Olja Kne\u017eevi\u0107, autor pri\u010de u knjizi "Sloboda", izdanje Amnesty International-a<\/p>\n
Pi\u0161e: Ana Ivanovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n "Sloboda" je izuzetna knjiga, antologija 35 kratkih pri\u010da, britkih, surovih istina koje su napisali neki od najistaknutijih savremenih pisaca inspirisani Opštom deklaracijom o ljudskim pravim. Pri\u010da "U\u010dionica" Olje Kne\u017eevi\u0107 je našla mjesto u ovoj planetarno zna\u010dajnoj knjizi. I ova pri\u010da i Oljin knji\u017eevni rad pobudili su veliko interesovanje u svijetu, a po prvi put o svemu tome Olja pri\u010da za neki medij u Crnoj Gori, ekskluzivno za Montenegro Family. Razgovarali smo sa Oljom o pisanju, pri\u010di, knjizi, ljudskim pravima, slobodi, o putu pri\u010de "U\u010dionica" do knjige "Sloboda", o \u017eivotu pisca, majke dvoje djece, Crnogorke koja \u017eivi i radi u Londonu, piše na engleskom pri\u010de inspirisane domovinom…<\/p>\n MF:<\/strong> Pri\u010da "U\u010dionica"Vas je rame uz rame sa poznatim piscima svijeta, poput Paola Koelja, Nadin Gordimer, D\u017eojs Kerol Outs, Huana Gojtisola i drugih koji su napisali pri\u010de u knjizi "Sloboda". Reklo bi se, sjajan debi, ali Vi se bavite pisanjem i od ranije. Koje su to "preporuke" koje su Vas svrstale me\u0111u "odabrane"?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Od ranije, da, od najranijih dana, od sedme godine pišem nedovršene romane, autobiografske epove, sakrivam ih, zaklju\u010davam, uku\u0107ani ih pronalaze, \u010ditaju, \u010dude se… Ali, od 2007. godine pišem ozbiljno, ambiciozno, svakodnevno, jer tada sam u Londonu upisala postdiplomske studije iz Kreativnog pisanja, a magistrirala sam 2008. Naravno, morala sam pisati na engleskom; ili to, ili da mentore i kolege natjeram da nau\u010de naš jezik. Kada sam magistrirala, dodijeljena mi je nagrada za sveukupno najbolju disertaciju, za tu moju prvu objavljenu pri\u010du. koja je, glasna i opasna kakva je, probila sebi put do Niki Parker, glavne urednice izdava\u010dkog sektora Amnesty International-a. Niki mi se obratila i zamolila me je da tu pri\u010du objavi u antologiji "Sloboda", koja je bila u pripremi. Kad mi je pomenula imena pisaca \u010dije su pristanke ve\u0107 bili dobili, morala sam se nasmijati njenoj ljubaznosti da me moli da u\u010destvujem u takvom projektu.<\/p>\n MF:<\/strong> Je li to bila "U\u010dionica"?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Ne, to je bila pri\u010da koja se zove "U Sekinoj zemlji", o opasnoj Madam kojoj je pobjegla jedna od "robinja". Inspirisano, naravno, stvarnim doga\u0111ajem. Niki je smatrala da je to savršena ilustracija za \u010clan 4. Deklaracije o ljudskim pravima, koji glasi: "Niko se ne smije dr\u017eati u ropstvu."<\/p>\n MF:<\/strong> Ali… ?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Ali je taj \u010dlan svojom pri\u010dom ve\u0107 bila obradila Marina Levicka, koja je best-seller autor u Velikoj Britaniji i koja je, pro\u010ditavši moju pri\u010du, izjavila da ona ne\u0107e dozvoliti da još jedna pri\u010da sli\u010dne tematike i sa iste teritorije stoji uz njenu u knjizi. Ili ona ili ja. Niki je bila o\u010dajna, a ja sam to do\u017eivjela kao kompliment, jer znam da je moja "Seka" sna\u017ena i "prava", a ne "guglana" i nedo\u017eivljena.<\/p>\n MF:<\/strong> Kako je došlo do toga da ste ipak odabrali \u010clan 30. Deklaracije o ljudskim pravima (Neuništivost prava)?<\/em> <\/p>\n Olja:<\/strong> Izgleda da je on odabrao mene, jer bio je jedini neobra\u0111en. Visio je k'o siro\u010de. Uzet u cjelosti, \u010clan 30. poru\u010duje da nijedna dr\u017eava niti pojedinac ne mogu tuma\u010diti Deklaraciju onako kako njima odgovara. Te\u017eak je za obradu, malo neinspirativan. Niki me je zamolila da ga ja obradim svojom pri\u010dom. Pregledala sam svoje zapo\u010dete materijale i pronašla melanholi\u010dni uvod u sredovje\u010dnu grupu prijatelja koji se, nakon borbe sa realnoš\u0107u odrastanja i osnivanja porodice, ponovo nalaze na "\u0107ošku" svoga kvarta. Nijesam znala šta dalje sa njima, pa sam ih bacila u vrtlog \u010clana 30. – i ro\u0111ena je "Ucionica".