{"id":47520,"date":"2010-10-14T11:58:42","date_gmt":"2010-10-14T11:58:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47520"},"modified":"2010-10-14T11:58:42","modified_gmt":"2010-10-14T11:58:42","slug":"sindrom-stecenog-gubitka-identiteta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/10\/14\/sindrom-stecenog-gubitka-identiteta\/","title":{"rendered":"Sindrom ste\u010denog gubitka identiteta"},"content":{"rendered":"

Protivnici Parade su njenim u\u010desnicima bili zavidni na identitetu, na njihovoj hrabrosti da budu individue bez ostatka i to u tako intimnoj, va\u017enoj i biološkoj sferi kao što je seksualnost.<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Vuk Peri\u0161i\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Za liberalnu demokraciju pojedinac je ishodište legitimiteta i najve\u0107a vrijednost. Individualizam i liberalizam su jedini pogled na svijet, odnosno jedina politi\u010dka filozofija koja ima (i) biološko utemeljenje. \u010covjek je nesumnjiva biološka \u010dinjenica ome\u0111ena ko\u017eom i dosegom vlastitih ruku, ponekad i dosegom svojih misli. Pokušaj raznih kolektivisti\u010dkih svjetonazora i ideologijâ da se utemelje u biologiji završili su neslavno i nikad nisu nadmašili razinu prigodnog pamfleta. Inauguriranje nacije u prirodnu i organsku pojavu bio je pokušaj da se nacionalizmu priskrbi zna\u010daj i neupitnost primordijalnog zakona. Marksizam je pak, posezao za historijskim determinizmom kojega je uzdigao do prirodne sile. Biologizam nije bio potreban individualizmu i liberalizmu koji, s razlogom, dr\u017ee da im je kantovski moral dovoljni oslonac, a deterministi\u010dko tuma\u010denje svijeta odbacuju kao prepreku osobnoj slobodi i kao prepreku za moralnu odgovornost. Mnogi se zlo\u010din sakrio iza pogrešno tuma\u010denih prirodnih zakona (Hitler i Holokaust) ili navodne historijske nu\u017enosti (Staljin i Gulag), koji su egzekutore volšebno oslobodili gri\u017enje savjesti.<\/p>\n

Dok je marksizam katkad poštovanja vrijedan i inspirativan polemi\u010dki protivnik, nacionalizam – u svoj šarolikosti svojih oblika, od nacizma pa do drvenog \u017eeljeza takozvanog demokratskog nacionalizma – nikada nije uspio da se uzdigne iznad razine intelektualnog i moralnog poreme\u0107aja. Historija svjedo\u010di da uprkos tome, ili upravo zato, posjeduje fascinantnu sugestivnu snagu.<\/p>\n

Zašto? Zašto ljudi uvijek iznova nasjednu na taj ki\u010d, na ona logi\u010dki i eti\u010dki neodr\u017eiva proturje\u010dja, na te la\u017ei i obmane, na toliko odsustvo zdravog razuma i drasti\u010dnu negaciju svakog pojedina\u010dnog identiteta? I zašto nasjedaju tako strastveno, tako gnjevno, tako zaneseno, tako zaljubljeno, tako spremni na \u017ertvu i proizvodnju \u017ertava?<\/p>\n

Nacionalizam je retorta u kojoj se vidi masovno rasprostranjeno odsustvo samopoštovanja, dostojanstva i \u010dovjekove, biološki determinirane potrebe za o\u010duvanjem vlastitih interesa i vlastitog \u017eivota. Suvišno je podsje\u0107ati s kakvom straš\u0107u nacionalisti preziru "sebi\u010dni" individualizam jer historiju vide kao misiju kojoj se individua ima "nesebi\u010dno" podrediti. Glasanje za politi\u010dku partiju koja zemlju vodi u propast, li\u010dnu neslobodu, izolaciju i bankrot, \u010dak i davanje svojeg jedinog i neponovljivog \u017eivota za domovinu, tek su neki od bezbrojnih primjera \u010dovjekovog odustajanja od sebe samog. Nemo\u0107 mnogih ljudi da osjete elementarnu ljubav prema sebi i svojem \u017eivotu ima razmjere psihopatološke epidemije. Milijuni pojedinaca sebe nisu sposobni do\u017eivjeli ni kao \u010dinjenicu ni kao vrijednost. To bi bilo zastrašuju\u0107e samo po sebi – sve i da nema op\u0107epoznatih posljedica nacionalisti\u010dke politike. To zna\u010di da pored nas gradom prolaze nedovršeni ljudi, ljudi koji nemaju sebe same, ljudi \u010diji je emotivni \u017eivot sveden na suze koje izaziva nacionalna himna ili na mr\u017enju kada \u010duju neku pogrešnu, "tu\u0111u" rije\u010d.<\/p>\n

