Zapa\u017eeni suvremeni mislilac Berdjajev misli da je upravo smrt smisao \u017eivota na ovom svijetu. Smisao je uvijek vezana za svršetak, a kada bi \u017eivot u našem svijetu bio bez konca, kad bi se vje\u010dno nastavljao, bio bi bez smisla<\/p>\n
Pi\u0161e: Dinko Pensa*<\/strong><\/em><\/p>\n Smrt je biološki pojam koji ukazuje na umiranje kao na sastavni dio \u017eivota. U svijesti \u010dovjeka ozna\u010dava kraj, te\u017einu i tugu za one bliske, \u017eal za gubitkom koji se ne mo\u017ee nadoknaditi. Platon je smrt definirao kao odvajanje duše od tijela, a Plotin da je smrt najve\u0107e dobro pomo\u0107u kojeg se duša slobodno mo\u017ee dovinuti do najve\u0107e kreposti. Toma Akvinski smatra da se smr\u0107u tijelo vra\u0107a materiji iz koje je stvoreno, a duša odlazi u vje\u010dni \u017eivot.<\/p>\n Lije\u010dnici potvr\u0111uju smrt prestankom rada srca, a neki isto\u010dnja\u010dki filozofi tvrde da je srce boravište duše pa \u010dim ono prestane kucati, ona ga napušta. Schopenhauer ka\u017ee: »Smrt i ro\u0111enje samo su vibracije vje\u010dno \u017eive ideje pa kad umre \u010dovjek, propada jedan svijet, ali samo onaj koji on nosi u glavi.«<\/p>\n Ima naroda koji \u017eive u uvjerenju da mrtvaci na tajnoviti na\u010din nastavljaju posmrtni \u017eivot kao sjene, duhovi, sablasti i demoni pa bi se moglo re\u0107i da oni ne vjeruju u smrt umrlih, jer i taj tajnoviti na\u010din \u017eivota je \u017eivot.<\/p>\n U starih Grka razvila se misao o carstvu sjena u podzemnom svijetu Hadu \u010dime pogledi na smrt ulaze u apstraktne prostore. Oni su vjerovali da duša umrlog odlazi u veliki podzemni prostor gdje vlada vje\u010dni mrak. Rijeka Stiks kru\u017ei oko tog podzemnog svijeta pa se u njega ne mo\u017ee u\u0107i bez pomo\u0107i Harona, starog vesla\u010da koji u brodici prevozi duše pokojnika. Zato su Grci stavljali mali nov\u010di\u0107 (obol) pod jezik pokojnika da bi ovaj mogao platiti vozarinu.<\/p>\n U Grka su postojale i su\u0111enice koje odre\u0111uju sudbinu. Kloto je zasnovala nit \u017eivota, Laheza je odre\u0111ivala koliko \u0107e trajati, a Atropa \u017eivotnu nit prekidala. Hinduizam i budizam formirali su poglede na smrt tako da bi se smrt uklopila u svekoliki pojam \u017eivotnog nastavka. Me\u0111utim, treba razlikovati ideje i vjerovanja tvorca budizma Siddharthe Gautame \u010dije su ideje u izvjesnoj mjeri pripadnike ove vjere oslobodile okova hinduizma, u kojem nemilosrdni kastinski sistem prati hinduista u \u017eivotu na ovom svijetu i kroz muke seljenja duše, ra\u0111anja i umiranja. U hinduizmu se ne misli toliko o smrti, koliko o nastojanju da se promijeni karma da bi se izbjegao, odnosno prekinuo lanac ra\u0111anja i umiranja, da bi se duša smr\u0107u prestala seliti i stekla pravo na vje\u010dni po\u010dinak u nebeskom bla\u017eenstvu.<\/p>\n Prema Upanišadama, od te to\u010dke u\u017easa ra\u0111anja i umiranja mo\u017ee se osloboditi samo stjecanjem istinskog znanja koje vodi do atmana koji ne poznaje ni smrti ni ra\u0111anja, pa nema po\u010detka ni kraja. Ono što se ra\u0111a i nakon toga ide u smrt nije stvarnost nego iluzorna osobnost. U Bhagavadgiti bog Krišna obra\u0107a se princu Ard\u017euni koji unaprijed \u017eali smrt svojih prijatelja u predstoje\u0107oj bitci: »Oni koji su uistinu mudri, ne \u017eale ni \u017eive ni mrtve. Nikada u prošlosti nije postojalo vrijeme u kojem bismo postojali ja, ti i svi ovi kraljevi kao što ne postoji ni budu\u0107nost u kojoj nas više ne\u0107e biti.« Budizam nau\u010dava da u ra\u0111anju i smrti nema ništa posebnoga, jer su to doga\u0111aji svakodnevice.