<\/p>\n MF:<\/strong> Pri\u010de i likovi Rada, Mirne, profesorice-špijuna, da li je to do\u017eivljena stvarnost koju nijeste mogli "zaboraviti", \u017eivoti "zaboravljenih" ljudi koje znate, likova koji su me\u0111u nama, koje zaboravljamo, \u0107ute\u0107i o njima i o stvarnosti?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> U svim mojim pisanjima do sada najstvarniji je lik moja zemlja. Ljudi-likovi u toj pri\u010di izmišljeni su, ali, naravno, inspirisani ponekim ko je ostavio trag, pokret, rije\u010d, makar ono, u prolazu. Profesorka-špijun namjerno je ostavljena bez imena: izgubila je identitet potpuno, postala je – dr\u017eava. Ili – Dr\u017eavna. Ona je u najve\u0107em paklu, što se mene ti\u010de. A što se nje ti\u010de? Mo\u017eda i nije. Veliki broj ljudi odlu\u010di da je \u017eivot lakši kada se sakriju iza dr\u017eave, iza ne\u010dega što se u tom trenutku smatra "dr\u017eavom". Slojevita je to pri\u010da. Njena struktura podsje\u0107a na krošnju \u017ealosne vrbe: svi likovi negdje krenu, ali svi na kraju posrnu i saviju se do zemlje. Nije do kraja jasno \u010dija je to pri\u010da, znam, ali nije mi \u017eao što je nijesam "stegla" još jednom doradom. Ovakva kakva je, daje sliku društva u kojem su sva\u010dije pri\u010de isprepletane, ponekad kobno, ali gdje \u0107e se? Nigdje, opet na "\u0107ošak", sa istim ljudima . . .<\/p>\n MF:<\/strong> \u010clan 19. Deklaracije ka\u017ee da "Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izra\u017eavanja." Na osnovu \u010dega se mo\u017ee procijeniti stepen kršenja ovog prava u nekoj zemlji?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Hm, jedna\u010dina je jednostavna, rekla bih: broj gra\u0111ana jedne zemlje podijeljen sa brojem ubijenih, pretu\u010denih, ili na druga\u010diji na\u010din u\u0107utkanih novinara, urednika, intelektualaca, neistomišljenika, mladih ljudi \u017eeljnih promjene, \u017eeljnih šanse. Dobijeni rezultat procenat je srama, straha i neslobode. Tu\u017eno je to.<\/p>\n MF:<\/strong> Pri\u010de u knjizi "Sloboda" su "knji\u017eevnost bez cenzure". Ve\u0107ina nije imaginacija ve\u0107 surova istina, bezuslovna, kao tajne koje svi znaju a o njima ne pri\u010daju. Radi li se o nemo\u0107i "\u017ertava" da progovore?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> U mojoj glavi ta rijec "\u017ertva" ima onu ameri\u010dku, negativnu konotaciju. "\u017drtve" smo dok ne progovorimo. Sje\u0107ate li se pri\u010de "U cara Trojana kozije uši"? To mi je bila najzanimljivija pri\u010da u predškolskom uzrastu, a evo je i sada izvla\u010dim kao ilustraciju. E, kad je neko djelo genijalno, genijalno je zauvijek. \u010covjek je "\u017ertva" dok svoju istinu ne izgovori bar u iskopanu rupu. Poslije toga nijesmo više \u017ertve, nego heroji, sebi ili svijetu, \u017eivi ili mrtvi.<\/p>\n MF:<\/strong> Pisati bolne i tragi\u010dne \u017eivotne pri\u010de drugih ljudi odgovornost je pisca, ali i ma\u010d sa dvije oštrice, jer su pisci širom svijeta i u svim istorijskim epohama \u010desto bili prvi na udaru diktatorskih vlasti. Je li danas rizik "slobodno pisanje"?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Je li danas rizik imati djecu? Sjesti u automobil? To su, recimo, moji strahovi. Mislim da nijedan pisac koji ima potrebu da svakodnevno sjedi na neudobnoj stolici dok mu o\u010di ne ispadnu, da bi prkosio vladavini la\u017ei i korupcije, ne razmišlja o strahu.<\/p>\n MF: Mo\u0107 pisane rijeci u misiji "oslobo\u0111enja i bu\u0111enja svijesti" je velika. U \u010demu je teško\u0107a, a u \u010demu lako\u0107a takvog pisanja?