Je li uop\u0107e mogu\u0107e graditi socijalizam, bio on socijalizam 21. stolje\u0107a ili kakav god drugi, u uvjetima klasi\u010dne kapitalisti\u010dke dr\u017eave? Radni\u010dkim savjetima protiv kapitalisti\u010dke dr\u017eave<\/p>\n
Pi\u0161e: John Reimann<\/strong><\/em><\/p>\n Nedavni parlamentarni izbori u Venecueli u kolovozu ponovno su u prvi plan istaknuli predsjednika Huga Chaveza. Njegova je Ujedinjena socijalisti\u010dka stranka Venecuele (PSUV) osvojila 96 mjesta, a glavna opozicija, okupljena u Stol demokratskog jedinstva (MUD), 63 mjesta u parlamentu. Venecuelanska "Bolivarska revolucija" i Chavezov "socijalizam za 21. stolje\u0107e" morat \u0107e se odmjeravati u svjetlu ovih rezultata.<\/p>\n Kao što se zna, Chavez je za predsjednika prvi put izabran 1998. Izbornu su mu bazu \u010dinili uglavnom radnici i seljaci, ali se u partijskom smislu nije oslanjao na klasi\u010dne radni\u010dke stranke nego na sloj podoficira i ni\u017eih oficira što, vidjet \u0107emo, nosi svoje rizike. Kako bilo, u prvom je mandatu Chavez proveo niz ozbiljnih reformi, od gradnji klinika u siromašnim dijelovima zemlje preko uspostave mre\u017ee du\u0107ana za siromašne do provo\u0111enja masovnih te\u010dajeva opismenjavanja stanovništva. Od 1998. godine do danas Chavez je siromaštvo smanjio za 47 posto, a ekstremno siromaštvo reducirao za \u010dak 70 posto. U tom je periodu tako\u0111er odlu\u010dio da ve\u0107inu profita iz naftne industrije iskoristi za ovakve i sli\u010dne socijalne programe, radije nego da ekstraprofit ostane u d\u017eepovima bogataša. Jedan od rezultata takve politike bio je taj da je izazvao nepodijeljenu mr\u017enju venecuelanske oligarhije.<\/p>\n Bum kooperativa<\/strong><\/p>\n Druga posljedica bio je pu\u010d izveden protiv njega 2002. Unutarnja oligarhijska klasa plus netrpeljivost ameri\u010dkog kapitalizma gurnuli su Chaveza nakon pre\u017eivjelog pu\u010da još dalje na ljevicu. Me\u0111utim, \u010dini se da je do te radikalizacije došlo ne samo zbog vanjskog utjecaja, nego i zbog rasta radni\u010dkog pokreta unutar same zemlje. Vrlo brzo, radni\u010dki je pokret izrastao do mjere da je u stanju preuzimati tvornice i pogone i u njima uvoditi kooperative. Nacionalni radni\u010dki sindikat (UNT) ono je organizacijsko tijelo koje dominantno okuplja to novo, probu\u0111eno radništvo.<\/p>\n Chavez taj sindikalni pokret poma\u017ee vrlo aktivno i to na na\u010din da kooperativama, me\u0111u ostalim, daje i povoljne dr\u017eavne kredite. Zapravo, kooperative postaju centralno ideološko mjesto ideje spomenuta "socijalizma za 21. stolje\u0107e". Samo da ilustriramo podacima taj bum kooperativizma: u Venecueli su, dakle, 1998. bile 762 kooperative sa 20 hiljada \u010dlanova – ve\u0107ina tih kooperativa bile su obi\u010dne kreditno-štedne zadruge, a tek manji dio prave radni\u010dke kooperative – a osam godina kasnije, to\u010dnije sredinom 2006, u Venecueli postoji 108 hiljada kooperativa s preko milijun i pol \u010dlanova. Kako ka\u017ee Venezuelanalysis.com, "kooperativizam se u Venecueli uzdi\u017ee nikada prije vi\u0111enom brzinom". Dijelom je za taj brzi razvoj "kriva" kriza kapitalizma, koja dovodi do zatvaranja brojnih tvornica i pogona. Ministrica rada Maria Cristina Iglesias ka\u017ee da je kooperativizacija, pogotovo u slu\u010dajevima zatvorenih pogona, "bila oduvijek naš cilj. Naime, podr\u017eavamo da radnici sami pokre\u0107u pogone, što onda posljedi\u010dno ima dobre efekte i na rad vlade".