Ameri\u010dka televizijska mre\u017ea FX proizvodi i prikazuje seriju Sons of Anarchy (Sinovi anarhije), pri\u010du o motociklisti\u010dkoj bandi i njenim priklju\u010denjima. Iza legalne fasade automehani\u010darskog servisa i motociklisti\u010dkog kluba banda se bavi trgovinom oru\u017ejem i reketom. Gledatelj se s protagonistima neminovno identificira i "navija" za njih u borbama sa zakonom i drugim sli\u010dnim bandama. Sam Crow – a tako se ta banda motociklista zove – nerijetko \u010dini kriminalna zvjerstva što gledatelja, koji se dotad opustio u identifikaciji, dovodi u moralne stupice, a što je nesumnjivo i bila provokativna namjera autora serije. \u017divot izvan zakona i konvencija, u oblaku benzina, adrenalina i marihuane, uz obilje seksa i rock and rolla – op\u0107e su poznati romanti\u010dni mitologemi, a za motocikl ameri\u010dki pisac Robert Pirsig ka\u017ee da je ponajbolje sredstvo stapanja \u010dovjeka s prostorom koje pru\u017ea apsolutni osje\u0107aj slobode.<\/p>\n

No, koliko god da u\u017eivaju u slobodi ameri\u010dkih cesta i prostranstava, koliko god su nesputani društvenim pravilima i krivi\u010dnim zakonom, \u010dlanovi bande Sam Crow vezani su nezamislivo strogim internim pravilima Grupe. Oni ne uvi\u0111aju paradoks da je njihova sloboda "prema vani" toliko skupo pla\u0107ena surovom unutrašnjom etikom da je i prestala biti sloboda.<\/p>\n

Vo\u0111a, odnosno "predsjednik" bande je izvjesni Clay \u010diji autoritet nitko ne dovodi u pitanje a \u010dlanovi bande, sve sami \u017eestoki momci, poštuju njegove odluke bez pogovora. S \u010disto prakti\u010dno-politi\u010dkog stanovišta svako od njih je u prilici da se pobuni, stane mu na kraj i oslobodi se tiranije, ali mistika zajedništva toliko je jaka da to nikome ne pada na pamet. Logi\u010dno. Ubojstvom tiranina grupa bi se rasula i njen pripadnik ostao bi na vjetrometini stvarnosti i odgovornosti u kojima je u stanju vidjeti samo bespomo\u0107nu usamljenost. Jedini koji sumnja u smisao takvog na\u010dina \u017eivota je Jax, Clayov posinak i "potpredsjednik" bande. Neizvjesno je kako \u0107e njegove dvojbe završiti jer u toku je ve\u0107 \u010detvrta sezona serije i, dok je gledanost visoka, producenti \u0107e radnju razvla\u010diti koliko je mogu\u0107e. Neki kriti\u010dari Jaxovu sumnju uspore\u0111uju s Hamletom što je duhovito, pa i osnovano, posebice i zato što postoji va\u017ean \u017eenski lik. Gemma je Jaxova majka, Clayova \u017eena i udovica osniva\u010da bande (Jaxov otac). \u010cak i po\u010detna slova upu\u0107uju na Gertrudu i Klaudija. Ono najva\u017enije jest da se Gemma prema Jaxu odnosi posesivno incestuozno, a kroz interakciju s Clayovim o\u010dinski neprikosnovenim autoritetom i drugi \u010dlanovi bande – sinovi – Gemmu do\u017eivljavaju kao majku. Incest je uvijek bio presudan kohezivni element svake grupe, bila to malogra\u0111anska porodica, kriminalna grupa ili nacija. Jednako va\u017eni su i simboli poput crne jakne i tetova\u017ee, dok zajedni\u010dki zlo\u010dina\u010dki poduhvat ima zna\u010daj rituala, inicijacije i inverzne etike suu\u010desništva. Gemma je kao protagonist incesta, kao Majka Domovina, fanati\u010dno i aktivno posve\u0107ena koheziji i opstanku grupe pod svaku cijenu.<\/p>\n