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Te\u017ee je tada izbje\u0107i stereotipe, izgraditi likove koji nijesu ili superheroji ili zlikovci. A prednost je imati pred sobom unaprijed zacrtanu moralnu vrijednost koja onda olakšava strukturisanje pri\u010de. <\/p>\n MF:<\/strong> Da li je ta borba umjetnosti sa zlom, u stvari, njena osnovna misija bez prestanka? Da li je u 21. vijeku sramotna moralno indiferentna umjetnost prolazne popularnosti?<\/em> <\/p>\n Olja:<\/strong> Da. Prava se umjetnost suprostavlja zlu, a ki\u010d mu je saveznik. Prava nas umjetnost mora probuditi, a ki\u010d, odnosno svako iskoriš\u0107avanje umjetnosti bez ulaganja emocionalne istine, uspavljuje nas, omamljuje, pa buncamo budalaštine, a zlo trlja ruke iza kulisa i smješka se.<\/p>\n MF:<\/strong> Knjiga "Sloboda" planetarno je va\u017eno djelo. Je li njen cilj bio da što više ljudi podstakne na humana djela, poput pisanja ovih pri\u010da?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Mislim da je glavni cilj Amnesty-a bio da se udahne \u017eivot u veli\u010danstvenu ideju, ali i suvoparni jezik Deklaracije o ljudskim pravima. I, naravno, procenat od svakog prodatog primjerka ide Amnesty-u, što je sasvim u redu – oni su godinama ve\u0107 nepomi\u010dni stup slobode i nepotkupljivosti. Ali, da se vratim promociji ljudskih prava. Molila bih svakoga da pa\u017eljivo pro\u010dita Deklaraciju, koja je u cjelosti odštampana na kraju knjige "Sloboda". Kad bismo se svi pridr\u017eavali samo tih trideset ljudskih prava, ova bi planeta bila oaza tolerancije i sre\u0107e. Kakva Biblija, Kuran, Kabala? Ljudska prava naše su savremene "zapovijesti". Šteta što poštovanje ljudskih prava ne "garantuje" odlazak u raj, poput religijskih "testamenata". Mo\u017eda bi se tada bolje poštovala? <\/p>\n MF: Je li bilo reakcija na Vašu pri\u010du "U\u010dionica"?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Jeste, bilo je. Raznih. Internacionalnih. Imala sam i ja reakciju kada sam je pro\u010ditala prevedenu na srpski, na ekavicu. Kao da sam \u010ditala pri\u010du nekog drugog autora. Bio je to nevjerovatan do\u017eivljaj. Mislim da je prevod odli\u010dan. Da generalizujem: "engleske" reakcije uglavnom su bile: kakav mrak, brrrr, strašno. Kolega pisac, Ri\u010dard Grifits, tako\u0111e zastupljen u knjizi, rekao mi je: "Kao da sam posjetio tvoju PodgoriKu kada sam pro\u010ditao »U\u010dionicu«. Imam osje\u0107aj da u tom gradu nikada nije ni sasvim dan ni sasvim no\u0107." "Molim?" Baš me je zatekao tom izjavom, ali, nakon deset sekundi zate\u010denosti, jako mi se to dopalo. Ni sasvim dan, ni sasvim no\u0107. Jedna mi je Poljakinja rekla da je u Poljskoj moja pri\u010da najpopularnija, jer svi znaju o \u010demu je. I to me je iznenadilo. Dobila sam i pozitivne reakcije, \u010dak i iz Kanade. Tamo je jedan "spiritualni" bloger posvetio cijeli jedan blog mojoj pri\u010di.<\/p>\n MF:<\/strong> Zna\u010di, imali ste prilike da se li\u010dno upoznate i sa nekim piscima \u010dije su pri\u010de u knjizi?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Da, na promociji knjige u Edinburgu, na festivalu u avgustu prošle godine, upoznala sam Ali Smit, Al Kenedi, Gabrijelu Ambrozio, Grifitsa, Levicku, Kineskinju Šaolu Guo, ali najviše me se dojmio Mahmud Said, romanopisac iz Iraka nastanjen u \u010cikagu, bivši politi\u010dki zatvorenik, autor dvadeset romana a skroman, stidljiv, dr\u017eao me je ispod ruke svo vrijeme, pokušavaju\u0107i da se nekako uklopi u tu marketinšku frku. <\/p>\n MF: Da li je na Vas neka pri\u010da ostavila poseban utisak?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Moram re\u0107i da je na mene ustavila utisak odluka Paola Koelja da se za ovu zbirku "ogoli" i pošalje zapise iz svog dnevnika pisanog kada ga je otac zatvorio u ludnicu! Dopale su mi se pri\u010de \u010cimamande Adi\u010di, Petine Gapah, Banane Jošimoto, Elis Pang. <\/p>\n MF: Kako se Vaš \u017eivot promijenio nakon objavljivanja "Ucionice"?