razli\u010ditim istinama mogu\u0107 samo na osnovi uzajamne snošljivosti.<\/p>\n

Ako dakle mislim da je vjeronauk oblik indoktrinacije kojom se djeci, u dobi dok su im znanje i sposobnosti kriti\u010dkog mišljenja nedovoljni da bi se mogli oprijeti neistini i manipulaciji, usa\u0111uju dogme koje \u0107e ih odre\u0111ivati cijeli \u017eivot, pa i njihov odnos prema drugim i druk\u010dijim ljudima, onda to ne zna\u010di da roditeljima osporavam pravo da religioznu manipulaciju vlastitom djecom. Ne osporavam religioznima pravo na njihov religiozni \u017eivot, ali im osporavam pravo da nas ostale prisiljavaju \u017eivjeti u skladu s njihovim religijskim predrasudama. Javni prostor mora biti svima jednako dostupan, a to zna\u010di i zašti\u0107en od bilo \u010dijeg i bilo kakvog, pa i ideološkog, presezanja. Svakodnevno smo, me\u0111utim, u javnom prostoru izlo\u017eeni religioznom nasilju, od religioznog diskursa u kojem su vjera, duhovnost, istina, prave vrijednosti, \u017eivotni smisao, pa i sama ljudskost rezervirani samo za religiozne, preko religioznog oglašavanja u javnim prostorima kao što su škole, bolnice, policijske postaje, pa \u010dak i sudnice, do licemjernog prisiljavanja na sudjelovanje u religijskim obredima. Najgore je ipak što su religioznom silovanju izlo\u017eena djeca ve\u0107 od najranije dobi. Promašeno bi, me\u0111utim bilo, pozivati silovatelje da to ne \u010dine. Njihovo nasilje treba osvijestiti i suprotstaviti mu se. A roditelji su ti koji su prije svih pozvani da skrbe o svojoj djeci i da ih zaštite od svakog oblika nasilja. <\/p>\n

Razumijem roditelje koji trpe da im djecu duhovno siluju u opravdanom strahu da \u0107e im djeca, ako se pobune, biti dodatno izlo\u017eena mobbingu i bullyingu. Razumijem ih i kad to \u010dine u strahu od gubitka osnovnih uvjeta vlastite egzistencije i egzistencije obitelji. Razumijem ih, pa ih \u010dak mogu više-manje opravdati. Ali unato\u010d tome moram re\u0107i da time postaju sudionici u nasilju nad svojom i drugom djecom. Jer tko bi trebao zaustaviti nasilnike nad njihovom djecom, ako ni oni sami za to nisu spremni. Pristaju\u0107i na nasilje oni otpor prepuštaju drugima koji su zbog toga još više izlo\u017eeni nasilju. Jedan roditelj koji se u dje\u010djem vrti\u0107u ili školi pokuša oprijeti religioznoj nasrtljivosti teško \u0107e polu\u010diti uspjeh, a dijete \u0107e mu biti, ve\u0107 samim time što je osamljeno, veoma izlo\u017eeno pritisku. Ali ve\u0107 dva roditelja imaju znatne izglede da uspiju, a dva djeteta u skupini više nisu osamljena. Stoga, koliko god imam razumijevanja i opravdanja za roditelje koji bi se prvi trebali izlo\u017eiti, manje mogu opravdati one roditelje koji prepuštaju drugima da se sami bore ne samo za svoju nego i njihovu djecu.<\/p>\n

