To nasilje je samo osloba\u0111anje sile koju nasilnici ne znaju nigdje drugo upotrijebiti i ne znaju kamo bi je usmjerili, zato sebi daju oduška u bezimenoj masi, ne pomišljaju\u0107i i ne ra\u010dunaju\u0107i na posljedice<\/p>\n
Pi\u0161e: Umberto Galimberti<\/strong><\/em><\/p>\n Nasilje na stadionu nije jedino, ali je najtipi\u010dnije. Nasilni su oni koji svake nedjelje u sad ve\u0107 ritualnom ritmu izazivaju incidente i simulirane gerilske ratove, u kojima preko lica stavljaju vunene kape s izrezanim rupama za o\u010di (jer nasilje je kukavi\u010dko), bacaju dimne bombe, koje zamagljuju okolinu, da ih nije mogu\u0107e identificirati, bacaju kamenje koje pada na sve strane kao tu\u010da i pred kojim se ne mo\u017eeš zaštititi, bacaju petarde koje mogu raniti, ne samo prestrašiti, i zapaljive bombe koje ubijaju.<\/p>\n Politi\u010dke boje pri tome ne igraju nikakvu ulogu, pošto se nogomet, uvijek ponešto licemjerno, odre\u0111ivao kao ”politi\u010dki neutralan”. Upravo ta neutralnost otvara vrata u\u017eitku ekscesa, pretjeranoj uzbu\u0111enosti, repetitivnom ritualu, prazniku pokolja, društvenosti ubojstva, ortaštvu, planiranju okrutnosti, ismijavanju boli \u017ertve, gdje se hladna prora\u010dunatost neodvojivo prepli\u0107e sa \u017eeljom za krvi, a duhovna dosada s ljudskom bestijalnoš\u0107u.<\/p>\n Kad je rituala okrutnosti konac, svi nestaju i samo sa snimaka kamera identificiramo kakvog podlog boja\u017eljivca, koji se skriva u masi. Momci sa stadiona ne osje\u0107aju se krivima, jednostavno zato jer uop\u0107e ne znaju opravdati svoja djela. Neznanje i tupost, karakteristi\u010dni za njih, u njihovim su o\u010dima olakotna okolnost. Mentalna, verbalna i emotivna nepismenost, kojom odgovaraju na pitanja isljednika, prema njihovu su mišljenju opravdanje.<\/p>\n To je nasilje nihilisti\u010dko, jer je apsurdno, a apsurdno je jer nije sredstvo pomo\u0107u kojeg bismo postigli nekakav cilj. To nasilje je samo osloba\u0111anje sile koju nasilnici ne znaju nigdje drugo upotrijebiti i ne znaju kamo bi je usmjerili, zato sebi daju oduška u bezimenoj masi, ne pomišljaju\u0107i i ne ra\u010dunaju\u0107i na posljedice. Ako nema ciljeva, nasilje postaje neutemeljeno i dakle apsolutno. No upravo tada kad se nasilje otrese bilo kakve misli i bilo kakvog cilja, dakle od bilo kakve racionalnosti, postaje \u010disto nasilje i pretvara se u \u010distu i bezgrani\u010dnu nihilisti\u010dku okrutnost.<\/p>\n Zbog dosad blagih kazni, na primjer zabrane ula\u017eenja na stadione ili zbog pregovaranja, isprva se izolirana djela postepeno i u ritmu rituala sve \u010deš\u0107e ponavljaju. Kao da bismo podigli branu. I pošto je prvi nasilni \u010din ostao bez posebnih posljedica, nakon što je zabrana bila prekršena, put je sada slobodan. Odsad je sve mogu\u0107e. Prvi \u010din prati drugi, potom tre\u0107i i naposljetku se doga\u0111a svaki put kad je neka nogometna utakmica. I tako se nihilisti\u010dko nasilje ritualizira.<\/p>\n Ritualizira se u skladu s mehanizmom što nam ga je objasnio Freud, napisavši da latentno nasilje u individualno-nesvjesnom svakog od nas postaje manifestno u kolektivno-nesvjesnom mase, gdje je individualnu odgovornost teško ustanoviti, a op\u0107a neka\u017enjivost postaje propusnica za još gnusnija i nemotiviranija djela, pošto je nihilisti\u010dko nasilje samodovoljno. <\/p>\n Orgija okrutnosti se dakle ponavlja u monotonoj pravilnosti, kao što slijede subote i nedjelje šampionata. U ritualu najzajapureniji navija\u010di djeluju rutinski. I jer rutina dosa\u0111uje, zlo\u010dinci sa stadiona, tako kao i narkomani, imaju potrebu za što ja\u010dom dozom kako bi odagnali sve te\u017eu dosadu.<\/p>\n Nasilje na stadionima naime ne poznaje kreativnost i ostavlja mašti malo prostora. I jer se nasilje ponavlja i kvalitativno je jednako, jedina varijacija mo\u017ee biti samo kvantitativna, zato je doza svaki put sve ve\u0107a, a s njom se pove\u0107ava euforija nekontroliranog prekora\u010denja sebe samoga, euforija neograni\u010dene suverenosti i potpune oslobo\u0111enosti od moralne te\u017eine i društvenih karika. <\/p>\n Uslijed ritualnosti nihilisti\u010dko je nasilje momaka sa stadiona druk\u010dije od pobune ili izgreda, koji imaju cilj i smiruju se kad je cilj dosegnut. Upravo zato što je nihilisti\u010dko nasilje bez cilja, odvija se u dosadnoj bezbri\u017enosti, izbija bez motiva i interesa i zbog u\u010dinka ritualnosti nema potrebu za nikakvom odlukom. \u017dive\u0107i samo zato da bi se nastavilo, nihilisti\u010dko nasilje pretvara barbarstvo u normalnost. <\/p>\n