<\/p>\n Jasno je zašto je ovaj oblik organizacije rada mnogim radnicima lako prihvatljiv. Najprije, ne osje\u0107a se represija šefa, radnici ne rade za vlasnikov profit i osje\u0107aju da sami kontroliraju proces proizvodnje. Koliko su zapravo radnici spremni \u017ertvovati za takav koncept, govori i vrlo indikativan slu\u010daj Zaide Rosas. Rije\u010d je o radnici u kooperativi koja se bavi tekstilom u Caracasu. Skupa s kolegicama izglasala je da joj se mjese\u010dno primanje s minimalnih 188 dolara drasti\u010dno sre\u017ee na 117 dolara samo zato da što prije otplate dr\u017eavi kredit i na taj na\u010din postanu kooperativke u punom smislu te rije\u010di. Ova pri\u010da, kao i mnoge druge, govori o još ne\u010demu, o tome da su kooperative suo\u010dene s \u010desto nepremostivim problemom – nedostatkom po\u010detnih sredstava za rad.<\/p>\n Sukob socijalizma i kapitalizma<\/strong><\/p>\n No, ima tu još problema. Uz ovaj socijalizam paralelno opstoji i kapitalisti\u010dko slobodno tr\u017eište po \u010dijim notama, htjeli-ne htjeli, moraju plesati i kooperative i tu dolazi do problema. Naime, \u010dlanovi kooperative u takvim uvjetima sebe naj\u010deš\u0107e vide kao klasi\u010dne poduzetnike koji biznis moraju odr\u017eavati po svaku cijenu, moraju osigurati jeftin repromaterijal, na\u0107i nova tr\u017eišta za plasman svojih proizvoda, moraju se, jednostavno, ponašati kao kapitalisti, a sve to, dakako, utje\u010de na njihovu radni\u010dku svijest. Sve u svemu, takav razvoj situacije tendira da se umjesto borbe protiv kapitalisti\u010dkog re\u017eima sve snage troše na goli opstanak kooperativa.<\/p>\n \u010cak su i osvjedo\u010deni podr\u017eavaoci kooperativizma, poput Michaela Alberta iz Z-magazina, skepti\u010dni kad je u pitanju njegova budu\u0107nost. On ka\u017ee: "Pokušaji radnika da svoje kooperative prilagode tr\u017eištu rezultirat \u0107e na kraju time da \u0107e birokratska i kompetitivna svijest kod radnika nadvladati njihovu prvotnu socijalnu orijentaciju."<\/p>\n Da stvari ne idu u \u017eeljenom smjeru, govori i podatak da je ionako prete\u017eiti dio proizvodnje i nadalje u privatnim rukama te da privatno vlasništvo nad proizvodnjom samo raste, \u010dak i za mandata Chaveza. Kad je Chavez 1998. došao na vlast, industrija je bila privatna u 65 posto slu\u010dajeva, da bi se deset godina kasnije to popelo na 71 posto. Kad se tome doda da Chavez kooperativama ipak nikada nije dopustio da preuzmu glavnu granu industrije – naftnu industriju, stvari postaju još ozbiljnije.<\/p>\n Primjer iz grada Anzoategui i tamošnjeg pogona Mitsubishija govori da vlada posebno skrbi za stratešku industriju kakva je naftna ili autoindustrija. Naime, prošle je godine ondje izbio štrajk jer je vlasnik otpustio tuce radnika. Štrajkaši su tra\u017eili njihov povratak na posao. U okršaju je policija ubila dvojicu radnika, ali je \u010davisti\u010dka vlada cijeli doga\u0111aj zataškala. Tu dolazimo do novog problema nove Venecuele – kontinuiranog rasta birokratizma u vladi. Naime, Chavez svoju politi\u010dku premo\u0107 ne gradi na klasi\u010dnim radni\u010dkim politi\u010dkim partijama, nego mu jezgru \u010dini srednji oficirski sloj. To rezultira time da je vrlo teško osigurati da radništvo u kooperativama i sindikati kontroliraju militaristi\u010dki ustrojenu vladu. \u010cak je i Chavezov PSUV premre\u017een birokratskom strukturom.