Lojalnost grupi, porodici, naciji, politi\u010dkom pokretu, uop\u0107e autoritarizmu ili totalitarizmu ne temelji se na strahu, ne temelji se niti na uvjerenjima. Ta se lojalnost temelji na ljubavi i to je ono najstrašnije. Karl Kraus nije slu\u010dajno rekao da mu se zaljubljenost u domovinu gadi i više od šovinisti\u010dke mr\u017enje. Ta je ljubav incestuozne naravi kojoj upravo zabrana incesta i ekvilibriranje na rubu incesta jam\u010di dugovje\u010dnost. Usidrenost incesta u podsvijest je mentalni \u017eig, upalno \u017earište koje drhti na rubu tabua i tako osigurava tenziju. To je ljubav koja je osu\u0111ena na vje\u010dnu te\u017enju prema realizaciji koja je pak istodobno zabranjena. Jednako tako nacionalizam te\u017ei vje\u010dnom izvanrednom stanju i ratu jer u stabilnoj demokraciji pojedinci imaju priliku da se nesmetano orijentiraju prema vlastitim individualnim interesima i konstituiraju kao suvereni gra\u0111ani. Liberalna demokracija samo je drugi izraz za smrt nacionalizma ili, u slu\u010daju Sinova anarhije, potencijalno odvajanje od oca i majke i odlazak u samostalan i odgovoran \u017eivot, što je ina\u010de preduvjet konstituiranja individualnog identiteta.<\/p>\n

U Sinovima anarhije postoje i izdajnici. Odba\u010deni \u010dlanovi. Nakon ekskomunikacije du\u017eni su kako god znaju i umiju s le\u0111a ukloniti veliku tetova\u017eu s insignijom bande. U epizodi Giving Back bivši pripadnik (policijski cinkaroš) razgovara s Jaxom, promatra njegovu jaknu (na koju više nema pravo) i \u017eali se kako mu se \u010dini da ne postoji od kada nije \u010dlan bande i kako je – ne citiram ga doslovno – izgubio svaki smisao \u017eivota. Nekolicina \u010dlanova slu\u010dajno primijeti da nije s le\u0111a uklonio tetova\u017eu. Namame ga u gara\u017eu gdje su se okupili svi \u010dlanovi na \u010delu s Clayom i Jaxom. Izdajniku postaje jasno što \u0107e se zbiti, nasmrt je uplašen, ali se fatalisti\u010dki i s razumijevanjem prepušta sudbini. Neki od prisutnih ga \u017eale, ali znaju da se mora zbiti ono što se mora zbiti. Zakon je zakon. Aparatom za varenje mu spale le\u0111a na kojima se nalazila tetova\u017ea koju više nema \u010dast nositi, ali – kako ka\u017ee – nije imao snage odre\u0107i se svetinje. Odvratna scena koja izravno asocira na Keraterm i Loru. Ni sumnji\u010davi Hamlet Jax nema nikakvih primjedbi. Nema ih ni Gemma koja nije prisutna, ali savršeno dobro zna što \u0107e se dogoditi.<\/p>\n

Grupa ne postoji bez rituala, pa ni bez ritualizacije zlo\u010dina. Saka\u0107enja u Lori i Keratermu bila su ritualno \u017eigosanje tu\u0111eg, pokušaj da se znameniti narcizam malih razlika dokine sadisti\u010dkom ekstazom. Intenzitet ljubavi i strogost etike koji iznutra pro\u017eimaju grupu, pru\u017eaju joj neograni\u010denu slobodu mr\u017enje prema svima koji ne pripadaju grupi i osloba\u0111aju je moralne odgovornosti za svaki zlo\u010din kojega interni sistem vrijednosti proglasi opravdanim, pogotovo ako prevlada uvjerenje da samo zlo\u010din jam\u010di opstanak grupe (što i nije neto\u010dno), jer opstanak je, dakako, va\u017eniji od sudbine svakog pojedinca, "tu\u0111eg", ali i "našeg".<\/p>\n

Klanje, koje je \u010dest modus operandi ubojstava u nacionalisti\u010dkim ratovima, zapravo je ritual s o\u010ditom seksualnom konotacijom. To je penetracija no\u017eem. To nije anonimno ubojstvo na liniji fronta kada vojnik puca u vojnika da sâm ne bi bio ubijen. Klanje je intimni \u010din. Ejakulacija krvi. Nemogu\u0107e je ne uprljati se. Profesionalni ubojice ubijaju \u010disto, brzo i jednostavno. Kolja\u010d sa \u017ertvom stupa u blizak, erotiziran odnos. Uostalom, nacionalisti\u010dka mr\u017enja je, kako ka\u017ee Hannah Arendt, visceralna: ona potje\u010de iz utrobe i \u010dezne za utrobom.<\/p>\n