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Kao da sam dobila neku Potvrdu o Talentu. Mnogo više vjerujem u sebe.<\/p>\n MF:<\/strong> Šta je sljede\u0107e što \u0107ete objaviti?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> U mom idealnom svijetu, sljede\u0107e što \u0107u objaviti bi\u0107e roman koji ve\u0107 tri godine pišem na engleskom, od kada sam bila upisala taj magisterij, a mentor mi rekao: "Znaš li koliko bi pisaca ubilo za materijal koji ti imaš?" Tada sam odmah pomislila da sam genije i da \u0107e mi roman biti objavljen "ju\u010de", ali evo – završavam, koju ovo?… petu, šestu ruku. Opako je tr\u017eište tu: agenti i izdava\u010di tra\u017ee da rukopis bude skoro savršen, a ja pišem na jeziku koji mi nije maternji i \u010desto mi razmišljanje oko sintakse ili upotrebe odre\u0111enog \u010dlana "the" odvu\u010de mozak od pri\u010de. Ali, nadam se da \u0107e moj roman o Mileni ugledati svjetlost dana, odnosno izloge knji\u017eara. Ako tada knji\u017eare još budu postojale, (haha). <\/p>\n MF:<\/strong> Ko je Milena?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Mlada Crnogorka, naravno. Pripadnica izgubljene generacije kojoj su gra\u0111anski rat u bivšoj nam dr\u017eavi, kao i gramzivost nove vlasti u našoj, suštinski izopa\u010dili mladost. Me\u0111utim, ambiciozna Milena je odlu\u010dila da njen duh nastavi da treperi tu gdje se zatekao, u rodnoj joj zemlji, pa eto – zara\u0111iva\u0107e pare poliraju\u0107i ki\u010d izdanja lokalnih mo\u0107nika – ali ne\u0107e se prodati do kraja, sa\u010duva\u0107e taj duh. Me\u0111utim, ljudi od kojih zavisi imaju druge planove s njom. Ko \u0107e na kraju pobijediti?<\/p>\n MF:<\/strong> Ima li sli\u010dnosti izme\u0111u Vas i Vaše junakinje?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Pa eto, obje vjerujemo da je pobjednik onaj koji uspije da sa\u010duva svoj duh. Ina\u010de, Milena mi se otrgla u jednom trenutku i sagradila taj samo njen nevjerovatni milje. Ja sam je pratila. To je velika magija pisanja, kada lik "prerasta" pisca.<\/p>\n MF:<\/strong> Kako izgleda jedan obi\u010dan dan Olje Kne\u017eevi\u0107 u Londonu?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Poslije magije pisanja vratimo se realnosti, (haha). Imam dvoje djece koja, sre\u0107om, sada idu u školu, pa, nakon što ih ujutru odvedem u tu ozbiljnu ustanovu kojoj se klanjam, odšetam svoj veliki krug centralnim Londonom sa inspirativnom mi muzikom u ušima, sa snovima i planovima u glavi, sa kesama iz Waitrose-a – omiljenog supermarketa – u rukama. Do\u0111em ku\u0107i, nešto propr\u010dkam po kuhinji, a glava mi je svo vrijeme u rukopisu. Onda sjedam na tu neudobnu stolicu i ulazim u svoj rudnik, sve dublje i dublje. Nekad to ne uspijevam. Pravi \u017eivot kuca na vrata, ulazi u moj rudnik, ali borim se, borim za svoja jutra. Popodne idem za djecu u školu i onda sam njihov vjerni sluga, dok se svi ne strovalimo u krevet. Rekli ste obi\u010dan dan… Ponekad bude i neki neobi\u010dan.<\/p>\n MF:<\/strong> Koliko posje\u0107ujete Crnu Goru i koliko ste u toku sa sadašnjom stvarnoš\u0107u naše dr\u017eave?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Moja je ljubav prema Crnoj Gori beskrajna. Moju zemlju do\u017eivljavam kao izranjavanu Majku Hrabrost koja se bori da opstane i pru\u017ea svoje ruke prema nama koji je iskreno volimo. Mo\u017eda zvu\u010dim naivno, ali i dalje vjerujem u pobjedu dobra nad zlom. Ili: "Iz poraza u poraz do kona\u010dne pobjede", što je rekao \u010cer\u010dil, bodre\u0107i Britance tokom Drugog svjetskog rata. <\/p>\n MF:<\/strong> Da li je dozvoljena komparacija London-Podgorica? Ako pravite pore\u0111enja, šta poredite?<\/em><\/p>\n Olja:<\/strong> Sloboda je izgleda lajt-motiv ovog razgovora, pa da se vratim slobodi. U Podgorici sloboda je ve\u0107a dok si mali. U Londonu, sloboda je ve\u0107a kad si veliki. Mo\u017ee se primijeniti na starosnu dob, a mo\u017ee biti i metafora.<\/p>\n