<\/p>\n Stoga se kao glavno pitanje name\u0107e sljede\u0107e: je li uop\u0107e mogu\u0107e graditi socijalizam, bio on socijalizam 21. stolje\u0107a ili kakav god drugi, u uvjetima klasi\u010dne kapitalisti\u010dke dr\u017eave? Kako nam sada pokazuje situacija u Venecueli, vrlo teško. Doma\u0107i kapitalizam, u sprezi s onim ameri\u010dkim, gradi Venecuelu kao dr\u017eavu pod svojom kontrolom. Uslijed ogromne birokratizacije, kontrola nad dr\u017eavom polako ali sigurno izmi\u010de radni\u010dkoj klasi iz ruku i onemogu\u0107uje joj da ima direktni nadzor nad društvom. Kao dodatna prijetnja nadvija se vojska, koja poput ptice grabe\u017eljivice leti nad cijelim društvom.<\/p>\n Potreba za radni\u010dkim savjetima<\/strong><\/p>\n Što se vanjske politike ti\u010de, i u ovom se slu\u010daju pokazuje da je ona samo nastavak unutarnje. Primjer Chavezove vanjske politike za to je vrlo instruktivan. Oštro je protiv ameri\u010dke vanjske politike i na tom tragu u više je navrata pokušao oformiti trgova\u010dku zonu, neovisnu od drugih, unutar same Ju\u017ene Amerike. O\u010dito je da upotrebom naftnog bogatstva pokušava proširiti svoj utjecaj u Ju\u017enoj Americi, ali istovremeno i direktnim potpomaganjem razviti druge zemlje kontinenta. Dalje, sura\u0111uje s re\u017eimima koji su tako\u0111er u opoziciji prema ameri\u010dkom imperijalizmu, poput Ahmadined\u017eadovog Irana. U me\u0111uvremenu, Chavez je pokušao zadobiti podršku me\u0111u radni\u010dkim i sindikalnim svjetskim pokretima za uspostavu "pete internacionale". Prije to\u010dno godinu dana pozivao je druge da mu se pridru\u017ee u novoj socijalisti\u010dkoj internacionali, ali zasad bez uspjeha.<\/p>\n Nema sumnje da je Chavez izvanredna li\u010dnost. Zapravo je upravo on bio taj koji je uvodio ideje socijalizma u venecuelanski radni\u010dki pokret, nije ga ta ideja bila do\u010dekala u masama, pa ju je trebao samo raspiriti. Me\u0111utim, unato\u010d sjajnoj osobnosti ili \u010dasnim namjerama, ni jedno od toga ne\u0107e biti dovoljno u stvari socijalizma. Unutarnji razvoj i razvoj radni\u010dkih kooperativa, plus nepoticajno me\u0111unarodno okru\u017eenje te stalna prijetnja birokratizacije, podsje\u0107aju na davnu situaciju u po\u010decima Sovjetskog Saveza i na ondašnji "socijalizam u jednoj zemlji".<\/p>\n Jedino što se u organizacijskom smislu mo\u017ee suprotstaviti kapitalisti\u010dkoj dr\u017eavi jesu radni\u010dki savjeti. Upravo oni predstavljaju onaj centar odakle se mo\u017ee širiti radni\u010dka borba. Te je centre otpora posebno va\u017eno graditi unutar i u vezi s PSUV-om, jer se samo na taj na\u010din mo\u017ee suprotstaviti birokratizmu, oportunizmu i militarizmu. Na taj bi se na\u010din mogao odbiti kapitalisti\u010dki protuudar u Venecueli i tako osigurati centar radni\u010dkog otpora i izgradnje socijalisti\u010dke revolucije, ne samo za Latinsku Ameriku nego i za cijeli svijet.<\/p>\n