Kao što ljubavnici imaju tajne, gotovo telepatske komunikacijske kódove tako i suprotstavljene grupe – nacionalisti, navija\u010di i huligani iz kvarta – u svojim bitkama uzajamnim nasiljem i mr\u017enjom apliciraju svoju suštinu. Zato su sukobi navija\u010da s policijom strastveniji od sukoba s protivnicima. Sprje\u010davanjem nasilja kao takvog, policija navija\u010dima oduzima njihov bitak, oduzima im pervertiranu slobodu da se s protivni\u010dkom grupom istrebljuju do mile volje. Zato nacionalisti mrze Evropsku Uniju jer ona name\u0107e integraciju, mir i zdrav razum. Zato su mrzili Jugoslaviju koja je hapsila kada bi nekome netko psovao nacionalnu majku i zato su je do\u017eivljavali kao tamnicu koja je nacionalizmu zabranjivala trajanje u njegovoj suštini – u nasilju. Nasilje nije nu\u017eno batinanje. Ki\u010d nacionalisti\u010dkog pamfleta jednako je nasilan, kao i ostale psovke, odjeci, reagovanja i fašisti\u010dki blogovi. Nije ni dugokosi grubijan na motociklu daleko od ki\u010da. Dovoljno vremena je prošlo od filma Easy Rider da bi se Ideja Pobune preobrazila u banalni manirizam.<\/p>\n

Eksplozija nasilja u Beogradu povodom Parade ponosa u oktobru 2010. ima dublje korijene. Homoseksualno porijeklo homofobije je op\u0107epoznato. No, ne radi se samo o projiciranoj mr\u017enji prema homoseksualcu u vlastitoj nutrini, niti o u\u017easu pred javno razvaljenim tabuom. Protivnici Parade su njenim u\u010desnicima bili zavidni na identitetu, na njihovoj hrabrosti da budu individue bez ostatka i to u tako intimnoj, va\u017enoj i biološkoj sferi kao što je seksualnost. Hrabrost u\u010desnika Parade utoliko je ve\u0107a što se njeni u\u010desnici bore protiv izop\u0107enja tako što otvoreno priznaju da ne pripadaju ve\u0107ini, dok navija\u010di-nacionalisti-homofobi uvijek pani\u010dno osluškuju ve\u0107inska pravila i vrijednosti. Huligani se u\u017easavaju izop\u0107enja iz grupe, a u\u010desnici parade se na va\u017enom, javnom pozorju ulice ponose vlastitim "izop\u0107enjem". To je nitkovima nepodnošljivo do izbezumljenosti jer je mainstream – na razini nacije, na razini kvarta ili nekog drugog uto\u010dišta – njihov espritde corps i na\u010din \u017eivota. Na toj to\u010dci se solidarno susre\u0107u malogra\u0111anin koji pazi što \u0107e re\u0107i susjed ili \u017eupnik i pripadnik nasilni\u010dke falange koji poštuje internu kriminalnu etiku. LGBT pojedinci posegnuli su za grupnim protestom, ali ne zato da bi se konstituirali kao grupa, nego zato da bi se nakon protesta još slobodnije vratili u intimu svojeg individualizma. Navija\u010di, nacionalisti i homofobi – uop\u0107e ljudi koji pate od sindroma ste\u010denog gubitka identiteta – konstituiraju grupe iz sasvim suprotnog razloga: da bi u grupi nestali kao individue i sveli svoje postojanje na pripadnost. Afirmiraju\u0107i pripadnost ne\u010demu što ne podlije\u017ee izboru ve\u0107 zakonima libida i biologije, Parada ponosa raskrinkala je militantne oblike falsificirane biologije kakvi su malogra\u0111anska porodica i nacija, ta skloništa kukavica koje se ne usu\u0111uju izabrati postojanje kroz vlastiti individualni identitet. Preostalo im je da bijesno otvore utrobu kante za sme\u0107e i unerede grad, to uto\u010dište slobodnog pojedinca.<\/p>\n

Peš\u010danik.net<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Protivnici Parade su njenim u\u010desnicima bili zavidni na identitetu, na njihovoj hrabrosti da budu individue bez ostatka i to u tako intimnoj, va\u017enoj i biološkoj sferi kao što je seksualnost.<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47520","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47520","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47520"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47520\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47520"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47520"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47520"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}