Za one pak koji zbog politi\u010dkih, poslovnih i drugih probitaka duhovno podvode svoju djecu, uz kojekakva plitke izlike, ili mo\u017eda samo okrenu glavu ne \u017eele\u0107i vidjeti što rade njihovoj djeci, ne nalazim opravdanja. Da vjeronauk i religijski obredi u ranoj dobi nisu tek nešto sporedno i usputno najbolje pokazuje Crkva kojoj je do njih itekako stalo, koja ih ugurava gdje god mo\u017ee i koja dje\u010dje duše \u017eeli preuzeti dok su još povodljive i sklone autoritetima. Ugraditi u njih podlo\u017enost ideološkom autoritetu cilj je onih koji njima \u017eele vladati \u010ditav \u017eivot. Jeftini su izgovori roditelja koji djecu šalju na vjeronauk, da \u0107e djeca tamo nešto mo\u0107i nau\u010diti o drugim religijama. Vjeronauk nije školski predmet zasnovan na znanstvenom znanju nego konfesionalna indoktrinacija, ideološko vrbovanje, ribarenje dje\u010djih duša. Sve što se na bilo kojem vjeronauku mo\u017ee saznati o drugim religijama neistinito je, jer je kontaminirano pravovjerjem vjerou\u010ditelja. Što to zna\u010di pokazat \u0107u samo jednim blagim primjerom. U nedavnoj raspravi (Jutarnji list, 23.10.2010.) jedan je teolog ovako branio opravdanost vjeronauka u školi: „da je Biblija puna mitologija, što mislim da nije, opet to ne bi govorilo ništa protiv religije. U školama u\u010dimo i o drugim mitovima, o Homeru i Ilijadi, pa to ne smatramo štetnim za ostale predmete". Ne treba biti jako domišljat da bi se shvatilo koliko je navedeni argument promašen. Da, u školama se u\u010di o mnogim mitovima, ali se za njih ne tvrdi da su nadznastvene i apsolutne istine niti da su bogovi u njima zbiljski. Naprotiv, djecu se pou\u010dava da mitovima pristupaju kriti\u010dki. Ako je to, dakle, argument, u\u010denog teologa, koji usput re\u010deno ima znanstvenu titulu, što treba o\u010dekivati od školskih i vrti\u0107kih vjerou\u010ditelja? <\/p>\n

Onima koji ne misle da je bla\u017eenstvo u siromaštvu duhom, poru\u010dujem da usporede ono što Crkva tra\u017ei od svojih sada ve\u0107 siromašnih podanika s onim što ona \u010dini sama. Globus pod nadnaslovom „Tako to rade biskupi" izvještava:<\/p>\n

„Po\u010dnimo od fasade. Kaptol je iz Irana naru\u010dio najskuplje poludrago kamenje, takozvani super white onyx \u010diji kvadrat na tr\u017eištu košta oko 1200 eura. Tim draguljima pokrivena je vanjska površina biskupske pala\u010de jednaka površini nogometnog igrališta" (Globus, 08.10.2010).<\/p>\n

Ali kakve to ima veze s vjeronaukom i religijskim obredima u dje\u010djim vrti\u0107ima i osnovnim školama? Mo\u017eda bi to bilo pravo pitanje za sat vjeronauka. Svakako je „radosna vijest" da \u0107e u pala\u010di Hrvatske biskupske konferencije:<\/p>\n

„Svaki apartman imati spava\u0107u sobu, dnevnu, kupaonicu s jacuzzijem i wc. Namještaj \u0107e najvjerojatnije nositi imena talijanskih dizajnera i jedino što \u0107e govoriti da je rije\u010d o stanu biskupa bit \u0107e raspelo na zidu" (Globus, 08.10.2010).<\/p>\n

Pa neka sad netko ka\u017ee da vjeronauk nije nekima koristan. Vjerovanje bez dokaza, poniznost, skromnost, poštivanje (svetih) o\u010deva i majke Crkve, pravi su moralni okvir da se odvrati mišljenje od neugodnih \u010dinjenica, da se prešuti istina, da se radosno prihvati svaka vijest koliko god neugodna bila.<\/p>\n

Zato pitam one koji su imali sre\u0107u odrasti oslobo\u0111eni religijskih predrasuda, ne misle li da bi svoju djecu trebali zaštiti od duhovnog silovanja. A da u tome ne bi bili sami mogu potra\u017eiti pomo\u0107 na www.protagora.hr <\/p>\n

Protagora.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Silovanje mogu\u0107e i kad tijelo ostaje netaknuto. Upravo se to djeci dešava svakog dana, da bivaju duhovno silovana, a nitko, pa ni njihovi roditelji, ne \u010dini ništa da ih zaštiti<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47539","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47539","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47539"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47539\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47539"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47539"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47539"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}