<\/p>\n Tibetanski budizam smrti je posvetio tibetansku knjigu mrtvih »Bardo Thodol« ili posmrtna iskustva u »Bardo ravni«. To je jedno od onih djela koja su skrivena pod kamenjem i po špiljama u devetom stolje\u0107u nove ere kada su u Tibetu pobijeni skoro svi budisti. Svrha knjiga je, izme\u0111u ostalog, pomo\u0107i onima koji su nazo\u010dni nastupaju\u0107oj smrti da zauzmu pravilno stajalište prema mrtvom. To je va\u017eno koliko i pomo\u0107 umrlom koji, prema budisti\u010dkom vjerovanju, ne\u0107e skrenuti sa svoje karmi\u010dke staze.<\/p>\n Tibetanski budizam brine se da svatko nau\u010di na\u010din ponašanja u trenucima nastupa smrti. I jogom se pou\u010dava kako do\u0107i do odre\u0111enog stanja, u protivnom nije mogu\u0107e odr\u017eati neprekinuti protok svijesti, a to ote\u017eava osloba\u0111anje duše. U\u010ditelj (guru) se trudi, a pogotovo oni koji imaju lošu karmu ne mogu prepoznati vrijeme (bardo) kao svrhu spasenja.<\/p>\n U judaizmu smrt se o\u010dituje ve\u0107 u jednoj pri\u010di o postanku kada je Bog izrekao Adamu zabranu branja plodova s drveta dobra i zla, a zbog neposluha Adam i Eva bivaju protjerani iz rajskoga vrta, kaznom teškog rada, bolom pri poro\u0111aju i onom najte\u017eom – smr\u0107u. Protjerivanjem u smrt protjerani su i u povijest pa veza smrti i povijesti oblikuje cjelokupno kasnije shva\u0107anje smrti u povijesti Izraela. Bog nikada nije obe\u0107ao Abrahamu da \u0107e njegovu vjernost nagraditi besmrtnoš\u0107u, ali mu je obe\u0107ao potomke. Bog je izraelski narod izveo iz egipatskog ropstva u obe\u0107anu zemlju, ali ne i kraljevstvo besmrtnosti. To je biblijsko vrijeme poslije kojeg su \u017eidovi sve više po\u010deli vjerovati u besmrtnost duše, ali više kao na\u010din ponovnog o\u017eivljavanja, kao Bo\u017eji \u010din kojim se svi ljudi podi\u017eu iz mrtvih i predaju strašnom sudu.<\/p>\n Biblija \u010desto spominje šeol, mjesto na koje se odlazi poslije smrti. U tom šeolu ne se mo\u017ee prepoznati ni raj ni pakao. To je jedna oblast u kojoj se provodi zagrobni \u017eivot, gdje se nakon smrti polako propada do potpunog zaborava, pa i od Boga s kojim ne postoji mogu\u0107nost odnosa. To se, zapravo, ne mo\u017ee nazvati \u017eivotom poslije \u017eivota – prije bi se moglo re\u0107i da je to smrt poslije smrti.<\/p>\n Krš\u0107anstvo je nastalo na uskrsnu\u0107u Isusa Krista. Njegovo ro\u0111enje, \u017eivot i propovijedi, sva njegova djelatnost bila bi zaboravljena da nije bilo uskrsnu\u0107a. Isus, kako se vidi iz evan\u0111elja, nije pokazivao primjetno zanimanje za smrt, a u najve\u0107oj zbirci njegovog pou\u010davanja, propovijedi na gori, ne spominje smrt, ve\u0107 objavljuje svoje sjedinjenje s vjernicima: »Ja sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot. Tko vjeruje u mene, ako i umre, \u017eivjet \u0107e.« To zna\u010di da pobjeda nad smr\u0107u ne proizlazi iz besmrtnosti duše nego iz vjere u Isusa. Apostol Pavao u svojim poslanicama isti\u010de da novi \u017eivot koji dobivamo od Krista pobje\u0111uje smrt koju smo dobili od Adama.<\/p>\n Adamov je grijeh izvorište smrti pa za krš\u0107ane smrt nije sudbina nego posljedica. \u017divot vje\u010dni nije samo u vje\u010dnom \u017eivotu duše, ono je u uskrsnu\u0107u cijelog bi\u0107a, duše i tijela. Treba spomenuti da se ve\u0107ina krš\u0107anskih teologa odbila baviti \u017eivotom poslije smrti. Po teolozima 20. stolje\u0107a, krš\u0107anska tradicija vjeruje da ra\u0111anje i smrt stoje na po\u010detku i kraju svakog ljudskog \u017eivota, kao što stvaranje i krajnje ispunjenje stoje na po\u010detku i kraju ljudske povijesti. <\/p>\n Heidegger je lutaju\u0107i svojim mislima rekao da se \u017eive\u0107i \u017eivi svoja smrt. Zapa\u017eeni suvremeni mislilac Berdjajev misli da je upravo smrt smisao \u017eivota na ovom svijetu. Smisao je uvijek vezana za svršetak, a kad bi \u017eivot u našem svijetu bio bez konca, kada bi se vje\u010dno nastavljao, bio bi bez smisla.<\/p>\n